Ispis

Molimo prijavite se ili registrirajte.
1 Sat 1 Dan 1 Tjedan 1 Mjesec Beskonačno
Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave

[Gastrorider]

Djoni, odusevljen sam pricom jer je prica iz tvog, kao i mog vremena i prepoznajem sebe u mnogo čemu. Nijesam mlad i lijep kao Trisha ali očigledno da je stivo za sve generacije     

[D@DO]

Jel potrebno uopće što reči?
Najbolje da bubneš odmah u neki od ebook formata kako bi imali što raditi na godišnjem odmoru.

Dobar si.. tematika odlična.. samo rokaj...

Sent from my Mobikita!

[Enigm@]

  me    ak ste vi svi skupa normalni   

[Đoni]

Pravac Hamburg

Osmijehnuo sam se, trenutno i nije bilo bitno, došao sam drugim poslom.
...
Naslonio se na šank.
"Djoni ti si uvijek bio hladne glave, ostani miran, molim te. Pusti ona dva kretena, imao sam tuču u objektu prošlog mjeseca, zatvoriće me ako ponovno bude frke."
Klimnuh glavom uz kiseli osmjeh.
"Nemaš frku Mark, samo sam te došao pitati da li bi nam posudio neku od tvojih auto karti, znaš da putujemo do Hmburga?"
Klimnuo je glavom.
"Nema problema, samo moram naći, dođi večeras."
"Poslaću Škota ja imam još posla. Oko sedmice, može?"
Nasmiješio se u olakšanju, izgleda da je i on znao za onu tuču od prije pet godina između Ace psine i mene.
"Ma čim odu idem potražiti. Onaj kreten Psina je ponovo kupio rabljenog fiću pa sad kao slavi." Šaputao je brzo. Klimnuh glavom.
"Trebaš pomoć sa njima?"
"Ne, dolaze mi Čerkez i Pacov za desetak minuta najkasnije."
Čerkez je bio Markov najbolji prijatelj samo za razliku od Psine on doista i je osvojio tri puta za redom prvo mjestu u natjecanju u amaterskom boksu u Novom Sadu. Uz sve to je znao i nekoliko džudo zahvata pa je bio jebeno neugodan ako bi ga netko nagazio. U ostalom je bio "pravi dečko i ljudina". Pacov je vodio amatersku ekipu u hrvanju slobodnim stilom i često sparingovao sa Čerkezom.
Klimnuh glavom.
"Je Psina i ovog fikusa ofarbao u crno?"
"Naravno."
Namignuo mi i pljesnuo me po ramenu.
Pišalo mi se ali nisam htio odlaskom do wc-a izazivati vraga. Frka mi nije trebala, sutra smo mislili krenuti. Kraj je proljeća i dovoljno toplo.
Krenuo sam prema izlazu, za sada je sve izgledalo u redu, Psina me bacio na Ignore. Sve mi je i bilo logično. Ovaj dio Zemuna je bio teritorij Doka i Smrde. Međutim Dok je završio "na godišnjem" dobro pažen, a još bolje čuvan u nekom od zatvora. Smrda je prije tjedan dana doživio prometnu i ležao u bolnici na Bežanijskoj Kosi. Po pričama ostat će još dosta u bolnici. "Kajmani" kako je sebe nazivao Acin čopor su nanjušili situaciju da se malo "kurče" dok velike morske psine nisu u igri. Ostatak Dokove grupe su činila tri lika sa gomilom mišića "koje je lakše bilo preskočiti nego zaobići". Ovi se nisu usudili ništa poduzimati dok šef ili zamjenik nisu u igri.
Prošao sam pored Jove i namignuo mu. Nasmješio se. Naša ekipa je bila jedna od rijetkih koja nije tjerala sprdnju sa njim, a on je to cijenio. Po definiciji je bio teška kukavica, a po lječničkim nalazima lud.
Sve je djelovalo ok kada sam začuo Psinu iza sebe.
"Djoni nećeš popiti u čast mog novog auta?"
Počelo je, ipak nije moglo proći "tek tako". Polako se okrenuh. Aca je bio za glavu niži od mene ali "nabijen" mišićima. Imao je pomalo krive noge i lice koje je podsjećalo na buldoga, zato su ga i zvali Aca Buldog ili još češće Aca Psina. Okrenuo se i leđima naslonio na šank, podupirući se laktovima o rubove. Gledao je u mene.
Slegnuh ramenima.
"Čestitam ali danas dosta vozim pa ne pijem ništa."
Sada se i onaj mali debeli pobočnik oslonio leđima uz šank promatrajući me sa zajedljivim osmjehom. Njemu je izledalo kao da počinje psihopatska zabava.
Aca se uputio iza šanka i dohvatio bocu šljivovice i čašu. Promatrao sam ga kako se vraća i stavlja čašu od dva deci na šank potom je do pola puni rakijom. Naklonio se i ponovno leđima oslonio na šank.
"Popij jednu u čast moga novog auta toliko mi duguješ kao prijatelju."
Pomislih da bi rađe bio prijatelj nekoj morskoj psini nego njemu, od ovog prvog sam znao što mogu očekivati ali ovaj drugi je imao problem nedostatka osobnosti. Iza njihovih leđa Marko me molećivo gledao no stajao je odmah do kase. Iz prethodnih sličnih situacija sam znao da iza kase ima olovni bokser i da je "zajeban igrač" ako dođe do frke. Polako sam prišao šanku pazeći da između mene i Psine ostane veći razmak  kako me ne bi mogao iznenada udariti. Još je stajao naslonjen na šanka uživajući u trenutku slave pred onim malim debilom.
Popio sam gutljaj i vratio čašu na šank.
"Sretno sa autom."
Nastojao sam ovo reći normalnim tonom. Polako sam se okrenuo i pošao prema vratima. hebiga valjda će ga to zadovoljiti. Nisam želio Marku raditi frku, a i meni samom nije trebala.
Bio sam na pola puta do vrata kada se proderao.
"Vraćaj se i poloči to do kraja jebem te šuntava."
