Kawasaki KLE Croatia forum

Kawasaki KLE Croatia forum

  • 17. Veljača, 2020. - 19:52
  • Dobrodošli, Gost
Molimo prijavite se ili registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Napredno pretraživanje

Novosti:

Dobro došli na KLE Croatia forum !!

 Str: 1 ... 5 6 [7]   Dolje

Autor Tema: Dečki iz predgrađa  (Posjeta: 15531 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Đoni

  • Kawas... ...
  • ***
  • Offline Offline
  • Postova: 149
Odg: Dečki iz predgrađa
« Odgovori #60 : 22. Kolovoz, 2016. - 21:28 »

Polako sam posegao zdravom rukom za novom cigaretom, znao sam kada upitam za pojašnjenje svega ovoga odgovor mi se neće svidjeti, dapače uopće mi se neće svidjeti.

KRAJ DRUGOG DIJELA

............. ...................... ............. *************** ............... .................... .............. ..............

III Cestom stvarnosti ili slagalica psihologije manipulacije

   Službenica na recepciji je bila profesionalno ljubazna.
"Da koliko vidim gospođa je u sobi, kartica za vrata je u slotu. Što da kažem tko je treba."
Trenutak sam razmišljao.
"Recite Đoni iz Zemuna bit će dovoljno, ako se nisam zabunio."
Upitno me pogledala i podigla slušalicau telefona. Otipkala je broj i nakon pola minute započela formalni razgovor.
"Ispričavam se treba vas gospodin Đoni iz Zemuna, čeka na recepciji."
Grickala je kratko vrh kemijske olovke slušajući odgovor. Spustila je slušalicu i klimnula mi glavom.
"Gospođa kaže da dođete u sobu, to vam je drugi kat desno."
Spustila je olovku na pult, zamijetih da je na vrhu olovke ostalo malo ruža. Nije komentirala ništa više.
"Hvala vam." Klimnuh glavom i zaputih se ka stubama. Dok sam se uspinjao laganim korakom razmišljao sam što bih joj rekao. Zaključih da nije bitno što bih joj rekao, bitno je bilo par pitanja koje sam joj želio postaviti. Vrata sobe su već bila malo otvorena, znači očekivala me je. Pokucah lagano dva puta. Začuo sam poznati glas.
"Uđi Đoni, slobodno uđi."
Polako sam otvorio vrata i zakoračio u sobu. Stajala je na sredini sobe u svilenoj crnoj kućnoj haljini i platforma sandalama visoke potpetice. Stavljala je ruž na usne gledajući se u veliko zrcalo na zidu. Prekinula je sa ružem i pogledala me.
"Očekivala sam da ćeš doći, zato sam i rekla Mirjani broj sobe." Klimnula je glavom uz osmjeh. "Samo za jedan trenutak nisam bila sigurna da si to ti."
"Dobro je da me uopće pamtiš."
"Kako bih mogla zaboraviti nekoga tko je ipak obilježio neke stvari u mom životu. Onih koji glume idealiste srećem dosta često, pravi idealisti su rijetki."
Pokazala je rukom ka otvorenim vratima balkona.
"Sjedi vani molim te, tamo možemo zapaliti cigaretu. Za minutu ti donesem piće, poslije možemo razgovarati zašto si uopće došao. Mislila sam da me mrziš."
Polako prođoh ka balkonu iza njenih leđa dok se ona posvetila ružu i usnama. Balkon je bio tipičan hotelski balkon sa nižim drvenim stolom i dvije drvene stolice. Na stolu je ležala pepeljara, kutija cigareta Lucky Strike i srebrni ženski upaljač. Polako sjedoh na stolicu i izvadih jednu cigaretu iz kutije. Dok sam palio cigaretu Goga se pojavila na vratima balkona. Sa tamno crvenim ružem za usne izgledala je dobro. Nasmiješila se.
"U mini baru imam mali izbor pića, reci vodka, whiskey, pelinkovac ili loza."
"Loza bit će dovoljno."
Nestala je iza vrata. Promatrao sam odsjaj sunca na morskoj površini. Goga se vratila minutu kasnije sa dvije hotelske čaše u jednoj i dvije male bočice u drugoj ruci. Položila je čaše na stol otvorila bočice i istresla ih u čaše jednim potezom. Polako je sjela na stolicu preko puta mene, popravila kosu i zapalila cigaretu. Pogledala me i podigli čašu.

"Loza po tvom izboru, živjeli Đoni."

Podigoh čašu i nazdravih joj bez riječi. Nasmiješila se nekim čudnim osmjehom.

"Drago mi je da si živ, nisi se puno promijenio koji kilogram više i koja sjeda vlas više, pogled i te tvoje oči koje mijenjaju boju od svijetlo smeđih do zelenkasto plavih su isti."
"Nisi se ni ti puno promijenila, još se držiš."

Nasmijala se.

"Isti stari Đoni bez puno smisla za komunikaciju sa damama, još se držiš umjesto ostala si zgodna i lijepa." Odmahnula je glavom. "Imam dojam kao da nije prošlo toliko vremena. Dragan je znao često pričati o tebi, kao da mu nikada nisi izašao iz glave."

Sjetih se da se Škot zove Dragan, nikada o njemu nisam mislio drukčije izuzev kao o Škotu. Pogledah je dugim pogledom.

"Kako je Škot, jeste još zajedno?"

Dugo me gledala i otpila još jedan gutljaj iz čaše. Povukla je dim iz cigarete i spustila pogled.

"Umro je prije sedam godina od karcinoma štitnjače. Njegov motor je još u garaži i čeka."

Polako sam ispraznio čašu do kraja. Ugasio sam čik cigarete u pepeljari i pogledao je.

"Žao mi je. Nisam to očekivao."

Klimnula je glavom.

"I treba ti biti žao, ti si sa njim završio on sa tobom nikada."

Slegoh ramenima.

"Može još jedno piće?"
"Loze više nema u mini baru su samo po dva ista pića vodka ili whiskey."
"Vodka."
Polako se podigla i nestala u sobi, posegoh za još jednom cigaretom iz kutije, trebalo mi je vremena da se sredim. Dok sam palio cigaretu vratila se i položila četiri bočice 0.1 na stol dvije vodke i dva Whiskey-ja. Sjela je.
"Mislim da će nam trebati kako je razgovor krenuo. Predpostavljam da imaš još pitanja, a imam po koje i ja."
Posegoh za bočicom i napunih čašu. Ovo nije sličilo na razgovor koji ljudi vode kada se slučajno sretnu nakon par desetaka godina. Sličilo je na razgovor koji je nedavno prekinut. Otpih iz čaše i pogledah je. Dovršavala je piće iz svoje čaše.

"Imate djece?"

Odmahnula je glavom.

"Ne to nam nije išlo. Sve ostalo da ali to ne." Spustila je čašu na stol.
"Đoni, Dragan se nadao da ćeš se ipak jedan put javiti ipak ste mladost proveli zajedno."

Klimnuh glavom.

"Žao mi je."

Gledala me je nekim čudnim pogledom.

"Ne nije ti žao, uvijek si išao samo ravno naprijed po svojim shvaćanjima časti i svojim pričama u glavi. Ostavio si dosta stvari iza sebe, a da to nisi ni zamijetio, odnosno ostavio si lom u par života tako lagano i jednostavno kao što ispijaš ovo piće."
"Kakav lom?"
Gledala me nekim dugim i čudnim pogledom imao sam dojam da mi se odgovor neće svidjeti, dapače da mi se uopće neće svidjeti.

Kišno popodne

   Zapalio sam cigaretu i pogledao u Petru.

"Mogu dobiti jedno piće mislim da će mi trebati?"
Gledala me zbunjeno.
"Moraš popiti one lijekove koje ti Suzi pustila pa ne mislim ..."
"Daj mu, neće mu biti ništa od toga, daj i meni jedno trebat će nam da završimo razgovor." Bosin glas je bio oštar i razdražljiv, a na njemačkom je zvučao grubo.

Petra je pogledala u Bosu potom se digla i krenula prema hladnjaku u kuhinji. Bosa je posegnula za svojom torbom i počela preturati po unutrašnjosti. Zamijetih da na lijevoj ruci kojom je sa strane držala torbu nosi set od pet srebrnih prstena, na svakom prstu po jedan. Prsteni su bili različiti ali po dizajnu na neki način isti i uklapali su se u cjelinu. To je trenutno bila moda u njemačkoj i sviđalo mi se to vidjeti na ženama pogotovu onaj prsten na palcu. Petra se vratila i stavila bocu i dvije čašice na stol potom sjela i posegnula za svojom šalicom kave.

"Ja ne pijem, večeras netko treba i voziti."

Nasmiješih joj se i napunih čašice. Bosa je konačno iz torbe izvukla neku kutijicu i stavila je pred Petru.

"Kupila sam ti to na rasprodaji mislim da je po tvom ukusu."

Petra je polako otvorila kutijicu, ispustila jedno sretno "hiiii" i počela vaditi prstene. Polako je položila set prstena sličan Bosinim na stol, jedan do drugoga. Podigla se i poljubila kratko Bosu. Podigao sam čašicu i otpio gutljaj. Bosa je otpila iz svoje i udahnula.

"Bambi nisi ti kriv. Kriva sam ja što sam odlagala razgovor i objašnjenja."

Otpila je još jedan mali gutljaj, ja ispraznih svoju čašicu do kraja. Petra je navlačila prstene. Kako bi koji podesila na prstu udaljila bi ruku od sebe i pogledala ga. Radila je to kao ozbiljan posao. Bosa mi je klimnula glavom prema njoj i nasmiješila se. Potom se uozbiljila.

"Goga je manipulator, svjesni i nesvjesni manipulator uz to je i kuja koja gleda samo svoj interes. Horst je psihijatar kod koga je Goga išla radi liječenja trauma iz djetinjstva i mladosti."

"Želiš reći da Horst nije Gogin bivši dečko?"

Bosa je uzdahnula i pogledala u čašicu pa meni u oči.

"Da Horst je Gogin psihijatar i njen bivši dečko, a Goga ga je ucjenjivala, zato je i došlo do cijele frke. Psihijatar se ne smije seksati sa pacijenticom, ako se to dozna vrlo lako gubi sve dozvole za rad. Samo to nije sve tako jednostavno budući da je Horst više žrtva Gogine manipulacije nego što je Goga žrtva Horsta. Ne znam kako sve ukratko objasniti."

Odmahnula je glavom i posegnula za bocom. Napunila nam je čašice i otpila mali gutljaj iz svoje. Ja sam svoju ispio do pola, već sam osjećao da mi je ova "jedna previše", odnosno nije mi se pilo više. Bosa je pogledala Petru, koja je promatrala svoju ruku ispruženih prstiju, pa mene.

"Krenuću redom. Kada sam bila u Zemunu i popričala sa Gogom prvi put vidjela sam da nešto nije u redu, odnosno po nekim naznakama zaključila sam da je izložena nasilju u obitelji. Imala sam i sama slična iskustva u obitelji, nasilje u obitelji nije često ali nije ni tako rijetko kako se misli."

"Želiš reći da je i tebe netko silovao u obitelji?" Prekinuo sam je zbunjenim glasom.

Bosa me pogleda potom se nasmiješi na neki čudni način.

"Mene su kolektivno silovali u obitelji. Silovali su me psihički u glavu. Bambi postoje različiti oblici silovanja u obitelji. Ja sam rođena kao žensko i kao bogalj, znaš i sam jedna noga mi je bila kraća. Moji su to doživjeli kao težak hendikep ali ne za mene nego za njih. Nisu bili nasilni ali se nisu niti puno brinuli što ja osjećam, a djeca iz okolice još manje. Djeca znaju biti jako surova."

Odmahnula je lagano glavom.

"Sa druge strane moji su me stalno pilali kako, ako imam urođenu manu moram završiti sve škole i tako sebi popraviti status u malograđanskom društvu predgrađa. Navodno tada će me svi gledati kao pametnu i nitko neće zamjećivati moju manu. Meni škola nije išla, voljela sam krpice i šivati za lutke. Zato sam i završila srednju tekstilnu. Kada su moji vidjeli da ni školom neću ispraviti nedostatak i razbijene nade obitelji, počeo je pakao prebacivanja. Jedino je baka bila na mojoj strani. Niti ostalo u životu nije bilo bolje."

Polako je ispila čašicu do kraja. Petra se uozbiljila i spustila ruku na Bosinu. Nježno joj je stisnula prste. Otpio sam do kraja i spustio desnu ruku na na njenu drugu nadlakticu. Nježno sam je pogladio. Bosa je odmahnula glavom.

"Bambi svaki šupak za kojeg sam mislila da mi je dečko je očekivao od mene veliku zahvalnost pokornost i obožavanje zato što me je prihvatio iako sam imala nedostatak u vidu kraće noge. Bez malo kao da su mi učinili beskrajnu uslugu."

Polako je izvukla ruku ispod moje i uhvatila me za šaku.

"Ti si prvi muškarac i do sada jedini koji me je od početka gledao samo kao ženu, a ne robu sa greškom. I da, razlikovala sam one cure koje su ubijene u pojam od onih koje imaju sretno normalno djetinjstvo, a i znala sam ponešto o silovanjima u obitelji, mislim seksualnim silovanjima. Kod nas se o tome nije pričalo ali ovdje je to otvorena tema. Vratimo se na Gogu.

Željela sam joj pomoći, dala sam joj lovu za put i predložila da dođe i boravi kod nas dok se ne snađe. Ja sam ovdje prvi put počela normalno živjeti, ona je završila srednju kemijsku, a to se ovdje tražilo. Bila je kod nas deset mjeseci, usavršila svoj njemački i otišla. Točnije rečeno našle smo joj posao u kemijskoj proizvodnji u jednoj firmi koja radi materijal za najlonke, a naša firma je to kupovala od njih. Našle smo joj i mali stan sa niskim najmom. Oprosti sada idem po malo soka usta su mi se osušila."

Polako se podigla i otišla do kuhinje. Pogledah Petru. Bila je ozbiljna i gledala me onim krupnim očima. Vidjelo se da je cijeli razgovor emotivno pogodio. Polako sam je uhvatio za ruku. Nasmiješila mi se potom klimnula glavom lijevo desno. Bosa se vratila sa sokom i skinula jaknu, ostala je samo u crnoj košulji koja joj je dobro stajala. Natočila je i moju čašu. Kvrcnuo sam Petru po nosu i otpio gutljaj soka. Nasmijala se i posegnula za mojom rukom. Polako je skinula prsten sa svoga kažiprsta i prebacila ga na moj do mali prst. Potom je pogledala Bosu.

"Ti mu nećeš dati, pa on jedini nema lijepe prstenčiće." Bilo je to u njenom stilu, kada je napeto počne sa glupostima. Bosa se nasmijala i posegnula za svojim prstenom na kažiprstu. Njen prsten mi je stao samo na mali prst druge ruke. Petra me uhvatila za ruke i pogledala ih.

"Tako sada smo te označile, sada si naš."

Nasmijah se, Bosa se smiješila. Raspoloženje se popravilo. Bosa je otpila još jedan gutljaj soka. Ja sam je slijedio. Potom zapalih cigaretu. Bosa je klimnula glavom.

"Znaš meni je za njemačku pomogla Suzi, ja sam željela pomoći Gogi i tako zatvoriti krug odnosno poslati dobru volju i vibracije dalje. Činilo se da se za tih deset mjeseci dobro sredila, da je zadovoljna sa poslom i novim stanom. Međutim vratila se nakon mjesec dana sa pričom da ne može noću sam spavati, da je frka i da sanja da joj je otac pred vratima sobe. Zadržala je stan ali je bila najviše kod nas. Pazile smo je i bile vrlo pažljive prema njoj. Nakon mjesec dana njenog straha i kukanja ubacivanja u naš krevet noću, kako bi navodno mogla sigurno spavati malo je dopizdila. Nismo više bile svoje, a ona nije bila naš đir. Mi smo to poštivale ali ona nije našu privatnost, ponekad je izgledalo da misli da joj trebamo biti zahvalne jer iako smo lezbe ona se druži sa nama. Dopizdilo je pa joj predložih da ode do psihijatra na malu pomoć i opuštanje. Ja sam isto išla kod psihijatra nakon nekoga vremena ovdje i to mi je pomoglo da skroz povratim samopouzdanje. Jednostavno mi je u par mjeseci objasnio da nisam ja greška nego sredina koja me osuđivala."

Prekinuh je.

"Je taj psihijatar bio Horst?"

Odmahnula je glavom.

"Ne, Horst je bio drugi psihijatar kod kojeg je išla. Prvi je bio Herman, stari i iskusni psihić ali dobra duša. Volio je pomagati ljudima.

Bila je kod njega na seansama oko tri mjeseca, a tada joj je rekao da prekidaju, da rade pauzu od par mjeseci i da je za početak to dosta. Vratila se ljuta. Ta tri mjeseca smo je nosile na rukama tetošile i pazile. Nije ništa radila u kući i postupno se počela ponašati kao razmaženo derle.

Bila je ljuta pa sam nazvala Hermana i pitala ga zašto je prekinuo tretman. Odgovorio mi je da je pred kraj pokušala manipulirati svojim pričama sa njim, odnosno da je mijenjala priče o tome što joj se događalo od strane oca i majke u onom pravcu za koji bi pretpostavila da bi njega seksualno ili na neki drugi način zainteresiralo. Na taj način je željela zadržati pažnju na sebi.

Isto tako mi je rekao da djeca koja su bila seksualno ili na drugi način zlostavljana u obitelji često razvijaju sustav manipulacije na način da ugađaju izjavama ili nekim svojim postupcima onim koji ih zlostavljaju, kako bi na taj način postigli malo sklonosti i izbjegli neke dodatne nasilne stvari.
Na taj način se osjećaju manje bespomoćnima. Recimo silovana curica kaže ocu koji je silovao kako je lijep i da joj se to svidjelo kako bi ga odobrovoljila i izbjegla neke druge grubosti. Pod svjesno neki razviju perfidnu manipulaciju koju prenesu na sve ostale postupke u životu.
Upozorio me i da ne dopustimo manipulaciju."

Bosa je zastala i otpila malo soka. Potom je polako otkopčala par gornjih gumba na košulji izgledalo je da se počinje opuštati. Nastavila je smirenije.

"Gnjavia nas je još nešto više od mjesec dana. Nakon toga smo joj na lijep način pokazale vrata. Što je dosta, dosta je, a bilo je dosta. Jedina pogreška je bila možda što smo je na početku upoznale sa Suzi."

