Kawasaki KLE Croatia forum

Kawasaki KLE Croatia forum

  • 07. Travanj, 2020. - 14:51
  • Dobrodošli, Gost
Molimo prijavite se ili registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Napredno pretraživanje

Novosti:

Dobro došli na KLE Croatia forum !!

 Str: 1 ... 4 5 [6] 7   Dolje

Autor Tema: Dečki iz predgrađa  (Posjeta: 16454 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Đoni

  • Kawas... ...
  • ***
  • Offline Offline
  • Postova: 151
Odg: Dečki iz predgrađa
« Odgovori #50 : 24. Siječanj, 2016. - 20:11 »

Posegnuo sam i zapalio jednu. Trebalo je odlučiti.

*************** .................... ******************

Prijatelji se ne napuštaju

   Pogledao sam kroz prozor, pljusak je polako popuštao. Ljetnja oluja se se najavljivala već par sati, nakupinama oblaka i povremenim snažnim udarima vjetra. Konačno je počela uz grmljavinu i pljusak negdje oko osam navečer. Polako se okrenuh od prozora. Bosa je stajala za štednjakom i spremala meso i gljive, Petra je sjedila za stolom u blagavaonici i lakirala nokte. Bile su uvijek u različitim izdanjima kućne garderobe. Bosa je nosila mekanu kućnu haljinu i malo punije tamno plave samostojeće čarape te natikače sa malo višim potpeticama. Uvijek je nastojala prekriti onaj ožiljak od operacije na nozi čarapama. Petra je sjedila u šarenoj majici dugih rukava i  smeđim hulahopkama, njene natikače - patkice se nisu uklapale ni u što. Sjetih se da je Petra par minuta prije  cičala dok joj Bosa nije dopustila da mali nokat na njenoj ruci namaže svojim tamno crvenim lakom. Polako i oprezno se približih  stolu i posegoh za kutijom sa cigaretama pazeći da ne izazovem Petrinu pažnju. Nije upalilo, dok sam palio cigaretu podigla je pogled sa posla mazanja noktiju i četkice.

"Hei sjedi tu i pruži palac."

Znao sam što slijedi. Pogledah Bosu. Namignula mi je i nasmiješila se.

"Imamo dosta acetona poslije to lako skinemo ili želiš iskušati njenu upornost."

Uzdahnuh duboko i polako sjedoh za stol. Prebacih cigaretu u lijevu ruku. Nevoljko sam pružio desnu ruku uzdignutog palca prema Petri. U ovih par dana sam naučio da je najbolje dopustiti joj da svaku svoju sitnu ludost dovede do kraja u protivnom je bila dosadno uporna, a sve propraćeno cičanjem nagovaranjem i smijehom. Skužio sam da joj na neki način ne mogu odbiti ispunjenje želje.
Zgrabila je moj palac i postavila ga relativno ravno prema sebi. Posao je završila u par poteza i promotrila svoj rad.

"Taako sada smo svi isti. Možeš biti od koristi i nasuti nam aperitiv, nismo ništa popili već tri dana."

Petak večer smo odlučili iskoristiti za zajedničku kućnu večeru. Petra je već pripremila francuski krumpir, a Bosa je upravo dovršavala meso i gljive. Pazeći na onaj namazani nokat polako sam ustao od stola.

"Pazi da ne zamažeš sve tim noktom." Dobacila je Petra dok sam se udaljavao.

Otvorih hladnjak i izvadih onu bocu tequile i limun. Postavio sam je na pladanj i izrezao šnite limuna te ih postavio na tanjurić. Osjećao sam se malo umorno dok sam tražio slanik. Zadnje tri noći je bilo naporno ali i sjajno. Prije nikada nisam pomišljao na tako nešto u seksu. Sada mi se sve činilo normalnim. Polako sam dodao tri visoke čašice na poslužavnik i odnio sve do stola. Petra je pazeći na nokte dohvatila bocu i napunila ih dok sam sjedao nazad na svoje mjesto. Položila je šnitu limuna na svaku čašicu i pozvala Bosu rukom. Zamjetih da mi je lak na onm noktu već suh. Bosa je promiješala gljive u tavi i polako krenula ka stolu.

Telefon je zazvonio. Pogledah u Bosu. Slegla je ramenima i prišla telefonu. Pogledah na sat bilo je devet i pet minuta. Bosa se javila na njemačkom poslušala nešto i odgovorila na hrvatskom.

"Tu je samo malo." Spustila je slušalicu pored telefona i polako krenula ka kuhinji gledajući u našem pravcu.

"Bambi Strela te treba."

Ovo nije mirisalo na nešto dobro. Nismo se čuli još od onog zajedničkog izleta. Sutra smo se trebali čuti dogovoriti gdje ćemo se naći obići rasprodaje u centru, ujedno smo trebali dogovoriti detalje oko povratka. Iznenadni poziv nakon devet sati navečer nije obećavao ništa dobro. Podižući slušalicu ponadah se da je samo želio večeras dogovoriti detalje za sutra.

"Halo?"
"Halo Đoni frka je sa Škotom i Gogom."

Ponadah se da je samo neka svađa i razlaz.

"Kakva frka."

Strela je počekao par sekundi sa odgovorom. Znao sam da se pokušava skoncetrirati na kratak i jezgrovit odgovor.

"Nalaze se u onom disko baru "Western Gold", imali su nekakvu raspravu sa Goginim bivšim dečkom, sada ih isti sa ekipom čeka vani na parkingu. Ako izađu i krenu ka autu vjerojatno će biti nasilja. Škot mi se javio, rekao je da ne žele zvati policiju objasnit će sve kada dođemo."

Počekao sam par sekundi da mi sve izrečeno legne na mjesto. Osjetih trnce po vrhovima prstiju.

"Gdje se nalazi taj Western Gold, je to onaj bar gdje nas Goga htjela voditi? Ti si bio tamo ako se ne varam, a ja sam došao do Bose?"
"Točno i meni i tebi je na pola puta između nas, na cesti Hamburg - Ahernsburg. Veliki tržni centar izvan grada jedini na cesti sa benzinskom i gomilom trgovina, velikim parkingom, a na drugom kraju parkinga je disko bar Western Gold."
"Počekaj malo." Okrenuo sam se prema Bosi spuštajući slušalicu sa uha. Zabrinuto me je gledala.
"Znaš li gdje je disko bar Western Gold?"

Klimnula je glavom. Podigoh slušalicu na uho.

"Sve riješeno Bosa će mi objasniti gdje je to mjesto. Gdje se nađemo?"
"Uđi u bar Škot i Goga su za šankom u kutu stižem čim prije. Bruna ima neku staru bubu pa budući da je kiša dolazimo autom."
"OK vidimo se za šankom." Spustio sam slušalicu.

Priđoh Bosi, gledala me zabrinuto u oči.
"Neka frka Bambi?"

Klimnuh glavom.

"Škot i Goga su u disko baru Western Gold imaju neku frku sa Goginim bivšim pa Strela i ja idemo vidjeti kakva pomoć treba. Objasni mi gdje je taj disko bar."

Bosa je duboko udahnula i sklonila tavu sa štednjaka. Isključila je ploču i pogledala u Petru odmahujući glavom, potom se okrenula prema meni.

"Još pada kiša idemo zajedno autom do tamo. Samo mi reci koji bivši i koja frka? Ima par bivših sa kojima je u kontaktu, koliko ja znam, a nijedan od njih nije nasilan."

