Kawasaki KLE Croatia forum

Kawasaki KLE Croatia forum

  • 05. Prosinac, 2020. - 13:03
  • Dobrodošli, Gost
Molimo prijavite se ili registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Napredno pretraživanje

Novosti:

Dobro došli na KLE Croatia forum !!

 Str: 1 2 [3] 4 5 ... 7   Dolje

Autor Tema: Dečki iz predgrađa  (Posjeta: 19340 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

trisha

  • Ladies
  • ****
  • Offline Offline
  • Postova: 168
Odg: Dečki iz predgrađa
« Odgovori #20 : 29. Lipanj, 2015. - 07:53 »

piši piši... vikend je bia :D pa smo malo zaružili al tu smo  :occasion:
Evidentirano

Đoni

  • Kawas... ...
  • ***
  • Offline Offline
  • Postova: 151
Odg: Dečki iz predgrađa
« Odgovori #21 : 01. Srpanj, 2015. - 15:20 »

Goga

Šef na poslu joj je bio dugogodišnji prijatelj njenog oca.
...
Dobio sam svoj "Pony Expres".
Škot je kupio neki rabljeni tomos T-12 "Kolibri" i skinuo mu štitnike protiv kiše te zavario nožice. Volan je je preuredio Željko Fleka. Sličio je na karikaturu od čopera. Nama je izgledao super.
Strela je imao problema. Njegova mama se užasavala da joj sin vozi motor. Bilo je to preopasno za njenog jedinca. Nije dopuštala kupovinu. Strela je radio cijelo ljeto u skladištu na slaganju sanduka i pakiranju robe preko omladinske zadruge. Pred kraj ljeta dovezao je stari tomos automatic sa velikim rezervoarom i ponosno ga parkirao ispred omladinskog doma. Motor je bio u lošem stanju. Tako smo imali praktičnu zabavu narednih par mjeseci pod nazivom "srediti Strelin krš". Savjetima, a ponekad i praktično pomagao nam je Željko Fleka, tada već stručni automehaničar.

Omladinski dom je već tada u dijelu zabave vodio Marko Dileja. Odnosno još je bio Dileja, kasnije kada je otvorio kafić polako se taj nastavak izgubio, ostao je samo Marko.
Marko je već tada pored stolova za stolni tenis zaljepio par postera Benny Hilla. Tako smo omladinski počeli zvati "Kod Benija".

Kasna jesen je bila topla, a mi smo to koristili za điranje skuterima. Tada sam prvi put zamjetio da još netko priča sa Gogom. Prolazili smo ulicom i Goga je bila na prozoru, to su joj izgleda bili jedini izlasci. Ispod prozora je stajala Bosa i nešto pričala uz osmjeh. Kratko sam joj svirnuo. Na zvuk sirene sa skutera je podigla glavu i mahnula mi. Bosa je pogledala za nama.
Kada smo se smjestili za stol u omladinskom Beniju i dohvatili ona tri "Jupi" gazirana soka Strela nije izdržao.
"Koji ku..$..c sada onaj lezbos priča sa Gogom? Ako joj stari čuje da priča sa tom lezbačom tek onda će nahebati."
Škot ga je prijekorno pogledao. On je jednostavno po prirodi bio džentlmen i nije mu ležao Strelin komentar.
"Jebi ga Strela Bosa nije loša osoba samo nije imala sreće, a nema neke potvrde da je lezba."
Strela je otpio malo Jupija i pogledao pažljivije cijeli prostor. Kada se uvjerio da Insekt i Vojislav nisu tu izvukao je cigaretu i zapalio je. Insekt je bio "mamin sin" miran i poslušan i sa sedamnaest godina. Da je vidio Strelu da puši odmah bi to prijavio mami, a ova Strelinim roditeljima. Od Strele je već jedan put dobio batine radi cinkanja ali je to samo napravilo veću frku. Problem smo riješili tako da smo ga stavili "na led" za druženje.
Strela nije dalje komentirao, uživao je u cigareti. Nisam se slagao sa njegovim mišljenjem ali nije mi se niti raspravljalo sa njim. Slijedeća tema su bile cure iz kvarta, sve drugo je palo u zaborav.

Slijedećeg dana sam vozio polako prema kući. Put me je vodio kroz Goginu ulicu. Bilo je kasno poslije podne i očekivao sam je možda na prozoru. Kada sam skrenuo u ulicu zamjetio sam da je prozor prazan. Bio sam u sporoj vožnji budući da sam želio živcirati svoju bivšu curu koja je stanovala ulicu prije. Dok sam prolazio pored nje mahnuo sam joj. Kao odgovor  pokazala mi je srednji prst i nasmiješena se naslonila na ulazna vrata. Znao sam da će slušati zvuk motora nadajući se da ću popizditi i dodati gas. Iznenada se pojavila Goga na prozoru. Kada se uvjerila da je ulica pusta mahnula mi je više puta. Spustio sam gas na minimum i kada sam prišao kući isključio motor.  Parkirao sam skuter i prišao prozoru.
"Bambi molim te odnesi danas ovu poruku Bosi."
Gurala je presavijeni komad papira prema meni. Primih ga u ruku.
"Izvini ne smijem više tata je doma."
Nestala je sa prozora. Ostao sam zbunjen ali sam se brzo pokupio. Nisam joj želio raditi probleme.
Dok sam vozio prema Bosi mozgao sam o ovome. Bosa je boravila par ulica dalje kod bake kao i uvijek kada na kratko dođe iz Njemačke u Jugu. Poruka je bila samo dvostruko presavijeni komadić papira zaljepljen sa malo selotejpa. Mogao sam lako pažljivo ukloniti selotejp pročitati je pa vratiti selotejp na mjesto. Nije mi se dalo raditi tako nešto.
Pozvonio sam na ulaznim vratima. Otvorila mi je Bosa. Bila je iznenađena. Pružih papir prema njoj.
"Ovo ti šalje Goga. Zamolila me da ti dostavim."
Bosa uhvati papir sa dva prsta i gurnu ga u džep kućne haljine. Nasmiješila mi se.
"Bambi ti si izrastao u pravog dečka. Ajde uđi molim te samo kratko na piće."
Malo sam dvojio ali mi nije dala izbor. Odmakla se od vrata i zapovjedno pokazala palcem ka unutrašnjosti. Ušao sam i sačekao da zatvori vrata. Polako je krenula ispred mene niz dugi hodnik. I  kuća njene bake je bila u starinskom stilu. Dugi hodnik sa prozorima prema dvorištu na jednoj strani i ulaznim vratima u sobe na drugoj. Polako sam išao iza nje slušao zvuk drvenih potpetica i promatrao tu zamamnu zadnjicu kako se njiše u ritmu koraka ispred mene. Pomislih da stvarno ima dobro dupe, šteta što je hroma. Ušli smo u sobu na kraju hodnika. Po relativnom neredu i gomili razbacanih ženskih sitnica bilo je jasno da je to njena soba. Pokazala mi je na jednu od starinskih fotelja i počekala da sjednem.
"Bambi što piješ? Hoćeš kolu ili hladno pivo? Ako već voliš nešto žešće imam odličan Čivas iz Njemačke?"
Dvojio sam, želio sam popiti kolu ali nisam želio ispasti pičkica pred njom.
"Može malo Čivasa."
Izašla je kroz vrata i odkloparala prema kuhinji. Dok je izlazila primjetio sam da su drvena platforma i potpetica na njenoj lijevoj papuči više od onih na desnoj. Tako je pokušavala kompezirati kraću nogu.
Vratila se i položila poslužavnik sa dvije čaše viskija i jednom čašom kole na stol ispred mene. Uzela je čašu viskija i sjela na krevet preko puta mene. Skužila je moju neodlučnost. Prekrižila je noge, kućna haljina se rastvorila malo više. Zamjetih da nosi najlonke, neke sa točkicama i romboidima. Imala je i dobre noge. Zazveckala je ledom u čaši.
"Živjeli Bambi."
"Živjeli."
Otpio sam kratak gutljaj. Nije mi pasao okus viskija. Polako spustih čašu na stol. Nisam želio odmah posegnuti za kolom. Bosa je izvadila iz džepa cigarete i zapalila. Potom me pogledala i ponudila mi kutiju. Znao sam zapaliti tu i tamo poneku cigaretu. Ove su bile neke mentol, skužio sam po kutiji. Polako uzeh cigaretu i počekah da mi zapali elektroničkim upaljačem.

"Bambi hvala ti što si mi donio poruku. Još više što je nisi čitao. Pravi si dečko."

Otpila je gutljaj.

"Goga je u zajebanoj situaciji i ja ću joj malo pomoći možda. Ali neka sve  to ostane između nas."

Pričali smo još oko pola sata. Uglavnom me ispitivala o događajima u kraju i o mom životu. Potom sam se pokupio. Ispratila me do vrata. Na rastanku me brzo poljubila u obraz. To joj je bilo teže izvesti, već sam bio dosta viši od nje. Nasmijala se i zatvorila vrata.

Te sam večeri drkao na Bosu, samo u mojoj mašti je imala jednake noge, lijepi ten i agresivniji seksualni nastup prema meni.

Bosa je skoro desetak godina starija od mene. Jedno vrijeme je radila kao tekstilni tehničar u tvornici ženskog rublja. Imala je veće grudi "oblik kruške" uzani struk i dobru zadnjicu. Imala je lijepo lice i punije usne ali su isto kvarili ožiljci od prištića. Ožiljke je pokušavala pokriti puderom i šminkom. Jedna noga joj je bila kraća i to je bio definitivni minus. Nakon više neuspješnih veza prije sedam godina se pokupila i otišla za Njemačku. Tada se to još moglo bez posebnih jamstava. Našla je posao u nekoj tvornici rublja i dolazila jedanput godišnje u "stari kraj". Ostajala je samo par dana. Jedino što je od odlaska u Njemačku više nitko nije vidio sa nekim dečkom.
Često je dolazila sa nekim njemicama, navodno prijateljicama. Znale su se šetati "pod ruku" ali ništa više. Krenula je priča da je Bosa "promijenila obalu" odnosno sa dečki se prebacila na cure. Takve priče kada jednom krenu uvijek ostanu u igri.

Narednih dva tjedna sam prenio još par poruka i vidio više razgovora na prozoru. Meni se činilo da povezujem stvari. Gogin bivši dečko Dejan je prije više od godinu dana otišao za Njemačku. Sigurno joj se nije mogao javljati telefonom sa njenom situacijom u kući. Znao sam da joj nije mogao ni pisati. Bosa je vjerojatno kurir.
Nije mi bilo bitno, pomalo mi je bilo zanimljivo ono piće sa Bosom nakon što bih joj uručio poruku. Pričala je o mnogim stvarima u Njemačkoj, a uz to i o prijateljicama. Ja sam pijuckao čivas i kolu pušio njene mentolke i gledao u njene noge, uvijek u nekim seksi najlonkama i grudi u velikom dekolteu. Bilo mi je ugodno. Par puta sam je nazvao telefonom i navratio bez poruke. Bila je jako ljubazna, razgovor je trajao duže uz piće su bile i grickalice. Ja nisam poduzimao ništa. Ona se samo smiješila svjesna da je seksualni objekt za mene. Mislim da joj je to pasalo. Jednom prigodom me je upitala:
"Bambi jesi već bio sa ženom? Mislim znam da si imao cure ali jesi ikada išao do kraja?"
Imao sam sedamnaest godina. Još prije godinu dana sam "skinu mrak" kako smo to nazivali. I zadnja veza mi je bila više seksualna. Otpio sam gutljaj i klimnuo glavom. Prebacila se na drugu temu. Više to nije pominjala.