Mahnuh rukom u stilu "samo malo".

"Sa liječnicom Suzi? Je ona vaš đir?"

Bosa klimnu glavom.

"Da sa liječnicom. Je naš đir i nije. Ona je u drugom filmu što se tiče seksualnih sklonosti."

Nisam izdržao.

"Neka od vas je bila njena ljubavnica?"

Bosa odmahnu glavom i otpi gutljaj soka.

"Ne mi ne ali u jednom periodu Goga je. Tako je i došla do Horsta, Suzi je preporučila. U stvari mislim da je Goga otkrila Suzine sklonosti i opsesije i to dobro iskoristila. Kao što je uradila i sa Horstom samo je njega skoro dovela na rub, a vi ste joj u tome sada pomogli."

Trebalo mi je nešto da razbistrim glavu. Posegnuh ponovo za sokom i dopunih čašu ispio sam je u nekoliko gutljaja. Potom posegnuh za cigaretom. Bosa je čekala dok sam zapalio cigaretu.

"Rekla sam ti da je složeno. Goga je bila pod svjesni, a potom svjesni manipulator ili svjesni od početka. Samo joj je trebao pogodan teren da se razvije, a ovdje ga je na žalost našla."
"Kada je počela to sa Suzi?"
"Ne znam, kod nje je uvijek išlo još po nešto paralelno. Igrala je igru i sa šefom na poslu, što i kakvu ne znam, samo znam da je i tamo bilo frkica ali nakon devet mjeseci je postala voditelj grupe. To bi joj sa srednjom školom bio strop u kemijskoj  struci. Međutim postala je i voditelj odjela."
"Kojim to postupcima, kako je izmanipulirala Suzi? Dalje nije mi jasno kako jedan psihijatar može postati žrtva manipulatora? Ja ti ili netko od neupućenih da ali smuljati psihijatra manipulacijom skoro pa znanstvena fantastika."

Bosa me pogledala i odmahnula glavom.

"Znaš i psihijatar je čovjek, a ne stroj. Iako kuže sve stvari i imaju neku obuku i pražnjenje kod drugih psihića i oni imaju svojih seksualnih sklonosti fantazija i slično. Goga igra na tu kartu."

Pogledah kroz prozor u sivilo kiše, stvarno nije bio dan za teške razgovore. Odlučih ipak rasčistiti do kraja.

"Krenimo redom kako je i zašto smuljala Suzi da je poslije preporuči Horstu?"

Bosa slegnu ramenima.

"Ne znam sve detalje ali prvo zašto je smuljala.
Suzi je ugledna liječnica polu njemica i majka joj je iz ugledne obitelji ovdje. Njena poznanstva i veze su jake, a Gogu to izgleda pali u smislu da i sama stekne poznanstva od utjecaja. Suzi priređuje zabave za cure i ponekog pristojong dečka. Bira dečke koji nisu nasilni i koji ne pametuju o moralu ili zabadaju nos u tuđe sklonosti. Odemo ponekad kod nje na zabavu i uvijek bude ugodno. Na početku smo vodile i Gogu da se malo opusti i upozna ljude. Tako je upoznala Suzi.

Kako je smuljala, jednostavno je znala što i mi ostale, da Suzi ima najviše sklonosti ka ženama ali da najviše voli ženski grupni seks, mislim ono još koja cura u svemu, a sklona je pomalo i egzibicionizmu. Vjerojatno je izmanipulirala da je i ona u tome do kraja odnosno sudjelovala je dovoljno da je malo zaludi. Suzi joj je dosta pomogla oko drugog stana i slično čak joj je i poklonila komplet pokućstvo."

Bio sam već pomalo van živaca.

"Što je Suzi unatoč tome što je dovoljno pametna da postane liječnik toliko glupa da je nasjela Goginim pričama i glumi ili Goga ne glumi baš sve?"

Petra se do sad nije miješala u razgovor. Iznenada je ljutito podigla pogled.

"Daj Bambi ne budali. Goga to radi spretno. Instiktivno osjeti mekše ljude koji su skloni pomoći drugima, nakon toga ide red slabosti tek toliko da se žrtva zainteresira za nju, potom red povlađivanja i ugađanja pa red dominacije. Ovo ponavlja u krug uz put otkrije slabost u seksualnim sklonostima i to iskoristi kao završni udarac. Suzi je dobar čovjek, tko bi drugi prihvatio doći u dva po noći i zajebavati se sa tvojim ozljedama uz to znajući da ste joj upravo razbili dobrog poznanika. Suzi ima dušu i to veću dušu nego cice." Nasmijala se.

Klimnuh glavom zaključujući u sebi da stvarno ima dušu. Pazio sam da ništa od toga ne kažem glasno. Sekundu kasnije se posramih što sam to cinično pomislio. Petra je bila u pravu, tko bi prihvatio pružiti pomoć u tim uvjetima.

"Znači smuljala je Suzi ali kako Horst dolazi u tu priču?"

Bosa je počela nekim glasom kao da objašnjava djetetu.

"Pretpostavi ... odglumila je kod Suzi da je pod psihičkim stresom i slično iz razloga da je dodatno zainteresira iz tko zna kojih pobuda, a ova je nasjela i uz pažnju joj ponudila pomoć psihijatra poznanika. Tako Horst ulazi u igru."
"Kako je smuljala psihijatra?"

Bosa se nasmija.

"Tatin i mamin sin. Otac mu je u pravosuđu ovdje neka viša faca nešto kao glavni istražni sudac ili slično, uglavnom pomogao nam je par puta oko prometnih prekršaja. Mama mu je profesor na fakultetu sociologija ili slično. Samo izgleda da nije baš sve kako treba u obitelji pa je jedino dijete pokupilo koješta u glavi. Mislim na komplekse i slično, sigurno nisu bili nasilni niti uvrnuti. Vjerojatno je požurio na psihijatriju kako bi prvo sebi pomogao oko nekih stvari. Goga je to na tretmanima skužila i na neki način otkrila koje i kakve priče treba pričati da ga zainteresira profesionalno i seksualno. Priče su se pretvorile u to da su je svi u obitelji silovali, a to smo čak radile i nas dvije kada je došla ovdje, sve sa detaljnim opisima. Tu je valjda negdje povučen neki otponac ili znak jednakosti između njih.
Nakon tretmana i završenog liječenja su sreli kod Suzi na nekoj zabavi, najvjerojatnije ne slučajno, pa su uleteli u vezu. Skraćeno Goga uz priču da je zaveo i seksualno koristio psihijatar koji joj je trebao pružiti pomoć ima i šest polaroid slika njih dvoje u dosta bizarnom izdanju. To bi bilo dovoljno da Horsta košta budućnosti, a njegova obitelj bi bila dodatno u govnima do grla, radi sramote."

Sve mi je bilo pomalo previše za pratiti i prihvatiti. Prekinuh je pomalo živčano.

"Kako to sve tako detaljno znaš?"

Pogledala me prijekorno kao da sam rekao da ne govori istinu.

"Ponešto od Suzi, a ostalo od Horsta, danas sam razgovarala sa njim. Goga ga je dan prije pozvala da dođe u Western Gold navečer u određenom razdoblju, kako bi dogovorili zadnje detalje i uvijete da mu vrati one slike. Samo nije računala da će povesti i frendove sa alpinizma."

Dok sam prstima vrtio čašu od soka gledao sam prazno u čašicu ispred sebe. Petra je dohvatila bocu i nasula još po jednu čašicu meni i Bosi. Znao sam da mi alkohol neće pasati ali dohvatih čašicu i ispraznih je u dva gutljaja. Bosa je polako pijuckala svoju. Djelovala je iscrpljeno.

************* ..................... *******************

Trebalo mi je vremena da stvari malo posložim. Zapalio sam još jednu cigaretu, ni to mi nije pasalo. Rebra su me boljela pri svakom naglom pokretu. Pogledah Bosu.
"Na kraju jesi sigurna za Suzi i Gogu, mislim ono za ženske grupnjake? Možda se Suzi samo malo hvali."

Petra se namrštila pridigla sa stolice i preko stola me kvrcnula prstom po glavi. Bosa me gledala sa izrazom nekoga tko pokušava tvrdoglavom djetetu objasniti da je zemlja okrugla, a ne ravna ploča.

"Znam da Suzi govori istinu budući da nije muškarac, pa se nema razloga uz šank i pivu hvaliti lovačkim pričama. Kod nas to malo drukčije ide.
Nadalje rekla sam ti da je Suzi po malo egzibicionist pa ima i neke dodatne sitnice za pokazati. Uostalom ako ne vjeruješ pitaj je sam. Vidjet ćeš je večeras, vodi nas kod tog prijatelja na hitnu. Pozajmila je auto prijateljici pa idemo po nju. Nakon hitne idemo do nje na piće. Rekla je budući da joj kvarimo večernje planove radi jednog buzdovana, koji nije u stanju razmisliti prije tuče, da joj dugujemo malo društva, tek toliko da ne provede večer sama u stanu. Strpljenja skužit ćeš sve."

"Čudno mi je da si razgovarala sa Horstom, on te zvao?"

Bosa umorno odmahnu glavom.

"Ja sam zvala Suzi i zamolila je da ga nagovori na razgovor ako može pričati nakon onog kolektivnog štemanja. Jednostavno sam željela biti sigurna da nitko neće miješati policiju odnosno da ti nećeš nahebati radi svoje gluposti. Suzi kaže da je teško prihvatio budući da je vozio prijatelje kod poznatih lječnika na pregled, nakon onog sinoć. Ipak smo se našli na kraju u kafiću blizu njegovog stana. Ima podljev na lijevoj strani lica, vlasniku za šankom je objasnio da su jučer popodne malo trenirali, pa je "popustilo uže za vezivanje". Mislim da mu nije vjerovao ali je uljudno klimnuo glavom. Objasnila sam mu da ste izmanipulirani, na sranje od priče o nasilnom bivšem dečku. Složio se da je najbolje ne miješati policiju niti njemu to ne odgovara mogla bi cijela priča isplivati na vidjelo. Ukratko popili smo kavu i razjasnili situaciju, jedina novost je da mu je Goga tražila pomoć oko promaknuća na višu poziciju u firmi uz ostalo što su dogovorili, kada je popizdio prijetila mu je "opasnim prijateljima" iz starog kraja."

Živčano ugasih cigaretu u pepeljari.

"Stvari sjedaju na mjesto. Ako je tako vjerojatno je zato išla smuljati i izmanipulirati Škota." Odmahnuo sam glavom.

Bosa spusti ruku na moju.

"Bambi ne mora biti tako, Škot je lijep i zgodan dečko uz to je obrazovan i šarmantan. Možda joj se svidio ili je sve to na njemu privlači. Možda joj samo paše imati lijepog, zgodnog i šarmantnog dečka par godina mlađeg od sebe, to joj diže ugled u očima ostalih."

Telefon je zazvonio. Petra se digla i krenula prema telefonu, prvo normalnim korakom, a potom odskakutala na jednoj nozi držeći drugu koso podignutu ispred sebe i imitirajući neki zvuk u stilu "boink oink boink". Podigla je slušalicu potom izgovorila kratko da se pričeka sekundica i pogledala prema nama. Mahnula mi je držeći slušalicu u ruci.

"Strela."

Podigoh se polako pazeći da ne radim nagle pokrete. Dok sam preuzimao slušalicu zamijetih onaj ženski prsten na ruci i pomislih da je sreća što ne postoji video veza, ne bih volio da me vidi u ovom izdanju.

"Halo Đoni kako si?"
"Halo razbijaču, još se nekako držim na okupu. Malo su mi stradala rebra i lijeva šaka, večeras idemo to snimiti i provjeriti. U kojem si ti stanju?
"Donja usna mi je malo otečena i lijeva šaka. Sve u svemu ništa strašno jedino još par dana neću moći povući kvačilo. Nema veze. Da nisi uletio kada je bilo loše prošao bih gore."
"Strela nisam mislio da tebe mogu srušiti dvojica amatera."
"I nisu, upravo su pasli asfalt kada sam vidio da je Škot u problemima sa onim Horstom, bio ga je dobro uhvatio. Uletio sam pomoći Škotu, dok sam uvaljivao onom Horstu koji direkt sa leđa pridigao se jedan od one dvojice i srušio me, tada si ti uletio. Bila je to dobra tuča."

Šutio sam kratko.

"Valjda." Zvučao sam kiselo ne znajući što misliti nakon svega.

Zašutio je kratko, zbunjen mojom reakcijom. Kada je produljio djelovao je malo nesigurno.

"Čuo sam se sa Škotom, on je uglavnom OK, ti si najgore prošao čini mi se. Možeš se normalno kretati?"
"Svakako samo malo ubija ova depresija od kiše. Kako je kod tebe?"
"Pijemo kolu, grickamo čips i gledamo tv. Bruna se smirila nakon sinoć, nije joj baš sve jasno i imam dojam da baš i ne voli Gogu, malo je kisela vjerojatno ovaj prokleto kišni dan."
"Je uz sve što me boli još i depresija od kiše, hvala što si se javio ja sam mislio malo kasnije zvrcnuti tebe."
"Đoni."
"Reci."
Šutio je par sekundi.
"Škot je rekao da se najvjerojatnije za tri tjedna ženi sa Gogom, pa da se dogovorimo da ostanemo do tada. Ništa mi nije jasno, čemu žuri toliko. Pitao sam. Navodno jedino tako može dobiti boravak i radnu dozvolu, preko braka. Zvao je nekog poznanika da mu u općini izvadi svu dokumentaciju, da je da na prijevod na njemački i ekspres pošalje. Goga može dobiti iz ambasade sve za par dana, nakon toga treba do tjedan dana da zakažu vjenčanje."

Napravio je pauzu.

"Đoni meni je sve čudno, kao neki čudesan san. Od jutros držim malo leda na usni i razmišljam. Ništa mi se ne uklapa i kog vraga je skočila na njega, kao mačka koja je ulovila miša i frkće na nas od straha da joj tog miša ne otmemo, što li ....."

Odlučih da je bolje za sada ne govoriti mu ništa. Bio je dovoljno uznemiren.

"Strela mislim da ti mogu ponešto objasniti kada se vidimo. Bit će sve u redu. Najbolje da prespavamo noć budemo pametniji sutra. A vas dvoje pređite na pivu ili nešto konkretno pa bude manje kiselo i manje razmišljanja."

Nasmijao se.

"Možda si u pravu, možda me samo ova depresija od kiše malo ubija. Kada se vidimo?
"Nastojat ću sutra ali ne vozim pa ovisim od cura. Najbolje da se čujemo ujutro i dogovorimo."
"OK čujemo se ujutro, ako nešto treba javi. Bog Đoni."
"Bog Strela."

Spustio sam slušalicu i prišao stolu. Posegao sam za vrećicom sa odjećom, vjerojatno ću se osjećati bolje kada se presvučem. Bosa je spustila ruku na vrećicu.

"Ostavi to za sada, kupila sam to na brzaka na rasprodaji. Moram barem dobro poglačati sve, da se malo sterilizira. Tko zna gdje je sve ležalo."

Umorno je slegla ramenima.

"Čim se odmorim poglačam ti. Do tada moraš ostati ovako."

Nasmiješila se.

"Uostalom dobro ti stoji."

Petra je prasnula u smijeh. Potom se uozbiljila.

"Imaš dobre noge za minicu, duuuge."

Nasmijale su se i poljubile.

Pogledah kroz prozor u sitnu kišicu i poslije podnevnu svijetlost dana.

Prokleto kišno popodne pomislih.

*********** ............... ***************

Pornografija

   Suzi se vratila pričajući sa likom u bijelom mantilu. Bila je u trapericama i traper jakni vjerojatno dva do tri broja većoj od odgovarajućeg. Na taj način je večeras prikrivala prevelike grudi. Lik mi je bio simpatičan na prvi pogled. Niži prosijed, ugodnog pogleda i ponašanja. Dok su se pozdravljali nasmijali su se nekom komentaru, očigledno su bili u dobrim odnosima. Suzi polako priđe i namignu nam.

"Snimci su ok. Sve je ok, ovaj buzdovan nije polomio ništa."

Od početka sam za nju bio "ovaj buzdovan". Sa curama se smijala i pričala, meni izuzev profesionalne nije ukazivala neku drugu pažnju. Digli smo se sa stolica čekaonice i krenuli ka izlazu hitne. Bosa je išla pored Suzi i nešto pričala, Petra je išla pored mene. Malo je usporila i cimnula me za ruku. Polako mi je prilazila gledajući u pravcu Suzi i Bose koje su se udaljavale.  Kada je očigledno ocijenila da su dovoljno daleko namignula mi je.

"Idemo kod Suzi na neku hladnu večericu i igrati jamb. Suzi je dobar domaćin ali ako bude malo čudna u ponašanju prihvat to kao normalu, OK?"

Klimnuo sam glavom.

"Sve ok samo reci u kom smislu čudna?"

Petra se nasmijala.

"Ništa strašno, nema opasnosti da te siluje bez brige." Namignula je i povukla me za ruku.

Bosa i Suzi su nas čekale pored auta. Sjeo sam naprijed pored Petre koja je vozila. Njih dvije su se smjestile na zadnje sjedalo. Petra je oštro krenula sa parkinga i ubacila se na cestu. Spretno je vozila slalom sa jedne na drugu voznu traku, probijajući se kroz gužvu. Iza mene Bosa je upitala Suzi.

"Kako je Holz? Je on isto čitav ili?" Nešto u tome me natjeralo da se okrenem čekajući Suzin odgovor. Suzi je blago odmahnula glavom potom klimnula.

"Čitav je samo par dana će jesti tekućinu na slamku, ima otečene usne i toliko plavica po licu da ga niti rođena majka neće prepoznati, na sreću sve će proći bez posljedica."

Nisam izdržao.

"Tko je Holz?"

Suzi se polako nagnula malo bliže meni.

"Lik kojeg si sinoć dobro rasturio dušo. To mu je nadimak izgleda ko komad hrasta."

Bez obzira na sadržaj nije zvučalo zlobno. Pogledah je u oči.

"Žao mi je, mislio sam da je jedan iz neke siledžijske bande."

Suzi se još malo nagnula prema meni, pri tome su se grudi u traper jakni naslonile na moje sjedalo. Gledala me u oči sa strane koliko joj je to položaj dopuštao.