Ovaj put sam se brzo okrenuo. Još kod okreta sam se prebacio u manji raskorak kako bih brzo mogao povuči jednu nogu i prijeći u gard.
"Natjeraj me!"
Psina nije stigao reagirati Jova je iznenada skočio.
"Deečki da čujete moju novu pjesmu."
Podigao je onaj komad papira iz mesnice i započeo uz smješnu gestikulaciju.
"Dunave Dunave ja tebe molim
Dunave Dunave ti mene ne moliš
Dunave Dunave JA TEBE MOLIM opadni ..."
"Umukni luđače ludi pi..%..a ti materina."
Proderao se Psina. Dograbio je čašu ispred sebe i bacio je u Jovinom pravcu. Razbila se do njegovih nogu. Uplašeno je poskočio.
Pišalo mi se. Jova je stajao zbunjen. Želio je malo izigravati budalu i na taj način smiriti situaciju i pomoći mi. Nisam od njega očekivao toliku privrženost. Jova nije loše postupio. Psihopati su voljeli ponižavati ga raznim komentarima pogotovu kada malo više popiju. Samo Psina nije dovoljno popio.
"Jovo gubi se odavde. A ti Djoni dođi i poliži ovo sa šanka, poslije ću ti dosuti još."
Psina je bio u navali bijesa. Jova je pogledao u mene pa u pivsku bocu na stolu za kojim je sjedio. Nije me želio napustiti i vjerojatno mu se muvalo po zbunjenom mozgu da bi možda mogao uporabiti bocu kada je već tako mršav i sitan.
Kratko sam skrenuo pogled i namignuo Jovi. Nastojao sam da mi glas bude mekan i ugodan kako bih ga smirio.
"Idi Jovo molim te ovo nije tvoj problem."
Jova me pogledao i polako se uputio ka izlazu. Kada je zatvorio vrata za sobom čuli smo ga kako trči.
Sada nas je bilo dva na dva. Nije bilo sumnje da su znali da je Marko "moj igrač" budući da se onaj mali debeli okrenuo prema Marku. Ovaj je stajao prekriženih ruku desna šaka mu je bila prekrivena nadlakticom lijeve. Znao sam da već ima bokser u šaci. Psina je polako posegao rukom iza leđa i ispod jakne izvukao olovnu cijev. Onaj mali debeli je ispod jakne izvukao komad lanca i zavrtio ga. Bili su u prednosti, ja nisam imao ništa, Marko nije mogao do svoje cijevi, bila je na drugom kraju šanka. Psina se zločesto cerio.
"Sada se vraćaj nazad i poliži ovo, kasnije ti dospem još."
Pogledao je malog debelog.
"Ti drži Marksa na oku i ako pokuša izvući nešto od onih svojih stvarčica daj mu malo Engelsa po glavi."
Grohotom se nasmijao svome vicu. Polako sam se povukao u gard. Čak i da popijem sve što natoči ovaj luđak će me iscipelariti. Bilo je jasno. Željeli su malo proširiti nadzor nad teritorijem i lupiti reket Marku, a na žalost ja sam mu dobro došao za to i još bolje da poravna staru sramotu.
Pišalo mi se. Brzo sam pogledao u pravcu Jovine boce od pive i odustao. Nisam znao sa tim. Godinama sam bio u "Wing Tchun-u" i bio sam dobar sa šakama. Računao sam i na par zahvata iz Aikido-a koje me Škot naučio.
Bilo mi je pomalo hladno i pišalo mi se. Pogledah Marka. On je gledao između mene i onog malog sa lancem. Čekali smo odmjeravajući se tko će prvi započeti.
Vrata su se iznenada otvorila. Psina je otvorio usta.
Bacio sam brzi pogled na vrata i opustio se. Na vratima su stajali Čerkez i Pacov. Čerkez je polako krenuo prema šanku. Psina je je sklonio onu cijev i mahnuo malom debelom, ovaj je zbunjeno počeo motati lanac. Čerkez je zastao na metar i pol od Psine.
Marko je mahnuo prema meni.
"Djoni ti žuriš, vidimo se na cugi kasnije."
Polako sam se okrenuo i pošao ka vratima. Polako sam zatvorio vrata za sobom, pazeći da budem što tiši, nisam im želio smetati.
Pišalo mi se. Okrenuo sam se i pogledao po parkingu. Lako sam locirao crnog fiću sa sportskim crno bijelim trakama na donjem rubu i podignutim poklopcem motora "radi boljeg hlađenja". Na prednjem staklu u kutu je bila naljepnica sa natpisom "Kaimans". Polako sam mu prišao i pogledao gore i dolje niz ulicu. Bila je pusta. Otkopčao sam hlače i krenuo od motora. Kada sam zapišavao vozačka vrata i kvaku začuo sam zvuk motorcikla na visokim okretajima i škripanje guma u zavoju. Pogledao sam u pravcu zvuka i prepoznao Škotovu žutu javu. Parkirao je uz škripu kočnica i izvukao čeličnu tanku šipku iz ruksaka na leđima. Krenuo je prema vratima kafića ne osvrćući se. Okrenuh se zakopčavajući hlače i viknuh.
"Škot, Škoot!"
Prepoznao je glas i okrenuo se. Brzo me locirao i prišao.
"Stari je sve ok?"
"Sve ok samo nemam dovoljno da zapišam druga vrata. Otkud ti ovdje?"
Pogledao me uz osmijeh.
"Nazvao me Jova pjesnik sav zadihan, prašio je ko lud do prve govornice."
Klimnuh glavom prema vratima kafića.
"Čerkez i Pacov su stigli na vrijeme, pa ih ne bi trebali smetati. Hvala ti što si došao." 
Pogledao me zbunjeno.
"Djoni mi smo ekipa i uvijek ćemo to i biti. Zahvali Jovi što je javio."
Pogledao je prema fići.
"Čiji auto zapišavaš?"
"Od Ace Psine normalno, samo nemam dovoljno za druga vrata." Nsmijao se.
"Imam ja. Ionako nas čeka kasniji obračun sa njima, neće ovo zaboraviti."
Polako je prišao drugoj strani auta i otkopčao hlače.