Slegoh ramenima kratko i brzo.

"Što ja znam, Škot je zvao Strelu i rekao da nas treba. Imali su neku raspravu sa Goginim bivšim i sada ih ekipa čeka na parkingu. To je dovoljno."

Okrenuo sam se i krenuo ka ulaznom hodniku po čizme i jaknu. Bosa je krenula za mnom.

"Bambi možda to nije tvoja stvar. Izlazile smo dosta u taj disko bar znamo vlasnika. Ima dobre redare i ne bi dopustio nikakvu tuču uostalom postoji i poziv policiji ovo je njemačka i svi imaju pravo na brzu zaštitu. Moraš li gurati nos u Gogine frke?"

Posegao sam za čizmom i podigao je. Okrenuh se polako držeći čizmu u ruci.

"Škot i Strela su mi cijeli život prijatelji. Ne želim napustiti niti jednoga od njih u nevolji. Nije mi bitno koji je razlog frke. Frka je trebaju me i idem tamo. Ako me iz nekoga razloga ne možeš voziti objasni gdje je točno to mjesto i idem sam motorom, dalje nemam vremena za rasprave."

Polako je odmahnula glavom.

"Ja sam kriva trebala sam ti ranije neke stvari objasniti. Ne ideš sam idemo sa tobom samo nam daj minutu da navučemo nešto na sebe."

Okrenula se i krenula ka Petri koja je sjedila i zbunjeno nas gledala. Nije ni bilo čudno razgovor se nije vodio na njemačkom, a zvučao je malo oštro. Bosa je prišla Petri i zagrlila je jednom rukom. Progovorila je na njemačkom.

"Idemo navući traperice sve ti objasnim uz put."

Petra je klimnula glavom i ustala od stola, dok su se penjale prema spavaćoj sobi uputila mi je neki čudan pogled. Živčan sjedoh na pod i navukoh čizme. Digao sam se jednim potezom i posegnuo za jaknom. Nadao sam se da će cure biti brze. Pet minuta kasnije, koji su meni bili vrlo dugi, spustile su se dolje u trapericama i tenisicama. Bosa je nosila jaknu od trapera preko majice, Petra staru kožnu jaknu. Krenuh prema vratima.

Petra je spretno skrenula na veliki poluprazni parking i usmjerila auto ka ulazu u Western Gold. Dok smo se vozili nismo razgovarali, pitao sam se što je Bosa rekla Petri u sobi dok su se presvlačile, a budući da ista nije ništa pitala.

Disko bar je bio urađen u stilu western saluna sa nadastrešnicom i pomičnim ulazanim vrtima iza kojih su se vidjela prava ulazna vrata. Lijevo od ulaznih vrata su bile postavljene prečke za vezivanje konja, a ispred istih parkirano nekoliko motora. Desno od ulaza je bio normalan parking sa nekoliko auta. Petra se spretno ubacila na jedno slobodno mjesto. Lik ispred ulaza je imao kratku kosu oko dva metra i 120 kilograma, uglavnom mišića. Nosio je traperice, kaubojske čizme, majicu i kožni prsluk u western stilu. Pažljivo me je pogledao dok sam prolazio. Bosa i Petra su me slijedile. Pogled mu je skliznuo prema njima i samo je klimnuo glavom.

"Dobro veče." Klimnuh mu glavom i polako otvorih ona pomična salunska vrata.

Nakon dva metra hodnika su bila prava vrata. Polako ih otvorih i počekah da cure uđu. Prostorija je bila poluprazna. Veliki drveni stolovi i klupe su bili poredani u obliku slova L oko šanka koji je zauzimao polovicu stražnjeg zida. Dva velika prozora su gledala prema parkingu. Sve je bilo uređeno u stilu western saluna, a na zidovima obljepljenim pločicama sa imitacijom kamena na drvenim pločama su bile plakate poznatih western filmova. To je bilo sve od ukrasa, ako se izuzme prigušeno svijetlo. Društvo je bilo šaroliko i sudeći po odjeći u vrlo slobodnom stilu. Zamjetih Strelu i Škota kako stoje na samom kraju šanka odmah do zida. Goga je sjedila na visokoj barskoj stolici uza zid, a metar dalje od nje sa pivom u ruci je stajala Bruna. Mahnuh glavom curama i krenuh ka Streli i Škotu. Dok sam prilazio zamjetih još dvojicu mišićavih dvometraša kako sjede za prvim stolom nedaleko od kraja šanka za kojim su Strela i Škot stajali. Jedan je izgledao slično i bio obučen jednako kao onaj na ulazu. Drugi je nosio kvalitetno odijelo košulju bez kravate smeđu bradu i konjski rep. Pažljivo su me pratili pogledom. Glazba je bila prigušena.

Pljesnuh Strelu po ramenu potom Škota po ispruženom dlanu. Nasmiješili su mi se. Ispred nih na šanku su stajale tri pune čašice, Goga je držala čašu sa nekom zelenom tekućinom u ruci, sudeći po boji i komadićima voća neki koktel. Nije gledala u Brunu. Klimnula mi je glavom. Mahnuh Bruni, uputila mi je zabrinut pogled. Okrenuh se pokazujući rukom prema curama.

"Ovo su Bosa i Petra, Bosu znate, a Petra je Bosina prijateljica."

Petra je nevoljko klimnula glavom dok se Bosa kiselo nasmiješila. Goga je šutjela i samo nam  mahnula rukom. Ove dvije su se pravile da je ne primjećuju

Pogledah u Škota.

"Gdje je problem?"

Nije odgovorio. Okrenuo se i dohvatio dvije čašice sa šanka. Jednu je pružio meni. Strela je dohvatio treću.

"Znali smo da ćeš doći, zato smo ti naručili piće." Okrenuo se ka Bosi i Petri.
"Što želite popiti." Bosa je odmahnula glavom, djelovala je izrazito loše raspoložena. Slegao je ramenima i ponovno se okrenuo ka meni.

"Već sam objasnio Streli. Ukratko došli smo ovdje na koje piće i da se dogovorimo idemo li dalje u život. Nije bilo mjesta na parkingu ispred vrata pa je Goga parkirala u redu lijevo od ulaza. Sjeli smo ovdje za šank, nakon pola sata naletio je Gogin bivši onaj što je telefonski progonio zadnjih dana. Bio je u društvu neka tri lika. Zajeban nabildan lik, a ni ona trojica se nisu puno razlikovala od njega. Uglavnom snimio nas je i prišao. Tražio je od Goge da popričaju par minuta. Nisam želio stvarati frku u startu, klimnuo sam joj glavom i prihvatila je. Udaljili su se prema onom stolu, za kojim sada sjede ona dva snagatora, stali i započeli priču. Odavde nisam čuo ništa ali sam ih pratio pogledom. Kako mi je poslije objasnila pokušala je na finjaka odbiti bilo koju raspravu o obnavljanju veze, vidio sam samo da je Goga par puta odmahnula glavom i nešto mu rekla. Tada je podivljao uhvatio je za ruku i počeo vući vičući nešto u stilu kujo ili slično. Normalno umiješao sam se i uvalio liku jedan dobar udarac. Dohvatili smo se, oni njegovi su krenuli ka nama i vjerojatno bih najebao ali su se umješala sva tri redara. Onaj što sada stoji na ulazu i ona dvojica što sjede za stolom preko puta."