"Prvo ga razbiješ, a poslije kažeš da ti je žao. Stvarno si ili dijete ili malouman, prije bi se reklo ovo prvo. Holz mu je nadimak radi izgleda, inače čovjek je diplomirani sociolog i vjerojatno je dosta pročitao o takvima kao ti. Trebam ti vjerovati da ti je žao?"

Ni ovaj put nije bila zlobna, prije je sve zvučalo pomalo tužno. Petra se umiješala.

"Objasnile smo Bambiju situaciju danas, kada se uspio izvući iz kreveta. Shvatio je da je pogriješio. "

Suzi se malo odmakla od mene. Koliko sam uspio vidjeti u tami auta pogled joj je bio ozbiljan. Kada je progovorila glas joj je bio znatno topliji od one ledare minutu prije.

"Znaš buzdo ljudi su rođeni da se maze i uživaju, a ne da jedni drugima nanose bol. Zato slijedeći put u toj praznoj kutiji koju nazivaš glavom potraži mrvu mozga prije nego uletiš i ištemaš prvog koji ti se ne sviđa. Ja sam postala liječnik ne radi bijelog mantila i titule već zato što doista želim pomagati ljudima u nevolji."

Odmahnuh glavom.
Evidentirano
Nikada ne raspravljaj sa budalama. Promatrači neće uočiti razliku između vas. "Mark Twain"

Đoni

  • Kawas... ...
  • ***
  • Offline Offline
  • Postova: 149
Odg: Dečki iz predgrađa
« Odgovori #61 : 22. Kolovoz, 2016. - 21:30 »

"Stvarno mi je žao."

Spustila je ruku na moje rame.

"Vjerujem. Što je učinjeno učinjeno je i nema nazad. Na sreću svi ste ostali više manje čitavi i bez posljedica."

Malo je pojačala stisak i povukla ruku. Ostatak vožnje sam šutio. Njih tri su intenzivno pričale kao da ja nisam prisutan. Imena mi nisu bila poznata ali sam doznao da su neke cure, iz njihovog kruga, našle novu vezu. Da se u ekipi pojavio slatki nježni uljudni dečko sa jednom Suzinom bivšom, jedna cura je promijenila make up na nešto što uopće ne pristaje njenom licu, a na tri mjesta su bile super rasprodaje. Ovaj razgovor mi nije smetao, dapače nakon sjebanog dana mi je pasalo ne slušati ništa o čemu bih morao razmišljati. Zamijetih da je Suzin običaj bio da se curama obraća sa "šećeru" ako ih ne bi zvala imenom. Na neki način je to dobro zvučalo ma kako ofucano bilo.

Dnevni boravak Suzinog stana je bio klasično uređen, nikakav luksuz izuzev što je bio prostran. Ne znam iz kojeg razloga sam očekivao nešto luksuzno i uvrnuto. Garnituru od trosjeda, dvije fotelje, stola i ormara za pića upotpunjavala je samo jedna kožna fotelja očigledno anatomski prilagođena. HiFi uređaji, televizor i videorekorder su bili u specijalno izrađenoj polici naspram te kožne fotelje. Jedino su slike i tepih odavali dojam skupoće i kvalitete.

"Šećeru, za tebe je najbolje da se smjestiš u ovu anatomsku fotelju. Tako nećeš imati položaj koji opterećuje rebra."

Ovo je bilo upućeno meni. Ostao sam iznenađen. Od Suzi bih u najboljem slučaju očekivao da mi se obrati sa "buzdovančiću", "buzdo" ili nešto slično." Oklijevao sam pa je uz smiješak klimnula zapovjednički glavom prema fotelji. Krenuh polako sa namjerom da radim što manje oštrih pokreta pri sjedanju. Suzi se okrenula ka curama.

"Vi ste ovdje domaće pa se smjestite gdje vam padne na pamet. Idem po aperitiv za početak, dobila sam sjajan grčki uzo, to morate probati."

Nestala je prema kuhinji i blagavaoni koja je bila u nastavku dnevnog boravka. Bosa se smjestila u fotelju puštajući svoju torbu na pod. Petra je svoju torbicu bacila pored trosjeda izula tenisice i pružila se na trosjed gledajući u strop. Suzi se vratila sa vlažnom bocom neobično izduženog izgleda, očigledno je do sada bila u hladnjaku. Stavila je bocu na podmetač na stoliću i izvadila čašice iz ormarića za pića. Dok je to radila dva puta je prstima počešala Petru po trbuhu uz smiješak. Petra je samo reagirala sa jednim "mmmmm" blago njišući kukovima lijevo desno. Nazdravili smo. Petra je nazdravila ležeći. Suzi je svoju čašicu istresla "na eks". Ja sam pažljivo otpio. Piće je bilo ok, pa sam si priuštio još jedan gutljaj. Suzi je nasula još jednu čašicu i ispraznila je.

"Cijeli tjedan frka na poslu, nisam popila ni kapi. Večeras ću malo nadoknaditi. Vi se opustite i prepustite."

Nestala je u pravcu blagavaone i kuhinje. U narednih pet minuta je donijela zdjele sa čipsom, kanape sendviče, zdjelu maslina, blok i kockice za jamb. Ubacila je kazetu u HiFi kazet deck i prostoriju je ispunio ugodni ritam Jazz glazbe šezdesetih. Dok je sve završila ispraznila je još jednu čašicu, a uz četvrtu je napunila i naše prazne čaše. Zapalih cigaretu. Večer je krenula uz zvuk kockica na stolu i daljnji ženski razgovor. Ja sam više šutio.

Nakon jednog sata ili nešto više i dvije čašice dalje Suzi je odložila kockice i nasmiješila se.

"Idem se presvući u nešto ugodnije, kasnije idemo zajedno postaviti stol i gricnuti tu hladnu večeru. Naručila sam, ketering finih papica." Nestala je iz dnevnog boravka, a Petra mi je namignula iz ležećeg položaja u koji se ponovno bacila. Bosa je sa smiješkom polako otpila još jedan mali gutljaj iz čašice. Ja sam zapalio novu cigaretu. Iz zvučnika je Eric Clapton pjevao svoj "Ocean bulevard".

Suzi se vratila u prozirnoj plavoj haljini i sandalama na visoke potpetice. Ipak je ispod zadržala grudnjak gaćice i hulahopke. Izgledala je čudno i zadovoljno da paradira na taj način. Zamjetih da je stvarno bila skladno građena izuzev prevelikih grudi koje su počivale u jednom od onih specijalnih grudnjaka. Mahnula je glavom prema nama.

"Idemo na večeru, poslije imamo film "Vatrene ulice" za pogledati."

Mene su smjestile za okrugli stol u blagavaoni, a one su postavile tanjure i pribor. Na stolu se našla boca nekog crnog vina i čaše. Iz hladnjaka su donesena dva pladnja, na jednom je bila klasika hladnog nareska i sira, a na drugom hladni losos usoljene haringe i gomila kavijara na sredini. Toster  i paket kruha za prepečenac su bili postavljeni na stol, "pa neka svatko sebi napravi po volji". Večera je počela zdravicom sa vinom. Suzi je bila u elementu, pogladila je Bosu par puta po zadnjici dok su postavljale stol i dala Petri dvije puse u usta dok je točila vino. Mene je blago ignorirala. Ipak je u jednom trenutku dok je išla po coca colu za Petru spustila ruku na moje rame i nježno me stisnula. To je bilo sve, očigledno samo znak pažnje. Šutio sam i polako žvakao u kakofoniji ženskih glasova i tema. Nakon skoro sat vremena Bosa me upitno pogledala.

"Đoni je ti dobro? Dosta si se ušutio i povukao, što je? Osjećaš se ugroženo?"

Suzi se nasmijala. Nakon vina je već bila crvena u licu i vesela. Odmahnuh glavom.

"Bilo je ovo pasje kišno popodne za mene. Još se pokušavam složiti nakon svega što sam čuo."

Suzi me pogleda upitno. Petra je nabola komad lososa na vilicu i ubacila ga u usta. Bosa je slegnula ramenima i pogledala Suzi.

"Suzi njemu je teško prihvatiti sve to o Gogi, čak mislim da ne vjeruje da je bila sa tobom i zabavljala se sa curama."

Suzi me pogledala i odmahnula glavom polako lijevo desno, potom se nasmijala.

"Goga je kuja, teška kuja nakon svega ovog što je učinila. Počekaj malo nevjerni šećeru pokazat ću ti nešto pa zaključi sam."

Suzi se spretno podigla od stola unatoč piću i nestala iz blagavaone. Bosa me fiksirala u oči, Petra je gomilicu kavijara naganjala po tanjuru pri tome imitirajući zvuk buldožera, nju očigledno nije ništa zanimalo. Suzi se vratila sa plavom kuvertom u ruci. Bacila je kuvertu pred mene i sjela na svoje mjesto.

"Pogledaj i vrati na mjesto, bit će dovoljno da ti do kraja otvori te poluotvorene okice mačiću slijepi."

Polako sam podigao kuvertu i pogledao natpis. Pisalo je Goga 9 kom. U gornjem lijevom kutu kuverte je bila napisana brojka 42. Očigledno je kuverta bila dio veće kolekcije. Izvadih devet polaroid slika iz kuverte, polako sam ih pogledao. Sve su prikazivale Gogu u eksplicitnim seksualnim situacijama sa još dvije ili tri žene. Pornografija kakva se mogla poželjeti. Vratih fotografije u kuvertu i položih je pred Suzi. Klimnuo sam glavom.

"OK to je to. Goga je manipulatorska kuja."

Suzi mi namignula.

"Ipak joj želim svako dobro ako ne nanosi štetu drugima, bila je komad koji se pamti."

Pokupila je kuvertu i nestala. Znao sam da će je vratiti na točno mjesto u tko zna koliko velikoj kolekciji. Pitao sam se što sve te slike sadrže. Suzi se vratila i otpila iz svoje čaše potom se okrenula  i sa ozbiljnim izrazom lica upitala.

"Znate li da sam otkrila medicinski razlog zašto žene imaju kovrčave stidne dlake. I znate li zašto?"

Pogledala nas je i nasmijala se.

"Da ne bodu u oči."

Ostatak večeri proveo sam u polu snu jedva držeći oči otvorene. Šok alkohol i napor su uzeli svoje. Nisam uspijevao pratiti film, a teme razgovora uz film me nisu zanimale. Suzi je sjedila u fotelji preko puta mene više pričajući sa curama manje prateći film. U jednom trenutku je prekinula razgovor i mahnula rukom pred mojim očima. Trgoh se. Pogledala me u oči.

"Što je, tako te zanima kako izgledaju?"

Shvatih da sam umoran spustio pogled i nesvjesno ga fiksirao na Suzinim grudima, bio sam toliko umoran da sam ga mogao fiksirati i na nogu od stola, bilo mi svejedno. Suzi je to rastumačila na drugi način. Nasmijala se.

"Dobro da ne mučimo dečkića i njegovu radoznalost."

Polako se digla skinula onu prozirnu haljinu i otkopčala grudnjak, potom je sjela i skinula grudnjak. Dok je to radila nagnula se malo naprijed. Dvije velike cice su se spustile na Suzine natkoljenice, sa velikim bradavicama i tamnim krugom oko njih. Izgledalo je kao groteska ali je bilo i nekog jakog erotskog naboja u tome. Suzi se nasmijala podižući čašu.

"Ako želiš možeš ih i opipati ali to je sve što ću ti dopustiti."

Nesvjesno sam odmahnuo glavom gledajući je u grudi, pri tome nisam mislio na Suzinu ponudu. Nastao je terenutak neugodne tišine. Petra se  stvori pored mene, očigledno se mačjom spretnošću podigla sa trosjeda. Klimnula je glavom prema meni.

"Hej ako on neće mogu ja, ja ću, ja ću."

Suzi i Bosa su se počele smijati. Ja sam motao misao po glavi. Na kraju se pojavila potpuno i kristalno jasna. Pitao sam se ima li itko normalan, izuzev mene, u ovoj priči koju živim. Istodobno shvatih da je pitanje krivo postavljeno, ispravno bi bilo "ima li itko normalan u ovoj priči". Definitivno ni ja nisam po svim važećim standardima bio normalan. Bilo mi je normalno da živim sa dvije cure koje su u vezi, da na njihovu vezu gledam kao nešto normalno,  postanem dio te veze nosim njihovu odjeću  i ne razmišljam o tome. Što je uopće i značilo biti normalan izuzev ako nije značilo da drugima ne nanosiš zlo. Unatoč svemu Goga bi mogla proći kao normalna da nije manipulacijom izazvala toliko problema. Počeo sam tonuti. Netko je sjeo do mene na naslon fotelje i protresao me za rame. Podigoh pogled prema Petri koja me sa smijehom gledala odozgo. Namignula je.

"Hei jesi vidio kako sam ih ćooopila?"

Klimnuh glavom i zaključih da definitivno nitko nije normalan.

Pomislih na Škota. Sjetio sam se one priče o zidaru gast arbeiter – u koji je upoznao lijepu ženu u njemačkoj, zaljubio se i oženio na brzaka. Nakon par godina braka bio je na terenu i zidao nešto. Bilo mu dosadno za vikend pa otišao do sex shop-a da kupi neku pornografiju za zabavu i "ručni rad" navečer. Kupio na rasprodaji neku deblju knjižicu kompilacije sličica i navečer krenuo u razgledavanje. U porno priči sa sličicama, pod nazivom "Ispunjeni svi mogući pravci", na slikama, po liku madežima na specifičnim mjestima te još nekim detaljima, prepozna svoju ženu. Na svu sreću Suzi ne dila pornografiju.

******************* .......................... *************************

Sam na cesti

   Probudilo me jutarnje sunce. Ležao sam na krevetu ne razmišljajući ništa, pitao sam se koliko je sati. Polako sam zbacio pokrivač sa sebe, spustio noge na pod i potražio one Petrine natikače. Sjetih se da su Petra i Bosa doma. Petra je završavala neki tečaj programiranja u Dbase 3 pa je uzela godišnji, a Bosa je izjavila da nas ne pušta same i također uzela godišnji. Petra je ispit trebala polagati za par dana, nakon toga su bile slobodne za pravi godišnji.

Polako sam krenuo prema blagavaoni. Pokušao sam stisnuti lijevu šaku ali nije išlo. Bol u rebrima je već osjetno popustila ali šaka još nije bila u redu, pitao sam se kako povući ručicu kvačila. Krajem tjedna sigurno ne mogu nazad doma. U razgovoru sa Strelom odlučili smo ne čekati Škotovo vjenčanje. Nakon što sam mu objasnio veći dio od onoga što sam čuo, preskačući samo one pornografske fotke koje je Suzi napravila, odlučili smo da je najbolje da se više ne miješamo. Dok smo mi pričali u dnevnom boravku Bruna je vodila razgovor sa curama u blagavaoni. Činilo se da se dobro uklapaju. Osjećao sam se frustrirano. Danas je utorak, kako ide najmanje još tjedan dana neću biti u stanju voziti. Valjda Strela nema ništa protiv polaska slijedećeg tjedna.

Bosa je sjedila za stolom u blagavaoni čitajući novine, Petra je bila za kompjuterom i nešto tipkala. Bosa se nasmiješila.

"Može kava?"

Klimnuo sam glavom. Petra je samo podigla pogled sa kompjutera i mahnula mi rukom.

Sjeo sam za stol i zapalio cigaretu čekajući kavu. Bosa mi je donijela čašu soka. Sjetih se da odavno nisam ništa skuhao, bio bi red da danas pokažem još neko svoje kulinarsko umijeće i oslobodim cure brige o ručku. Zadnjih par dana bile su jako pažljive prema meni, osjećao sam se kao parazit.
Kava u šalici je dobro mirisala, nasmiješih se Bosi, telefon je zazvonio. Bosa je krenula prema telefonu, ja sam otpio gutljaj kave.

"Bambi!"

Okrenuh se prema Bosi koja je držala slušalicu u ruci.

"Za tebe je."

Polako krenuh prema telefonu. Mogao je biti samo Strela ili možda nadao sam se Škot. Nakon našeg zadnjeg telefonskog u kojem sam mu objasnio da ne ostajemo i da bi bio red da sam objasni sve svojima i Ljilji bio je jako kiseo. Podigoh slušalicu.

"Halo."
"Halo Đoni , Strela je. Kako si?"
"Ne baš dobro, rebra su bolje ali šaku još ne mog skupiti, mislio sam te zvati da odgodimo polazak za idući tjedan, neću moći pritisnuti kvačilo."

Slijedilo je razdoblje tišine.

"Đoni ja danas krećem doma. Jednostavno moram. Škot je javio svojima i Ljilji da ostaje i ženi se. Kada je Škotova mama čula sa kim se ženi poludila je. Ona ima jako loše mišljenje o Gogi još od davnih dana dok je bila u Zemunu. Ljilja je popizdila kada je čula priču, nazvala je Ljilju i u suzama joj sve ispričala."

"Stani." Prekinuh ga.

Složio sam sve u par sekundi tišine potom produljih.

"Kako stvari stoje čak nam je i bolje da odložimo povratak. Svi će se ispuhati za tjedan dana i nama ostaje manje pitanja za odgovoriti, kao i manje prebacivanja. Uostalom kako znaš sve te detalje, zvao si nekoga?"
"To sam ti upravo želio reći kada si me prekinuo. Škot je pustio Gogin broj telefona svojima, za slučaj da nešto trebaju. Škotova Ljilja je nazvala njegovu mamu i isplakala se na ramenu. Izvukla je broj telefona uz obećanje da će pokušati urazumiti Škota. Međutim dala je telefon mojoj Miri sa zadaćom da prije toga od mene izvuče sve što može o cijeloj situaciji."

Napravio je par sekundi pauze. Kada je produljio glas mu je bio ljutit.

" E sada dolazi ono najbolje. Ljilja je nazvala kod Goge kako bi razgovarala sa mnom. Goga se javila i znaš što je uradila."

Šutio je par sekundi i potom nastavio naglašavajući svaku riječ.

"Dala joj je broj telefona kod Brune sa objašnjenjem da je najbolje da me potraži i popriča tamo i da je više ne uznemirava. Mira je nazvala i dobila Brunu. Normalno šokirala se. Na svu sreću nije pitala za mene po nadimku već imenom. Razgovor je bio na engleskom i Bruna je mislila da traži tebe. Odgovorila je da ti nisi trenutno tu ali da je "Strela u sobi i gleda tv", pa ako hoće da priča. Javio sam se i izvukao na to da je Bruna tvoja trenutna cura itd.. Normalno bila je sumnjičava ali nekako je progutala budući da sam otišao do Brune i zamolio je da joj potvrdi na telefon kako si slatki njezin dečko."