...

[heckler]

Fino građenje likova, čvrsta fabula,životni dijalozi... Svakako zanimljivo štivo i nestrpljivo čekam nastavak ili izdavanje knjige. Nisam ekspert, niti mi je to struka, ali, pročitao sam podosta toga. Čak se malo okušao i u pisanju.
Proza na tragu Šalkovića, Ferića...
Bravo!!!

[Đoni]

Polako je prišao drugoj strani auta i otkopčao hlače.

...

Pravac Hamburg

Polako je prišao drugoj strani auta i otkopčao hlače.

...
Škot je obavio posao temeljito i pedantno posebnu pažnju posvećujući kvaki na vratima i staklu. Bit će zanimljivo kada Čerkez, Pacov i Marko završe "razgovor" sa njima, a oni jedva dočekaju ući u auto. Proći će još dosta vremena dok miris iz auta nestane. Uvijek malo klizne pored stakla u vrata. Znao sam da je Marku vrlo bitno da se Psina "ohladi do daske" od ideje ponovnog dolaska u ovaj kraj. Jednostavno bio je alergičan na siledžije koje mu pokušavaju "lupiti" bilo koji reket. A i mogao si je to priuštiti. Čerkez je bio predsjednik "Zadruge Redara", dečki su pružali uslugu održavanja reda u diskotekama, kavanama, na Rock koncertima i slično. Bili su malo skuplji od ostalih, neki su radili samo vikendom ali su ih svi tražili. Bili su pouzdani i korektni, a uz to držali su se skupa i imali "dežurnu ekipu za ispomoć". Bilo je više od trideset članova zadruge i nisi lako mogao dobiti status člana. Milkani su ih poštivali do one granice koju im je ponos odredio. Jednostavno Čerkez je bio osinjak. Psina je napravio samo jednu pogrešku, nije se detaljno raspitao o Marku, da je netko bi mu već rekao za Čerkeza.
Polako smo zajahali motore. Pogledao sam Škota. Onako sa onim malim ruksakom iz kojeg je virio vrh čelične šipke sličio mi je pomalo na samuraja sa katanom na leđima. Jednog od onih "specifikusa" iz Kobajašijevih filmova. Oni od Kurosave bili su mi previše klasični. Iz kafića se nije čulo ništa. Osjetio sam zadovoljstvo što je Škot došao. Ipak smo prava ekipa još od moje osme godine. Nije oklijevao niti sekunde, to je bilo jasno.
Startali smo motore i zaputili se u "naš privatni prostor" kod Škota u podrumu. Petnaest minuta kasnije pili smo "Gromovaču" uz zvuke "Dire Straits-a" album "Brothers in Arms". Čekali smo Strelu i opuštali se.
Strela je došao "nabrijan". Škot mu je preko telefona u par riječi objasnio situaciju, a objasnio mu je i da je pokušao javiti ali da nije imao vremena čekati dok Strelini roditelji otkriju u kom dijelu kuće ili dvorišta im je sin.
Zajebano je bilo što je Strela iskoristio malo trave koju je to jutro na rastanku dobio od Tileta pa je bio na krovu sjedeći na rubu tavanskog prozora i promatrajući zbunjene roditelje kako nešto traže po garaži i podrumu. Sada je bio živčan i što se tako ponio, pa je prebacivao Škotu što nije "sačekao još par minuta" obrazlažući da bi "nas trojica lijepo rasturili ta dva govanca i bez Čerkeza". Grickala ga je savjest. Škot je pokušao biti razložan uz put mu gurajući čašu u ruku. Nije baš pomoglo. Ustao sam polako sa starog kauča i prišao Streli. Prebacio sam mu ruku preko ramena.
"Strela cijenim jako da si htio pomoći ali prihvati da je Škot postupio ispravno. Pokušao te je dobiti nije išlo, a znao je da je svaka minuta bitna pa je reagirao brzo."
Strela je konačno uzeo onu čašu od Škota sjeo na kauč i istrusio je "na eks". Zapalio je cigaretu i odmahnuo je glavom.