Mahnuo je glavom ka snagatorima koje sam uočio dok sam prilazio. Potom je podigao čašicu i otpio. Uradio sam isto pokušavajući da sredim dojmove o dosadašnjem objašnjenju. Nakon gutljaja klimnuh glavom. Škot me shvatio i produljio.

"Dvojica redara su nas razdvojila, a treći se postavio prema onim njegovim majmunima i nešto im oštro rekao na njemačkom pa su stali. Nakon minutu ja sam sjedio na svom starom mjestu za šankom, a onu četvoricu su izbacili van. Naručili smo novo piće i vodu da se sredimo. Piće nam je donio onaj gorila u odijelu sa konjskim repom. Objasnio mi je da je Horst prvi počeo sa nasiljem prema Gogi pa su ih zato sve zajedno bez razmišljanja izbacili ali da moli i nas kada se sredimo da napustimo lokal. Gazda ne želi nikakve frke ovdje, na prvi znak frke reagirat će i predati stvar policiji na dalje. Klimnuo sam glavom i rekao mu da je u redu. Ionako mi se išlo van nakon svega."

Zastao je i ispraznio čašicu do kraja. Podigao sam svoju čašicu otpio i upitao.

"Kažeš Horst, pretpostavljam da je to ime Goginog bivšeg?" Krajem oka zamjetih da se Bosa trgnula.

Klimnuo je glavom i odložio čašicu na šank.
Evidentirano
Nikada ne raspravljaj sa budalama. Promatrači neće uočiti razliku između vas. "Mark Twain"

Đoni

  • Kawas... ...
  • ***
  • Offline Offline
  • Postova: 151
Odg: Dečki iz predgrađa
« Odgovori #51 : 24. Siječanj, 2016. - 20:11 »

"Da na to ime se kreten odaziva kada mu gazda napuni zdjelicu sa hranom i pozove ga. Ukratko kada smo izašli vidjeli smo da nas čekaju ispred auta. Parkirali su pored našeg auta i čekali da krenemo ka autu. Obratih se onom redaru u odijelu koji im je očigledno šef ali mi lik objasnio da je samo ovaj mali prostor ispred ulaza službeno parking od lokala, ostatak parkinga pripada tržnom centru i njih se to ne tiče, u protivnom bi često imali posla kada se lokalne ekipe navečer napiju pored auta. Rekao je da može pozvati policiju ako želimo. Goga ne želi miješati policiju, treba postati viši rukovoditelj odjela u firmi i saslušanja od strane policije ili nekog suda, ako dođu do ušiju viših managera mogu biti težak problem, a ujedno to i nije naš način."

Ispraznih čašicu do kraja i pogledah oko sebe. Strela je stajao i gledao u mene, Goga je sjedila pogleda uprtog u pod, Bruna je bila naslonjena na zid i gledala prazno ispred sebe, Petra se naslonila leđima na šank gledajući negdje između nas ali Bosa je nestala. Pogledah po lokalu. Brzo sam uočio da Bosa priča sa nekim visokim žilavim likom u kožnoj jakni sa resama na drugom kraju šanka. Nije mi bila jasna ali nije bilo vrijeme za raspravljanje ponašanja. Okrenuh se ka Škotu.

"Drugim riječima želiš da odemo van i sredimo tu ekipu?"
Klimnuo je glavom.
"Goga kaže da Horst samo to kuži. Lokalni siledžija sa ekipom lokalnih siledžija. Kada ga je upoznala glumio je finoću, nakon par mjeseci skužila je sa kim ima posla i raskinula ali već šest mjeseci je progoni. Može skužiti samo ako dobije dobre batine uz mogućnost da ih dobije još ako ponovno pogriješi."

Strela je klimnuo glavom.

"Ako je to tvoj stav ja sam u tome." Obojica su pogledala prema meni. Polako klimnuh glavom.
"Nema frke sa vama sam. Reci koliko su tvrdi ovi koji nas čekaju."
Škot je slegao ramenima.
"Zajebana ekipa, Horst je jak i opasan kako mi se čini, druga dvojica djeluju manje opasno ali onaj četvrti je pravi tenk. Lik ima najviše 175 cm ali djeluje kao da ima 175 kilograma mišića. Lakše ga preskočiti nego obići. Bit će zajebano ali mislim da to možemo."

Strela je klimnuo glavom.
"Imali smo slične situacije doma polazeći od one prve Acine bande bilo ih je tada šest ako se ne varam."
Slegnuh ramenima sa osjećajem mržnje.
"Šest psihopatskih govanaca." Osjećao sam trnce u prstima. Pogledah Škota.
"Koji bi bio plan?"
Nasmiješio se široko.
"Idemo prema njima ako ne prihvati razgovor ili ako napadnu, ja bih preuzeo Horsta ti Đoni bi mogao srediti onaj tenk od čovjeka već sam te vidio sa takvim snagatorima imaš mozak za tuču oni ne. Strela bi mogao preuzeti i srediti onu dvojicu ili ih samo zadržati dok mi ne završimo sa problematičnim." Pogledao je u Strelu.

Strela je u tučama bio uvjerljivo najbrži od nas. Kretao se brzo i fluidno i jako brzo zadavao udarce rukama i nogama. Realno on je jedini imao šansu preuzeti dvojicu uz neugodnog Horsta i opisani tenk od čovjeka. Polako je klimnuo glavom.

"Bez brige mogu ja tu dvojicu srediti ma koliko trajalo."

Klimnuh glavom.

"Dogovoreno, cure ostaju unutra do kraja frke." Pogledao sam ih u oči.
"Idemo ili se molimo i čekamo čudo da se dogodi?" Nasmijali su se i klimnuli.

Polako skinuh jaknu i okrenuh se ka Petri. Bosa je sada stajala pored nje. Bile su oko metar udaljene ali po Bosinom izrazu lica bilo je jasno da je čula dobar dio razgovora. Priđoh i pružih jaknu Bosi umjesto Petri kako sam prvobitno namjeravao. Bila je blijeda i uplašena. Nasmješih se dok je prihvaćala jaknu. Ja sam već osjećao trnce niz kralježnicu i u prstima ruku.

"Samo mi pričuvaj dok obavimo jedan razgovor."
 
Uhvatila me je za ruku.

"Đoni stani. Razgovarala sam sa gazdom lokala znaš da ga poznajem. Mislim da znam tko je taj Gogin bivši, dopusti da ja pokušam možda izgladim to, gazda će mi dati dva redara, a vi samo počekajte, molim te."

Nasmiješih se i skinuh njenu ruku sa svoje.

"Daj Bosa. Sa lokalnim siledžijama i bandama imamo iskustva, sigurno više nego ti, a i to je naš problem ne tvoj."

Okrenuh se ka Škotu. Zamjetio sam da su on i Strela već odložili jakne na šank pored Goge. Goga je djelovala smireno, Bruna je imala pogled uplašenog zeca. Osjetih adrenalin u zraku. Mahnuo sam im rukom i krenuo. Niotkuda ispred mene se stvorio onaj redar u sivom odjelu sa konjskim repom. Pogledao me u oči.

"Što će te raditi dalje na parkingu ne tiče me se ali u lokalu i na parkingu ispred lokala ne želimo frku. Nadam se da je dogovoreno?"

Rekao je to uz ljubazni osmjeh ali je zvučalo dovoljno uvjerljivo da bi i kamen razmislio ako bi imao  namjere drugačije od predloženih. Klimnuh glavom.