Nakon dva tjedna zazvonio je telefon u mojoj kući. Mama se javila i pozvala me iz sobe.
"Hajde opet neka od onih tvojih."
Nisam imao predstavu koja. Bio sam trenutno sam i ništa izgledno nije bilo na vidiku. Preuzeo sam slušalicu.
"Halo Bambi ne smetam ti?"
Prepoznao sam Bosin glas.
"Ne čitam neku knjigu."
"Koju knjigu?"
"Lovac u žitu od Salingera."
"To je dobra knjiga. Slušaj  sutra idem za Njemačku ako imaš malo vremena navrati kasnije, molim te."
"Doći ću."
Spustio sam slušalicu.
Oko šest sati navečer bio sam kod Bose. Krenulo je sa uobičajenim pićem i odmah je prešla na stvar.
"Bambi ja se ne mogu dopisivati sa Gogom. Ona meni može slati pisma ali njen stari otvara sve što ona dobije, a pogotovu bi ako je iz Njemačke. Mogu li pisma za nju slati na tvoju adresu, a ti joj proslijedi?"
Nije mi bila frka dobivao sam pisma tu i tamo. U mojoj kući nitko nije otvarao tuđa pisma. Pogledao sam je upitno.
"Može ali mi samo reci jesu to tvoja pisma ili joj Dejan piše?"
Djelovala je malo zbunjeno. Potom se nasmiješila.
"Da li bi ti smetalo da joj piše Dejan?"
"Ne ni najmanje."
"Onda čemu pitanje?"
Prebacila je nogu preko noge. Nosila je neke crne čipkane čarape. Dobro su joj ocrtavale listove i koljena.
"Te čarape su ti jako seksi."
Nasmiješila se potom ustala. Otišla je do ormara i donijela dvije kutije. Na slikama na kutijama su bile scene seksa.
"Ovo sam donijela za nekog prijatelja. Porno filmovi. Do danas nije došao po to, pa mislim da bi tebi i tvojoj ekipi možda dobro došlo."
Zbunjeno sam uzeo kutije sa filmovima. To je to ja sam za nju samo klinac drkadžija.
"Slobodno neka ide na moju adresu, dostaviću Gogi svako pismo ne otvoreno."
Digao sam se i krenuo prema vratima sobe.
"Čekaj."
Okrenuo sam se. Prilazila mi je polako.
"Za sada samo ovo."
Uhvatila me sa obije ruke oko vrata i privukla nadolje. Ljubila me dosta dugo. Više je ona meni gurala jezik u usta nego ja njoj. Potom me polako odgurnula malo od sebe. Bio sam još ošamućen od poljupca. Okrenula se i zbacila one papuče sa nogu. Potom je posegnula ispod kućne haljine i skinula hulahopke. Polako ih je složila u paketić i prišla mi. Pružila je paketić prema meni.
"Ako ih iduće godine doneseš kada se vidimo, biće i mnogo više od ovoga. Sutra putujem, sada idi molim te."
Klimnuo sam glavom i krenuo prema vratima. Otpratila me je do izlaznih vrata onako bosa i poljubila još jedan put. Ovaj put je bilo kratko. Potom je izvadila maramicu i uz osmjeh obrisala ruž sa moga lica.

"Bambi ako je na pismu tvoje ime malo podvučeno tada pišem tebi i to pismo slobodno otvaraj."

Vrata su se zatvorila. Zbunjeno sam otišao do skutera sa čarapama u jednoj ruci i filmovima u drugoj. Izvadio sam gumeni natezač iz torbice na skuteru i pažljivo pričvrstio kutije sa filmovima na prtljažnik. Škotov stari ima kino projektor, a onaj prostor u podrumu smo upravo uređivali. Čarape sam stavio u džep od jakne. Zajahao sam skuter počeo sa pedalama i startao ga. Dodao sam gas, slušao je dobro.
Te noći nisam spavao. Ujutro sam sjeo na skuter i krenuo u školu. Put me nije vodio tim pravcem ali sam prošao pored kuće Bosine bake. Bosin bijeli VW Buba više nije bio na parkingu. Vjerojatno je krenula sa svitanjem, put do Hamburga je dugačak.
..............................................................................
Evidentirano
Nikada ne raspravljaj sa budalama. Promatrači neće uočiti razliku između vas. "Mark Twain"

Đoni

  • Kawas... ...
  • ***
  • Offline Offline
  • Postova: 151
Odg: Dečki iz predgrađa
« Odgovori #22 : 07. Srpanj, 2015. - 14:48 »

Goga

Bosin bijeli VW Buba više nije bio na parkingu. Vjerojatno je krenula sa svitanjem, put do Hamburga je dugačak.
..............................................................................

Pravac Hamburg

Navrato sam do Anđela i pokupio špiritno kuhalo. Isto sam mu posudio prije mjesec dana radi nekog kampiranja i ribičije. Vratio mi ga je i dodao plastičnu bocu od pola litra špirita.
"Ovo nam je ostalo. Kuhalo je super."
"Znam."
Pogledao me. Djelovao sam malo nervozno to je bilo jasno.
"Putna groznica a? Hoćeš moje dvije posude od aluminja super lake su?"
Okrenuo se i zagnjurio u stari ormar u kojem je držao svoje ribičko blago. Izvukao je jednu posudu sa poklopcem i gumenom trakom preko nje. Skinuo je traku i odigao pklopac.
"Poklopac je tava, a montažna ručka za obije posude je unutra. Kuhalo stane u posudu."
Odmjerih posude u ruci, stvarno su bile izrazito lake.
"Uzimam, vratim ti čim dođemo."
Klimnuo je glavom i pružio ruku.
"Sretno Đoni."
"Hvala."
Pola sata kasnije sam ušao u poštu. Čekao me je telefonski poziv koji sam morao obaviti. Zato sam bio nervozan. Prvu pokušaj poziva je bio neuspješan. Poslao sam telegram prije polaska za Rumunjsku. Mama je poslije izvjestila da je bio poziv od neke cure iz Njemačke. Poruka je bila "sve u redu samo se javi prije polaska". Sada sam trebao direktno razgovarati. Želudac mi je radio. Prišao sam kabinama "Međunarodni" i stao u red. U Zemunskoj pošti je bilo samo dvije kabine za međunarodne razgovore. Na jednoj je pisalo "POKVARENO", a u drugoj je bila neka žena od pedeset godina. Čuo sam vani kako vrišti.
"Rajko da doneseš djeci traperice "laviske", traže, a znaš koliko to ovdje košta."
Uslijedila je pauza u kojoj je vjerojatno slušala drugu stranu.
"Ne zanima me kada dolaziš pošalji po prijatelju! Da, smotana budalo, trebao bi imati ponekog prijatelja, a ti samo radiš i slažeš te marke, poslije za nas nemaš ni vremena ni maraka! Šalji sutra kako znaš!"
Zalupila je slušalicu i uputila se prema blagajni. Niska i nabijena, gegala je kao patka.  Još jedan koji se usrećio pomislih.
Blagajnica mi mahnu da je razgovor naplaćen pa mogu unutra. Okrenuo sam broj. Prva tri signala je djelovalo da se nitko neće javiti. Želudac mi se malo stisnuo. Nismo pričali godinama.
"Ja bitte."
Gogin glas.
"Halo goga Đoni je."
Trenutak pauze potom oduševljeno.
"Bambi to si stvarno ti? Kada dolaziš?"
"Krećemo sutra, a dolazimo sva trojica kako sam ti napisao u telegramu. Ujedno sada me zovu samo Đoni pa teško reagiram kada me netko zove Bambi."
Smijeh sa druge strane.
"Znam Đoni ali Bosa i ja te još uvijek zovemo Bambi. Sorry to je malo jače u nama. Drago mi je da ću ponovno vidjeti moja tri viteza. Kada ste u Hamburgu?"
"Za tri do pet dana ovisi koliko budemo lutali okolo."
"Samo javi dan prije dolaska, to ti je par maraka u Njemačkoj, čekam vas na nekom od parkinga prije ulaska u Hamburg. Bosi je isto dragao da dolaziš, rekla je da joj obavezno javim kada budeš tu. Hajde sada da ne trošiš, kod vas je ovo skupo."
"Ciao Goga."
"Ciao Bam.. Đoni."
Nasmijala se i pustila slušalicu. Još sam malo stajao sa slušalicom u ruci potom se uputih prema blagajni.

Stvari sam spakirao za nešto više od pola sata. Onih par majica i gaća kao i rezervene traperice i tenisice su stale u okruglu putnu torbu. Istu sam imao namjeru staviti na prtljažnik. Vunenu dolčevitu sam položio preko jakne od umjetne kože. Kožne rukavice i duge gaće sam bacio preko dolčevite. Namjeravali smo krenuti sa svitanjem, a znao sam da je jutro dosta hladno na motoru. Tri luft madraca i šatorsko krilo sam stavio u okruglu JNA torbu sivo maslinaste boje. U istu sam ubacio i Streline tenisice. Strela je imao najslabiji motor pa smo ga radi dinamike vožnje nastojali maksimalno rasteretiti. Bacio sam gumene natezače preko torbi. Iz ormara sam izvukao "Serpico" kožne čizme u meksičkom stilu i položio ih pored jakne i gaća. Bio sam gotov, a nije mi se spavalo.