"U pravu ste obojica i žao mi je što sam pizdio. Jednostavno mi je žao što sam iznevjerio."
Škot ga lagano šutnu nogom u potkoljenicu.
"Strela ti nikada nisi iznevjerio. Nikada. Kada smo već na tome i na ovom planu za Hamburg sjeti se onoga jutra kada smo otpratili Gogu. Ti si ostao na ulazu sam. Čuvao si odtstupnicu za nas."
Škot je klimnuo glavom i podigao čašu. Strela je isto iz sijedećeg položaja podigao čašu. Sve tri čaše su se spojile, potom smo ispili. Nitko nije rekao ništa, nije niti trebalo. Ja sam se osjećao mali dijelić usrano budući da im nikada do kraja nisam objasnio to jutro sa Gogom. Jednostavno to je bila stvar koju im nisam mogao reći, a oni nikada nisu niti inzistirali na nekom detaljnom obrazloženju. Jednostavno sam ih pozvao te noći prije osam godina i oni su bili tu. Puno puta prije i  nakon toga su bili sa mnom kada je trebalo. Danas su ponovno bili sa mnom, do kraja. Škot je spustio čašu na policu pored gramofona i dohvatio cigarete. Kada je ugasio šibicu pogledao je Strelu.
"Dogovor je sutra ujutro, pet sati. Marko nam bude dao večeras kartu Austrije i Njemačke, ostalo već znaš dogovorili smo jutros. Jedno spavanje kod tvoje prijateljice u studentskom domu u Zagrebu, a slijedeća gdje stignemo. Krenemo iz Zagreba oko pet ujutro i kamo stignemo, nadam se negdje iza Minhena."
Strela je klimnu glavom.
"Pustio sam Olgi poruku jutros. Zvala me nakon toga. Nema frke mjesta za spavanje u domu ima. Kraj je ispitnog roka i svi bježe doma, a na ulazu ništa posebno ne kontroliraju dok je mir."
Nasuo sam si još jednu i sjeo na kauč. Zapalio sam cigaretu držeći čašu među koljenima i povukao dubok dim. Potom sam uzeo čašu u ruku i otpio.
"Dečki ja idem po špiritno kuhalo, a i sada mi palo na pamet da bih trebao obići i Jovu pjesnika, ako ga nađem. Ipak je imao muda i postupio na kraju pametno."
Škot odmahnu rukom.
"Lud ne znači i glup, neki nazovi normalni su gori od njega."
Klimnuh glavom. Sat kasnije sam bio u dvorištu stare ruševne kuće. Iza kuće su bila dva poljska wc-a, a u samoj kući nekoliko vlažnih soba je bilo preuređeno u nužni terenski smještaj za radnike "Građevine Zemun". Jova je od socijalnog i lokalne mjesne zajednice dobio stambeni prostor u vidu  "posebnog zidanog objekta " u dvorištu. U biti to je bio niski zidani drvarnik sa zemljanim podom. Kada je po nalazima liječnika bilo jasno da Jova "nije čist" društvena zajednica ga nije mogla pustiti tek tako. Kako je bio neuračunljiv samo po pitanju "odgovornog obavljanja radnih dužnosti", a jedini napadi koje je imao su bili oni da glasno recitira svoje pjesme nije trebao ići u "ludaru". Dodijelili su mu minimalnu invalidsku mirovinu kao sredstva za život i drvarnik u dvorištu kao smještaj. Kasnije je ekipa privremenih stanara kuće iz "Građevine Zemun" malo uredila taj drvarnik. Postavili su pod od slomljenih kamenih ploča za pločnike i uredili zidove materijalom ukradenim iz firme. Prije žbukanja Mile Zubar mu je besplatno uveo struju spajajući se preko one kuće, a uz blagoslov mjesne zajednice koja je i odredila neki minimum potrošnje koji mu plaća.  Mile Zubar je bio električar ali je u mladim danima u obračunu klanova u predgrađu "jednim udarcem izbijao par zuba iz vilice". Tako je ostao "Mile Zubar".