"Dogovoreno, a vi ne dopustite da cure imaju neke probleme ma što bilo vani. Dogovoreno?"

Klimnu je glavom uz ozbiljan izraz lica.

"Dogovoreno računaj na to."

Polako sam otvorio vrata i izašao. Škot i Strela su me slijedili. Onom redaru na ulazu uputih ljubazan osmijeh. Ništa nije komentirao budući da se onaj sa konjskim repom pojavio odmah iza nas i dao mu znak rukom.

Kiša je prestala, a parking je bio solidno osvijetljen uličnim svjetiljkama. Škot skrenu lijevo od ulaza ka drugom kraju parkinga. Slijedili smo ga. Čim smo prošli parkirane aute zamjetih na drugom kraju, oko trideset metara udaljenom od nas, Gogin bijeli BMW 316. Pored njega je bio parkiran crni BMW ali serije 5. Stali smo.

Na zadnju haubu crnog auta je bio naslonjen niži lik. Shvatio sam zašto ga je Škot nazvao tenk od čovjeka. Bio je u crnim trapericama sa širokim remenom i crnoj majici. Mogao je imati 175 cm ali ne više. Okrugla glava mu je bila podšišana na skroz kratku jež frizuru, a tijelo je više sličilo na valjak. Problem je bio što se već po mišićima ruku vidjelo da je žestoko nabildan. Udario je brzo dlanom dva puta po haubi. Prednja vozačka i dvoje zadnjih vrata su se otvorila i izbacila tri lika van. Dok su prilazili prijatelju na haubi zamjetih da su bili kratko podšišani i sportski obučeni u traperice majice i tenisice. Jedino je onaj tenk na nogama imao neku vrstu vojničkih čizmi. Najviši od njih je imao oko 190 cm, kratku plavu kosu i nabildani torzo. Škot klimnu glavom ka njemu.

"To je Horst on je moj. Onaj tenk je Đonijev, Strela možeš onu dvojicu?" Govorio je tiho. Strela je klimnuo glavom.

Ona trojica su stala pored prijatelja ispred auta. Djelovali su opasno.

Pogledali smo se između sebe potom raširili približno na odstojanje ispružene ruke. Škot je stao lijevo od mene Strela desno. Udahnuo sam duboko zrak osjećajući lagani grč u želucu i navalu adrenalina, klimnuo sam glavom. Polako smo krenuli prema njima. Oni su malo raširili svoju crtu. Znači imali su iskustva. Nastojao sam da me ne obuzmu osjećaji. Trebao mi je čist i brz mozak protiv onog tenka.

Nakon par metara smo uskladili korak. Počeo sam osjećati udare srca. Bilo mi je jasno da ako dođe do tuče lika moram izbjegavati, paziti da mu ne omogućim čist i jak udarac ili da me dohvati rukama. Ako se to dogodi jednostavno bih završio u mašini za mljevenje mesa ili bi bila bolja usporedba pod parnim čekićem koji bi me sredio jednim do dva udarca. Mogu mi pomoći samo Bog i Win Chun tehnike koje sam naučio. Postao sam hladan, mozak mi je počeo raditi kako treba.  Sve mi je djelovalo malo usporeno ali jasno.