Ponovno ga prekinuh.

"OK daj mi par sekundi da to svarim. Znači službeno za doma ja sam bio sa Brunom. Nema problema napišem ti ispričnicu za Miru, zamolimo Brunu da ja i ona napravimo par fotki kako se grlimo i sve na svom mjestu.  Znači nema ..."

Prekinuo me.

"Đoni nije to tako jednostavno. Slušaj dalje. Pizdarije su bile kako se i moglo očekivati. Ljilja ili Mira nisam više siguran tko je nazavala moje. Objašnjenje koje im je servirano bilo je da smo sva trojica upali u loše društvo, a uz Škota ti i ja završili kod nekih sumnjivih cura koje vjerojatno mislim ženiti radi ostanka u Njemačkoj. Babe ko babe. Ne bi to bio problem ali dala i broj telefona kod Brune. Moja mama nazove i javi se Bruna normalno ne skuži niti riječi francuskog i pozove mene. Kada sam se javio stara na rubu suza i panike, nije pomagalo ništa, zalupi slušalicu kada sam pokušao biti razložan. Pet minuta kasnije ponovo zvoni telefon. Zove tata. Objasni mi da on nema ništa protiv, dapače da mu je drago što mu sin nije "smotana budala" ali da se mami naglo pogoršala situacija sa srcem. Nađem se u govnima...."

Zašutio je. Sjetih se da je Strelina mama imala nekih manjih srčanih problema ali da liječnici nisu to smatrali opasnim. Opasno je bilo samo za Strelinog starog kojeg je uvijek, kada njoj nije nešto bilo po volji, maltretirala "da je dobila srčani napad nakon toga što joj je rekao". Par puta je Strela ispričao te scene uz smijeh na temu "kako je mama stisnula starog". Pokušah oprezno.

"Strela misliš da joj je stvarno loše nakon toga što je čula?"

Nakon par sekundi tišine počeo je polako i razložno.

"Ne znam Đoni nisam siguran da je loše. U biti boli me ku..$..c ako ona pizdi zašto sam sa nekom ženom i što radim sa ženama u životu ali probleme sa srcem sigurno ima. Postoji i nekih dvadeset posto šansi, nakon što su svi napravili frku, da je stvarno i dobila neki napad. Ne bih želio da mi majka doživi srčani napad i otpluta na onaj svijet samo zato što ja mislim da je osamdeset posto šansi da folira. Nadalje znaš da mi je stalo do Mire. Jednostavno danas idem nazad i računam stići čim prije. Želim te samo vidjeti prije polaska."

Šutio sam, kada sam progovorio jedva sam prevaljivao riječi preko usana.

"Strela možeš doći do Bosinog stana ili da zamolim nekoga da me vozi?"
"Nema potrebe da moliš mogu se snaći do tamo, samo izađi vani za sat vremena molim te, ne želim ništa pričati pred Bosom."

Prekinuo je bez pozdrava.

Polako sam sjeo za stol i posegao za kavom, pogledah na sat bilo je jedanaest, znači za sat vremena "točno u podne". Bosa me promatrala zabrinuto.

"Problemi?"

Klimnuh glavom.
"Objasnit ću sve kasnije kada čujem još neke detalje."

Zapalio sam novu cigaretu. Ovo će biti dugo čekanje.

   Strela je spretno smotao ka garaži. Čekao sam dok je silazio sa motora podizao ga na nogare i skinuo kacigu. Dali smo si pet bez riječi. Pokazah prema zidiću oko susjedne kuće.

"Možemo sjesti tamo."

Klimnuo je glavom i krenuo. Počekao sam dok smo se smjestili i dok nije zapalio cigaretu.

"Da li si nazvao Škota i pokušao objasniti situaciju, mislim da bi trebao znati što se događa."

Povukao je jedan dugi dim cigarete i klimnuo glavom.

"Jesam, javila se Goga i zalupila mi slušalicu."

Polako sam slagao stvari u glavi. Stvarno je bilo sve van pameti.

"Zašto se tako ponaša. Nismo joj uradili ništa na žao. Tretira nas kao uljeze u životu. Vjerojatno radi Škota ali i onako ga je smotala."

Strela je šutio. Kada je progovorio bilo je to umornim glasom.

"Znaš Đoni Škot je lijep i zgodan uz to u našem kraju važi kao dečko iz ugledne obitelji. Razmišljao sam nakon svega što si mi ispričao. Tko zna što se mota u Goginoj glavi i koje komplekse liječi. Uostalom više nije niti bitno. Bruna mi ispričala još par detalja o Gogi, u biti je one večeri kada smo se upoznali jedva i prihvatila naći se sa njom. Mislim da je Goga i ovdje u njemačkoj sama. Izjebala je pola okolice iz nekog materijalnog interesa i nema baš prijatelje. Ima par bivših ljubavnika kao "prijatelje" i skoro ništa više. Škot je popizdio za njom i vjerojatno joj ukazuje dosta pažnje. Znači više nije sama i ima pažnju. Mislim da smo mi za nju samo likovi koji joj žele uzeti Škota."

Gledao sam u ruke analizirajući sve što je Strela rekao. Imalo je logike. Klimnuh glavom.

"Nije mogla znati da odlazimo. Muči me samo što ništa ne mogu učiniti za Škota. Nije bitno sa kojom je ali od djetinjstva smo frendovi i volio bih da je barem svjestan sa kojom se upušta. Ako je, nije me više briga ali mislim da sam mu trebao reći. Uostalom uvijek je bio na neki način naš duhovni vođa nije li tako?"
"Ne Đoni, nije to to. Razmišljao sam nakon svega. Škot je u biti samo razrađivao tvoje ideje i poneku moju i davao im smisao, u sve ove godine nije pokazao neku osobnost. Kada bolje razmislim više si ti bio duhovni vođa nego on. Samo smo ga mi doživljavali tako. I ovdje smo dospijeli na tvoju inicijativu, on je kao uvijek samo usklađivao ekipu. Dobar je dečko ali bez neke osobnosti. Naletio je na jaču osobnost i poklopila ga je. Tko zna koje seksualne sklonosti se motaju u njegovoj glavi, a ova je to nanjušila. Želio sam te vidjeti samo da ti kažem da te ne napuštam. Ne mislim ni da je mami tako loše. Jednostavno ne želim da se slučajno nešto sa mamom dogodi, a da ja sebi poslije prebacujem cijeli život da se to moglo izbjeći da sam se pokupio i došao doma na dan dva. Ako želiš ili budeš trebao vratit ću se po tebe nakon par dana doma kada sredim situaciju."

Pljesnuh ga zdravom rukom po ramenu.

"Ne budali. Lakše meni jedan put voziti sam nego tebi dva puta sam i jedan put u mojem društvu. Kako ti je šaka? Imaš sve što ti treba za put?"

Podigao je ruku, šaka mu je još imala onu plavkastu boju međutim dosta lako je skupio prste.

"Još malo boli ali ne moram baš često mijenjati brzine."

Nasmijao se i odmahnuo glavom.

"Bruna mi je dala jednu staru deku i neki stari šator za jednu osobu od neke njene frendice kojoj to više ne treba, bit će dovoljno. Sva kamp oprema je ostala kod Goge, a ja ne želim više tamo."

Sjedili smo još par minuta u tišini. Strela je polako ustao.

"Đoni vrijeme je da krenem."

Podigao sam se i stavio mu ruku na rame. Gledao sam ga u oči. On je svoju ruku položio na moje rame.

"Sretno Strela."
"Sretno Đoni."

Krenuo je ka motoru. Nije se osvrtao, jedino je pri polasku mahnuo rukom. Promatrao sam dok nije nestao u daljini. Čekalo ga je puno kilometara samog na motoru od 175 ccm.

Polako sam ušao u blagavaonu. Bosa me pogledala dok sam sjedao na stolicu.

"Bambi izgleda da su stvarno problemi?"

Klimnuh glavom. Dok sam se vraćao u meni je kuhalo. Dosta pizdarija smo izgleda otrpjeli radi Goge, a slabo što se dalo ispraviti i uopće imalo svrhe ispravljati. Ipak mi je isplivala jedna stvar u smušenom moru misli. Bila je jedna stvar koju bih mogao ispraviti. Pogledao sam Bosu.

"Bosa možemo li se naći sa Suzi. Zamolio bih je za jednu uslugu. Molim te."

Bosa je polako složila novine i krenula ka telefonu. Minutu kasnije sam čuo njezin glas.

"Bok Suzi, kako si?"

Pauza.

"Znam da si na poslu."

Pauza.

"To znači da imaš dobar pogled."

Smijala se.

"Molim te ako se možemo vidjeti, Bambi bi te zamolio za neku uslugu?"
Nasmijala se vrlo glasno potom spustila slušalicu. Polako je prišla stolu i sjela dok je vadila cigaretu iz kutije namignula mi.

"Može, sutra navečer možemo navratiti do nje pa pitaj. Rekla je samo da ti ovaj put ne pokazuje ništa, prošli put kada je to uradila pao si u nesvijest."

Sjetih se da sam, prošli put, nakon što je Suzi pokazala cice zaspao par minuta kasnije, izmučen iscrpljenošću i onim što sam doznao. Probudile su me nakon dva sata i odvukle do auta.

"Takve cice se ne viđaju svaki dan. Reći ću samo da su vaše ljepše."

Začuh nakašljavanje iz dnevnog boravka. Petra me gledala i plazila jezik, sjetih se da ona ima male grudi. Bosa se samo nasmiješila i odmahnula glavom. Ja sam mislio na Strelu čekalo ga je puno kilometara. Sva duga putovanja vozili smo zajedno. Prvi put je sam na cesti.

************* .................... **************

Sloboda

   Čekao sam pod suncem pored motora na parkingu. Dobro je grijalo za kasno poslije podne. Crni BMW serije 5 je skrenuo sa ceste. Polako se parkirao na par metara od mene. Čekao sam dok je Horst izašao i zatvorio vrata. Gledali smo se. Nakon skoro minutu vremena je napravio tih par koraka do mene i klimnuo glavom.

"Suzi me zamolila da se nađem sa tobom. Ne vidim svrhu, nemamo jedan drugom što reći izuzev da smo žrtve manipulacije ipak njoj za ljubav tu sam."

Pružih mu ruku.

"Kao prvo želim ti se ispričati."

Gledao je u moju ruku kratko vrijeme potom je prihvatio. Dok smo se rukovali gledao sam ga u oči. Klimnuo je glavom.

"OK, a kao drugo?"

Polako sam posegao u gornji džep jakne i izvukao kuvertu. Izvadio sam šest polaroid fotografija Goge i Horsta i raširio ih kao karte u ruci. Pokazao sam ih polako da mu bude jasno što pokazujem. Zbunjeno je gledao potom klimnuo glavom.

"OK što tražiš za slike?"

Odmahnuh glavom.

"Ništa, samo te želim osloboditi, toliko ti dugujem nakon svega."

Polako sam složio fotografije i vratio ih u kuvertu. Bez ikakve žurbe izvadio sam Zippo koji sam, po meni prije sto godina, dobio na poklon i zapalio kuvertu sa slikama. Gledao sam kako gori uz specifičan miris plastike sa polaroid fotografija. Pred kraj bacih je na zemlju i razmazah čizmom ostatke. Gledao me prvo začuđeno, a nakon toga nekim čudnim izgubljenim pogledom.

"Kako si došao do toga?"
"Suzi i jedan prijatelj su mi pomogli. Tebi to nije važno Goga te nema više ni sa čim ucjenjivati, nakon svega ostala je samo njena izjava protiv tvoje, to ne pali i slobodan si."

Dugo je gledao u mene.

"Da popijemo piće tu u kafiću?"

Odmahnuh glavom.

"Nema potrebe, nas dva smo završili svoju priču. Ti si slobodan da ideš svojim putem bez prijetnji nad glavom, a ja se oslobađam i vraćam svojim putem, sretno."

Klimnuo je glavom i krenuo prema autu. Okrenuh se i skinuh kacigu sa motora.

"Đoni!"

Polako se okrenuh prema njemu. Držao je otvorena vrata BMW-a jednom rukom, drugom mi je mahnuo.

"Bila je ono dobra tuča Đoni, a nadam se da se Goga dovoljno tresla dok ti je dala ove slike."

Mahnuo je još jedan put rukom i sjeo u auto. Čekao sam dok crni BMW nije nestao sa parkinga.

Nije bilo lako pomislih prisjećajući se detalja. Polako sam zajahao motor i startao. Šaka me još boljela dok sam pritiskao ručicu kvačila.

Bosa me samo pogledala kada sam ušao u dnevni boravak. Imao sam dojam kao da sam Petru i nju prekinuo u nekom razgovoru koji ja nisam trebao čuti. Polako sam sjeo u fotelju. Petra je ustala sa trosjeda i dala mi pusu Bosa je samo mahnula rukom. Imao sam dojam kao da je Petra posebno nježna prema meni zadnjih par dana. Pogladio sam je po zadnjici.

"Mogu dobiti piće? Trebalo bi mi."

Petra je klimnula glavom i nestala u pravcu kuhinje. Minutu kasnije postavila je čašicu i bocu tequile na stol. Nasula je i sjela. Jednim potezom iskapio sam čašicu i zapalio cigaretu. Bosa me promatrala.

"Nema te od jutros, brinule smo se ruka ti je u lošem stanju, a ni rebra ti nisu još posve dobro, gdje si bio?"

Pogledah je i napunih drugu čašicu.

"Vratio sam Horstu one slike kojim ga je Goga ucjenjivala."

Bosa je raširila oči.

"Kako si došao do toga?"
"Goga mi ih je dala."
"Kako? Zašto bi ih tebi dala?"

"Sjećaš se posjete Suzi?"

Klimnula je glavom.

"Zamolio sam je da mi da tri slike na koiima je Goga iz onog seta njene kolekcije. Što misliš zašto?"

Slegnula je ramenima.

"Kada si zamolio Suzi za slike postavila ti je uvjet da joj kažeš zašto ti trebaju. Rekao si da želiš shebati Goginu manipulaciju, pa ti je dala tri kako si tražio ali uz uvjet da ih ne zlorabiš, a na moju riječ. Jamčila sam joj za tebe, a nisam niti pitala zašto si uzeo njen broj telefona."

Klimnuh glavom.

"Točno odabrao sam tri najeksplicitnije, one gdje se Goga jasno vidi i nema zabune da je to ona. Jutros sam prvo otišao do Gogine firme i zamolio službenicu na ulazu da je nazove. Malo je oklijevala ali kada sam joj rekao da imam nešto što bih mogao pokazati Škotu ako ne dođe na razgovor prihvatila je. Našli smo se u kafiću u blizini. Pokazao sam joj slike i rekao da ću ih pokazati Škotu i ispričati mu sve ali da odustajem od toga ako mi da one slike sa Horstom. Prvo je izjavila da mi Škot neće vjerovati, a možda se neće ni vidjeti sa mnom ako mu ona to kaže. Potom je razmislila i prihvatila. Rekla je da to sa Horstom ionako više nije bitno. Rekao sam joj da mi  dostavi slike do tri sata poslije podne. Kada sam dobio svih šest slikica sa Horstom dao sam joj one tri. Potom sam nazvao Suzi i zamolio je da organizira susret sa Horstom oko pet."

Bosa me začuđeno gledala, a Petra je sjela na naslon fotelje i poljubila me. Kada je progovorila Bosa je i dalje djelovala zbunjeno.

"Kako si znao da će prihvatiti razmjenu?"

Odmahnuh glavom.

"Nisam znao ali sam igrao na kartu da joj je stalo do Škota, odnosno da joj je jako stalo."

Bosa je zbunjeno gledala potom je posegnula za cigaretama. Zapalila je cigaretu slegla ramenima i otpuhnula dugi dim.

"Znači umjesto da pokažeš slikice prijatelju i kažeš mu sa kim ima posla iskoristio si ih da pomogneš nekome koga uopće ne poznaješ. Čudno izgleda kao da si prodao prijatelja u zamjenu za pomoć strancu."
"Ne Bosa. Prijatelj nas je napustio. Za svo vrijeme, od kada je sa Gogom, Škot nije nazvao nit mene niti Strelu izuzev kada smo mu trebali. Nakon toga se isto nije javio. Možda ni to ne bi bilo bitno ali mislim da bi mi definitivno teško povjerovao sve ono za Gogu, čak i sa slikama. On je Gogu vidio na svoj način i ja sam mu teško mogao pomoći. Uradio sam jedino što sam mogao zaigrao na kartu da je Gogi stalo do njega.

Da je Goga odbila razmjenu pokušao bih razgovarati sa Škotom i pokazati mu slike. Kako je prihvatila znači da joj je stalo do njega i najbolje da se ipak ne miješam. Jednostavno."

Petra me zgrlila i dala mi jedan dugi poljubac. Bosa je klimala glavom. Potom me upitala.

"A što sada?"

Nasmiješih se.

"Sada je sloboda, nitko više nije vezan ni sa čim, samo naša slobodna volja i izbor."

Bosa se nasmiješila.

************ ...................... ***********************

Inicijacija

   Nisam mogao uhvatiti dah, gušio sam se.

Mačić je osjećao jaku bol i hladnoću, bol je bila sve jača i ma koliko glasno plakao nije nestala. U trenutku kada je osjetio da je bol neizdrživa, osjetio je da ga mama liže i gura njuškom. Bol je nestala i osjetio je toplinu. Nije bio ni svjestan da je prešao granicu postojanja.

Naglo sam se probudio. Pogledao sam na sat, bilo je tri ujutro. Kroz polu spuštene rolete spavaće sobe dopirala je slaba svjetlost ulične svjetiljke. Petra je spavala do mene sa jednom rukom na mom ramenu. Bosa je spavala do Petre sa rukom oko njezinog struka. Polako sam sklonio Petrinu ruku i ustao pazeći da ih ne probudim. Spustio sam se do dnevnog boravka i sjeo za stol. Natikače sam donio u ruci i sada ih navukoh. U gaćama i majici mi je bilo dovoljno toplo. Pokupih cigarete sa stola i zapalih jednu. San me je uznemirio. Nisam skoro nikada imao teške snove. Polako sam posložio dijelove sna i povezao ih sa stvarnošću.