Polako sam krenuo iza kuće gdje je bio Jovin preuređeni drvarnik. Sunce je više nego ugodno grijalo. Jaknu sam prebacio preko ramena držeći je jednom rukom, u drugoj sam nosio plastičnu vrećicu. Zaobišao sam slavinu u dvorištu, a koja je bila jedina tekuća voda za kuću i drvarnik. Ignorirao sam blagi miris vanjskih wc-a i prišao iza kuće.
Drvarnik je bio niska građevina ali Jovi to nije smetalo budući da je i sam bio nizak. Ispred drvarnika je stara murva pružala svoje grane. Ispod murve na stolici u hladu Jova je sjedio i nešto pisao na onom papiru iz mesnice naslonjenom na komad daske. Stolica je svojim izgledom jasno davala do znanja da je najbolje dane provela u nekoj firmi, a završila u smeću, odakle je Jova sigurno i pokupio i popravio.
Ispred Jove na suncu je počivalo korito puno vode. Imao je stari električni štednjak na kome su samo dvije ploče radile to mu je sredio Zubar. Nije ga koristio za grijanje vode za kupanje. Sjetih se da mu mjesna zajednica plaća samo minimalnu potrošnju struje, a ona mirovina je bila jedva dostatna za kruh i nešto povrća. Jova je pazio na potrošnju struje i koristio "solarnu energiju" za vodu za kupanje. Zamjetih na kamenu uz korito sapun i ručnik.
Dok sam prilazio viknuh.
"Hei Jovo."
Trgnuo se i poskočio sa stolice. Kada me prepoznao široko se nasmješio.
"Heeeij Djoni. Bio sam kod Marka kasnije. Častio me pivom i rekao da si u redu, a Čerkez je rekao da se više ne plašim da one budale više nikada neće doći."
Popravio je socijalne naočale na nosu.
"Dao mi je i pivo za kasnije."
Prišao mi je radosnog pogleda.
"Drago mi da si tu i da te one budale nisu razbile."
Potapšah ga po ramenu.
"Hvala ti što si javio Škotu."
Slegao je ramenima.
"Pa Đoni ti i tvoja ekipa ste mi prijatelji, rekao si da idem ali sam skužio što si mislio trebala ti je ekipa čim prije da riješiš one pedere."
Klimnuo je glavom.
"Ma ja mislim da bi ih ti i sam razbio, gledao sam ja tebe već ranije u slično. Ali imao broj samo Škota"
Jova je ponekad imao problema sa izražavanjem pogotovu kada se uzbudi. Bilo mi je drago što je javio Škotu ali mi je isto bilo drago i što je imao samo njegov broj u protivnom bi vjerojatno svi moji poznanici bili "pod alarmom". Pružih mu onu vrećicu.
"Jovo sutra vozimo za Hamburg, a ovo mi je ostalo u hladnjaku pa da ne propadne dok se vratim."
Zbunjeno je uzeo vrećicu i pogledao unutrašnjost. Osmijehnuo se široko.
"I ti voliš Tirolsku i Zdenka sir kao i ja." Potom je malo odmahnuo glavom. "Ali zašto ne uzmeš ove mesne nareske trebat će ti uz put, a i "Navipovo crno" možeš popiti."
Znao sam da Jova voli vino ali svi bi ga obično častili pivom niti ne pitajući ga što pije. Odmahnuh glavom.
"Nosimo samo nekoliko limenki gotovih jela da imamo "nešto toplo" na cesti. Salamu i razne mesne nareske želimo probati uz put tamo gdje se nađemo. A od jutros ne pijem, narednih dana puno vozimo"
Nasmijao se.
"Joj Đoni to je super, putovati i kušati iz svakog dijela svijeta ponešto."
Nadao sam se da neće dobiti pjesnički napadaj i krenuti sa svojom pjesmom u čast toga.
Pljesnuh ga po ramenu i nasmješih se.
"Jovo žurim samo sam ti želio zahvaliti. Ostaj mi sretno."
Uhvatio me za rukav. Imao je nešto pseće u pogledu. Onaj pogled psa lutalice kojega svi šutaju, a onda naleti na nekoga tko ga samo malo pomazi i potapše po glavi.