Prišli smo na oko pet metara kada je Horst istupio naprijed i malo podigao ruke. Mislim da je rekao nešto u stilu "vi sigurno ne znate" ali nije stigao dalje od toga. Škot je uletio u njega neočekivanom brzinom. Očigledno je kuhao od bijesa čim nije dopustio niti jedno drugo rješenje. Nisam stigao analizirati bilo što onaj tenk se odvojio od haube na kojoj je sjedio. Bio je brz, brži nego što sam očekivao. Krenuo sam naprijed ali mi je bilo jasno da sam zakasnio. Onih prvih par udaraca koje sam mu zadao uspio je dijelom blokirati ramenom tako da je efekt serije bio slab. Očigledno ga nisam niti uzdrmao. Odskočio sam i zauzeo gard sa jednom podignutom rukom naprijed i blagim raskorakom. Nešto veći dio težine je bio prebačen na zadnju nogu kako bi prednja ostala slobodna za udarac. Krenuo je na mene. Zamjetio sam da ima široki zamah kod udarca. Malo sam se okrenuo i blokirao podlakticom. Udarac me uzdrmao i osjetih bol u ruci. Ovaj je stvarno bio prejak. Uspio sam ga izbjeći tijekom blokade i sada mi je bio napola okrenut leđima. Uputih mu seriju udaraca u nezaštićeni dio lica i vrata. Imao sam dulje ruke i to bi bila prednost da nije bio tako jak. Imao sam dojam da šakama štemam zid. Unatoč udarcima se okrenu prema meni i uspio me pri tom odgurnuti rukom. Odteturao sam par koraka u nazad, a njemu je to dalo dovoljno vremena da se u potpunosti okrene prema meni i krene u napad. Uspio sam ga izbjeći i odgurnuti. Dok se okretao prema meni krenuo sam u napad pri tome nastojeći iskorakom prednje noge nagaziti njegovu potkoljenicu stopalo ili nožne prste. Učili su nas da je to izrazito bolno ako pogodiš nešto od nabrojanog. Povukao se i zadao jedan široki udarac sa strane ali nije imao uporište na nogama pa je to bio slab udarac. Blokirao sam ga rukom i zadao mu još jednu seriju od tri wing chun direkta ciljajući korijen nosa ili što dohvatim. Osjetio sam da su sva tri udarca pogodila dobro. Pokušao sam  se izvući u stranu uz okret ali tada me dohvatio jednim od onih svojih nezgrapnih udaraca sa strane koji mi je probio blok nadlakticom i završio u rebrima. Osjetio sam jaku bol i odstupio dva koraka nazad. Dok sam čekao da tenk krene krajem oka sam zapazio da su Škot i Horst završili na zemlji u nekom zahvatu, a da je Strela uspio srušiti jednog od one dvojice. Tenk je zagrebao gusjenicima i uletio svom snagom. Uspio sam ga samo izbjeći izmicanjem u stranu ali nisam imao šanse za udarac. Zaustavio se više od metar i pol dalje od mene i počeo okretati. To je bila prigoda uletio sam sa novom serijom direkta i nagaznim udarcem nogom nakon iskoraka. Osjetih da sam mu nogom pogodio stopalo ali ne petom kako je bilo poželjno. Udarci rukama su mu zasuli nebranjeni dio glave ali ponovno sam imao dojam da šakama udaram u zid. Okretao se pokušavajući me uhvatiti rukom. Nisam to smio dopustiti i povukoh se brzo dva koraka unazad. Bio je brz previše brz za svoju konstituciju. Dok sam završio treći korak unazad već je krenuo na mene. Ovaj put je to izveo na način da je zastao izvan dometa moje šake, kojom sam ga pokušavao držati na distanci, izveo jedan lažni kroše i pokušao uletjeti u mene sa nekom vrstom kratkih direkt udaraca, očigledno više da me zbuni u uhvati nego što je polagao nade u pogodak. Uspio sam se povući malo unazad i blokirati one njegove direkte ali je već bio na meni i ponovno udario svom snagom sa strane. Ovaj put me pogodio. Osjetio sam bol u rebrima i odletio sam u stranu gubeći tlo pod nogama. Osjetio sam vlažan asfalt i u trenutku zahvalio bogu što nisam odletio prema nekom autu gdje bi mi šanse da se brzo dignem bile minimalne. Završio sam na leđima, vidio sam ga kako prilazi. Nisam se pokušavao dići na klasičan način već sam se odbacio jednom nogom za "kolut unazad" dok sam drugu nogu ispružio kao zaštitu i klatno za inerciju. Zbunjeno je ustuknuo korak, vjerojatno ne shavćajući da je ona ispružena noga u nepovoljnom položaju za udarac. To mi je dalo dovoljno vremena da završim aikido pad unazad savijajući nogu u koljenu tako da sam sada već bio u poziciji ustajanja i gardu kada je pritrčao u novi napad. Krenuo je širokim udarcem nogom nastojeći me rasturiti dok sam bio još u polu uspravljanju. Spustih se skoro na koljena i odbacih rukama tu nogu u zrak. Pao je nezgodno na leđa i očigledno ostao bez daha. Trijumfalno sam već bio na nogama. Sada ga je samo trebalo dovršiti dok se nezgrapno diže brzim kratkim udarcima nogom.
Krajem pogleda zamjetih da je Strela na zemlji na boku, a jedan od onih likova mu zadaje udarac nogom. Uspio je uvući glavu i ramenom odbiti udarac ali pozicija mu nije obećavala ništa dobro. Lik se spremao za novi udarac dok se Strela pokušavao otkotrljati nešto dalje kako bi dobio prostora za ustajanje. Pustih tenk da se diže i uletih liku sa leđa. Uspio sam ga nagaziti na početak pod koljenice sa zadnje strane što ga je natjeralo da klekne potom mu zadah jedan brz udarac odozgo u vilicu. To je bilo sve, uspio sam vidjeti kako se Strela uspravlja, a tenk je uletio u mene. Zadao mi je jedan široki udarac pogađajući mi rebra sa strane kada sam se uspravio od udarca gurnuo me rukom svom snagom. Odletio sam par metara unazad i tresnuo na asfalt. Kroz mozak mi je proletjelo da je gotovo sada me ima. Povratio sam dah i pokušao ponovno izvesti ustajanje u stilu aikido pada unazad ali sam bio spor. Pustio me da se okrenem i nakon toga pritrčao. Tada je napravio pogrešku. Nije me pokušao ponovno udariti nogom valjda polazeći iz prvog iskustva. Pustio me da se dignem negdje do polovice iskoračio i uhvatio me desnom rukom čvrsto za lijevo rame, u stisak poput škripa, paralelno je zamahnuo široko lijevom u namjeri da mi zada razarajući udarac. Desnom rukom sam čvrsto uhvatio njegovu šaku na mome ramenu lakat mi je bio visoko podignut i štitio glavu za slučaj da završi udarac. Lijevom rukom sam ga uhvatio odozdo za lakat malo se podigao i pustio da mi ruka sklizne na njegovu podlakticu. Imao sam ga u poluzi ručnog zgloba. Svom snagom sam se pomakao unaprijed riskirajući ako otrgne šaku iz poluge da padnem licem na asfalt. Nije je izvukao kriknuo je i slijedeći bol u savijenoj šaci i podlaktici poletio na lice na asfalt. Ne puštajući polugu pomakao sam se korak naprijed, čvrsto sam mu blokirao podlakticu između mog koljena i pod koljenice ne puštajući mu šaku u poluzi. Ležao je na trbuhu potpuno otvoren i ranjiv. Počeo sam mu zadavati udarce lijevom šakom po glavi gdje sam stigao. Imao sam dojam da je prošlo stoljeće ruka me već boljela od udaraca kada je ispustio neki grleni zvuk. Zastao sam. Shavtih da govori "Ne" na njemačkom, nerazumljivo "Nein". Pustih mu šaku i uspravih se. Ležao je stenjajući. Polako se pokušao uspraviti tresući glavom i oslanjajući se na ruke i koljena. Blago ga pritisnuh nogom u leđa. Shvatio je i vratio se u ležeći položaj. Okrenuh se. Škot i Strela su stajali jedan do drugog i promatrali me. Strela mi mahnu i polako krenu prema meni.
"Bilo je to surovo Đoni stvarno si ga dobro razbio."
Kretao se teško duboko dišući. Škot je prišao polako vukući nogu. Pogledah iz njih po parkingu. Jedan od onih likova je sjedio na asfaltu držeći se za glavu, Horst je još ležao i stenjao u fetalnom položaju. Drugi od Strelinih protivnika je stajao duboko dišući naslonjen na prtljažnik Goginog auta. Drugom rukom se držao za trbuh. Očigledno mu nije padalo na pamet da poduzima bilo što više. Nismo ništa govorili. Polako smo krenuli natrag ka ulazu u Western Gold. Počela je padati sitna hladna kiša, već nakon par koraka bili smo mokri.

Dok smo prilazili zamijetih da su redari vani i da nas promatraju. Stajali su par metara ispred "svog teritorija". Onaj sa konjskim repom je stajao naprijed, a preostala dvojica iza njega. Iza te dvojice su stajale Bosa i Petra. Dok smo prilazili konjski rep klimnu glavom.

"Vidim dosta tuča na ovom parkingu ali ovo je vrijedilo gledati."

Klimnuh mu umorno glavom dok sam prolazio pored njega. Oslanjao sam se na Strelu jednom rukom. Rebra sa lijeve strane su me boljela a i šaku lijeve ruke nisam baš osjećao dobro.
Evidentirano
Nikada ne raspravljaj sa budalama. Promatrači neće uočiti razliku između vas. "Mark Twain"

Đoni

  • Kawas... ...
  • ***
  • Offline Offline
  • Postova: 151
Odg: Dečki iz predgrađa
« Odgovori #52 : 25. Siječanj, 2016. - 17:10 »

Evidentirano
Nikada ne raspravljaj sa budalama. Promatrači neće uočiti razliku između vas. "Mark Twain"

Boris

  • Kawas... ...
  • ***
  • Offline Offline
  • Postova: 300
Odg: Dečki iz predgrađa
« Odgovori #53 : 26. Siječanj, 2016. - 01:28 »

Pa neznam kaj se čeka ????? :aplauz: :aplauz: :aplauz:
Evidentirano

Đoni

  • Kawas... ...
  • ***
  • Offline Offline
  • Postova: 151
Odg: Dečki iz predgrađa
« Odgovori #54 : 26. Siječanj, 2016. - 17:01 »

Boris tebi samom mogu poslati nastavke i na email ako mi ga pošalješ na pp
Evidentirano
Nikada ne raspravljaj sa budalama. Promatrači neće uočiti razliku između vas. "Mark Twain"

drdamjan

  • Kawasaki KLE
  • *****
  • Offline Offline
  • Postova: 2187
  • 095 8748290
Odg: Dečki iz predgrađa
« Odgovori #55 : 26. Siječanj, 2016. - 18:53 »

Nemoj zezati, a mi drugi?  :occasion:

Đoni

  • Kawas... ...
  • ***
  • Offline Offline
  • Postova: 151
Odg: Dečki iz predgrađa
« Odgovori #56 : 27. Siječanj, 2016. - 18:25 »

Klimnuh mu umorno glavom dok sam prolazio pored njega. Oslanjao sam se na Strelu jednom rukom. Rebra sa lijeve strane su me boljela a i šaku lijeve ruke nisam baš osjećao dobro.
********* ................. **********
Konjski rep me blago potapša po ramenu. Zastao sam i okrenuo se. Pogledao me u oči nekim čudnim pogledom.