Možda je Strela za koju putnu u Benny-ju. Okrenuh telefon. Javila se Strelina mama. Da, bio je doma ali je otišao kod Škota u podrum. Zar ne spavamo svi tamo da bi sutra ujutro krenuli skupa čim prije? Smirih je objašnjenjem da je to točno ali da je dogovor bio da se oko deset nađemo kod Škota. Vjerojatno je Strela otišao ranije pa sada pričaju.
"E tko će vas znati djeco? Sretno i pamet u glavu."
"Hvala i vama želim dobro zdravlje dok se ne vratimo."
"Đoni pazi mi na sina. Doviđenja."
Spustila je slušalicu. Njoj je uvijek trebao netko da "pazi na sina". Strela nije bio doma i neće vjerojatno doći noćas. Čudno. Nadao sam se barem razgovoru preko telefona. Škot je provodio zadnju noć sa Ljiljom u motelu "Vojvodina" kod Stare Pazove. Ljilja je vjerojatno rekla svojima da ide na službeni put. Škot je rekao svojima da spava kod mene. Na kraju još samo jedan telefonski bi izazvao težak lom. Sa Strelom sam dogovorio da se nađemo sutra ujutro oko četiri na dežurnoj benzinskoj u Zemunu. Tankamo i idemo do motela po Škota. Odatle ravno na auto cestu Beograd Zagreb. Valjda će doći ujutro na benzinsku. Teško sam zaspao.
Jutro je bilo dosta svježe. Strela je došao na vrijeme. Nisam ga ništa pitao, sam će reći kada osjeti za shodno. Kako smo i očekivali na benzinskoj nije bilo mješavine.  Nasuli smo regular iz prtljažnika izvadili ulje "Dvotaktol" i dosuli količinu od oka. Prvo smo dohvatili moj motor i dobro ga protresli lijevo desno. Bilo je još mračno. Strela je već platio benzu onom visokom mršavom radniku na benzinskoj. Onaj drugi niži nam je upravo prilazio.
"Jutro Đoni, jutro Strela."
Prepoznah Makedonca, bio je ok čovjek.
"Jutro Maki, kojim dobrom?"
Malo je slegao ramenima kao da želi reći "ni sam ne znam".
"Jučer navečer je ovdje navratio Aca Psina. Tankao je benzu, kada sam prišao da naplatim rekao je da ti poručim, ako tankaš ovdje, da će poravnati račune sa tobom. Ti si najviše kriv za ono kod Marka. Žao mi Đoni, samo te želim upozoriti da se čuvaš."
"Poruči mu, ako nije ljut kada te vidi, da mi može malo više nego popušiti. Ako je ljut šuti, u protivnom će udariti tebe da se isprazni."
Strela je istupio malo naprijed.
"Poruči mu i to kada se napuši Đonijevog da prelazi na moj, a Škot će ga u među razdoblju guziti da mu ne bude dosadno."
Udario je Makedonca po ramenu. Ovaj odmahnu glavom.
"Čini mi se da se Psina i ovaj put zajebao, kao i sa Markom i Čerkezom."
Mahnuo nam je rukom i polako se udaljio.

Stvari se brzo pročuju u predgrađu. Psina je morao naći nekog krivca za svoj debakl. Izgledalo mu je lakše da se javno kurči  i obračunava sa mnom. Čerkeza nije smio niti pomisliti, a ne spomenuti. Vjerojatno je i ono zapišavanje imalo ulogu. Mislit ću o tome kada se vratim.
Polako smo krenuli sa benzinske. Minutu kasnije smo udarili po plinu.

Škot je čekao na parkingu. Već je svanulo. Dok smo ulazili na parking motela "Vojvodina" bacio je cigaretu i ugasio je petom. Nismo skidali kacige. Samo je navukao kacigu i provjerio šator pričvršćen na sjedalo. Krenuli smo odmah nakon toga. Petnaest minuta kasnije smo na auto cesti postigli maksimalnu brzinu grupe. Tempom od 90 – 100 km na sat ne bi nam puno trebalo do Zagreba. Onaj dio ceste u dobrom stanju smo brzo prošli, poslije je došao onaj lošiji. Pazili smo na rupe i aute koji su nas pretjecali. Već je uveliko bio dan i sunce je ugrijalo. Stali smo na benzinskoj da dotankamo i popijemo kavu. Sjeli smo na terasu nekog restorana odmah uz benzinsku. Pred nama su bile tri šalice kave i boca mineralne. Strela je iznenada počeo gledajući Škota.
"Škot moram ti nešto reći u svezi Ljilje i ... pa recimo indirektne povezanosti sa mnom."
Škot ga je pogledao glumio je zbrinutost.
"Što što što? Da je nisi možda noćas nategao pa ti nezgodno kako mi to reći?"
Počešao se po glavi.
"Nešto se dugo zadržavala u kupaoni, već tada mi je bilo sve sumnjivo."
Nasmijasmo se sva trojica. Škot je bio dobre volje. Dan je bio lijep i bili smo na cesti. Škot je uvijek bio dobre volje u tim uvjetima. Strela odmahnu rukom.
"Znaš Ljiljinu prijateljicu, onu Miru?"
"Onu oko koje se ti motaš već šest mjeseci? Nisam je jebao ako to pitaš, doduše imam to u planu ako ti ne požuriš i ako mi Ljilja dozvoli. Mislim da je zato i pokušala pomoći tebi da je skontaš, plaši se za mene."
Škot je bio stvarno u elementu. Strela je bio malo zbunjen. Izbacio je u jednom dahu.
"Noćas smo bili zajedno. Zakasnio si ti."
Potražio je kutiju sa duhanom i počeo motati cigaretu. Škot je izvadio jednu svoju Drinu bez filtera i zapalio je šibicom. Okrenuo se prema konobarici koja je upravo prolazila.
"Gospodična jednu pivu i tri čaše."
Debeljuškasta cura u minici je samo klimnula glavom i produžila ka šanku.
"Strela ovo moramo zaliti. Ali smo na cesti pa jedna piva na tri dijela. Obično "tko čeka gubi vrijeme" ali kod tebe je bilo "tko čeka dočeka", stvarno si sretni luđak."
Tapšao ga je po ramenu. Piva je stigla. Natočili smo i nazdravili.
"U Zagrebu slijedi nastavak." Dodao sam.
Više se nismo bavili tom temom svima nam je bila poznata Strelina zaljubljenost u Miru. Ljilja je malo posredovala kod prijateljice, pazeći oprezno da ne ispadne da "gura na silu". Čim smo ispraznili mineralnu krenuli smo dalje. Kasno popodne bili smo pred studentskim domom u Zagrebu. Put je prošao bez problema izuzev razmjene psovki sa vozačima i pokojeg pokazivanja srednjeg prsta. Milicija nas je samo jedan put zaustavila čisto provjere radi.

Strelina prijateljica Olga nas je čekala na parkingu ispred doma. Pokazala nam je gdje je najsigurnije da pustimo motore. Pokupili smo stvari i motore vezali skupa tankim lancem, što je bila kakva takva zaštita da ne odlutaju malo na svoju ruku. Pet minuta kasnije sjedeli smo u društvenim prostorijama i trusili neku domaću Ličku rakiju koju su držali u nekoj torbi, a samo bocu od kole na stolu. Alkohol je u društvenim prostorijama službeno bio zabranjen. Olga nas je predstavila svojoj ekipi. Malo su zazirali od nas. Čuli su za priče o Ljubi Zemuncu i dečkima iz Zemuna, a mi smo bili u jaknama od umjetne kože i mirisali na benzin i cestu. Sa druge strane i mi smo slušali slične priče o dečkima iz Novog Zagreba i obračunima negdje oko Srednjaka i Knežije. Svaka strana je bila malo oprezna prema drugoj naročito u prvih petnaest minuta. Trebalo je pola sata da se led malo otopi. Poslije je išlo lako. Priča o glazbenim trendovima najnovijim filmovima, mogućnosti za posao nakon faksa. Kada su čuli da idemo za Hamburg krenula je lavina razgovora. Ubrzo smo dobili par ponuda da možemo prespavati kod roditelja koji su u Njemačkoj. Izgleda da je pola ekipe imalo roditelje na radu u Njemačkoj. Stvarno su bili super ekipa.

Olga nas je odvela na večeru u domu. Imala je dosta neiskorištenih bonova. Nije bilo ni čudo obzirom da je imala stvarno uzan struk. Bila je uredna i diskretno našminkana. Crna kosa i zelene oči. Vrlo zgodna sa simpatičnim licem u tim uskim trapericama. Više mi nije bilo čudno što je Strela dopustio sebi da glumi instituciju "Paloma Frajera za jednokratnu uporabu". Mala bi bacila svakog tko voli žene na koljena. Strela je imao hladnokrvan pristup s curama. Ako je cura rekla "Znaš bilo je lijepo ovih tjedan dana ali najbolje da ostanemo prijatelji", Strela bi to prihvatio bez sujete. Gledajući Olgu nisam se ni čudio zašto. Stvari smo pustili kod ekipe. Nakon večere Olga se ispričala "da još mora učiti ali da će nam pokazati sobu, pa ako želimo možemo se vratiti do ekipe ionako kartaju do kasno u noć". Strela je bio u nekom svom filmu i nije čuo pola objašnjenja. Škot je kao i uvijek bio hladne glave.
"Hvala ali idemo sutra raaano ujutro čim izvučem ova dva međeda iz kreveta."
Olga se nasmiješila i povela nas do sobe. U prolazu smo pokupili stvari. Atmosfera je bila dobra. Čulo se puno smijeha. Jedna cura i dva dečka su nam pružili papiriće sa imenima i brojevima telefona u Njemačkoj. Kome da se obratimo za "ne daj bože". Pozdravili smo se na rastanku.

Čim smo se smjestili u sobi bacili smo se na umivanje i pranje iznad umivaonika. Nije nam se išlo do zajedničkih tuševa. Soba je bila dvokrevetna. Napuhali smo jedan luft madrac i izvadili vreće za spavanje. Legli smo i pet minuta kasnije ona dvojica su bili u svojim snovima. Ja nisam mogao spavati. Previše toga se vraćalo.

Goga

 Godina je prošla brzo. Pokušali smo sa skijanjem te zime ali nije nam išlo nešto.

Ja sam otkrio gitaru i prvi hit Djoni Štulića "Balkan". Polako sam umjesto Bambi dobivao nadimak Đoni.
Strela je imao svoje prvo seksualno iskustvo odnosno "skinuo mrak".
Škot se uz Aikido počeo baviti i ronjenjem.
Skupljali smo lovu za bolje motore, "kada položimo". Ja sam uz to imao i prvu dužu vezu od šest mjeseci.

Bosa je poslala sedam pisama. Pet je bilo normalno adresirano na mene. Proslijedio sam ih Gogi bez otvaranja. Dva su imala podvučeno ime. Otvarao sam ih sa radoznalošću. U prvom mi je pisala kako je putovala i da sam stvarno sladak i pravi. Napisala je nešto o tome da ide na neku višu školu i pitala me da li smo "iskoristili filmove" koje mi je poklonila. Ispod pitanja je bio nacrtan širok osmjeh.

Filmove smo kod Škota u podrumu apsolvirali. Gledali smo ih više puta. U prvom su tri dečka zadovoljavali jednu curu na sve moguće načine. U drugom su dvije cure zadovoljavale jednog dečka i pomalo se zadovoljavale između sebe. To su bili klasični "super 8" filmovi bez tona. Pustili bi glazbu i gledali ih uz monoton šum kino projektora. Trajali su oko deset minuta svaki.

Položili smo za A kategoriju. Još je samo falilo "nešto jače među nogama".

U drugom pismu Bosa je opisivala kako je sa cimericom kupila stari stan na kredit te kako ga uređuju. Osjetila se ushićenost uređenjem stana i cimericom "koja je bila izuzetno spretna". Počeo sam pomalo razmišljati o onim pričama da je lezba. To mi trenutno nije bilo bitno u trenutnoj vezi seks je išao odlično.

Moja veza se uskoro okončala, a započela je druga sa starim MZ – 150. Došlo je ljeto.

Goga je i dalje gurala istu relaciju kuća – posao – kuća i izlasci "na prozor". Razgovarali smo na prozoru. Pitala me je koliko koštaju slike za osobnu i ono pasoš. Rekoh joj iznos. Preturala je po novčaniku i brojala sitno potom odmahnula glavom.
"Nama dovoljno."
Bilo mi je čudno.
"Zar ne primaš plaću u Galenici?"
Pogledala me, učinilo mi se da su joj kutevi očiju vlažni.
"Đoni tata mi uzima sve, navodno štedi za mene, pušta mi samo minimum koliko mi treba."
Ostao sam šokiran. Po meni to je otišlo predaleko, dalje od toga nije moglo. Kasnije sam se uvjerio da može. Posegnuo sam u džep i izvadio dvije novčanice. Pružio sam joj kroz prozor.
"Vrati kada budeš mogla u životu."
Pokupila je novac i zagrcnula se. Mahnula mi je rukom i nestala sa prozora.