"Stani Đoni, moramo popiti malo pive za tvoj sretan put. Imam onu od Marka u hladnjaku. Sjećaš se da mi je Škot poklonio hladnjak. Hvala mu."
Sjetih se da smo prastari hladnjak, veličine pola današnjeg, pokupili sa Škotovog tavana i po nalogu njegovog starog utovarili u Ladu Karavan. Dobili smo dvijesto dinara da platimo trošak odlagališta i popijemo po sok uz put. Dok je vozio Škot je snimio Jovu kako sjedi na rubu pločnika. Zaustavio je auto i kroz spušteni prozor viknuo.
"Jovo tebe tražimo, da li ti treba hladnjak?"
Jovo je poskočio iz svog sanjarenja i prišao autu.
"Joj Škot to bi bilo super, imao bih gdje spremiti ribu sa Dunava."
Jovo je nedostatak mesa u prehrani nadoknađivao loveći sitne ribice na Dunavu. Zvali smo ih "Bjelice" i "Kederi". Bilo ih je jednostavno loviti trebalo je samo umijesiti vrlo malo kruha u čvrstu kuglu istu nataći na vrh štapa, a ovaj zabosti u vodu tako da kugla od kruha bude oko 20 cm ispod površine. Kederi bi se brzo okupili oko kruha privučeni mirisom ali bi im kugla bila pretvrda da je jedu. Zato su svaku udicu sa ješkom koju bi bacio pored kugle kruha napadali u jatima. Jovo bi ih znao naloviti po kilo dvije. Reš pečene su bile ukusne i jele se sa kostima. Jovo je pogledao hladnjak u prtljažniku i upitao."
"Radi li?"
Škot je klimnuo glavom.
"Radi ali prije uporabe pozovi Zubara da ti ga pregleda, dugo je ležao ma tavanu."
Potom je otvorio zadnja vrata i mahnuo mu.
"Upadaj."
Jovo je kasnije oduševljeno pričao kako mu je Mile Zubar rekao da je hladnjak u odličnom stanju i da se takve stvari više ne rade. Mi smo onih dvjesto dinara popili kod Benny-ja i nismo više mislili na to.
Nisam želio oduzeti Jovi nešto od jedinog piva koje je imao ali nešto u njegovom pogledu mi je govorilo da bih ga jako povrijedio ako bih odbio. Klimnuh glavom i sjedoh na onaj kamen pored ručnika i sapuna.
Jova je nestao u drvarniku sa dva vrlo mala prozora i zidovima obraslim mahovinom. Minutu kasnije se vratio sa hladnom "Nikšićkom" jednom normalnom čašom i staklenkom od senfa. Meni je natočio u čašu sebi u onu staklenku od senfa.
"Znaš Đoni, to sam ti mislio uvijek reći. Vi ste super dečki. Uvijek me saslušate i ne dopuštate da se drugi iživljavaju na meni tako se malo tko ponaša. Samo je Zubar isti, sjećaš se kako je nalupao one što su mi skinuli gaće?"
Nasmijao se iskreno.
Sjetih se neka dva kretena koje smo zvali "Dupe i Šupak". Fora im je bila da uhvate sitnog Jovu i skinu mu hlače i gaće te ih umotaju u kuglu. Potom bi se dobacivali sa istim dok je jadni Jovo samo u košulji trčao od jednog do drugog i vrištao "Vrati mi, vrati mi".
Jednom je naišao Zubar sa posla kad su izvodili isti šou. Zastao je i pogledao predstavu potom im vrlo ozbiljnim glasom rekao.
"Žurim doma na ručak ali imam vremena za par zahvata."
Nazočni pričaju da je trajalo tridesetak sekundi i tri zuba. Stari Zubar je još uvijek bio u dobroj formi. Potom je pomogao Jovi da se obuče uzeo svoju električarsku torbu i otišao doma kao da se ništa nije dogodilo.
Jova ustade sa stolice i držeći onu staklenku u ruci blago me udari po ramenu.
"Djoni, a ti i Strela ste razbili Kuglu kada mi je oteo novac."