"Žao mi je ali takvi ne bi smjeli u lokal." Pokazao je rukom na mene od glave do pete.

Pogledah se na svijetlu uličnih svjetiljki. Traperice su mi bile razderane duž nogavice jednako kao i majica na okovratniku. Pogledah Škota i Strelu koji su zastali gledajući u mene. Nisu izgledali bolje. Škot je imao skroz razderanu majicu od okovratnika negdje skoro do pojasa traperica. Uz sve to bio je krvav ispod nosa i oko usta. Strela je izgledao nijansu bolje odnosno bio je krvav samo oko  usta ali nije imao jedan rukav na majici. Klimnuh glavom. Konjski rep me blago potapša po ramenu.

"Poslat ću po one dvije cure, a onaj ostatak na drugoj strani parkinga također budemo riješili."

Pogledah na drugu stranu parkinga prema Horstu i njegovoj ekipi. Sva četvorica su sada stajala pored onog crnog BMW-a i nešto raspravljali. Jedan od one dvojice Strelinih je pridržavao Horsta. Tenk je stajao naslonjen leđima na prtljažnik auta. Konjski rep klimnu glavom prema jednom od onih dvojice snagatora, a drugom mahnu rukom. Polako je krenuo preko parkinga praćen gorilom u kožnom prsluku. Onaj drugi je nestao u lokalu. Shvatih da nisu čekali vani zato što ih je zanimala tuča već su pazili da se problemi ne presele na njihov teren, bilo da gubitnik potraži utočište u lokalu ili da pobjednik poželi proslaviti pobjedu. Škot i Strela su me gledali. Klimnuh im glavom.

"Jasno je da ne možemo unutra. Počekat će mo cure ovdje."

Škot je klimnuo glavom. Pogledah prema drugoj strani parkinga. Konjski rep je nešto govorio Horstovoj skupini. Na kraju je mahnuo rukom i krenuo nazad. Likovi su se počeli pakirati u auto. Počekao sam dok crni BMW nije počeo izlaziti u rikverc sa parkirnog mjesta potom okrenuo prema Bosi i Petri. Bosa je stajala ruku prekriženih na grudima i gledala oštro u mene, Petra me promatrala zabrinuto ruku spuštenih pored tijela. Priđoh im polako. Bosa je držala moju jaknu preko ruke. Odmahnula je glavom.

"Ludost Bambi, ludost."

Petra je mahnula rukom prema Bosi i prišla mi. Podigla je prste i dodirnula moje usne.

"Jesi dobro?"

Klimnuh glavom i spustih joj ruke na ramena. Nasmiješila se i zagrlila me. Iza njenih leđa Goga i Bruna su se pojavile iz lokala. Goga je pritrčala Škotu i zgrlila ga. Bruna je polako prilazila Streli. Konjski rep u pratnji gorile se zaustavio pored mene. Pogledao je Bosu.

"Rekao sam im da imaju dvadeset minuta prije nego pozovem prijatelje iz policije, sada je parking slobodan."

Bosa je upitno podigla obrve i otvorila usta. Prekinuo je u neizgovorenom brzim pokretom ruke.

"Kao što sam obećao neću zvati nikoga ali nestanite čim prije. Ne želim nikakve probleme ipak je u pitanju naša reputacija."

Ljubazno joj se nasmiješio i potapšao je po ramenu.

"Vas dvije navratite ponekada na piće, samo držite ovog dobermana na ogrlici." Klimnuo je glavom prema meni.

Polako je krenuo prema ulazu u lokal praćen gorilom u kožnom prsluku. Očigledno mu nije smetala hladna sitna kiša niti se brinuo za svoje kvalitetno odijelo. Nije gledao ni u koga. Pratio sam pogledom dok nije nestao iza vrata. Minutu kasnije se onaj drugi snagator u kožnom prsluku pojavio i stao pored vrata. Očigledno su nam željeli pokazati da misle ozbiljno.

 Pogledah prema ostalima. Bruna je držala Strelu za ruku, uplašenog pogleda. Škot je zagrlio Gogu i gledao u nas. Bosa je sa mržnjom promatrala Gogu. Oslonih se rukom na Petrino rame. Pomislih da je dobro što je samo desetak centimetara niža od mene. Škot mahnu rukom.

"Mogli bi se raspršiti da zavaramo neprijatelje." Smiješio se.

Klimnuh glavom, Strela također.

"Čujemo se sutra dečki." Nastojao sam da mi glas bude čvrst iako me od hladne kišice hvatao napad osjećaja hladnoće. Škot podiže ruku u pozdrav.

"Đoni Strela naša vrata su vam otvorena u svako doba dana i noći."

Spustio je ruku. Goga nam je samo mahnula. Strela me pljesnu po ramenu i zaputi se ka suprotnom kraju parkinga vukući Brunu za ruku. Bosa je prišla i uhvatila me pod ruku. Bez riječi me povukla ka autu. Dok sam hodao oslanjao sam se zdravom rukom na Petru. Tijekom spuštanja na sjedalo osjetio sam bol u rebrima i napad drhtavice. Očigledno me adrenalin popuštao. Pogledah u lijevu šaku. Počela je otIcati. Pitao sam se koliko dugu neću biti u stanju povući ručicu kvačila. Vozili smo se u tišini.

Pri ulasku u stan osjetih slabost i drhtavicu. Bio sam skroz mokar. Petra mi je pomogla do stola u blagavaoni. Naslonio sam se na stol pazeći na lijevu šaku. Pogledah Petru.

"Mogu dobiti duplo piće?"

Klimnula je glavom i krenula ka hladnjaku. Bosa je tresnula moju jaknu na stolicu i okrenula se prema meni.

"Svi smo mokri, a ti pogotovu. Uz sve si i prljav kao da si se valjao u blatu sa svinjama. Skini majicu i te ostatke traperica da ih bacim u perilicu."

Umorno klimnuh glavom prema njenom ljutitom pogledu.

"Samo jedno piće molim te."

Petra mi je stavila veliku čašu do pola punu na stol. Bosa me promatrala ali ovaj put zabrinuto.  Otpio sam jedan dobar gutljaj tequile. Počekao sam da me alkohol počne paliti po želucu.
Nisam se osjećao bolje. Otpih još jedan mali gutljaj i spustih čašu na stol. Polako sam pokušao skinuti majicu. Nije išlo lijeva strana me boljela kad bih podigao ruke.

Petra je prišla i pomogla mi sa majicom, Bosa mi izula čizme. Traperice sam spustio do ispod koljena i sjeo. Petra je čučnula i svukla ostatke traperica sa mene. Osjetih da su mi i gaće mokre. Tada me uhvatila drhtavica. Bosa je donijela ručnik i počela me pažljivo brisati.

Uz pomoć uspio sam doći do spavaće sobe. Netko mi je skinuo gaće i sjeo sam na krevet. Tresao sam se od slabosti i hladnoće. Netko je nešto govorio. Netko me pokrio dekom. Nisam bio siguran da li je netko rekao na njemačkom ili nekom drugom jeziku nešto u stilu "moramo mu nešto obući da se bolje ugrije". Plutao sam između nigdje i ničega. Polako sam tonuo ne osjećajući ništa izuzev jake hladnoće koja me tresla.