Ljeto je bilo toplo škola se završila i svi smo upisali neke faksove u "prvom roku". Škot je otišao na strojarstvo, Strela pod pritiskom roditelja na višu ekonomsku, sa planom da nakon toga završi višu građevinsku i ode u Australiju. Ja sam završio na ekonomskom.

Upravo sam radio na motru kada se začuo telefon. Ušao sam u hodnik bez žurbe, veza mi se raspala prije dva tjedna, sa dva prsta sam podigao slušalicu pazeći da je ne zaprljam.
"Halo."
Dublji malo promukao Bosin glas.
"Halo Bambi."
Bio sam iznenađen.
"Hei Bosa."
"Što radiš?"
"Popravljam motor."
Kao da prethodno pitanje nije bilo bitno.
"Želiš doći do mene večeras?"
"Mogu slobodan sam nemam ništa u planu." Nisam to rekao onako hladno kako sam želio.
"Imaš još one čarape?"
"Da."
"Ponesi ih."
"Možda da ih i obučem?"
Nasmijala se.
"To bi bilo fora ali pusti to sad na stranu."
"Ok, oko sedam sam kod tebe, isključi baku da mi ona ne otvori vrata."
"Ciao."
Spustila je slušalicu. Vratih se da dotegnem malo vijke na auspuhu, a koje sam upravo otpuštao sa namjerom da ih zamjenim novima. Izdržaće i ovako dan dva.
Istuširao sam se i navukao traperice i staru vojničku košulju. Iz ormara sam izvukao jeftinu imitaciju "Serpico" čizama. U džep košulje sam ubacio metalne "pilotske" naočale za sunce. Otvorio sam radni stol i sa dna ladice izvukao pažljivo složene Bosine čarape. Ubacio sam ih u drugi džep na košulji i navukao čizme. Krenuo sam ka motoru.
Mama je dobacila vješajući rublje na špagu.
"Kada se vraćaš?"
Slegao sam ramenima.
"Pojma ne znam."
Za mnom je doletjela jedna štipaljka za rublje. Zajahao sam i navukao ručno obojenu kacigu bez vizira. Dobro je pokrivala uši ali dalje ne. Stavio sam naočale za sunce i startao motor. Izgledao sam samome sebi cool.
Bosina buba je bila parkirana na ulazu u dvorište. Iza nje je bilo dovoljno mjesta da parkiram MZ. Skinuo sam kacigu i polako skidao naočale. Te godine sam gledao film "Easy Rider" koji je neki genijalac preveo kao "Goli u sedlu". Mislio sam da izgledam kao Peter Fonda kada je nonšalantno bacio ručni sat.
Nadao sam se da me gleda kroz prozor. Prišao sam vratima i pozvonio. Sve ideje o cool izgledu su se raspale i vratio sam se u stvarnost. Niz hodnik se čulo kloparanje papuča sa drvenim potplatama.
Otvorila je vrata. Inače je kosu bojila u plavo i nosila na lokne. Sada je bila više plava, a ispod kose su me promatrala dva plava oka. Nikada prije nisam obratio pažnju na boju njenih očiju. Uvijek sam gledao u njenu zadnjicu, noge ili grudi. Osmjeh je bio iskren i topao. Na sebi je imala istu kućnu haljinu od prošle godine samo malo više izbledjelu.
"Upadaj, baka je legla pa smo skoro pa sami."
Ušao sam za njom u onu sobu koju sam poznavao još od prošle godine. Nered je bio veći. Nešto rublja je bilo razbacano po ležaju, a torbica sa šminkom nemarno bačena na stol za kojim sam ranije pio. Na istom stolu je bila i otvorena boca čivasa te pepeljara sa upaljenom cigaretom. Na podu su bila dva poluotvorena kufera. Pitao sam se što je sve unutra. Pogledao sam je i čekao da počne. Prišla mi polako i položila dlanove na moje obraze. Polako i bez ikakvog pritiska savijala je moju glavu prema sebi, a potom me nježno poljubila u usta.
"Sjedi."
Polako sam se okrenuo i sjeo u onu staru fotelju. Odkloparala je niz hodnik i vratila se sa kolom i čašom punom leda. Ubacila je led u čaše i nasula čivas. Gurnula je kutiju sa mentolkama ispred mene. Odmahnuo sam glavom i izvadio kutiju LD-a i stari benzinski austrijski upaljač. Zapalih cigaretu. Nasmješila se.
"Brzo dograđuješ osobnost, neki se rode sa tim, a neki je nikada neće imati."
Nije mi bilo jasno što želi reći.
"Kako misliš?"
Pokazala je glavom na upaljač.
"Zašto ga koristiš?"
"Našao sam ga u djedovim starim stvarima, svidio mi se jako, popravio sam ga i ...."
"To je razlika, uzeo si ono što ti se svidjelo, a nisi težio za nečim čime ćeš impresionirati okolicu, recimo ZIPPO ili plinski Ronson. Neki te stvari uzmu jer im se sviđaju, a neki samo zato što su poznate marke."
Posramljeno sam razmišljao o onih par minuta kod dolaska, kada sam želio biti  Peter Fonda. Sada mi je bilo drago što me nije promatrala, to bi bila parodija. Slegoh ramenima.
"Čovjek uvijek treba uzeti ono što mu se sviđa. Ako uzima nešto što drugi smatraju da treba uzeti, a to mu se ne sviđa već isto uzima radi okolice, nije svoj."
Smiješila se.
"Imaš čarape?"
Posegoh rukom u džep košulje i pružih joj smotuljak čipke oblikovan u hulahopke.
Uzela ih je i zavukla jednu ruku u nogavicu. Lagano je pomirisala.
"Nisi ih prao?"
"Ne tako su dulje imale miris pa mi je ..."
Ponovno se smiješila.
"Tako nekako."
Gledala me nježno.
"Možeš ostati cijelu noć?"
"Mogu nitko me ne kontrolira više, ne radim pizdarije i nemam frke sa milkanima."
"Skini čizme, a ja idem po još neke stvari."
Ponovno je odkloparala niz hodnik. Polako sam skinuo čizme i položio ih pored fotelje. Dok se vraćala zamjetih da nosi neke crne obične čarape. U ruci je nosila pladanj sa zdjelama. Zatvorila je vrata i počela slagati zdjele na stol.
"Račići, okruglice od riže, crni kruh i slane srdele. Vino imam u ormaru."
Polako je odložila poslužavnik na stolić pored kreveta i okrenula se. Gledala me. Potom je skinula kućnu haljinu. Ispod je imala samo mini čipkani grudnjak i samostojeće čarape. Nije imala gaćice. Međunožje je bilo izbrijano. Sve moje cure prije toga nisu brijale skoro ništa. Tri od četiri koje sam vidio gole se nisu brijale niti ispod pazuha. Samostojeće čarape su u to doba bile rijetkost. Cure su nosile jeftine najlon hulahopke koje bi se zarolale ispod traperica u gornjem dijelu. Polako je prilazila i ubacila ponovno led u čaše te dosula čivas.
"Ne žurimo, počni se skidati kada osjetiš da si opušten."
Pružila mi je čašu potom sjedajući na krevet zazvijeckala ledom u svojoj čaši.
"Živjeli."
"Živjeli."
Tek sada sam zamjetio da ima tetovažu na lijevoj dojki onaj dio iznad bradavice koji grudnjak nije pokrivao. Mala slatka mačkica koja sjedi. Oko vrata je imala zlatni lančić sa pentagramom.
"Bambi ti si dobar i čvrst."
Pogledah je upitno.
"Jedino tebi nije bitno što ova okolica priča o Gogi i imaš dovoljno hrabrosti da pričaš sa njom."
Nisam želio pričati o Gogi. Ipak upitah.
"Kako ide to sa Dejanom?"
Malo čudno se nasmiješila.
"Valjda dobro."
Otpio sam gutljaj, iz nekoga razloga odjedanput se ni meni nije žurilo. Bilo je nečega u ovom trenutku, želio sam ga produljiti. Polako sam otkopčao par dugmadi na košulji. Bosa se smiješila potom prišla i uzela par račića na kruh.
"Moramo baciti nešto u kljun inače će nas ovaj čivas brzo nokautirati."
Vratila se na ležaj, očigledno je zaboravila na vino. Nasuh si malo kole u čašu. Sjedela je na ležaju i grickala račiće. Kruh je pustila na stoliću pored ležaja. Priđoh joj polako i položih ruke na ramena. Potom sam se spustio na koljena i otkopčao joj grudnjak. Grudi su se spustile prema potkoljenicama. Stvarno su bile velike i imale oblik kruške. Počela mi je dalje otkopčavati košulju. Polako.

Probudio me miris kave. Sunce je probijalo kroz zavjese. Bosa je u kućnoj haljini sjedela na rubu kreveta. Nježno me promatrala. Na pladnju pored mene je bila šalica kave pepeljara i čaša soka. Polako sam posegnuo za kavom. Potom sam vratio šalicu na pladanj. Otpio sam malo soka potom se okrenuo i dohvatio cigarete sa stolića pored kreveta. Zapalio sam i ponovno uzeo šalicu sa kavom. Želio sam je izvesti do Benny-ja koji se tek otvorio ili u pizzeriju, potom se prošetati sa njom.
"Što radiš poslije podne?" Upitao sam tiho.
Dugo me gledala.
"Bambi nećemo se vidjeti poslije podne. Nemoj me krivo shvatiti nemam nikoga ovdje ali ja nisam za tebe. Starija sam dosta i već sam  u svome filmu. Kakav je takav je. Ti tek otkrivaš svoj film. Ne želim ti smetati. Dobro ti ide i nastoj dalje biti svoj. Mi ćemo se viđati ali ti ja neću biti vodič. Put ćeš pronaći sam."
Otpila je gutljaj kave i počekala. Kada nisam ništa rekao nastavila je.
"Sutra navečer se vidimo. Prekosutra ujutro idem. Došla sam samo obaviti nešto i idem dalje."
Položila mi je ruku na podlakticu.
"Stvarno si osoba."
Polako sam ispijao kavu. Nisam znao što reći. Polako ugasih cigaretu u pepeljari. Počeo sam se oblačiti. Gledala me kako navlačim čizme i stavljam naočale u džep.
"Vidimo se sutra navečer. Poslaću ti prave Serpico čizme i naočale kada ti se toliko sviđaju."
Posegnula je rukama iza vrata i otkopčala lančić sa pentagramom. Potom je prišla i zakopčala ga oko mog vrata. Spustih joj ruku na natkoljenicu. Još je nosila one samostojeće čarape. Ljubila me polako i nježno. Nisam vjerovao da je noćas pokazala toliko tehnike i strasti. Polako je skinula jednu samostojeću čarapu i umotala je u kuglicu. Kuglicu je meni utisnula u dlan.
"To ćeš mi vratiti kada dođeš u Njemačku, a doći ćeš. Do tada neka te štiti moja amajlija koju sam ti dala."
Dodirnula je lančić oko mog vrata. Uzeo sam kacigu sa stola i krenuo prema izlazu. Na izlaznim vratima sam zastao.
"Doći ću sutra navečer oko sedam."
Klimnula je glavom potom me brzo poljubila. Izašao sam vani i zajahao motor. Trebalo mi je piće i još malo vremena da razmislim. Startao sam i zaputio se prema Škotu. Možda je i Strela tamo.