To sam već zaboravio. Kugla je bio sitni džepar ali je trenirao boks u "pero lakoj". Povremeno bi sjedio na gajbi od pive ispred trgovine i pio "bombice", odnosno male boce od jedan deci konjaka. Snimio je Jovu da izlazi iz trgovine i uz ono malo stvari u vrećici ima i bocu crnog vina. Svi su znali da se Jova časti crnim vinom samo kada podigne onu crkavicu od mirovine na socijalnom. Kugli je to bio znak. Pogledao je uz i niz ulicu, bila je pusta, ustao je prišao Jovi i zavukao mu udarac šakom u trbuh. Dok je Jova još ležao na zemlji izvukao mu je ofucani novčanik iz hlača i bocu vina iz vrećice, okrenuo se i lagano potrčao.
Znao je da Jovi nitko neće lako vjerovati. Jova je tvrdio da su mu slamnati šešir dok je pecao na Dunavu oteli vanzemaljci, a da je ispod Savskog mosta vidio morskog psa. Bez svjedoka nema šanse da ga optuži.
Dok je vadio Jovi novčanik iza ugla ulice smo naišli Strela i ja. Nije nas vidio. Stali smo iza velike murve, a on je trčao u našem pravcu sa bocom Jovinog vina u ruci.
Trebalo nam je par udaraca. Potom mu je Strela "uručio" još dva udarca nogom i poruku da ne dolazi više u naš kraj. 
Polako smo prišli Jovi, koji se jedva digao na noge. Strela mu je dobacio novčanik, a ja sam mu pružio bocu sa vinom. Zamjetio sam da su mu ionako stare hlače bile poderane na koljenu od pada nakon udarca. Samo je rekao "Hvala" još nije imao daha.
Mi smo produljili kao da se ništa nije dogodilo. Djelovali smo sebi jako veliki kao iz filmova.
Jova me gledao otvorenih očiju i vesela pogleda.
"Znaš Đoni i vi uvijek popijete piće sa mnom. Kada me neki zajebavaju ja kažem da pijem sa vama, a poznato je da "Piksiji" ne piju sa svakim. I skoro uvijek mi donesete neki poklon kada idete po robu u Mađarsku ili Rumunjsku."
Strela se prezivao Pijuk. Prije nego je dobio nadimak Strela svi su ga zvali Piksi. Mi smo bili "Piksijeva ekipa". Kasnije je netko to skratio na Piksiji. Istina je da nismo pili sa svakim.
Što se tiče poklona za Jovu malo sam se osjećao jadno. Uvijek bi kupili nekoliko najjeftinijih salama u Mađarskoj ili Rumunjskoj, "da pokrijemo robu" kako bi djelovalo da "nosimo iz nužde". Carinici bi obično pogledali samo ono na vrhu, a ostalo "prepipali" rukama, da se uvjere da je samo hrana. Ispod su bile kvalitetne salame i sirevi za prodaju.
Jednu od tih salama koja se nije mogla prodati bi obično dali Jovi. Preostalih par komada su nam bile "za Škotovog psa i naše mačke". Bile su jeftinije od hrane za pse u našim trgovinama.
Grickala me savjest. Nama je to bila fora. Imamo salamu i za Jovu. Jebi ga, zabilježih si da slijedeći put rezerviram kvalitetnu salamu za Jovu.
Razmišljao sam kako je oklijevao da ode dok mu se nisam obratio i kako je gledao onu bocu od pive sa namjerom da je upotrebi u tuči na mojoj strani. Čaša mi je bila prazna. Mahnuh Jovi da mi ne dosipa ostatak pive.
Polako sam ustao i pružio mu ruku.
"Sretno Đoni, gdje spavate u Hamburgu, imate nekoga?"
"Bez brige idemo kod Goge iz ulice znaš je."
Zadržao je moju ruku u svojoj potom je poklopio drugom.
"Znaš Đoni ja ne mislim da je ona kurva kako svi pričaju. Meni je uvijek djelovala pristojno iako ne baš sretna."
Pustio je moju ruku.
"Čuvaj se Jovo i ne plivaj daleko na Dunavu."
Nasmiješih mu se.
Polako sam došao do motora. Jovin komentar je bio točan i iskren ali je bio i okidač. Zajahao sam i zbunjeno navukao kacigu. Petljao sam po prekidaču. U glavi mi je polako raslo sjećanje na tu noć i to jutro.