Bilo je to "doba sazrijevanja". Negdje oko 15 ili 16 godina. Još smo vozili naše sklepane skutere od 49 ccm. Parkirali smo ispred trgovine sa namjerom da kupimo Cocktu i tirolsku salamu za odlazak na pecanje. Na skuterima su bili pričvršćeni rasklopljeni štapovi za pecanje i male torbe. Trebao je to biti ugodan dan. Tada smo začuli glasno histerično mijaukanje mačke i prodorno glasanje mačića.  Dopiralo je iza trgovine pa začuđen mahnuh glavom ka Škotu i Streli u pravcu mijaukanja.

Iza trgovine je bilo par garaža u malom slijepom prolazu. Na kraju prolaza, pregrađenog zidom, upravo ispred zida bila je skupina naših vršnjaka. Prepoznao sam Acu Psinu, tada još Acu Glavonju, kao i članove njegove neslužbene bande. Već tada je sa četiri lokalna nasilnika pokušavao zavesti neki svoj red i pravila, među nama sličnih godina, u predgrađu. Uvidio sam da ih je sada šest na okupu, znači bio je netko novi u igri. Par koraka bliže bilo mi je sve jasno. Aca je držao neki jeftini lovački nož u ruci i bocnuo vezanog mačića ispred sebe, ne dovoljno da ga ubije ali dovoljno da mu nanese jaku bol. Mački su špagom bile svezane zadnje noge, a drugi kraj špage je bio vezan za vrata garaže. Na boku je već imala duboku posjekotinu nožem. Unatoč svemu je prednjim capama grebala po asfaltu pokušavajući doći do mačića koji je bio predmet mučenja. Pri svemu je histerično mjaukala. Bijes me je polako i hladno obuzimao. Krenuh polako naprijed sa namjerom da prekinem cijeli sadistički ritual. Aca se obraćao liku ispred sebe.

"Nemaš muda proći inicjaciju, a želiš biti naš član. E ne ide to tako. Ovako se to radi, a ti kasnije imaš dovršiti mačku mlakonjo."

Naglo se okrenuo spušatajući se u čučanj zabio nož do kraja u vezanog mačića i uspravio se. Mačić je samo ispustio neki čudan zvuk. Eksplodirao sam. Dok sam trčao odgurnuo sam jednoga od onih kretena na putu sa leđa. Odletio je i pao svom duljinom na lice. Uletio sam u Acu. Bilo mi je svejedno da li me Škot i Strela prate samo sam želio Acinu krv, na meni, na asfaltu, na njegovoj glupoj faci.

Bio je iznenađen i za čudo pružio je slab otpor. Dok sam ga štemao samo je dva puta uspio izbaciti "Bambi". Sklupčao se na asfaltu dok sam ga udarao nogom. Osjetih da me netko vuče za rame.

"Bambi dosta, ubićeš ga i odgovarati kao za čovjeka."

Strela me čvrsto uhvatio za ramena sa leđa i odgurnuo od Ace. Polako sam dolazio sebi. Još četvorica su bila na zemlji. Očigledno Škot i Strela nisu puno oklijevali. Škot je prišao mačiću i izvukao nož. Odmahnuo je glavom potom prišao vratima garaže i oslobodio mačku u dva poteza noža. Nije se mogla osoviti na noge. Strela je prišao i pokupio je u naručje pazeći na ozljedu sa strane. Dvojica od Acine bande su se polako uspravljala zbunjeno gledajući. Škot je pritrčao i jednom uputio udarac nogom u zadnjicu tijekom ustajanja. Pao je ponovno. Drugi je otrčao ne okrečući se. Prišao sam Aci koji se polako uspravio i uhvatio ga za revere traper košulje. Podigao sam ga koliko mi je to snaga dopuštala.

"Slijedeći put kada te uhvatimo u našem kraju mrtav si. Nadam se da je to jasno."

Odgurnuo sam ga od sebe. Zateturao je i okrenuo se nespretno. Ona preostala trojica su već bila na nogama. Aca se polako zaputio dalje od nas ne osvrčući se kao da je imao strah ako pogleda unazad da će nas to razljutiti. Ostatak bande je bez riječi krenuo za njim. Strela je prišao polako meni i Škotu, držeći mačku u naručju. Pokazao je glavom ka mački.

"Imamo li dovoljno love da je odpeljamo u poljoprivrednu stanicu veterinaru?"

Slegoh ramenima.

"Iskeširat ćemo koliko imamo ostalo neka napišu meni na dug, jedan poznanik mi pohađa srednju veterinarsku i trenutno ima tamo praksu."

Mačku smo kasnije udomili kod Streline tetke. Kasnije se ista hvalila da je ta maca dobar lovac i super frend sa kojim može uvijek pričati, bolje nego sa mužem.

Posložio sam sve u glavi, Strela je javio da je doma i da je sve izgladio. Nazvao sam moje i otrpio deset minuta prebacivanja i ispitivanja. Slagao sam da imam nekakav poslić pa ostajem još malo.

Međutim nisam imao mira. Mislio sam na Strelu koji je sada sam, a Aca Psina je čekao obračun. Mislio sam o Jovi pjesniku kojeg je Aca pretukao. Ovdje jednostavno nisam imao više što raditi. Sa druge strane nije mi se napuštalo Petru i Bosu. Nije mi se niti vraćalo doma. Moji su mi ispričali da je bila Škotova mama u posjetu i za sve što se dogodilo njenom sinu jedincu optužila mene. Da ja nisam odveo njezino dobro dijete kod te kurve u njemačku sve bi bilo u redu.

Pogledah na sat. Bilo je prošlo četiri sata. Mozgao sam dulje od sata. Priđoh hladnjaku i natočih sok u čašu. Pokupio sam čašu i cigarete i smjestio se u dnevnom boravku. Dohvatih daljinski i uključih TV. Na programu je bio neki kaubojac. Bilo je smiješno gledati Clint Eastwooda kako govori njemački. Ipak je to bio dovoljno dobar film da mi skrene pažnju. Nakon dva sata i još dvije čaše soka počela je neka komedija u jutarnjem programu. Sat na televizoru prije početka filma je prikazao 6 i 45. Polako se digoh i odšetah do kuhinje. Ubacio sam filter i kavu u automat i uključio ga.
Dok sam točio kavu u šalicu dodao sam šećer. Prvi gutljaj je bio dobar. Telefon je iznenada zazvonio. Nisam imao običaj podizati slušalicu kada su cure doma ali bilo je rano i nisam ih želio buditi. Na moje halo začuo sam Škotov glas.

"Halo Đoni vidim da si budan. Moramo se naći i razgovarati."

Zvučao je živčano i čudno.

"Koji je problem Škot?"
"Kada se vidimo."
"Gdje želiš da se vidimo?"
"Onaj parking na jezeru gdje smo bili na večeri sa onim njemcima, za jedan sat, može?"
"Za sat i pol to je meni malo dalje. OK?"
"OK."
Veza se prekinula. Nije mi zvučao kao Škot bilo je to neko drugo izdanje.

Pogledah po dnevnom boravku razmišljajući gdje su one jeftine traperice koje sam nakon tuče kupio. Zapazih na naslonu fotelje prebačene crne kožne traperice koje mi je jućer sa neke rasprodaje moto opreme donijela Petra. Onaj remen koji mi je kupila prvi put već je bio u njima. Sjetih se da sam trapke morao odmah isprobati kako bi cure vidjele da mi dobro stoje. Dohvatih ih i navukoh. Potom sam potražio čizme. Dok sam se oblačio popio sam ostatak kave iz šalice. Dohvatio sam kacigu i krenuo prema vratima. Cure se bude oko devet malo neizvjesnosti gdje sam im neće škoditi, a bolje da ih ne budim.

   Škota sam lako uočio na parkingu. Stao sam par metara od njega i ugasio motor. Stajao je u crnoj kožnoj jakni i kožnim hlačama. Crni Kawasaki "Vulcan 400" je bio parkiran iza njega. Drugi motor na parkingu nisam uočio. Polako sam okačio kacigu na upravljač svog MZ-a i okrenuo se ka Škotu.

"Tvoj motor?" Mahnuo sam glavom prema kawasaki-ju.

Klimuo je glavom.

"Moj, vjenčani dar od Goge."
"Lijepa makina. Nadam se da si sretan?"

Odmahnuo je glavom.

"Đoni zašto ti je sve to trebalo?"

Iznenađeno ga pogledah.

"Što Škot?"
"To sa Gogom i Strelom?"
"Što Škot? Budi jasan."
"Želiš reći da ti nisi rekao Streli da je najbolje da se vratite i mene odjebete? Da mu nisi rekao da je Goga kurva i da je najbolje ne mješati se?"
"Od kuda ti te ideje?"
"Nazvao sam Strelu i kada nije htio pričati sa mnom Goga mi je rekla da joj se javio prije polaska i ispričao sve."
"Strela je rekao Gogi, da sam ja rekao da je kurva i da tebe treba zato odhebati? Da, valjda mu je bolji prijatelj od tebe i mene pa joj se povjerava. Ne budi naivan. Goga igra opet neku svoju igru."
"Ne seri Đoni ti si igrao svoju igru."

U meni je počeo ključati bijes.

"Koju igru Škot? Možda samo to što ti nisam rekao sve što sam doznao o Gogi?"
"Možda samo to što si je pokušao ucijeniti bijednim metodama kako bi dobio pičke?"

Ovo je izbacio ljut i nabrijan. Prišao je jedan korak bliže i izvadio nešto iz džepa. Gurnuo je neke slike prema meni.

"Đoni što ti je ovo trebalo, bijedna fotomontaža vidi se i time si je pokušao ucijeniti da ti da pičke, kada već nije bila voljna sama to učiniti?"

Posegoh za slikama koje mi je pružio. Bile su tri. Pažljivo ih pogledah. Bile su iste tri slike koje sam dao Gogi ali na ovima je bio jasno vidljiv trag rezanja i spajanja i nisu bile polaroid već obične slike. Bilo je jasno da su originalne slike izrezane položene na podlogu i slikane širokokutnim aparatom. Tako su dobivene tri slike koje su izgledale kao fotomontaža likova i djela. Tko li je ovo odradio za kuju. Sama nije bila dovoljno sposobna za tako nešto. Bio sam bijesan.

"Škot ovo je montaža ali ja nemam ništa sa tim. Uostalom što ti je rekla Goga da razjasnimo detalje pa možemo dalje."
"Rekla mi je da si došao sa ovim slikama i pokušao me ucijeniti za seks i da me napusti, kako bih se vratio doma."

Odmahnuh glavom.

"Slušaj prijatelji smo od djetinjstva ja ne bih tebi, naglašavam tebi, uradio ništa slično tome što ti je rekla. Da dao sam joj slike ali ne ove koje mi podmećeš. Originalne slike su bile polaroid slike, a ne obične. Ujedno kada smo već na tome želim ti reći ponešto o Gogi, ono što su mi Bosa i ....."

Bijesno je podigao ruku.

"Ono što su ti lezbače ljute što im nije dala pi..%..u ispričale, ista pašta mozga kao i tvoj, gdje vam je ponos što mislite ako su je maltretirali u djetinjstvu da je svi imate pravo iskoristiti?"

Pred kraj je skoro vikao. Pobjesnio sam. Bilo mi je dosta Goge i njenih igrica.

"Škot kao prvo ne zovi Bosu i Petru lezbačama. To je njihova i moja stvar ti se nemaš što miješati. Kao drugo Goga je manipulator teški manipulator i slušajući tebe sada mislim pokvarena kurvetina koja pi..%..u daje sami iz int...."

Udario me je u pleksus, kratkim snažnim udarcem odozdo. Presavio sam se na dolje. Uputio mi je još jedan udarac odozdo ravno u vilicu. Pao sam. Ležao sam na asfaltu pokušavajući doći do daha i razbistriti glavu. Kada sam se napokon digao stajao je par koraka od mene u raskoraku i gardu. Očigledno je čekao da ga napadnem. Stresoh malo glavom da dođem sebi. Osjetio sam krv u ustima. Progutao sam i pogledao ga. Djelovao je nabrijan. Gledao sam ga u oči. To više nije bio Škot. Upitah se što je njega mučilo u životu. Koju slabost je Goga otkrila u njemu, čime ga je uhvatila u mrežu u seksualnom dijelu. Shvatih da mi nije bitno. Dok sam ga gledao u oči polako progovorih.

"Škot žao mi je."

Okrenuo sam se i prišao motoru. Dok sam stavljao kacigu ponovo sam progutao krv. Zajahao sam motor.

"Đoni ..."

Pogledao sam u njegovom pravcu. Spustio je ruke i gledao me.

"Đoni stani možemo ..."

Pogledao sam ga i startao motor. Tada sam ga vidio posljednji put.

Dok sam vozio često bih progutao krv. Skužih da nešto nije u redu. Vjerojatno sam dobro razrezao unutarnjost usne o zube kada me udario.
Bosa i Petra su pile kavu kada sam ušao. Frka je nastala kada su zamjetile krvavu maramicu koju sam naslanjao na usne. Sat vremena kasnije Suzi se pojavila u stanu. Spustila je torbu na stolić u dnevnom boravku. Pogledala me.

"Šećeru do kada ću ja ovdje dolaziti u svako doba dana i noći radi tvojih tuča?"
Slegoh ramenima.
"Nisam se tukao tukli su mene."
Usna mi je već bila natečena pa je to sve smiješno zvučalo. Pljesnula me po ramenu.

"Znam Petra mi sve ispričala, nokautirao te onaj tvoj blesavi prijatelj radi one ludače Goge. Sada zini da pogledam."

Par minuta kasnije je odrezala kraj kirurškog konca i spakirala iglu.

"Šećeru dobro te mlatnuo. Budi miran ovo ti zaraste za pet šest dana tada izvadimo konce. Pustit ću ti nešto protiv bolova."

Izvadila je neku kutijicu iz torbe i pustila je na stolu. Okrenula se prema meni.

"Horst mi je sve ispričao, dobar potez si napravio i kako sam skužila sada si platio za to. E pa na žalost u životu je često tako ovo ti je inicijacija, na dobro djelo koje učiniš moraš biti spreman i na jedno loše prema sebi, valjda je to ravnoteža."

Pogladila me po obrazu.

"Budi dobar i miruj malo, ako ne budeš dobar ponovo ću ti pokazati cice."

Sve tri su se počele smijati.

************** .................... *****************
Evidentirano
Nikada ne raspravljaj sa budalama. Promatrači neće uočiti razliku između vas. "Mark Twain"

Đoni

  • Kawas... ...
  • ***
  • Offline Offline
  • Postova: 149
Odg: Dečki iz predgrađa
« Odgovori #62 : 22. Kolovoz, 2016. - 21:32 »

Sve tri su se počele smijati.

************** .................... *****************
   Polako sam podigao čašu i liznuo malo pića. Odlučih ne ići do kraja i slušati njena mišljenja o svemu što se dogodilo. Želio sam postaviti još neka pitanja i to mi je jedino bilo važno, što Goga misli o svemu, njen problem.

"Goga zašto si napravila sve ono, mislim Škota si imala nije ti trebala manipulacija sa nama?"

Šutila je par sekundi okrečući čašu u ruci. Potom me pogledala.

"Škot je bio čovjek kakvog sam željela imati. Lijep, zgodan, pažljiv, obrazovan i iz ugledne obitelji u starom kraju.

   Mislim da sam uvijek bila sama. On je tu samoću ispunio. Više nije bilo praznog stana u koji se vraćam ili likova koji su sa mnom samo radi seksa pa trče ženi ili za svojim poslom, likova koji me posjete vikendom i uz put. I najvažnije u meni je gledao osobu, bez osude ili onoga da uživa u onome što mu pružam u seksu ali me uz to i prezire radi toga, odnosno smatra manje vrijednom. Puno vas muškaraca želi ženu koja je spremna na sve u seksu ali kada dobiju takvu smatrate je kurvom radi toga. Najrađe bi ste jednu čednu ženicu za doma i jednu kurvu za ljubavnicu da vam pruži ugodne trenutke i odjebe nakon toga.

Vi odnosno ti, to je bila prijetnja. Uvijek je dosta pričao o zajedničkim stvarima koje ste napravili i
dosta o tebi. Puno toga je završavao sa "taj moj Đoni je doista lud, samo njemu takvo nešto može pasti na pamet". Pazi "taj moj Đoni" ili "moj flegmatični Strela". Đoni nisam željela riskirati, željela sam ga za sebe i nikoga više. U starom kraju Škotova mama je frkala nos i okretala glavu kada bih prošla pored nje. Iz očiju joj se vidjelo da prezire Gogu kurvu, čaknutu Gogu. Bilo me strah da je dovoljno samo jedno vaše mišljenje neki trač iz starog kraja i da potrči za vama, nazad doma ili nekuda dalje kamo ga tvoje lude ideje odvedu. Ništa osobno Đoni, dapače uvijek si mi bio u lijepom sjećanju ali nikada nisi bio muškarac kojeg bi poželjela imati. Ti si samo svoj, ne mislim egoist već luđak sa svojim idejama koje slijediš."

Otpila je gutljaj iz čaše. Pogledao sam je zbunjeno.

"Goga da li si voljela Škota?"

Gledala je u čašu, nakon nekog vremena je progovorila.

"Ako misliš da li sam osjećala leptiriće u trbuhu kada bi pomislila na njega ili da li sam vlažila ulazeći u stan radi pomisli da će me zagrliti poljubiti i baciti na krevet, odgovor je ne. Bilo mi je ugodno znati da me čeka doma. On je čovjek kakvog sam željela i bila sam mu dobra žena. Bio je to dobar život sa njim, bile su to dobre godine provedene zajedno. Jedino me mučilo njegovo mučenje samog sebe radi vas dvojice. Mislim nije stalno to spominjao ali ponekada u društvu bi neku od svojih priča završavao sa "ona moja dva luđaka i ja smo tu glupost napravili". Jednostavno nikada nije mogao prihvatiti da ste vas dvojica odbacili njega, a ja sam osjećala grickanje u trbuhu radi toga."

Spustila je čašu na stol i pogledala me. Razmišljao sam da otvorim onu bočicu sa whiskey-jem, na neki način sam želio popiti ali mi se više nije ni pilo.

"Goga da li si ti ikoga u svom životu voljela?"

Nasmijala se.