Strela je bio tamo. Imao je i on "prinovu", stari MZ 125. Bilo je korozije na njemu ali motor je dobro radio. Bili smo doista zadovoljni. Škot je čekao svoj novi Tomos – Elektronik 90. Sada su to već bili motori. Popili smo koju rakiju od kruške. Škotov djed je radio te rakije. Jako je pekla. Nazvali smo je "Gromovača" skraćeno od "prži ko grom".
Slijedeći dan sam proveo u polu snu. Malo sam i raspravljao sa samim sobom u glavi. Nitko  nije obraćao pažnju. Navikli su da imam napade "ćutologije".
Navečer sam navratio do Bose. Otključala je vrata i bez riječi smo krenuli ka sobi. Počeo sam je ljubiti i skinuo joj odmah onu kućnu haljinu. Bila je gola. Podigao sam je i odnio do kreveta.
Ujutro me probudila oko četiri. Kava je čekala na stolu pored fotelja. Sjeli smo u fotelje i zapalili cigarete. Dok smo pili kavu prelazila je noktom lijeve ruke po mojoj nadlanici.
"Moram se spakirati i krenuti, obavila sam jučer sve što je trebalo."
Pogledah je.
"Vidimo se još?"
"Naravno."
Položila je ruku na moju.
"A ti budi svoj, pisaću ti i ponekada te nazvati."
Poljubila me.
"Poslaću ti ponekada ponešto po nekome. Ne želim te kupovati, samo ako mislim da bi ti se nešto svidjelo, to ću ti i poslati."
Poljubila me i počela ubacivati stvari u kufere. Obukao sam se i zagrlio je.
"Puno si mi pružila."
Nježno je prešla prstom po mojim usnama.
"Idi Bambi. Molim te."

Okrenuo sam se i izašao bez riječi. Znao sam da me neće pratiti. Otključao sam vrata i skoro otrčao do motora. Startao sam i navukao kacigu. Počekao sam da se motor razbudi potom dodao gas i krenuo. Trebalo mi je neko opuštanje da razmislim.

Dan sam proveo kod Škota. Pili smo pive koje je ukrao u skladištu gdje je radio preko omladinske, slušali ploče i pričali o knjigi "Galeb Jonatan Livingston". Pred kraj dana sam se zapitao koliko je Bosa imala sličnosti sa Jonatanom Livingstonom i ona je nešto nosila u sebi ali nisam znao što. Nazvao sam svoje i javio da spavam kod Škota. Mama je samo prokomentirala "Navrati ponekada doma".

Dva dana kasnije smo otišli po Škotov Elektronik 90. Dok smo polako vozili natrag osjećali smo se posebno. Ovo su već bili pravi motori.

Naredna dva tjedna su brzo proletjela. Bacali smo đireve znatno dalje. Izlazili na obilaznicu sa više traka i isprobavali pomalo mogućnosti novih motora. Sređivali koroziju na Strelinom motoru i auspuh na mom. Kod Benny-ja smo bili inventar navečer. Povremeno bi bacili vožnju do Slankamena u ribičiju i na malo kupanja. U pjesku na obali smo sparingovali i provjeravali što smo naučili ove godine iz tehnike "borbe prazne šake". Smirio sam se i postigao neku ravnotežu. Onaj princip Jin i Jang mi je nekako postao bliži.

Jahači u magli

Dugo sam čitao neku knjigu. Već je bila večer ali još za vidjela. Izašao sam da protegnem noge i razbistrim glavu. Noge su me same odnijele do Gogine ulice. Nadao sam se da je na prozoru. Polako sam prilazio Goginoj kući. Goge nije bilo na prozoru. Prozor je bio otvoren ali je u sobi bio mrak. Odlučih se ipak proći pored prozora. Iznenada Goga se pojavila. Pogledala je uz ulicu, a potom niz. Ugledala me je i mahnula. Prišao sam prozoru.
"Baambi super, molila sam boga da mi netko pomogne, a sada si ti tu."
..............................................................................

Evidentirano
Nikada ne raspravljaj sa budalama. Promatrači neće uočiti razliku između vas. "Mark Twain"

Đoni

  • Kawas... ...
  • ***
  • Offline Offline
  • Postova: 151
Odg: Dečki iz predgrađa
« Odgovori #23 : 08. Srpanj, 2015. - 13:38 »

"Baambi super, molila sam boga da mi netko pomogne, a sada si ti tu."
..............................................................................
Pogledah je zbunjeno.
"Bosa je rekla da si ti jedini čovjek kome mogu vjerovati."
Više je šaputala nego što je tiho pričala. Bio sam zbunjen ali me spominjanje Bose vezalo za problem.
"Što ti treba?"
"Bambi moraš mi pomoći moraš me skloniti samo do jutra i pomoći mi da stignem na željeznički kolodvor."
Pogledao sam zbunjeno.
"Zašto?"
"Bježim od tate u Njemačku."
Djelovala je živčano i prestrašeno. Zaključih da je konačni dogovor sa Dejanom pao i da se Goga ponovno seli kod njega.
"Gdje je problem? Zašto ne odeš normalno pa punoljetna si?"
"Jooj Bambi ne mogu sada ako ćeš mi pomoći kasnije ću ti objasniti većinu stvari. Ovo je jedinstvena prilika. Tata je otišao na neku svadbu i nema ga do jutra, a mama se nakljukala apaurinima i kao gleda "Dinastiju", bolje rečeno na sedmom nebu je. Ovo se skoro neće ponoviti. Samo mi pomozi moolim te." Već je bila na granici suza.
"OK smislit ćemo nešto."
"Hvataj."
Kroz prozor je doljetela manja putna torba i refleksno sam je uhvatio.
"Makni se."
Odstupio sam par koraka od prozora. Goga se jednim spretnim pokretom prebacila preko prozora i skočila vani. Bila je jako spretna, čak joj se ni ona haljina nije zadigla. Stajala je ispred mene.
"Bambi skloni me negdje i sve ću ti objasniti. Skloni me makar i u kanalizaciju."
Ovo je već sličilo na histeriju. Samo su me pominjanje Bosinog imena i oči preplašene srne spriječile da pobjegnem. Uzeo sam je za ruku i povukao za sobom. Padalo mi je samo jedno mjesto na pamet. Podrum kod Škota. Zvao sam ga prije pola stata i bio je doma. Gledao je nogomet, još nije bilo kasno i nadao sam se da je ostao uz TV, problem je bio što ga nogomet nije zanimao baš puno.

Dok smo stigli do Škotove kuće već je bio mrak smjestih Gogu u sjeni lipe ispred kuće i pozvonih na vrata. Otvorila je Škotova mama i pozvala me da uđem.
"Ne hvala samo bih malo popričao sa njim i idem doma pa ga pozovite vani."
Žena je klimnula glavom i za jednu minutu Škot je bio vani. Objasnih mu u par riječi situaciju. Kao što sam se i nadao nije puno pitao. Bio je kratak.
"Idem otključati podrum, a vi uđite za dvije minute. Držite se zida i nitko vas neće vidjeti."
Pet minuta kasnije smo već bili u "našem privatnom prostoru". Škot je izvana zatvorio metalne škure potom se vratio u prostoriju. Upalio je malu lampu kako bi eventualno spriječio da malo svjetla probije ispod škura. Bila je neka slaba svjetlost ili polu tama. Škot nas je pogledao.

"Idem gore i za jedan sat ću reći da spavam dolje, da imam nešto raditi. Tada već mama ide u krevet i nema teorije da dođe ovdje da me pita hoću nešto jesti. Nitko drugi me neće ništa gnjaviti pa smo sigurni. Do tada ako idete u wc gore ne potežite vodu to se čuje u kući, kada ja dođem više nije važno."

Uhvatih ga za ruku kada je krenuo.

"Škot da pozoveš Strelu pa da ko fol on spava kod tebe, tada i neki drugi zvukovi ne bi bili čudni."

Klimnuo je glavom.

"Ali za sat sat i pol kada mama zagrli krevet inače znaš kako dosadna i radoznala zna biti."

Nestao je u vidu lastinog repa, a ja sam ostao sam u polutami sa Gogom. Priču sam započeo skoro šaptom.

"Goga daj mi sada objasni sve ovo, sada si sigurna i objasni čemu cijeli cirkus?"

Šutala je igrajući se jednim pramenom svoje smeđe srednje duge kose. Sjedela je na onom starom kauču skupljenih nogu savijenih ispod ruba kauča. Djelovala je jadno i uplašeno. Šutala je par sekundi, a potom me pogledala nekim čudnim pogledom. I dalje je djelovala na rubu plača.

"Bambi moram se presvući doista moram. Ovo nisam ja. Poslije ti sve objasnim."

Ustala je bez riječi otvorila onu putnu torbu i izvadila jeftine traperice sa "buvljaka" i jeftinu majicu. Bez oklijevanja je uhvatila onu haljinu na sebi za donji rub i svukla je preko glave. Ostala je u donjem rublju. Zamjetih da doista nosi neki krem steznik, vjerojatno iz doba mladosti njene mame. Duge pamučne čarape su se držale na žabicama. Grudnjak je isto bio uzor morala pedesetih godina. Jednim potezom je svukla i steznik i čarape. Polako je dohvatila traperice i navukla ih, potom je navukla majicu i cipele. Haljinu i steznik je brzim pokretom ubacila u torbu. Sjela je na kauč. Oči su joj se polako punile suzama.

"Sada sam to ja i ako umrem umirem kao ja."

Nisam znao što reći.

"Goga gdje je problem? Zašto se toliko plašiš? Objasni mi da ti mogu pomoći. Zašto pominješ smrt?"

Pogledala me. Sada su joj već suze tekle niz lice.

"Zato što moj tata nije normalan i zato što ako nas uhvati sigurno će me ubiti. Išao je na svadbu i ponio pištolj da tamo puca do mile volje."

Bio sam ošamućen. Sve mi manje bilo jasno ali Gogin pogled je kroz suze djelovao prisebno znala je što govori.

"Zašto bi te ubio. Kao odrasla osoba si pobjegla od kuće. Tko ti to brani. Smiri se."

Unatoč tihom glasu djelovao sam oštro. Sada su joj suze već tekle niz lice u potocima.

"Bambi zato što je ljubomoran."

E već mi bilo pomalo dosta, više od toga što sam se i sam polako gubio.

"Ok ideš kod Dejana, a svi očevi su ljubomorni na ćerke, pizdit će i proći će ga. Predpostavljam da ti je Dejan poslao lovu za kartu do Njemačke, što te ima ubijati radi toga?"

Lice joj je bilo izobličeno suze su se sljevale u dvije rijeke, mene je hvatala panika. Kada je progovorila uvjerio sam se da ljudi mogu šapatom vrištati.