Goga

Nakon dva tjedna ili nešto više, kada više nije imala niti jednu plavicu Goga je ponovno krenula u školu. Ovaj put nije nosila traperice i majice ili minicu i najlonke, nosila je dulju tamno plavu haljinu i pamučne duge čarape. Umjesto tenisica nosila je cipele sa skoro ravnom petom one koje bi prije pristajale nekoj babi iz "Mjesne zajednice" tijekom obavljanja "društveno korisnog posla". Putovala je autobusom. Onaj T-12 "Kolibri" obojen u crno je nestao iz njenog života.
 Meni su godine prolazile brzo. To su bile te godine oko  petnaest. Gogu sam samo zamjećivao povremeno. Ponekad bih razmijenio pokoju riječ sa njom dok je stajala na prozoru i promatrala ulicu ali pazili smo i ona i ja da nas slučajno ne vidi netko tko bi to mogao prenijeti njenom starom. Gogin tata je bio "ugledan u svakom pogledu" i "čovjek sa reputacijom u samoupravnom socijalizmu". Sve u svemu ona je djelovala uplašeno što kontaktira i sa "mulcem" od 15 godina, a ja nisam želio probleme sa svojima ako se Gogin Stanko slučajno "požali" na mene "da mu "uznemiravam kćerku".
Uvijek je bila onako "pristojno" odjevena u dugu ravnu haljinu, pamučne duge čarape i  bapske cipele sa skoro ravnim petama. Imala je dva takva seta, crni i plavi. Znam da sam se gledajući je samo pitao da li nosi pamučne hulahopke ili ima mamin steznik sa žabicama i obične duge pamučne čarape. Djelovala je skroz skromno i bapski. Završila je srednju kemijsku na relaciji kuća – škola – kuća. Bez izlazaka, a čak i bez prijateljica. Malograđanska sredina je brzo osudila. "To je ona kurva koja je još maloljetna pobjegla sa onom barabom." Gogin tata "uzorni građanin" je samo pogoršavao sve  komentarima tipa "Kćerka mi skoro pa kurva kao što joj i mater naginjala prije. Dovest ću ja nju u red kao i staru što sam doveo."
Gogina majka mi je prije sličila na sve samo ne na kurvu. Uvijek je bila tiha i kada bi otišla kod neke od svoje tri prijateljice na kavu više je slušala nego što je pričala. Dalje se o njoj nije znalo ništa. Skoro ni sa kim nije imala kontakte. U crkvi sam je vidio samo par puta. Išla je krišom od muža.
Gogu je čim je maturirala tata zaposlio u Galenici. Život joj se nije puno promijenio. Razlika je bilo što je sada relacija bila kuća – posao – kuća. Galenika nije bila daleko. Pola sata hoda. Išla je pješice. I dalje je pratila reputacija kurve. Šef na poslu joj je bio dugogodišnji prijatelj njenog oca.
...

[Đoni]

Idemo dalje?

[Boris]

Đoni , samo daj ! Ima na ovom forumu i ljudi koji vole čitat.....nemoj slušat one koji nisu nikad pročitali ništa dulje od telegrama....

[Đoni]

Đoni , samo daj ! Ima na ovom forumu i ljudi koji vole čitat.....nemoj slušat one koji nisu nikad pročitali ništa dulje od telegrama....

Hvala Boris. samo me zanima ima li 5 zainteresiranih za nastavak za 2-3 mogu postati i na pvt 

[Boris]

Ma sigurno ima više od petice.....je da nismo večina (na žalost) ali i to nije ništa čudno .....