"O da Dejana. Njega sam stvarno voljela. Bila sam spremna biti njegova robinja i slijediti ga do kraja kamo god želi ali me taj gad izdao. Nije imao hrabrosti niti prdnuti, a kamo li se usprotiviti kada su došli po mene. Barem da je rekao "volim je pustite je". Čak niti to. Samo se složio sa svim gadostima koje je izrekao moj tata i dopustio da me odvedu. Škot, kako ga ti još uvijek zoveš, to nikada ne bi učinio. Zakucao bi vrata, uzeo bilo koje oružije u ruku borio se šakama ali ne bi dopustio da me tek tako odvedu."

Osjetih neki umor. Polako sam se počeo mučiti ovim razgovorom ipak sam nakon svega što sam čuo želio znati odgovore do kraja.

"Goga puno puta sam i sumnjao da te otac uopće silovao. Sa druge strane puno puta u razmišljanjima o svemu što se dogodilo našao sam razlog za tvoje ponašanje u tome što te otac silovao. Mislim osuđivao sam ga što te sjebao."

Odmahnula je glavom.

"Ne nije me on sjebao. Silovao me ali me nije sjebao. Na početku se navikneš na to što ti radi. Prihvatiš to. Kada su žešće proradili hormoni bilo je čak i dobro. Pogotovu kada skužiš kako iskoristiti njegove želje i preuzeti kontrolu u svoju korist. Samo je bio bolesno ljubomoran. Mlatio je i mamu i mene iz izmišljenih razloga ljubomore, da nije bilo toga možda bih čak i ostala. Puno puta sam spakirala stvari i mislila otići ali nisam imala hrabrosti. Gledala bih kroz prozor i ostala u sobi. Tada se pojavila Bosa. Bila je ljudski topla i ugodna. Ponudila je pomoć. Unatoč tome što sam sve pripremila par puta još nisam imala hrabrosti iskočiti kroz prozor. Gledala bih vani i molila boga za pomoć ili da budem dovoljno hrabra da iskočim. Tada si naišao ti. Bambi koji plače zato što su Bambiju u crtiću ubili mamu ili Đoni koji je sa dva prijatelja razbio šest psihopata koji su mučili mačku i mačića, o tome je pričao cijeli kraj. To za mačku sam čula više puta i kada sam te vidjela znala sam da mi je pružena šansa. Niste napustili mačku u nevolji, nećete ni mene. Nisam se prevarila."

Iznenada se digla i otišla u sobu, vratila se sa velikim ženskim novčanikom u ruci. Sjela je i izvadila neki ključ od auta ili motora iz novčanika. Podigla ga je prema meni.

"Ovo je ključ od Škotovog zadnjeg motora, onog koji je još uvijek u garaži Kawasaki VN 800. Redovito sam plaćala održavanje, da ga startaju, provozaju, registriraju. Uvijek sam mislila da ću ga prodati pred početak slijedeće sezone kada cijene budu više. Samo do sada nikada ga nisam mogla prodati. Sada mi je jasno zašto. Ne mogu ga prodati mogu ga samo pokloniti nekome za koga bi i Škotu bilo drago da ga poklonim."

Polako je spustila ključ na stol između nas i gurnula ga prema meni. Dok sam gledao u ključ na stolu preturala je po novčaniku i izvadila dvije kartice.

"Motor je u garaži, jedna vizitka je moja, a druga od mog odvjetnika. Jednostavno ga nazovi kada stigneš i on će odraditi sve sa papirima za motor."

Promatrao sam ključ i vizitke na stolu. Polako odmahnuh glavom.

"Goga ne navlači me. Znam da si manipulator i ne navlači me na led, neću se uhvatiti."

Pogledala me hladno.

"Đoni ne navlačim te, niti pokušavam manipulirati sa tobom. Učini mi uslugu i uzmi to, ne manipuliram sa tobom. Manipulator ne može lako manipulirati drugim manipulatorom, čak i kada je u pitanju nesvjesni manipulator."

Pogledao sam je začuđeno.

ZATVORITI KRUG

   Polako sam otvorio vrata i ušao. Pogledao sam po lokalu. "Kod Benny Hilla" je bio skoro prazan, nije bilo ni čudo za pet sati poslije podne. Za stolom u kutu su sjedile tri mlađe cure i pričale uz coca colu, povremeno bacajući pogled na tv gdje se vrtio novi video album Bronski Beat-sa. Marko je stajao za šankom i pisao nešto u neku knjigu. Polako sam prišao šanku i ubacio se na barsku stolicu. Pogledao me iznenađeno.

"Đoni, kada si se vratio."

Nasmiješih se.

"Upravo sada sam sa ceste. Nije mi se išlo odmah doma pa sam navratio na jednu."

Nasmiješio se.

"Izgledaš tako, prljav sa mirisom benze na sebi."

Položio je veliku čašicu za konjak ispred mene i natočio je.

"Ovo je na račun kuće. Djeluješ umorno, koliko si bio na cesti?"
"Tri dana. Noćas sam na nekoj benzinskoj prije Zagreba bacio par kartona pored motora i zavukao se u vreću. Oko tri sata dođu dva milkana, pregledaju me i potjeraju dalje. Navodno nema neprijavljenog spavanja. To što je brdo gast arbeiter-a spavalo po autima na parkingu bolio ih ku..$..c. Poslije mi se nije spavalo pa sam vozio do kraja."

Odmahnuo je glavom.

"Znam to. Dođu i uzmu isprave od prvog stopera ili motoriste koji spavaju, potjeraju nas,  zapišu to u izvješće i odu  negdje piti na račun kuće. Bitno je da su nekoga upozorili poslije mogu i spavati."

Ispraznio sam čašu u dva gutljaja. Odmjerio me i natočio novu. Potom dohvatio još jednu čašu i napunio je sa lozom. Podigao je čašu prema meni. Nazdravih ali otpih samo mali gutljaj, Marko je svoju ispraznio do pola. Izvadio sam cigaretu i bacio kutiju prema njemu. Uhvatio je i pogledao.

""Gitanes" te sam kurio dok smo stopirali po francuskoj."

Izvadio je cigaretu i zapalio je mojim ZIPPO-m. Povukao je dugi dim i nije se nakašljao. Dok je polako ispuštao dim cigarete pogledao me.

"Kako je bilo? Djeluješ malo drukčiji."

Klimnuh glavom.
"Mislim da i jesam drukčiji, mislim da sam se malo promijenio."

Nasmiješio se malo.

"Putovanja mijenjaju ljude i ja sam dosta toga naučio na cesti."

Otpio je iz čašice. Ja isto otpih mali gutljaj.

"Marko što ima novog? Je se što zanimljivo dogodilo dok sam bio odsutan."

Klimnuo je glavom.

"Jedino što bi tebi bilo zanimljivo je da se Dok vratio iz zatvora, a Smrda iz bolnice."

Odmahnuh glavom.

"Od kuda ti to da mene to zanima, ne pačam se u priče Zemunskog podzemlja, znaš imam namjeru proživjeti malo dulje i bez problema."

Nasmiješio se.

"Polako doći ćemo do toga. Znači dvojica glavnih se vrate iznenada i mafija ponovno ima šefa i savjetnika. Normalno prvo što su uradili je da su išli zavesti reda na svom teritoriju. To je značilo tko god se od sitnijih ribica usudio zaći na teritorij morskih pasa sa namjerom preuzeti posao, najebao je. Tako su uhvatili šefa i još četvoricu od Acinih "Kajmana" na svom teritoriju i ubili boga u njima. Normalno da se cijela Acina ekipa raspala nakon toga. Nitko nije želio imati posla sa pravim mafijašima samo zato što se igrao "opasnih mafijaša". Tako je Aca Psina ostao sam samo sa onim malim debelim kojeg si ovdje upoznao."

Ovo je zvučalo dobro. Pogledah ga povlačeći dim iz cigarete.

"Što je sada sa Acom i kako znaš da me to zanima?"
"Aca se negdje skriva. Računa na ono, kako je bio samo zamjenik glavnog u Kajmanima, da se Dok i Smrda neće baš puno baviti sa njim. Ako prođe neko vrijeme nevidljiv zaboravit će na njega kao problematičnog. Poslije može slobodno u javnost.

Što se tiče kako znam da te zanima, Strela je bio ovdje dva puta od kada se vratio. Saznao sam cijelu priču kao i to da Strela prati gdje se Aca kreće i čeka tebe da se vratiš. Đoni mislim da vam to  više nije bitno. Pustite budalu da nađe svoju sudbinu."

Slegoh ramenima.

"Vidjet ćemo što dalje, tko ti je dostavio ovu priču o tome da su najebali skoro svi iz Kajmana?"
"Nakon one situacije ovdje Čerkez je držao jedno oko na Aci. Znaš ujedno da on prati i situaciju u podzemlju radi svog redarskog posla. Tako mi ispričao sve novosti."

Klimnuh glavom gaseći cigaretu. Ovo je znači sigurno bila istina. Čerkez nikada nije bio neozbiljan i uvijek je bio dobro upućen što se događa na rubu i izvan zakona. Acini Kajmani više ne postoje, to je dobro zvučalo. Polako ugasih čik do kraja u pepeljari i ispih onu čašicu. Polako sam ustao sa stolice.

"Marko što sam skrivio za ovo drugo piće?"

Odmahnuo je rukom.

"Ništa Đoni sve na račun kuće, možeš još jedno?"

Odmahnuh glavom.

"Hvala ti ali pao bih pod šank od trećeg, idem doma odmoriti se i malo složiti sve dojmove. Bok."

Nasmiješio se i mahnuo rukom potom ponovo dohvatio onu knjigu. Sjetih se da se uvijek žalio na one iz "Uprave prihoda" koji su ga "derali porezima". U biti mislim da je samo mrzio voditi knjige.

Parkirao sam u dvorištu pokupio torbe i ušao u kuću. Moji su pali u euforiju zadovoljstva. Vratio sam se u jednom komadu bez policijske pratnje. Odgovorio sam samo na par osnovnih pitanja ali sam saznao da je Škotova mama bila ovdje i optužila ih "da je njihov sin odvukao njezinog jedinca u njemačku te ga bacio u ruke kurvama koje su ga iskvarile i zadržale i to toliko da je raskinuo sa onom finom curom Ljiljom". Mama je donekle držala "žensku stranu" ali stari je samo šutio. Njemu je izgleda bilo bitno da smo svi živi i zdravi. Izvukoh se da sam umoran i zavukoh u svoju sobu. Malo kasnije kada je teritorij kuhinje postao slobodan skuhao sam si čaj od mente i vratio se u sobu. Uključio sam stari receiver i našao neku radio postaju sa rock i pop glazbom.

Opuštajući se otpio sam gutljaj čaja i počeo prazniti džepove jakne. Dosta je vonjala po znoju od ova zadnja tri dana i imao sam namjeru da je prevrnem i pustim na propuhu. Posložio sam sadržaj bočnih džepova na stol.  Cigarete, upaljač, nož skakavac i suzavac u spreju. Iz gornjeg lijevog džepa sam izvadio 120 njemačkih maraka i bacio ih na stol. To je bilo sve što mi je ostalo. Poslužit će privremeno dok se ne snađem za neku lovu. Posegoh u gornji desni džep i napipah kuvertu. Tu kuvertu vjerojatno sa pismom mi je dala Bosa u onoj hladnoći jutra, kada sam kretao na put.

Položih kuvertu na stol promatrajući je. Bosa je rekla da je ne otvaram prije večeri ali sam bio u nekom čudnom raspoloženju. Vozio sam slijedeći bijelu crtu na auto cesti i trudeći se samo održati putnu brzinu negdje oko brojke 100. Nisam baš bio puno svjestan okolice koju sam prolazio. Vozio sam satima sa malim pauzama za cigaretu i tankanje benzina. Tek kada me umor počeo rušiti sa nogu našao sam skrovito mjesto iza skladišta neke benzinske. Umotao sam se u vreću za spavanje ali je bilo previše mračno da se čita. Odložio sam to do jutra i zaboravio na pismo.

Prevrnuo sam jaknu naopako i objesio je pored otvorenog prozora. Sjeo sam za stol i zapalio cigaretu. Otpio sam još jedan gutljaj čaja. Iz zvučnika je dopirala glazba Dire Straits - Brothers in arms. Prisjetio sam se tog jutra.

Stajali smo pored motora. Bosa mi je dala jedan dugi poljubac i pogladila me po kosi. Petra me samo dugo grlila potom odgurnula i nestala iza ulaznih vrata. Prethodne večeri su ponudile da ostanem. Nastojao sam pažljivo objasniti da me čeka obveza prema domovini u vidu odsluženja roka u JNA, tek nakon toga sam slobodan. Bosa je klimnula glavom ali Petra na neki čudni način to nije prihvaćala.

Zakopčao sam jaknu do kraja,dohvatio kacigu i pogledao Bosu.

"Ciao, vidimo se još."

Dugo me gledala potom mahnula rukom spustila glavu i krenula prema ulaznim vratima. Navukao sam kacigu i zajahao motor.

"Đoni!"

Okrenuh se prema ulaznim vratima. Bosa je jednom rukom držala vrata, a drugom mi mahala.

"Sretno Đoni."

Mahnuh joj. Sekundu kasnije je nestala iza vrata. Bilo mi je čudno da me oslovila sa Đoni, za nju sam uvijek bio Bambi. Startao sam i krenuo. Nisam niti pomišljao da je tada vidim zadnji put u životu.

Sada sam polako gledao u kuvertu. Posegao sam za skakavcem i otvorio ga pritiskom na gumb uz ono klasično klik. Polako sam nožem otvorio kuvertu.

************ ............................ *****************

   Probudilo me sunce. Nevoljno sam otvorio oči i pogledao po sobi. Stvari i torbe su ležale po podu onako kako sam ih pustio sinoć. Jedva sam smogao snage da se istuširam i zavučem u krevet. Polako sam se izvukao ispod pokrivača i potražio japanke ispod kreveta. Spavao sam samo u gaćama. Dohvatih sa stolice kožne traperice i zaputih se u kupaonu. Uz put sam pogledao sat. Bilo je prošlo deset, znači spavao sam više od dvanaest sati. Osjećao sam se odmorno.
   Dok sam kuhao kavu uživao sam u samoći. Moji su bili na poslu, a to je značilo da me nitko neće gnjaviti sa dodatnim pitanjima i komentarima. Polako sam dosuo mlijeko u šalicu i zaputio se prema  sobi pazeći da ne prospem sadržaj. Spustio sam šalicu na radni stol udobno se smjestio i zapalio cigaretu. Prvi gutljaj kave mi je pasao. Zamijetih kuvertu sa Bosinim pismom na stolu. Sinoć sam ga pročitao i pustio za jutro kada budem u boljem izdanju. Polako otvorih kovertu i izvadih papir. Valjda će mi sada biti jasnije.

   Željele smo da budeš daleko kada počneš čitati kako ne bi djelovalo da te molimo ili nagovaramo da ostaneš. Nisam spretna sa riječima već sa šivanjem ali pokušat ću da ti objasnim. Najjednostavnije rečeno za ovo vrijeme koje smo proveli zajedno postao si dio naše cjeline. Naš odnos se nije promijenio naša zajednica se nije promijenila samo si ti ušao u nju i stvorili smo svo troje neki drugi odnos. Bilo bi lijepo da tako ostane, samo ti sam moraš pronaći put, ako se nakon vojske odlučiš bilo bi dobro za sve da dođeš, da provedemo još neko vrijeme zajedno i odlučiš ostaješ li ili ne.

Pročitao sam pismo dva puta. Polako sam ga zgužvao i bacio u košaru za smeće ispod stola. Nisam očekivao da će predlagati bilo što. Nitko nije ništa obećao ili indirektno dao do znanja. Barem ja nisam.

Povukao sam dim iz cigarete i otpio još gutljaj kave. Zaključih da ipak dugujem curama. Nakon svih gluposti i pizdarija koje sam napravio brinule su se o meni i rješavale posljedice koliko se dalo riješiti. Stvarno su me primile u svoj život. Bilo što mogu odlučiti nakon vojske do tada je bilo puno vremena, tko živ tko mrtav. Ipak moram im se javiti tek toliko da sam stigao doma u komadu i razmijenim par ljubaznih riječi. Toliko im dugujem.

Ugasio sam cigaretu i dohvatio telefon pored kreveta pazeći na žicu improvizirano spojenu na kraj telefonskog kabela. Okrenuo sam broj. Nitko se nije javljao. Vjerojatno cure nisu doma. Javit ću se kasnije poslije podne, sada imam druge poslove za obaviti. Polako počeh okretati Strelin broj telefona.

   Jovu sam zamijetio čim sam ušao u dvorište. Stajao je ispred svoje kućice odnosno bivšeg drvarnika i prao ruke u nekom starom lavoru na prastaroj žičanoj konstrukciji kakve su se koristile za lavore prije drugog svjetskog rata kada je tekuća voda bila luksuz koji nije dostupan svakome. Na sebi je imao rasparene plastične natikače, štofane hlače i potkošulju. Samo nešto nije bilo uobičajeno. Prostor ispred kuće je bio popločan različitim ostacima cigle, vjerojatno pokupljenim sa različitih gradilišta. Na tome je stajao neki stari popravljeni stol i dvije stolice. Po rubovima popločanog prostora bilo je postavljeno par većih limenki sa posađenim cvijećem. Drva pored kućice, koja je Jova skupljao po Dunavu tijekom ljeta za zimsko grijanje, bila su ispiljena i uredno posložena. Dohvatio je ručnik sa žičane konstrukcije i počeo brisati ruke, tada me zamijetio. Raširio je usne u osmjeh.

"Đoni, Đoni znao sam ja da ćeš ti doći kada budeš tu."

Nasmiješih se pružajući mu najlon vrećicu sa vinom i narančama.

"Jovo čuo sam da si bolestan pa sam te došao obići."

Dohvatio je vrećicu i zavirio u nju, usta su mu se razvukla u radostan dječji osmjeh. Okrenuo se od mene i prišao otvorenim vratima.

"Cvjetiću, Cvjetiću dođi došao je Đoni da me obiđe i donio nam naranče i vino. Rekao sam ti da imam super prijatelje i da će doći."

Mislio sam da se raduje narančama, radi cijene sigurno mu nisu bile često dostupne, međutim bio sam u krivu. Očigledno se radovao što nekome može pokazati da ima prijatelja koji ga obilazi.