"On nije ljubomoran na mene kao na ćerku. Bambi on me siluje od devete godine i lud je od ljubomore na svakoga u mom životu."

Pred kraj je šapat vrisak skoro nestajao, kao zadnji izdah čovjeka na samrti. Sklupčala se i tresla u jecajima na kauču.

Ruke su mi se počele tresti, a u nogama sam osjetio slabost. Goga je jecala bezglasno na kauču sklupčana u poziciji fetusa. Otišao sam do boce sa vodom na stolu i popio gutljaj. Malo me vratilo pod kontrolu. Goga je čudno i bezglasno jecala na kauču. Uputih se do ormara i tiho otvorih vrata. Bocu sa rakijom sam našao odmah. Popio sam dobar gutljaj potom još jedan. Potom zapalio cigaretu. Goga je još ležala na kauču i tresla se u bezglasnim jecajima. Uzeo sam pepeljaru i položio je na kauč. Uvukao sam duboko dim iz cigarete i sjeo do Goge. Skoro nesvjesno sam položio slobodnu ruku na njena leđa i počeo je blago trljati. I sam sam se još tresao. Nakon par minuta se počela smirivati. Ja sam zapalio drugu cigaretu i ponovio ritual sa rakijom potom sam sjeo do Goge i položio joj ruku na leđa. Još se pomalo tresla ali u sve manjim grčevima.

Prošlo je još par minuta dok grčevi nisu prestali. Potom se disanje smirilo. Ugasio sam cigaretu i blago je podigao i zagrlio. Više nisam bio izgubljen. Srce mi je još radilo ubrzano ali sam postajao hladan, polako, prvi put otkrivajući tu svoju karakteristiku. Kasnije su znali reći "Dobro je dok se Đoni ljuti ali loše je kada se kiselo smiješi". Smirila se. Pustih je. Sjela je normalno na kauč. Prebacih ruku preko njenog ramena.

"Možemo sve prijaviti miliciji ako hoćeš ili možemo ostati tihi i samo organizirati da odeš. Kako
želiš ali ipak i u ovoj državi postoji zakon koji brani tako nešto."

Kada je progovorila glas joj je bio prazan, poput odjeka u potpuno praznoj sali za sastanke.

"Bambi ti si uvijek bio idealist. Čvrst si u onome što naumiš. Šutiš i slušaš druge pa im je drago da pričaju sa tobom ali sve idealiziraš."

Nakašljala se suho. Ustao sam i otišao do one boce sa vodom. Pored boce je bila prljava čaša. Kome bitno. Napunio sam čašu vodom i stavio je Gogi u ruku. Polako je otpila. Ruke su joj se još po malo tresle. Pogledala me.

"Bambi bratić moga tate je jedan od šefova milicijske u Zemunu. Moj tata stalno priča kako sam napola luda i da me treba staviti pod skrbništvo. Bratić mu vjeruje i sažaljeva ga. Ako nešto prijavimo bit će moja riječ protiv njegove, a kraj je  jasan ostajem doma pod skrbništvom, znači njegova robinja za cijeli život."

Poludio sam. Onaj osjećaj pravde je proradio u meni.

"Odluke o skrbništvu donose liječnici, a ne milkani. Na kraju nemoguće da i tvoja mama ništa nije zamjetila? Ako je reći će to!"

Ruke su joj se ponovno počele tresti. Nisam to želio. Prišao sam ormaru izvukao jednu malu čašu sa gornje police i dohvati onu rakiju. Natočio sam i potom pružio čašu Gogi. Uzela je sa dvije ruke i prolila pola, ostalo je uspjela popiti. Počekao sam. Gogine ruke su se smirile. Ponudih joj cigaretu. Uzela je. Zapalih joj i zatvorih upaljač. "Pućkala" je ne uvlačeći u pluća. Vjerojatno joj je to bila prva cigareta. Ipak je pomoglo. Imala je nešto među prstima i radila je nešto sa tim. Pomislih da bi i komad špaga dao isti efekt. Polako je podigla pogled prema meni.

"Bambi ti si idealist, a tvoja ekipa poštenjačine. Specifični ste samo zato što se držite skupa i imate neki svoj film i svoja pravila."

Živčano je ugasila cigaretu u pepeljari.

"Kada je moja mama prvi put  skužila odnosno kada sam joj se požalila napravila je frku. Htjela je otići sa mnom kod bratića u Šid. Tata je pretukao, potom joj stavio cijev pištolja u usta i prisilio je da gleda dok me siluje. Rekao je da će me ubiti prije nego dopusti da odemo. Moja mama je slab karakter, ne zna naći izlaz iz teških situacija, inače nikada ne bi bila sa takvim luđakom. Nakon toga šuti i kljuka se apaurinima, moli se, valjda se nada da će nam bog pomoći i ja ću ostati živa."

Pružila mi je čašicu. Otišao sam do ormara i natočio joj potom sam povukao gutljaj. Polako joj pružih čašicu. Otpila je i ponovno mi zabola pogled u oči.

"Cijela sredina nakon godina priče zna da sam ja Ćaknuta Goga, kurva koja je otrčala za prvim kurcem na koji je nalijetela. Tata godinama priča svima da nisam normalna, više ni sama ne znam da li jesam. Jučer me šef na poslu uhvatio za dupe. Kada sam reagirala samo me pitao da li sam ponovno vidjela vukodlake."

Ispila je onu čašicu "na eks" potom produljila.

"Tatina školska prijateljica je šef bolnice na Bežanijskoj Kosi. Tata već ima potvrdu da sam djelomično neuračunljiva. Vjerojatno je toj debeloj kravi godinama plakao na ramenu "kako nema sreće ali će se do kraja života brinuti za svoju jadnu kćerku koja ne razaznaje stvarnost". Što misliš kako bi sve završilo? Moram preći granicu prije nego njemu uopće bude jasno da sam se zaputila preko granice. Bosa je isto zaključila."

Ovaj put je sama posegnula za cigaretama na kauču. Pokušala je uvući dim i nakašljala se.

"Otišao je na svadbu i vraća se pijan. Tada je vrijeme za "seansu". Skužiće da me nema. Vjerojatno će misliti da sam zapalila za Šid kod maminih. Dok sazna da nisam, moram prijeći granicu, pasoš imam."

Sjetih se onih razgovora o slikama za pasoš. Sve je polako dolazilo na svoje mjesto. Pružila je čašicu prema meni. Pogledah je upitno. Klimnula je glavom. Natočih joj još jednu. Otpila je samo malo.

"Ako skuži da idem preko granice zvaće bratića i reći da mu je luda kćerka pobjegla "budući da je ponovno neki kreten samo pogledao i ispričao priču". Priložit će i onu potvrdu. Nadalje zna se. Javiće svim graničnim prijelazima da vrate "neuračunljivu osobu pod skrbništvo", a ja bih se tada ubila. Bambi on je lud. On misli da smo mama i ja njegove robinje. Ako me uhvati ubiće me iz bijesa, a ubiće i tebe i svakoga tko mi pomaže. Zato ako ne želiš reci i ja ću otići."

Bio sam već hladan. U meni je bio neki čudni led koji sam prvi put upoznao. Nije mi bilo bitno. Dok je Goga pričala više puta sam se zapitao "da li je to istina". Sada mi nije bilo bitno koliko je istine u tome. Osjećao sam se isto kao kada su Šoba i Guta vezali mačku i htjeli je baciti sa krova višekatnice. Samo da vide "koliko života ima". Mačka nije bila ništa kriva, gledala je svoja mačja posla. Ako je i deset posto od ispričanog bila istina ni Goga nije bila ništa kriva.

"Ja ostajem sa tobom. Pozvaćemo taksi ujutro i idem sa tobom do vlaka."

Trznula se.

"Ne zovi taksi, moj tata zna pola taksista. Izdaje im certifikate za taksimetre. Znaš da ih moraju imati, a Insa to radi. Ako ih počne zvati kada nestanem, a neki od njih kaže da sam na kolodvoru može nešto posumnjati kao da "idem Dejanu" i tražiti da se javi na granice. Treba nešto drugo, da misli da sam još tu negdje u susjedstvu ili da sam uzela autobus za Šid."

Nisam razmišljao. Odgovor je bio već jasan.

"Nije frka. Odvešću te motorom do glavnog kolodvora. Torba ti stane na prtljažnik, dovoljno je mala."

Nešto mi je bilo čudno u onom naglašenom "idem Dejanu".

"Goga reci mi nešto iskreno kao sve do sada."

Pogledala me.

"Što, samo reci."
"Da li ideš kod Dejana. Mislim da li ti je on poslao neku lovu za put. Rekla si da ti tata uzima sve od plaće, sada mi je jasno zašto ali nekako si čudno naglasila ono "idem Dejanu".

Gledala me u oči, djelovala je jadno ali više začuđeno.

"Bambi Bosa mi je dala novac prije dva tjedna. Idem kod Bose. Ona će mi pomoći."

Vjerojatno je moj izraz lica bio nešto što bi se nosilo za "Noć vještica" inače ne bi tako brzo reagirala.

"Bambi ti i Bosa, bili ste skupa, mislim u krevetu?"

Klimnuh glavom.

"Nije ti rekla ništa?"

Odmahnuh glavom. Šutala je par minuta. Ja sam nasuo još jednu za sebe i jednu za nju. Zapalio sam cigaretu i povukao dubok dim.

"Bambi slušaj. Bosa je slučajno pričala sa mnom dva puta. Nekako je brzo raspoznala to o meni, mislim što mi se događa. Poslije smo pričale o tome i o sredini u kojoj živim. Ona sve zna prošla je u ovoj sredini slično na drugi način. Ona je super. Dejan on je govno."

Sada je već bilo "malo više od pretjeranog". Glas mi je bio hladan, toliko hladan da sam to i sam osjetio.

"Koji ku..$..c si onda pobjegla sa Dejanom kod njega u potkrovlje? Koje protu usluge od tebe Bosa traži, priča se da je lezba. Da li sam ja samo "sredstvo prve pomoći"."

Poskočila je. Počela je brzo ovaj put tvrdim šaptom.

"Pobjegla sam sa Dejanom da se riješim tate. Pričao mi je bajke, kako je faca i ne plaši se nikoga. Kako budemo zajedno putovali njegovim motorom "odavde do vječnosti". U stvari bilo mu je bitno samo da mu pušim tih petnaest slobodnih minuta, navečer nakon škole, u parku. Kada sam prešla kod njega prvi put me je jebao. Kada je skužio da nisam nevina poludio je od ljubomore. Tukao me i pitao me "tko je bio prvi". Nisam mu mogla reći istinu. Nešto sam izmislila oko ginekoloških problema. Nije pomagalo. Poslije je ispao obična pizda. Kada je tata podivljao nije imao hrabrosti niti da se odupre njegovim napadima bijesa. Kada je milicija došla rekao je "da nije znao da sam maloljetna ali da djelujem luda".

Disala je ubrzano. Ponovno je posegnula za cigaretom zapalila je i povukla dubok dim. Kašljala je dvadesetak sekundi. Kada je produljila bilo je to hladnim glasom.