Tama se polako razilazila. Netko me blago tresao za rame. Otvorih oči. Žena kratke crvene kose i srcolikog izgleda lica je gledala u mene smeđim očima. Sjedila je na rubu kreveta i blago me tresla za rame.

"Čuješ me? Shvaćaš što te pitam?"

Klimnuh glavom potom polako prevalih preko usana:

"Da."

Pridgoh se malo oslanjajući se na lakat. Bilo je to naporno. Jako svjetlo stropne svjetiljke mi je smetalo. Polako sam razaznao spavaću sobu i Bosu i Petru koje stoje na ulazu. Ona crvenokosa što me tresla polako je ustala sa kreveta. Nosila je traperice i bijelu košulju koja je izgledala kao muška košulja. Nešto je bilo čudno na njoj. Pogledala me u oči.

"Ja sam Suzi, liječnik. Pokušaj polako sam ustati molim te."

Polako odgurnuh pokrivače sa sebe. Nešto mi je bilo čudno. Majica koju sam nosio bila je sivo isprane boje, a po rubovima dugih rukava je imala ukrasne šare od pamučne čipke. Dok sam spuštao noge na pod zamjetih da nosim crne punije najlon hulahopke. Zbunjeno spustih noge na pod. Vjerojatno sanjam. Polako pređoh prstom po nad koljenici. Definitivno su bile najlonke. Ona crvenokosa mi nije dopustila daljnje analize. Prišla je nagnula se i podigla mi poako jedan pa drugi očni kapak. Pažljivo je promatrala svako moje oko. Potom me uhvatila za ruku i mjerila puls. Pokazala je rukom ka gore.

"Pokušaj ustati i stajati."

Polako i bolno sam se uspravio. Povukla me jedan korak od ležaja. Par minuta me pregledala. Zadigla mi je majicu i pipkala rebra potom ozljeđenu šaku. Iz lječničke torbice na noćnom ormariću je izvadila stetoskop i pažljivo mi slušala po prsnom košu. Spustila mi je majicu okačila stetoskop za vrat i uhvatila me za obije ruke.

"Polako jedan korak unazad i sjedi na krevet." Naglasak joj je bio čudan.

Učinio sam kako mi je rekla. Dok se naginjala pomažući mi u spustu na krevet zamjetih što je čudno na njoj. Imala je doista velike grudi. Skoro kao dvije košarkaške lopte. To je prikrivala tom širokom bijelom košuljom očigledno muškom. Pažljivo mi je prepipala glavu. Uspravila se i posegnula za torbom.

"Pod stresom si od napora i udaraca koje si primio. Izgleda da ništa nije slomljeno. Imaš sreće, a i glava je čitava. Nemaš nikakav podljev ili kvrgu na toj tintari što je dobro, znači da nisi dobio niti jedan udarac u glavu. Sada ću ti dati nešto protiv bolova i za stres, nakon toga ležiš i odmaraš."

Klimnula je glavom i izvukla neku ampulu tekućine za injekciju. Minutu kasnije je napipala venu na mojoj nadlanici i osjetih bol od igle koja je prodirala. Čvrsto me držala za ruku dok je spretno ubrizgala sadržaj injekcije u venu. Klimnula je glavom i nasmiješila se.

"Dat ću ti i nešto da popiješ ujutro."

Odložila je praznu špricu na noćni ormarić i podigla torbu sa kreveta. Pljusnula me malo po obrazu i namignula. Polako se okrenula ka Bosi i Petri koje su zbunjeno gledale.

"Bit će on ok, dogovorit ćemo se sutra za još malo kontrolnog pregleda." Ovo je izgovorila na njemačkom.

Petra se nasmiješila i poljubila je u obraz. Dok su zajedno izlazile iz sobe Suzi je zagrlila Bosu oko pasa a potom spustila ruku i nježno je pogladila po zadnjici. Pogledah u Petru koja je uzimala špricu sa ormarića.

"Žedan sam može čaša vode."

Nježno me slobodnom rukom pogladila po obrazu i klimnula glavom. Nestala je iz sobe. Ponovno se pogledah. Stvarno sam nosio tu sivu žensku majicu dugih rukava i hulahopke. Sjetih se da je to Petrin omiljeni stil oblačenja po kući, uopće je po kući nosila majicu par brojeva veću i gaćice te natikače na nogama. Majica je djelovala na njoj kao kratka haljina. Kada bi bilo svježije umjesto majice kratkih rukava navukla bi neku dugih rukava također par brojeva veću i hulahopke. To je bilo sve.

Bosa i Petra su se vratile zajedno. Bosa je u rukama nosila bocu sa sokom. Petra mi pruži čašu sa vodom. Pio sam dugim gutljajima. Odložih čašu na ormarić.

"Koliko je sati?"

Bosa je spustila bocu na ormarić.

"Tri ujutro." Pažljivo me pogledala.
"Hvala bogu u redu si. Bile smo prestrašene pa sam pozvala Suzi. Prihvatila je da dođe u sred noći i pogleda te."

Klimnuh glavom koja mi je i dalje bila teška.

"Suzi je vaš obiteljski liječnik?"

Bosa odmahnu glavom.

"Naš ginekolog ali je prije specijalizacije dugo radila na hitnoj tako da sa ovim stvarima ima iskustva. Jedino mi ona pala na pamet, nismo smjele zvati hitnu, oni sa tučama imaju iskustva i vjerojatno bi tvoje ozljede prijavili policiji. Kod njih ne pali da si pao niz stube, to im je obveza da prijave."

Klimnuh glavom i pokazah rukom po sebi.

"Vi ste mi ovo navukle? Nije moglo nešto prikladnije?"

Bosa me ljutito pogleda zatim se obrati Petri na njemačkom.

"Budala se buni zbog oblačenja." Izgovorila je to odmahujući glavom.

Okrenula se prema meni.

"Bambi ti si sa sobom donio samo par gaća i majica kratkih rukava. Uz to onu smrdljivu vunenu vestu koja je valjda pokupila sve mirise benzina i prašine, e oprale smo je jučer i suši se na balkonu. Traperice više nemaš izuzev u komadima. To je sve što si imao, tanke majice kratkih rukava i gaće. Tresao si se kao prut od hladnoće ispod dvije deke i jedino što smo mogle je navući ti nešto Petrino približno je tvoj broj. Petra ne nosi pidžame ni trenirke znaš i sam kako spava, mogao si umjesto toga jedino dobiti moju spavaćicu i samostojeće ali ti je to premalo na tvoju sreću."

Izgovorila je to oštro na njemačkom i sjela na rub kreveta pored mene. Petra se nasmijala i sjela pored nje. Bosa mi je stavila ruku na rame.

"Dosta si nas prestrašio tresao si se od hladnoće, a kada si se malo smirio napola si buncao nešto o nekom mačiću i mački. Sada je u redu dobila sam tablete da popiješ sutra kasnije vidimo. Hajdemo polako leći i nama je dosta ove večeri i noći."

Osjetih se posramljeno. Zadao sam im dosta problema da bi se još imao pravo na bilo što buniti. Klimnuh glavom. Bosa i petra su ustale i krenule ka drugom kraju kreveta. Polako i oprezno, pazeći da ne radim nagle pokrete, vratih se u ležeći položaj i navukoh deke preko sebe. Cure su se smjestile i ugasile svijetlo. Dok sam padao u san proletjelo mi je kroz glavu.