Cvjetić se pojavio na vratima. Bila je sigurno za glavu viša od Jove i desetak godina starija. Punija sa tankim nogama. Nosila je plastične natikače cicanu suknju do koljena i mušku potkošulju. Ispod potkošulje su se vidjele naramenice grudnjaka. Lice joj je bilo više muško sa rijetkim dlačicama brčića ispod nosa. Kritički me odmjeravala. Potom malo klimnula glavom.

"Vi ste taj Đoni?"
"Da gospođo, drago mi je."

Usne su joj se razvukle u škrti smiješak. Vjerojatno joj je pasalo što sam je oslovio sa gospođo.

"Ja sam Mileva. Sjedite može jedna rakija?"

Klimnuo sam glavom i sjeo za stol. Uzela je vrećicu od Jove i nestala iza vrata. Jova se sretno smjestio na stolicu preko puta mene. Izgledao je neobično sretan što sam ga posjetio pred Cvjetićem. Pogledao sam ga upitno. Zbunjeno se nasmiješio.

"Znaš Đoni sreo sam je u bolnici dok sam ležao, ona čisti tamo. Pomogao sam joj oko smeća i tako smo se upoznali. Njoj se moje pjesme sviđaju."

Cvjetić se vratio sa bocom od piva i dvije čašice. Čašice su bile različite ali su bile čašice za rakiju. Natočila je i vratila bocu na stol. Pogledala me ozbiljno.

"Jova smije popiti samo dvije čašice, nakon toga ga uhvati."

Klimnuh joj glavom da sam shvatio poruku "ti popij ali on ne smije". Pogledala me ljubazno.

"Ja spremam ribu. Jova je bio na Dunavu i donio dosta onih sitnih ribica. Ako hoćete mogu skuhati kavu."

Odmahnuh glavom.

"Hvala ali već sam popio."

Cvjetić je nestao iza vrata. Nazdravio sam Jovi i otpio malo iz čašice. Bila je to neka šećeruša za progorijeti trbuh. Jova je zadovoljno otpio pola svoje. Nasmijao se.

"Znaš ona se brine o meni. I voli kada joj čitam pjesme."

Pogledao sam ga.

"Jovo čujem da si imao problema sa Acom dok me nije bilo. Žao mi je što si radi mene upao u frku."

Zbunjeno se nasmiješio i pipnuo po glavi.

"Znaš Đoni nisi ti kriv. Ja sam kriv. Nisam vidio da je Aca ušao u "Ciganski raj". Znaš onda kada ste se htjeli tući ja sam javio tvojima za tebe, malo sam se strašio i stajao kod govornice ali odlučio sam da se vratim i vidim što još mogu. Kada sam došao, vi ste već bili otišli ali je Čerkez izbacio onog Acinog malog debelog nogom u guzicu sa vrata, Aca je izašao sav rasčupan i plav oko oka. To je bilo smiješno jako smiješno."

Otpio je još gutljaj rakije.

"Pričao sam taj smiješni događaj u "Ciganskom raju" i ušao je Aca, ja ga nisam vidio. Prišao je i udario me. Ma nije puno samo dva puta Đoni. Ništa strašno."

Prekinuh ga.

"Ništa strašno samo si završio u bolnici sa par šavova na glavi."

Pipnuo se po glavi.

"Samo tri Đoni i već su ih izvadili ali tamo sam je upoznao. Isplatilo se."

Ispio sam ostatak iz čašice do kraja i nasuo Jovi novu čašicu. Dok je pio sitnim gutljajima ustao sam i potapšao ga po ramenu.

"Jovo ne brini Aca je naš problem, više te neće smjeti dirati. Sada idem Jovo čeka me posao."

Polako sam ustao i viknu "do viđenja" prema vratima. Cvjetić se nakratko pojavio i mahnuo mi rukom u drugoj je držala kuhaču, iz prostorije je dopirao ugodni miris pržene ribe. Jova je krenuo za mnom, da me isprati do vrata. Kada sam mu pružio ruku, zbunjeno je upitao.

"Đoni priča se da vas je Škot napustio, da je ostao tamo sa nekom narkomankom i da si ti kriv za sve?"

Zbunjeno sam ga pogledao. Stvarno je pokupio ulične tračeve. Ipak klimnuh glavom.

"Je Jovo, Škot nas je napustio samo nije ostao sa narkomankom. Mislim da je to fina gospođa i da će mu biti dobro, znaš je Goga."

Gledao me zbunjeno otvorenih usta. Kada je progovorio samo je treptao.

"Ako nađeš nekoga koga ti voliš onda ti je dobro."

Potapšah ga po ramenu i okrenuh se. Dok sam startao motor razmišljao sam o tome što je Strela pokupio od vijesti. Rekao je da me čeka kod Benny-ja.

   Kuća je bila niska stara i obrasla puzavicama. Pored kuće su bili garaža i dio visokog polu srušenog  zida. Ulaz u garažu i zid su bili u obliku slova L. U produžetku kuće je počinjala ograda neke društvene firme koja se bavila otpadom, sudeći po mirisima, svih vrsta. Iza ograde dosta udaljena od nje, je bila zgrada skladišta. Svijetlo od kućice noćnog čuvara se samo naziralo. Od ulaza u kuću pa do kamionskog ulaza u dvorište skladišta, a koji je prekidao ogradu, nalazile su se naslagane gomile starih paleta. Okolica je bila pusta, predgrađe je ovdje počinjalo.

Parkirali smo motore između dvije gomile najbliže ulazu u garažu pazeći da se ne vide sa ceste. Skinuli smo  jednu paletu i sjeli na nju. Strela je olovnu šipku položio na paletu pored sebe. Tama noći nas je dobro prikrivala. Zapalio sam cigaretu i povukao dim prikrivajući žar cigarete u ruci. Strela je uspio smotati cigaretu i u tami. Pružih mu moj upaljač. Povukao je dim. Klimnuh glavom prema kući.

"Znači to je to." Izgovorio sam ovo tiho.
"Je Đoni, vlasnica ima negdje oko šezdeset godina i dobru boračku mirovinu. Aca je u nekoj vezi sa njom. Vjerojatno je "opslužuje" i za uzvrat dobije po nešto. Sada se on i onaj mali debeli skrivaju kod nje. Ona drži staru ladu u garaži, a on parkira pored zida u kutu, tako da nitko sa ceste ne vidi njegovog fiću. Uostalom tko i dolazi u ovu vukojebinu."
"Siguran si da dolazi svaku večer?"
"Ma daj ne da mi se ponavljati, razmisli, u frci je nema kamo ako ide doma svi znaju gdje stanuje i ako ga Dokovi ljudi traže, čekat će ga ispred kuće. Za ovo nitko ne zna, meni je rekao Ceca Ciganin, slučajno je skužio kada je vlasnici kuće prodavao neku robu."
"Mislio sam da nas Ceca ne voli, čudno da ti rekao."

Polako je ugasio cigaretu petom čizme.

"Nas ne voli ali Acu mrzi. Mi smo mu samo povremeno konkurencija za šverc robu sa istoka. On ionako u većini slučajeva prodaje ukradenu tehničku robu i krpice, koje njegovi šaneri pokupe iz auta gast arbaeiter-a na cesti. E Aca je to znao i pokušao da mu lupi "porez" za rad na ovom teritoriju. Mislim da je bilo frke sa Kajmanima, stvarno ih mrzi…."
"Rekao ti to tek tako?"
"Ne baš tek tako malo sam ga pritisnuo da priča ali kada je skužio da mi to treba radi nekog poravnanja dugova sa Acom, pričao je i da ga ništa ne pitaš. Čak mi je rekao i da je Aca sav usran pokušao kupiti pištolj od par dilera "na crno". Samo nitko mu ništa nije želio prodati, zna se da je u frci sa Dokom pa se nitko ne želi zamjerati Doku, taj ne oprašta."
Evidentirano
Nikada ne raspravljaj sa budalama. Promatrači neće uočiti razliku između vas. "Mark Twain"

Đoni

  • Kawas... ...
  • ***
  • Offline Offline
  • Postova: 149
Odg: Dečki iz predgrađa
« Odgovori #63 : 22. Kolovoz, 2016. - 21:33 »

Vrijeme je sporo prolazilo. Polako sam zapalio drugu cigaretu. Pogledao sam ka Streli.

"Strela reci mi da li te Škot zvao i da li ste pričali?"

Završio je motanje cigarete na slijepo i zapalio je. Žar je skrivao držeći cigaretu okrenutu prema dlanu ruke.

"Zvao je Đoni, samo nisam želio pričati sa njim."
"Zašto?"

Kada je povukao dim žar cigarete mu je osvijetlio lice, djelovao je zamišljen.

"Jednostavno kada je nazvao Ljilju da joj kaže da je sve gotovo bio je grozan.
Prvo joj je rekao da je sve gotovo i to je to, kada je ona zaplakala i pitala zašto i već znaš pozivala se na njene osjećaje i vjeru u njega, popizdio je.

Doslovce je izvređao najgorim rječima. Rekao joj je da je samo krava bez mašte, koja se zna samo naguziti i čekati da ga primi, pri tome samo misleći da se uda i oteli djecu. Rekao joj je i razne druge bljuvotine. Ljilja je danima plakala kod Mire. Mira mi je sve ispričala.

Kada je nazvao jednostavno nisam znao što bih mu rekao i da li bih ga uopće pitao za to sa Ljiljom ili ne, a koji ku..$..c mu na sve što se izdogađalo i imam i reći. Odbio sam razgovor."

Šutio sam par sekundi povlačeći dim cigarete.

"Strela to nije Škot ….. ili je to možda Škot, a mi znamo drugog Škota."
"Je Đoni to je Škot samo nikada do sada nije imao priliku da se pokaže. Uvijek je imao sve bez puno truda i muke, njegovi su dobro stojeći sa dobrim plaćama, uvijek je imao najbolji motor i najbolji kompjuter sada su mu mislili nabaviti i PC. Ali mislim da je to bio Škot kakvog su njegovi roditelji željeli, a sada će se otkriti pravi Škot. Možda je to isti Škot samo treba fazu transformacije ka slobodi, ne znam."

Pogledao sam nebo. Zvijezde su hladno žmirkale na nas. Vrijeme je sporo prolazilo. Strela je rekao da se Aca uvijek pojavi između osam i jedanaest. Pogledah Strelu sa strane.

"Nadam se da je obavijest da Aca nije mogao nabaviti pištolj točna. U protivnom ... "
"Đoni do jučer prije podne nije sigurno. Bio sam kod Domagoja u gostioni oko podneva da provjerim Cecine priče, znaš da on također prati sve. Rekao mi je da je sat vremena prije mene bio Aca i pitao za "neku utoku na crno" ako koji od kamiondžija nudi. Normalno Domagoj mu je pokazao vrata. On se ne pača u to sa oružijem, a i ono za Doka se dosta pročulo."

Crni fića je polako skrenuo sa ceste i zaustavio se pored zida kod garaže. Digao sam se jednim pokretom. Strela me slijedio, uz put je dohvatio olovnu cijev.

Čekali smo da izađu i zaključaju auto. Kada su napravili par koraka dalje od auta krenuli smo prema njima. Kretali smo se brzo. Zastali su iznenađeni, već smo bili par metara od njih. Usporili smo. Strela je napola podigao onu olovnu cijev krećući se prema "malom debelom". Ja sam izvadio skakavac i pritisnuo gumb. Osjetih lagani trzaj kada je oštrica "sjela" na svoje mjesto. Aca se povukao jedan korak. Mali debeli je uočio slobodan prostor između Strele i zida i potrčao. Bio je brz za svoje kilograme. Strela ga nije niti pokušao zadržati, samo se okrenuo i pratio ga pogledom par sekundi kako bi se uvjerio da doista bježi.

Strela se polako okrenuo prema Aci. Aca je odstupio par koraka kako bi vratima garaže zaštitio leđa. Čuli smo trčeće korake "malog debelog" kako nestaju u daljini. Pomislih da će sigurno potući rekord na 500 metara, a možda i više. Nije ni čudo, vjerojatno je danima živio u strahu od Dokovih ljudi, a sada nije niti shvatio tko mu se približava. Aca je izvukao ručno rađeni bodež i podigao ga ispred sebe. Takve bodeže su imali svi Kajmani. Aca ih je sam tokario i oštrio. Kod prijema u bandu novi član bi dobio Kajman Bodež. Pomislih kako je to bila jadna imitacija filmova. Stupio sam korak naprijed i drugom rukom iz džepa izvadio suzavac.

"Aco nešto te napuštaju dečki, čim dođe do frke?"

Držao je nož ispred sebe živčano gledajući čas u Strelu čas u mene.

"Samo ste mi još vi luđaci falili. Odjebite od mene pametnije je."

Strela je napravio jedan korak naprijed polako podižući cijev skoro do nivoa ramena. Napravio sam jedan korak i podigao ruku sa suzavcem da se jasno vidi, nož sam držao drugom, napola podignut ispred sebe. Stajali smo i gledali se. Oni trčeći koraci nisu se više čuli. Acina glava je malo brže radila pokrete lijevo desno od mene prema Streli bilo je očigledno da puca po živcima, a to se nije smjelo dogoditi. Pokušah da mi glas zvuči normalno.

"Aco nismo ovdje da bi završili Dokov posao, imaš dovoljno problema i bez nas. Spusti nož, nemaš  šansi."

Stajali smo u tišini. Pri slaboj svjetlosti činilo mi se da Aca gornjim zubima grize donju usnu. Napokon je polako spustio ruku sa bodežom držeći je pored sebe.

"Jebem te luda Đoni, što hoćeš ti sada, bilo pa prošlo." Glas mu je zvučao slabašno.

Klimnuo sam glavom.

"Aco želim ti se ispričati za sve loše što sam uradio prema tebi. Žao mi je. Stvarno mi je žao što se neke stvari nisu mogle riješiti drukčije". Zastao sam. "Samo Aco ako nam još jedan put pređeš cestu na neki loš način ili pipneš Jovu pjesnika, naći ćemo te i ubiti ću te."

Čekao sam da mu riječi dođu do mozga. Skoro sam mogao čuti škripu dok je pokušavao shvatiti što je čuo. Ocijenih da je shvatio dovoljno od onoga što sam rekao.

"Sada Aco baci nož, kako bi se mi mogli okrenuti i otići."

Činilo se jako dugo, a onda se začuo zveket metala na asfaltu. Bodež je ležao pored Acinih nogu. Polako smo se okrenuli i krenuli ka gomilama paleta. Nakon što smo se malo udaljili viknuo je.

"Đoni!"

Zastao sam ne okrećući se.

"Đoni, prihvatit ću tvoju ponudu samo zato što si lud, a ja sa luđacima ne želim imati posla."

Začuđeno sam se počeo okretati prema njemu. O kakvoj ponudi budala priča. Ništa što je rečeno nije zvučalo kao ponuda, onda shvatih. Jednostavno je morao nešto reći tek da njegova bude zadnja. To je radio iz tko zna kojih pobuda kompleksa ili trauma iz djetinjstva. Polako mu klimnuh glavom.

"Dobro Aco, drago mi je da smo sve izgladili."

Ljutito se nagnuo podigao bodež i krenuo prema vratima kuće, na pola puta je zastao i pogledao nas.

"Stvarno ste ludi, ludi obojica, bolje ne pričati sa vama."

Okrenuo se i u par sitnih brzih koraka nestao iza vrata. Pogledah Strelu i nasmiješih se.

"Shvati to kao njegov način da nam kaže "ugodnu večer želim", samo to."

Strela slegnu ramenima.

"Nadam se da si u pravu i da je ovo najbolji način da to riješimo sa njim. Iako sumnjam da nam neće pokušati nešto vratiti."

Krenuli smo ka motorima iza paleta.

"Strela možda nam i hoće pokušati vratiti ali vjerojatnije je da neće više obraćati pažnju na nas, kao da ne postojimo. Da smo ga prebili žestoko, to bi ga privremeno smirilo ali bi podiglo stupanj mržnje prema nama u njemu, a on je nabijen mržnjom. Tada bi čekao da nas kad tad stigne, kao na ravnoj cesti bez kraja, mi smo prestigli večeras njega, a on bi dodao gas i pokušao stići nas. Tako bi moglo ići u beskrajno. Mislim da smo ga ovako jednostavno pustili da se vrti u svom krugu kao hrčak ali bez nas."

Slegao je ramenima navlačeći kacigu. Onda se okrenu prema meni.

"Đoni, često znaš puno srati ali uvijek imaš tu neku spretnost riječima da me uvjeriš da si u pravu, a sada idemo kod Benny-ja na cugu pa doma."

Startali smo motore.

   Strela je motao drugu cigaretu za mene. Sjedili smo kod Benny-ja dok se prije podnevno sunce probijalo kroz prozorčić i bacalo reflektorski snop na dvije kave i jedan sok sa dvije čaše ispred nas.
Lokal je bio popunjen samo sa pet curica iz obližnje škole, koje su najvjerojatnije "markirale" sat nastave pa uz colu gledale video. Počekao sam da mi Strela pruži cigaretu.

Polako sam zapalio i otpio gutljaj kave.

"Strela što si mi želio reći?"

Zapalio je svoju cigaretu i povukao jedan dugi dim. Polako ga je ispuštao kroz nos i usta.

"Đoni uvijek možeš računati na mene u bilo koje doba dana i noći ali sranje je sa Mirom."

Odmahnuh glavom.

"Kakvo sranje? Pa nisam je niti vidio da bih joj se zamjerio? Počeo si sa njom prije polaska, od kada sam se vratio nismo niti izašli zajedno sa njom da bih joj se mogao zamjeriti."

Gledao me u tišini. Potom počeo polako.

"Ženska sranja i solidarnost. Ljilja je još u šoku nakon svega. Mira je normalno kao prijateljica na njenoj strani. Kako je Škotova mama tebe optužila za sve, tako je to preuzela i Ljilja, a Mira od nje. Mislim da njih dvije više mrze tebe nego Škota. Teorija je da si ti nas dvojicu odvukao u njemačku, da to nisi uradio Škot bi još bio sa Ljiljom. hebiga, ženska pamet."

Udario je dlanom po stolu. Šutio sam. Vrata kafića su se otvorila i ušao je Žiža poštar. Nosio je onu poštarsku torbu preko leđa i nekoliko pisama u ruci. Zaputio se prema šanku za kojim je stajao Marko. Nadao sam se da mu ne nosi dopise od Uprave prihoda, Marko je nakon toga bio loše volje. Očigledno nisu bili dopisi od uprave prihoda. Marko je uzeo kuverte i pokazao Žiži da sjedne, a to je značilo "jednu na račun kuće". Žiža se smjestio na stolicu i prihvatio pivu nešto pričajući Marku. Okrenuh se ka Streli.