"Bosa mi je dala novac za sve što treba oko pasoša "po skraćenom postupku". Dala mi je i više "da se nađe". Rekla je da bude došla po mene kada javim. Međutim postalo je znatno gore u kući. Tata je sve luđi. Sada bi i mene i mamu zajedno. Ne mogu više čekati niti minute. Ostalo mi je dovoljno za kartu do Hamburga. Idem sutra, ne mogu čekati da Bosa dođe. Javit ću joj se kada stignem u Njemačku."

Ugasila je cigaretu nekim odsiječnim pokretom. Kada je produljila gledala je u daljinu.

"Bambi Bosa nije tražila ništa od mene, samo mi je željela pomoći. Da li je lezbijka ne znam i nije mi bitno. Kako mi je nabacila ti bi to trebao bolje znati."

Začuli smo korake niz stube. Goga se trznula.

"Bambi molim te reci im što hoćeš samo im nemoj reći što sam ti ispričala. Neka to ostane između nas troje."

Znao sam da pod trećom osobom misli na Bosu. Začulo se lagano kucanje, potom su Škot i Strela upali na vrata. Škot je nosio tanjur sa sendvičima u jednoj ruci, a bokal domaćeg soka u drugoj. Strela mu je otvorio vrata.

"Hei ekipa." Strela je bio kratak.

Škot je pustio tanjur na kauč između nas.

"Navali narode, sigurno ste ogladnjeli čekajući me, a mama spremila za mene i Strelu "da ne legnemo gladni".

Morao sam im nešto reći i pojasniti sve ali mi je trebalo vremena da smislim dobro obrazloženje, a da ne kažem ništa od onoga što mi Goga rekla.

"Škot sada mogu u WC i pustiti vodu?"

Gledao me sa osmjehom.

"Naravno, možeš i prditi do mile volje, mislit će da smo to nas dvojica. Strela ionako jede što stigne."

Nasmijali su se, a ja sam se zaputio uza stube do onog WC- a na ulazu u podrum. Prije izlaska iz sobe sam dobacio.

"Čim se vratim sve vam objasnim Goga je iscrpena pa ne pitajte previše."

Dobio sam pet minuta da nešto smislim.

Vratio sam se sa prihvatljivom pričom. Još dosta rano u životu mi je postalo jasno "ne laži ako nisi prisiljen krajnjom nuždom, ako moraš, reci što više istine a slaži samo onoliko koliko treba". Možda sam samo bio previše "komformist" da bih lagao, nakon laži je trebalo pamtiti što si slagao, ako te netko ponovno pita o toj temi, meni se to nikada nije dalo. Možda je djed koji mi je čitao Bibliju utjerao u mene nešto od božje riječi. Uglavnom važio sam kao netko tko priča uvijek istinu. Ove noći sam to zlorabio pred najboljim prijateljima. Laž je bila polu laž, polu istina ali takve obično prođu.
U što kraćem obliku objasnio sam Škotu i Streli da Goga mora za Njemačku budući da je Gogin tata luđak na svoju ruku. Ovo je držalo vodu, svi su znali za Goginu situaciju, kuća – posao – kuća. Dodao sam da smatra da je Goga neuračunljiva i da je želi imati pod skrbništvom odnosno upravljati njenim životom. Nadalje sam im pojasnio da dolazi vjerojatno malo pijan sa neke svadbe i da je vrlo spreman "pucati nekome u glavu ako mu se pokvari plan", a plan je bio neka glupost sa dogovorenim brakom za Gogu ali ne mogu reći sve. Žao mi je ali ih ne želim lagati. Ja moram odraditi posao sa Goginim odlaskom do kraja.  Goga je šutala i gledala u svoje cipele dok sam ja tiho pričao, na kraju je samo dodala "da možda i onaj vječno pijani rođak Vasa" bude sa tatom kada je krenu tražiti. Navodno je on "čovjek od povjerenja".

Gledali su me malo sumnjičavo.  Škot je po običaju hladnokrvno donio odluku.

"Đoni ne vjerujem baš puno u ovakvu priču ali ako si ti u njoj ja sam također sa tobom. Nije bitno što je istina, reci što možeš reći. Ti trebaš Gogi, a mi trebamo tebi."

Strela je žvakao sendvič i klimnuo glavom polu zatvorenih očiju, uživajući u okusu hrane.

Ponovno sam ih pogledao udahnuo i rekao:

"Ne želim vas lagati ali situacija je vrlo opasna. Goga mora sutra ujutro biti na vlaku za Njemačku. Gogin tata dolazi sa svadbe pred jutro, što ja znam četiri ili pet sati. Ako skuži da Goga ide "preko grane" blokirat će je preko bratića u miliciji kao neuračunljivu, dok se utvrdi da je normalna može je lako ubiti. Ako, uz sve skuži nekim čudom da idemo na kolodvor i pomažemo joj, toliko je lud da nas onako pijan može pobiti. Vjerojatno i on i onaj rođak imaju pištolje, zna se koji običaji su na nekim svadbama. Drugim riječima tko uđe u ovo reskira dosta."

Škot me je pogledao ponovno u oči.

"Đoni ja sam u igri radi tebe, jasno mi je da je opasna igra i da pomalo lažeš ali ti si u tome i ja sam u tome."

Strela je progutao zalogaj.

"Ne seri Đoni. Reci skraćeno "trebam pomoć za nešto zajebano". Mi smo tu."

Ponovio sam priču u konstrukciji:
Luđak plus pištolj plus svadba plus alkohol plus metak za onoga tko pomogne Gogi.
Nisu posebno reagirali. Škot je samo slegao ramenima.

"Ako vas dvoje kažete da je lud i da puca, vjerujem ali boli me ku..$..c. Tebi treba pomoć i ja sam tu."

Strela je bio kraći.

"Oprosti Goga, nikada mi se nije sviđao tvoj stari i ako ga razbijem radi Đonija bude mi gušt."

Goga se nasmiješila tužno ali iskreno. To je bilo to. Bili smo u igri.

Polako sam ustao i protegao se.

"Idem doma po motor i da kažem mojima da sam u diskoteci."

Strela je obrisao ruke o traperice.

"Idem i ja po svoga bendžolu i da uzmem kokija."

Škot je mahnuo.

"Samo tiho u povratku, da ne bi izmišljali ponovno laži. Ja ću biti spreman."

Okrenuo se prema Gogi.

"Kada polazi vlak? Imaš li kartu?"

Goga je djelovala zatečeno.

"Pet i trideset ujutro. Nisam kupila kartu ali imam lovu. Nisam mogla po kartu."

Zvučala je kao da se pravda. Škot je slegao ramenima.

"Kartu riješimo prije polaska, zato moramo biti najkasnije u pet na kolodvoru."

Klimnuo sam glavom potom mahnuo rukom i zaputio se uz stube. Strela je išao iza mene. Začuo sam Škotov glas iza leđa.

"Motore dogurajte da moji nešto ne posumnjaju."

Strela je poslao jedno tiho "ok" i bili smo na ulici. Nismo se pozdravljali. Strela me pljesnuo po ramenu i krenuli smo svatko u svom pravcu.

Stigao sam doma brzo i pogledao na sat u hodniku. Bilo je oko deset. Sve super još je sve logično. Mojima sam objasnio u dvije riječi da idemo u disko "Kod lude Mađarice" u Inđiji i vraćamo se ujutro. Nisu reagirali. Mama je samo dobacila:

"Luđi ste vi što trošite vrijeme kod te kurve umjesto da učite nešto korisno."

Marika nije bila kurva, odnosno nije se seksala za novac ali je bila opako zgodna i dobro unovčila svoju bivšu kavanu kada je pretvorila u diskoteku. Meni je ono "kurva" u svezi Marike djelovalo seksi ali mi nije bilo do razmatranja svih aspekata te teme. Imao sam druga posla.

Otvorio sam ladicu radnog stola i izvukao kuvertu sa ušteđevinom u markama. U uvjetima inflacije mogao si štedjeti samo na način da dinare čim prije konvertiraš u neku čvrstu devizu. Izvukoh dvije novčanice po 100 DEM i strpah ih u džep. Navukao sam svoju jaknu od trapera i našao jednu staru košulju od trapera te je spremio u ruksak. Otišao sam u garažu i izvukao svoj MZ. Vratio sam se do svoje kutije za alat. Na dnu kutije je ležala olovna cijev koju sam još prošle godine izrezao i prilagodio da "dobro leži u ruci". Od tada je nisam uzimao. Izvukao sam je i polako zatakao na leđa ispod jakne. Može mi jako trebati. Navukao sam kacigu i startao motor.

Zadnjih dvijesto metara sam motor gurao. Ušao sam u "naš podrumski privatni prostor". Škot je sjedio na stolici do stola. Receiver je bio uključen i sa neke od radio postaja je dopirao tihi džez. Goga je ležala sklupčana na kauču. Podigla je malo glavu i nasmješila se kada sam ušao. Pored Škota na stolu je bila njegova kaciga, a pored kacige olovna cijev sa improviziranom drškom. I on je došao na istu ideju kao i ja. Čitao je neku knjigu i samo me pogledao i namignuo mi. Otišao sam do ormara i natočio si jednu "Gromovaču". Želio sam razbiti tišinu.

"Vani djeluje kao da će kiša."
Škot nije skidao pogled sa knjige.
"Neće biti prva vožnja po kiši".

Goga se pridigla i sjela.

"Đoni sjedi do mene molim te."

Prišao sam i sjeo na drugi kraj kauča. Malo se približila i stavila mi ruku na rame. Sjedili smo tako bez riječi. Gogi je izgleda samo trebao netko u blizini. Nije ni bilo čudo nakon sve te samoće u kojoj je prolazila pakao. Zapalio sam cigaretu. Pogledao sam na sat bilo je 23 sata. Nismo pričali. Strela je ušao tiho i zatvorio vrata.

"Stavio sam motor iza tvog, jaki su oblaci možda malo opiči."

Vani se iznenada čula udaljena grmljavina. Strela je nasuo gromovaču u čašu i sjeo na onaj drugi kauč. Nije gledao ni u koga. Kacigu i jaknu od umjetne kože je položio pored sebe. Iznenada je ustao i izvadio metalni bokser iz džepa traperica. Prebacio ga je u džep jakne. Vjerojatno ga je žuljao u hlačama. Uz grmljavinu se čuo samo onaj jazz na radiju. Nakon pola sata je počeo pljusak. Strela se opružio na kauču. Ja sam se naslonio i drijemao, Goga je naslonila glavu na moje rame i drijemala. Škot je polako čitao knjigu. Pogledao sam korice kada je odložio da si naspe piće. Richard Bach "Iluzije". Druga knjiga nakon "Galeb Jonathan Livingston" koju sam otkrio. Pročitao sam je u jednom dahu i prije dva dana proslijedio Škotu. Poželjeh da sam i ja pilot koji starim dvokrilcem luta po američkom srednjem zapadu i "prodaje vožnje od 15 minuta". Ništa  nismo pričali. Nakon jazz bloka na radiju su prešli na soul gdje su ubacili i blok Roberte Fleck. Pljusak je prestao i padala je sitna kiša koliko smo čuli kroz prozor. Pred svitanje Strela je ustao i otišao do WC-a. Kada se vratio izvjestio nas je.

"Spustila se magla, dosta gusta."

Škot se nije dao smesti. Spustio je knjigu i zijevnuo.