"Živim u stanu sa dvije lezbe, obučen sam kao žensko i upravo me pregledao ginekolog. Bit će dobro ako se ujutro ne probudim sa sisama D+ veličine."

Probudilo me dnevno svijetlo. Polako sam otvorio oči. Petra je sjedila do mene. Sjedila je leđima naslonjena na uzglavlje kreveta, a nogu ispruženih ispred sebe po zgužvanim dekama. Čitala je neku knjigu. Na sebi je imala majicu dugih rukava i hulahopke. Polako i bolno se uspravih u sjedeći položaj. Petra se okrenula prema meni.

"Jesi ok?"

Klimnuh glavom uz osmjeh. U ustima sam imao metalni okus. Pogledah je.

"Može kava?" Upitah.

Dok sam spuštao noge na pod ustala je i postavila pred mene one njene natikače koje sam nosio od prvog jutra ovdje. Već su se malo raširile od nošenja na mojim nogama. Polako ih navukoh. Petra je navukla one svoje patkica natikače. Pogledala me.

"Možeš sam do blagavaone ili kavu piješ ovdje?"

Sjetih se da u spavaćoj sobi nema pušenja. Klimnuh glavom prema vratima.

"Idemo u blagavaonu ionako moram na wc."

Dok sam mokrio osjećao sam se nestabilno na nogama. Rebra su me boljela pri svakom jačem uzdahu, lijeva šaka mi je bila otečena i teško sam pomicao prste. Polako se odvukoh od wc-a do blagavaone. Petra je upravo sipala kavu u šalicu. Dok sam prilazio pokazala je prstom na onaj njen ogrtač, koji sam također koristio od prvog jutra ovdje, a koji je bio položen preko naslona stolice.

"Najbolje da ga navučeš vani još pada i hladno je."

Polako sam navukao ogrtač i sjeo. Petra je položila pred mene šalicu sa kavom, čašu soka, upaljač i cigarete potom sjela preko puta mene sa šalicom u ruci. Otpih gutljaj kave i zapalih cigaretu. Pogledah polako nadolje promatrajući svoju garderobu.

"Bez brige dobro ti stoji." Petra se smiješila na onaj svoj otkačeni simpatični način.

Slegoh ramenima, trenutno mi nije bilo bitno. Bilo mi je toplo i ugodno.

"Gdje je Bosa?"

Petra otpi gutljaj kave.

"Otišla je obaviti neke razgovore i kupiti ti nešto za obući. Hlače više nemaš, treba ti i neka punija muška majica, izuzev ako ne misliš ovakav izaći vani." Nasmijala se.

"To bi ti se sviđalo?"

Slegla je ramenima.

"Svejedno, sviđa mi se kada ne nosiš ništa."

Pogledah u sivilo kiše kroz prozor.

"Koliko je sati?"
"Oko dva poslije podne."

Začuh otključavanje ulaznih vrata. Minutu kasnije Bosa je ušla u blagavaonu. Spustila je svoju žensku torbu i veću vrećicu na rub stola. Polako je sjela i dohvatila kutiju sa cigaretama. Još je bila komplet obučena, samo je otkopčala jaknu. Zapalila je cigaretu i nasmiješila se Petri.

"Može i meni kava?"

Dok je Petra išla prema kuhinji pogledala me i gurnula vrećicu prema meni.

"Ovo ti dobro stoji ali ne za van. Tu imaš trenirku i toplu majicu. Trebat će ti. Večeras te vodimo kod Suzinog prijatelja na hitnu. Bit će gužva i nitko ne obraća pažnju na bolesnike, tako da će uraditi par snimaka mimo registracije, mislim rebra i šaka da budemo sigurni da je sve u redu."

Petra je donijela kavu i sjela na svoje mjesto. Polako otvorih vrećicu na stolu zdravom rukom potom klimnuh glavom.

"Super sada imam nešto normalno za obući. Na hitnu ne idem dobro sam, samo mi treba par dana da se vratim u normalu."

Bosa me oštro pogledala.

"Bambi slušaj, ne ponašaj se kao pijetao u pubertetu. Primimo te u naš dom i našu vezu, vodimo ljubav sa tobom, pokupimo te nakon tvojih gluposti i nastojimo da se izvučeš bez problema, a najmanje što tražimo je da se pregledaš i snimiš kako bi smo mirno spavale ne plašeći se da ćeš tijekom noći pasti u komu od neke unutarnje ozljede. Je to tako puno za tvoj ponos?"

Osjetih se posramljeno. Gledao sam ispred sebe u kavu, potom podigoh pogled ka Bosi.

"Oprosti nisam to mislio. U pravu si. Idem na snimanje večeras." Uputih joj smiješak.

Klimula je glavom i duboko uzdahnula.

"Konačno malo pameti."

Pokušah se izvući.

"Ne zamjeri od kako smo sinoć razbili one siledžije malo sam..."

Prekinula me oštro.

"Koje siledžije ste razbili sinoć?"

Pogledah je zbunjeno.

"Onu četvoricu nabildanih. Mislim onog nasilnika Horsta i njegove frendove. Klasična ulična banda, sa takvima smo već imali iskustva doma, oni kuže samo jedno, a to je zakon jačeg."

Uzdahnula je duboko potom otpila gutljaj kave, povukla je dim iz cigarete i pogledala me sa strane.

"Bambi, Bambi ... niste razbili nikakvu četvoricu nasilnika već četvoricu visoko obrazovanih ljudi kojima je hobi alpinizam pa su zato dobro "nabildani" kako ti kažeš. Dalje Horst nije nasilnik već psihijatar, ako kužiš uopće razliku između nasilnika i psihijatra."

Polako sam posegao zdravom rukom za novom cigaretom, znao sam kada upitam za pojašnjenje svega ovoga odgovor mi se neće svidjeti, dapače uopće mi se neće svidjeti.

KRAJ DRUGOG DIJELA

............. ...................... ............. *************** ............... .................... .............. ..............
Evidentirano
Nikada ne raspravljaj sa budalama. Promatrači neće uočiti razliku između vas. "Mark Twain"

Đoni

  • Kawas... ...
  • ***
  • Offline Offline
  • Postova: 151
Odg: Dečki iz predgrađa
« Odgovori #57 : 12. Veljača, 2016. - 18:29 »

ŽELI NETKO NASTAVAK?
Evidentirano
Nikada ne raspravljaj sa budalama. Promatrači neće uočiti razliku između vas. "Mark Twain"

tonchido

  • Kawasaki ...
  • ****
  • Offline Offline
  • Postova: 523
Odg: Dečki iz predgrađa
« Odgovori #58 : 12. Veljača, 2016. - 18:30 »

ja  :ruke:
Evidentirano
abcćčddžđefghijklljmnnjoprsštuvzž,pa vi složite nešto pametno ili smješno ili šta bilo

drdamjan

  • Kawasaki KLE
  • *****
  • Offline Offline
  • Postova: 2187
  • 095 8748290
Odg: Dečki iz predgrađa
« Odgovori #59 : 12. Veljača, 2016. - 19:39 »

i ja.
hoće li psihijatar ipak izaći kao nasilnik, pitam se sad. :)  :thumbleft:
 Str: 1 ... 4 5 [6] 7   Gore
 

Stranica je generirana za 0.179 sekundi uz 26 upita.

SimplePortal 2.3.5 © 2008-2012, SimplePortal