"Ne kužim tu njihovu logiku i slagalicu ali ok, ne moramo se viđati u kombinaciji sa Mirom."

Strela je ugasio cigaretu.

"Đoni daj mi samo desetak dana ili malo više, da je malo urazumim i sve je isto kao prije. Do tada navečer izlazimo svatko za sebe. Ostalo ostaje po starom ako nešto trebaš, tu sam."

Klimnuh glavom. Žiža poštar je već popio pivu i krenuo prema vratima, od jednom je stao i pogledao me.

"Đoni, odlično. Ne moram sada do tvoje kuće. Imam ovdje nešto preporučeno za tebe pa potpiši."

Pružio mi je kuvertu, kemijsku i povratnicu da potpišem. Potom odvojio povratnicu i pružio kuvertu, pozdravio i izašao. Već bez otvaranja sam znao što je u njoj. Polako otvorih kuvertu i izvadih dopis. Polako sam položio dopis na stol ispred sebe i Strele. Pogledah ga.

"Trebam se javiti u neku vojnu poštu u Tuzli za tjedan dana, a prije toga u vojni odsjek da podignem upute i naknadu za troškove puta. Mislim da nam ovo daje dovoljno vremena ne samo da Mira već i cijeli kraj zaboravi sve moje grijehe."

Strela je polako pročitao dopis, potom mahnuo prema Marku.

"Mark donesi nam dva dupla konjaka i pivo, Đoni ide u vojsku."

Gledao sam Marka dok je donosio piće. Pomislih kako je sve i počelo ovdje uz konjak i pivo, tako se i završilo, za mene krug je zatvoren.

STVARNOST PRIVIDA

   Gledao sam Gogu pomalo ciničnim pogledom koji je dopuzao negdje iz odbrambenih mehanizama moje podsvijesti.

"Goga želiš reći da sam ja manipulator?"

Nasmiješila se sa nekim tužnim izrazom.

"Jesi Đoni, samo vjerojatno dobar dio života nisi toga svjestan."

Zavrtio sam čašu na stolu.

"Goga ako ti je lakše možeš i tako misliti."

Gledala me šutke. Nakon nekog vremena je udahnula.

"Đoni manipulator ne nameće svoju volju da drugi urade ono što on želi. Manipulator nametne da drugi žele uraditi ono što on želi. To si ti radio.

Đoni ja nisam Škota dovukla u Hamburg. To si ti uradio. Jednostavno si svojom pričom i ponašanjem nametnuo i njemu i Streli da požele taj put proći sa tobom. Na kraju ste došli, tri dečka iz starog kraja u kojem sam odrasla, tri dečka iz predgrađa sa idejama i pojmovima časti predgrađa. Sa tim se niste mogli snaći tamo gdje ste dospjeli.  Mene je to i strašilo. Mogli ste ga uvijek odvući na vaš pojam časti, života i onoga što je ispravno. Kasnije slušajući njegove priče zaključila sam da si glavni manipulator ekipe ti. Jednostavno bi im predstavio stvari koje si ti želio uraditi tako da su oni poželjeli to uraditi."

Polako sam klimnuo glavom.

"Može se to i tako gledati. Znači svi u ovoj priči smo bili manipulatori i žrtve izuzev možda Bose i Petre ali one i onako nisu bitan dio ove priče."

Polako sam ustao sa stolice.

"Goga ja nemam više pitanja. Čudno mi je samo da ti nemaš pitanja za mene, o mom životu."

Sjedila je i polako i hladnokrvno otvarala bočice sa whiskey-jem.

"Sjedi Đoni, nismo još završili i Bosa i Petra su bile manipulatori samo nisu računale da se igra sa manipulatorom nekada može negativno završiti.

Tebe nisam ništa pitala zato što sam sve što me zanimalo o tebi doznala od Mirjane vlasnice restorana.

Đoni sjedi i reći ću ti nešto što bi trebao znati, sigurno si to trebao znati."

Pokazala je rukom na stolicu. U izrazu lica i pokretima je imala nešto što mi je govorilo da je iskrena. Polako sam se vrati na stolicu. Uzela je onaj ključ od motora i jednu karticu i gurnula to prema meni.
"Uzmi Đoni poslije ti kažem nešto što si prije trebao doznati. Javit ću mom odvjetniku da preuzme motor i da ga da na pripremu za put, tu ti je ključ i njegova vizitka, učini mi to i uzmi taj motor. Mislim da se mi više nećemo vidjeti."

Klimnuh glavom.

"Sigurno se više svojom voljom nećemo vidjeti. Reci mi zašto je bitno da ja uzmem taj motor?"

Udahnula je.

"Đoni ovaj ključ nosim umjesto Škotove slike. Znaš ljudi nose slike osoba sa kojima su proveli ugodna razdoblja života ne iz ljubavi ili poštovanja prema tim ljudima, već zato što kada pogledaju tu sliku sjete se lijepih ugodnih trenutaka koje su proveli sa tom osobom. Za mene je ovaj ključ bio dio toga. Motor je bio bitan dio njegovog života kao i vas dvojica. Ja sam ga odvojila od jednog dijela onoga čemu je pripadao. Sada osjećam ako ovaj motor prepustim tebi da vraćam djelić njega na staro mjesto. Uzmi i doznati ćeš još nešto."

Polako sam podigao ključ i vizitku. Ubacio sam sve u gornji džep jakne i uzeo čašu sa pićem. Otpio sam gutljaj i dohvatio još jednu njenu cigaretu, pružila mi je upaljač. Kada sam povukao dim pogledah je upitno.

"Što sam još davno trebao znati?"

Gledala me je hladnim pogledom.

"Đoni i Petra i Bosa su imale svoje ideje. Nisi ti tako neodoljiv da bi se jedan lezbijski par zaljubio u tebe. Da, Bosa je imala sklonosti ka tebi još iz starog kraja ali priča je malo drugačija od onoga što ti misliš."

Prekinuh je.

"Misliš reći da je ona moja veza sa njima bila privid?"

Nasmiješila se.

"Na početku da ali poslije su se same uhvatile na svoje ljepilo. Ujedno Đoni, zlatni dobri Đoni, otišao si nakon što si živio sa njima i nisi se niti javio telefonom da ih čuješ ili pitaš kako su."

Osjetih grč u želucu.

"Zvao sam, mislim jedan dva puta nisam ih dobio i pokupili su me u JNA. Pa, pisao sam im i razmijenili smo pisma dok sam bio u JNA. Ne znam par pisama."

Lagano je otpila iz čaše.

"I kako je išlo dalje?"

"Ne sjećam se točno, bilo je negdje pred kraj vojske primio sam pismo od Petre da je Bosa poginula u prometnoj. Nisam imao nikakve šanse dobiti odsustvo za sahranu nekoga tko mi nije čak niti rod, a u inozemstvu je. Pa i pasoš su mi oduzeli prije JNA, to je tada bila standardna procedura. Uglavnom napisao sam joj da ne mogu doći ali čim budem mogao doći ću da joj zajedno odemo na grob."

Klimnula je glavom.

"Da, kada joj se pokvario auto na cesti krenula je postaviti trokut iza auta, sve po zakonu, tada je pokupio i nju i auto pijani Bugarski vozač hladnjače. Tragedija. Bilo mi je jako teško radi Bose. Bila je dobra prema meni. A ti Đoni kada si joj konačno otišao na grob?"

Grč u želucu se polako pojačavao.

"Pet godina kasnije sam bio poslovno u Hamburgu. Nazvao sam Petru. Ispričala mi je da se, nakon Bosine smrti, udala za nekog Jurgena i da ima dijete ali da će me odvesti na groblje.
Vidjeli smo se, došla je sa curicom i otišli smo zajedno na Bosin grob. Zapalio sam svijeću i pomolio se. Otišli smo nakon toga svi zajedno u restoran u blizini i popili piće. Činilo se da je Petra sretna, a mala je bila lijepo napredno dijete oko tri godine."

Smiješak na Goginom licu se malo pojačao.

"Đoni ti nemaš djece kao ni ja, kako sam saznala."

Klimnuh glavom.

"Ni meni to nije išlo."

Gledala me i vrtila čašu u rukama.

"Đoni curica nije bila napredna za "oko tri godine" već normalno dijete za malo više od četiri godine."

Osjetio sam slabost u rukama. Gledao sam je oštro. Smiješeći se vrtila je čašu među prstima. Osjećao sam da mi je glas hladan.

"Goga što misliš reći. Ne zajebavaj se sa tim. Reci što si mislila reći!"

Smiješila se gledajući me u oči.

"Znaš, jesi li koristio kontracepciju sa Bosom i Petrom?"

Zbunjeno sam odmahnuo glavom.

"Ne mislio sam da one vode računa."

Smijala se.

"O pametni bez grješni Đoni je pretpostavio da lezbijke koriste kontracepciju. Čim ugledaju jedna drugu vrisnu "neću bez kontracepcije napravit ćeš mi bebača". Budalo."

Smijala se iskreno. Meni nije bilo do smijeha. Polako je otpila još jedan gutljaj iz čaše.
"Đoni, Petra je rodila devet mjeseci od tvog posjeta. Bile su presretne. Možda im je samo malo smetalo što se ne javljaš. Željele su to dijete, samo su se malo zaljepile pa su željele i da se vratiš. U biti dobro si im poslužio, bile su u vezi i dobile su dijete.  Nesreća sa Bosom se dogodila mjesec i pol nakon rođenja. Petra je naljetela na tog Jurgena u novoj kompaniji gdje se zaposlila kao programer. Jurgen (Jirgen) je bio peder, peško, pederčina od četrdeset i pet godina ali je želio promaknuće na mjesto menadžera, a to nije išlo ako je pederčina. Brzo su sklopili dogovor. Vjenčali su se, Jurgen je priznao dijete i bio je čovjek po standardima. Dobio je promaknuće.

Kada si bio u posjetu Bosinom grobu devedesete, bili su već deset mjeseci razvedeni."

Smijala se iskreno se smijala. Osjećao sam slabost.

"I gdje je sada Petra?"
"U istom stanu gdje si je i ostavio, samo je "napredna mala" već malo odrasla i otišla svojim putem."

Mutilo mi se u glavi.

"Goga ne lupetaj, kako to sve znaš? Što si, vidovita? Nisu te voljele i niste bile u kontaktu, pa ne možeš to znati."

Pogledala me nadmoćno.

"Preko Suzi šećeru, od kada je Škot otišao bila sam više puta sa Suzi. Nikada me ona niti njene frendice nisu zanimale za vezu ili zajednički život ali za zabavu su dobre, doista dobre.

Đoni Mirjana kaže da nemaš djece, šećeru imaš već dvadeset i kusur godina, samo ne znaš."

Smijala se dok je zatvarala vrata iza mene. Smijala se iskreno.

Polako sam hodao ka parkingu. Zaustavio sam se pored kioska i kupio cigarete. Dovukao sam se do crkve. Sjeo sam na jedan kamen u uređenom crkvenom dvorištu i zapalio cigaretu. Trebalo mi je par minuta da registriram glazbu i pjevanje koji su dopirali iza crkvenih vrata. Sjetih se da su u tijeku "Dani katoličke mladeži". Poslušao sam pažljivije. Iza vrata se sada jasno čuo "Glori aleluja" refren "za život nam snage daj" nakon toga glori aleluja. Polako sam počeo njihati glavom u ritmu pjesme.

Ugasio sam cigaretu petom čizme. Posegnuo sam u gornji džep jakne i izvadio ključ i vizitku, malo sam ih gledao i vratio u džep. Posegnuo sam za mobitelom. Lidija je ionako bila na godišnjem od idućeg tjedna, a ja ću ostatak svog bez problema problema dobiti telefonski. Pjesma iza crkvenih vrata je utihnula. Lidija se javila nakon trećeg signala.

"Halo dolaziš konačno na ručak?"
Počekao sam par sekundi.
"Ne, uzmi kacigu i jaknu dolazim po tebe i idemo na put."
"Đoni ponovo si se napasao ludih gljiva. Kada, gdje i zašto?"
"Sada, u Hamburg, da pokupimo jedan motor i da porazgovaram sa jednom ženom, a uz put ću ti ispričati priču, možda ti se priča svidi, možda ne ali to je drugo zašto."
"Nismo spakirali opremu za put."
"Kupit ćemo uz put što nam treba, samo isključi sve i čekaj me na cesti."

Prekinuo sam vezu. Dok sam kretao prema motoru iza crkvenih vrata je počela nova pjesma "Braćo moja radujmo se Bog je tu".

 ....................... ........................... ................................... ................................ ...................... ..........
KRAJ
 

KAKO SAM OBEĆAO BORISU NA DRUŽENJU U GOSPIĆU PRIČA POSTANA DO KRAJA :D
Evidentirano
Nikada ne raspravljaj sa budalama. Promatrači neće uočiti razliku između vas. "Mark Twain"

Gastrorider

  • Kawasaki KLE
  • *****
  • Offline Offline
  • Postova: 963
Odg: Dečki iz predgrađa
« Odgovori #64 : 24. Kolovoz, 2016. - 13:10 »

‚e vala svaka čast tebi a posebno Borisu, jer da ne bi njega čekao bi se ovaj kraj još dugo, dugo, dug du d...  :h :h :h :h :h
odlično Đoni baš mi je leglo  :aplauz: čim se pojavi u štampanom izdanju poručujem primjerak za sebe da pročitam sve odjednom sa uživanjem.
nastavi maestro u ovom pravcu, stil ne mijenjaj, a motor bi mogao.... npr versys  :evil:
 :occasion: :occasion: :occasion: :occasion: :occasion:
Evidentirano
fat and furios

Đoni

  • Kawas... ...
  • ***
  • Offline Offline
  • Postova: 149
Odg: Dečki iz predgrađa
« Odgovori #65 : 24. Kolovoz, 2016. - 18:37 »

‚e vala svaka čast tebi a posebno Borisu, jer da ne bi njega čekao bi se ovaj kraj još dugo, dugo, dug du d...  :h :h :h :h :h
odlično Đoni baš mi je leglo  :aplauz: čim se pojavi u štampanom izdanju poručujem primjerak za sebe da pročitam sve odjednom sa uživanjem.
nastavi maestro u ovom pravcu, stil ne mijenjaj, a motor bi mogao.... npr versys  :evil:
 :occasion: :occasion: :occasion: :occasion: :occasion:

Hvala Gastro. Znaš volio bih čuti i koju kritiku od srca, to pomaže da se čovjek poboljša u onome što radi. Prije cca 1,5 god. je već postana cijela priča na motori.hr, a Boris je rekao da ne ide tamo iz nekih principijelnih razloga ali da bi volio pročitati cijelu priču, pa nakon dobrog druženja cuge i janjocida (umalo pa ratni zloćin protiv janjaca) eto. Boris mi je kao i vi ostali ostavio super dojam pa .. želim zahvaliti i Panti na dobrom dočeku i gostoprimstvu.
Tiskanog izdanja neće biti, već prije više od cca 2 godine javio se jedan agent za tisak (kada je prvi dio bio na motori.hr) i ponudio tisak ali uz uvijete "pišeš po rokovima, imamo pravo zahtijevati izmjenu sadržaja/kraja priče i slično" odhebal sam to. Pišem iz zabave (zato ide sporo) i pišem što želim, bez što naruče. Slobodan sam od parazita.
P.S. Boris mislim još nije skužio da je po njegovoj želji :D
Evidentirano
Nikada ne raspravljaj sa budalama. Promatrači neće uočiti razliku između vas. "Mark Twain"

Gastrorider

  • Kawasaki KLE
  • *****
  • Offline Offline
  • Postova: 963
Odg: Dečki iz predgrađa
« Odgovori #66 : 24. Kolovoz, 2016. - 21:21 »

Sto reci... sigurno da nijesam validan za ozbiljnu literarnu kritiku, jednostavno sam kao prosjecni citalac odusevljen i to ne krijem,  volio bih jos puno stiva na ovu temu  :thumbleft:
Ocigledno da ni ja nijesam redovan na hr motori kao ovdje  :D Zao mi je da nece biti na papiru, ali razumijem razloge i podrzavam.
ps da si upoznao Borisa, mene i Tifijevo vino u petak, ostavili bi jos bolji utisak  :angel: :D
Evidentirano
fat and furios

Đoni

  • Kawas... ...
  • ***
  • Offline Offline
  • Postova: 149
Odg: Dečki iz predgrađa
« Odgovori #67 : 24. Kolovoz, 2016. - 21:39 »

ps da si upoznao Borisa, mene i Tifijevo vino u petak, ostavili bi jos bolji utisak  :angel: :D

Pa zakasnio sam na prave događaje :D ali i u subotu je bilo super i opušteno, idealne teme za smiriti živce nakon sj .. ebanog radnog tjedna, motori druženje putovanja. Upozorio sam Borisa da ću malo više pričati na te teme ako da povoda budući da mi cijeli tjedan bio sj..eban na poslu paa se našli :D. Žao mi što nisam kušao Tifijevo vino ali ima godina :D
Evidentirano
Nikada ne raspravljaj sa budalama. Promatrači neće uočiti razliku između vas. "Mark Twain"

Boris

  • Kawas... ...
  • ***
  • Offline Offline
  • Postova: 300
Odg: Dečki iz predgrađa
« Odgovori #68 : 27. Kolovoz, 2016. - 01:26 »

Evo , konačno uspio pročitat priču.....(radi boljeg doživljaja od početka ) što reči ????? lijepo ! nije to neki vrhunski literarni uradak , ali je jedna lijepo i tečno ispričana priča o mladosti mnogih od nas.....mene osobno podsjetila na neke slične događaje iz mojih mladih dana ....i dala mi povoda da malo razmislim o tim vremenima....a to i je bit svake dobre priče , da ostavi traga na čitatelja ! nastavi dalje pisati ,čitatelja buš sigurno imal !
A što se tiče petka .....bilo je tekuči zajebano....kaj misliš zašto sam u subotu pil mineralnu ????? drugi put buš nam pomogel , nadam se  ....a do tada želim svima puno ugodnih kilometri !
Evidentirano
 Str: 1 ... 5 6 [7]   Gore
 

Stranica je generirana za 0.48 sekundi uz 25 upita.

SimplePortal 2.3.5 © 2008-2012, SimplePortal