"Samo moramo krenuti ranije."

Pogledao sam na sat bilo je tri ujutro.

"Za pola sata."

Strela je klimnuo glavom. To je bilo to.

Pola sata kasnije kada sam ustao nitko nije pitao ništa. Uzeo sam kacigu i onu olovnu cijev zadjenuo u hlače iza leđa potom sam navukao jaknu. Škot i strijela su slijedili moj primjer. Goga je uzela torbu. Izvadio sam onu staru košulju od trapera iz ruksaka i dobacio je Gogi.

"Navuci vani će biti hladno na motoru."

Dok je oblačila košulju i savijala rukave zamjetih da joj se ruke tresu.

Izašli smo u maglu. Pričvrstili smo Goginu torbu na prtljažnik Strelinog motora. Škot je izgurao svoj elektronik kroz vrata pazeći da bude jako tih. Odgurali smo motore oko dvijesto metara i zajahali. Goga je sijela iza mene i uhvatila me oko struka. Magla je bila gusta. Startali smo i polako krenuli. Dok smo kretali prepoznali smo Fiat 125 Goginog tate kako skreće u ulicu i prolazi pored nas. Goga je zabila glavu u moja leđa. Strela je vodio. Raspalio je po plinu koliko je mogao sa minimalnom vidljivošću. Sa jedne strane mi je bilo jasno da u magli i izmaglici alkohola Gogin tata uopće nije mogao raspoznati Gogu na motoru. Sa druge nikada se ne zna. Taj je zabadao nos gdje god je stigao kada su u pitanju bili mladi. Odahnuo sam kada kroz maglu nisam ugledao svijetla nijednog auta u retrovizoru. Bio sam svjestan da će Gogin nestanak ubrzo biti otkriven. Neka potraga se mogla očekivati, sve ovisi koliko bi mu mogao pasti na pamet Dejan. Napredovali smo sporo kroz maglu.

Motore smo parkirali blizu ulaza na kolodvor. Bilo je oko pet sati. Dogovor je bio kratak. Jedan mora ostati na ulazu. Ako bi se kojim slučajem pojavio Gogin tata mora ga zadržati po svaku cijenu. Jedan ide kupiti kartu, a jedan odmah prati Gogu prema vlaku. Na prodaji karata će vidjeti samo dečka koji kupuje kartu, eventualni Gogin opis se ne može povezati sa bilo kojom prodanom kartom do Njemačke. Strela nam je mahnuo rukom.

"Ja ostajem na ulazu, ako luđak dođe pravim se pijan i započeću tuču."

Mahnuo je glavom prema dvojici milicajaca koji su polako šetali kolodvorom.

"Kada ovi dođu i razdvoje nas počeće ono, dajte osobne iskaznice, "tko je drugovi prvi počeo tuču" i tako dalje. To je dosta zadržavanja da vlak krene i sve bude OK."

Odmahnuo sam glavom.

"Strela to je odličan plan ali i opasan, ako je u "ludom stanju" pucat će čim počneš sa frkom. Idi ja ostajem i napraviću kako si rekao ako kreten dođe."

Strela me odgurnuo rukom prema Gogi.

"Mislim da je ti trebaš ispratiti. Ne brini se udaram prvi i neću mu dati prigodu da izvlači bilo što."
Malo je izvukao bokser iz džepa potom ga vratio. Škot klimnu glavom. Goga je izvadila novac i pružila ga Škotu. Plako smo krenuli, Strela malo bočno od ulaza, Škot prema "Međunarodnom šalteru", Goga i ja prema "redu vožnje" da utvrdimo peron sa kojeg kreće vlak za Minhen tu presijeda dalje za Hamburg. Nosio sam Goginu torbu u ruci.

Stajao sam pored vrata vagona "druge klase". Goga je stajala na vratima stiščući kartu u rukama, Škot se džentlmenski malo udaljio i zapalio cigaretu pomno pazeći na okolicu, u stilu "nikada se ne zna od kuda vrag iskoči". Znao sam da ne bi oklijevao da uporabi onu olovnu cijev. Škot je bio dosljedan. Pogledao sam Gogu.

"Koliko love ti je ostalo?"
"Oko četrdeset maraka, dovoljno."

Izvadih one dvije novčanice iz džepa odvojih jednu stoticu maraka i pružih joj.

"Uzmi da ti se nađe, može ustrebati."

Malo je gledala potom spustila torbu i spustila se na zadnju papučicu vagona. Uzela je novac i zajedno sa kartom ga spremila u džep moje stare traper košulje koju je nosila. Malo se nagnula i zagrlila me. Držala me čvrsto potom mi je dala pusu u usta i vratila se na ulaz vagona. Šutali smo još par minuta i izmicali se putnicima koji su ulazili. Vlak je polako krenuo Goga je mahnula.
"Pisat ću ti, javi Bosi ako stigneš da dolazim."

Malo sam hodao pored vagona dok je to izgovarala potom sam stao i mahnuo joj. Čekao sam da vlak napusti peron, potom sam mahnuo Škotu i zaputismo se prema izlazu. Tada sam zadnji put vidio Gogu.

Vani se magla polako razilazila, zajahali smo motore. Strela je obrisao kacigu od vlage i zaključio.

"Razilazi se, mislim da ćemo sada lako naći put doma."

Klimnuo sam glavom.

"Mislim da smo ga već pronašli."

Strela me gledao začuđeno, a Škot sa razumijevanjem. Nismo dalje komentirali startali smo i polako krenuli. Sunce se pomalo probijalo kroz oblake i rijetke slojeve magle. Planirao sam stati negdje na kavu, a potom do pošte i javiti Bosi za Gogu.

.........................................................

Pravac Hamburg
Evidentirano
Nikada ne raspravljaj sa budalama. Promatrači neće uočiti razliku između vas. "Mark Twain"

Đoni

  • Kawas... ...
  • ***
  • Offline Offline
  • Postova: 151
Odg: Dečki iz predgrađa
« Odgovori #24 : 11. Srpanj, 2015. - 09:48 »

 Planirao sam stati negdje na kavu, a potom do pošte i javiti Bosi za Gogu.

.........................................................

Pravac Hamburg

Škot nas je probudio oko pet sati. Buđenje mi je bilo stresno. Dugo sam se vraćao u stvarnost. Prošlu noć je puno toga došlo iz prošlosti. Škot je napravio cedevitu  u tri čaše i čekao sjedeći na krevetu dok smo mi polako ustajali i umivali se. Bio je već obučen i stvari su mu bile spakirane. Polako smo se spakirali, kavu pijemo na prvoj benzinskoj. Strela je pokucao na vrata susjedne sobe. Otvorila je Olga u pidžami sa oslikanim zečevima. Dobro su joj pristajali zekani, naročito oko grudi. Škot joj je vratio ključ i pozdravio se. Dobacila je samo:
"Sretno dečki."
Na izlazu smo pozdravili dežurnog na porti. Pogledao nas kako vučemo stvari mahnuo  i dobacio:
"Sretno do Hamburga."
Nema sumnje sinoć su glasine brzo putovale.

Pola sata kasnije smo parkirali na benzinskoj na izlazu iz Zagreba. Pored benzinske je bio kafić. Nakon tankanja smo se prebacili u kafić na "prvu kavu". Ušao sam prvi. Za šankom su stajala dva milkana pili kavu i pričali sa sisatom konobaricom. Očigledno se "noćna patrola" odmarala. Škot je uljudno dobacio "tri kave i tri lisnata trokuta". Konobarica nas je pogledala mrzovoljno. Polako je posegnula štipaljkom za za kolače ispod staklenog zvona i na tri tanjurića nabacila tri lisnata tijesta sa sirom. Kave je uradila iz automata. Ipak je bila ok na pladanj je dodala i tri čaše vode bez da smo je pitali za to. Položila je sve na gomilu na stolu ne pazeći da nam podijeli. Oni milkani su nas promatrali. Valjda nismo nešto pokvarili pomislih. Samo nam je potreban šou sa nezadovoljnom milicijom. Nisu reagirali kada se konobarica vratila za šank, tihi razgovor je potekao dalje. Uskoro su se milkani uz smijeh pozdravili od para velikih sisa i krenuli prema izlazu. Onaj jedan je odmjerio naše kacige na stolici potom kroz staklo kafića motore parkirane vani. Vjerojatno ga je malo zbunila naša meka ekavica u šest ujutro. Okrenuo se prema nama.
"Dečki, su ono vaši motori?"
"Da." Odgovorio sam preko zalogaja.
Motori su bili parkirani unazad registracija se lijepo vidjela. Milkan je bio radoznao.
"Putujete nekamo?"
"Hamburg. " Odgovorio je Škot spuštajuci šalicu od kave. Milkan je djelovao malo čudno.
"Sa ovim od Zemuna do Hamburga? Svaka čast. Za to treba imati muda."
Nasmiješio nam se odmahnuo glavom i mahnuo pri izlasku.
"Sretno, trebat će vam dosta sreće."
Pogledali smo se između sebe. Tišina je trajala par sekundi, prekinuo je Škot.
"Ništa novo svima je poznato da smo luđaci."
Nasmijali smo se od srca. Ona konobarica nas je promatrala radoznalo i rezala kifle i parizer u "radničke jutarnje sendviče", na svaku kiflu bi nabacila sloj margarina. Dok je to radila pazila je da sise "ne umoči" u sendviče. Polako smo ustali. Škot je prišao šanku i pitao za platiti onim svoji uljudnim glasom. Konobarica je izbacila cifru bez razmišljanja. Škot je stavio traženi iznos na šank preturajući po džepovima, da isprazni sitno. Okrenuli smo se ka vratima.
"Čekajte malo."
Pogledali smo je. Otvorila je tri već gotove kifle- sendviča i pojačala sadržaj sa parizerom. Na gornju stranu peciva je namazala malo senfa. Umotala je to u "masni papir" i pružila preko šanka.
"Trebat će vam snage na tako dugom putu."
Škot je pogledao onim svojim pogled osmijehom.
"Hvala stvarno ste srce."
Pocrvenila je malo i zabola glavu u posao sa sendvičima i dalje pazeći na sise.
"Sretno dečki."
Okrenuli smo se i polako izašli. Dok smo stavljali kacige Strela je zaključio.
"Izgleda da se iza tih velikih sisa krije i veliko srce."
Klimnuo sam glavom i startao. Bio je ugodan osjećaj da te netko iznenadi sa malo ljudske topline inače nisam podnosio miks margarin parizer.

Četrnaest sati kasnije i petsto kilometara dalje smo se posvađali.

Hotel Kalifornija

Nakon Salzburga smo dobro "prašili" auto cestom. Iznenada nam se učinilo oko pet sati poslije podne da nam "super ide". Odlučili smo malo skrenuti prema Penzberg-u i po Škotovom nagovoru pogledati neki dvorac i mala jezera, a ovo se uklapalo u alternativni pravac. Nije bilo bitno ako malo kasnije dođemo u okolicu Minhena. Plan je ionako bio pred jutro doći na jezero kod Starnberga u okolici Minhena. Do tada biti na cesti i nekoj benzinskoj. Kako je Marko savjetovao mogli smo tada leći na neku od super uređenih plaža u hladu. Umotati se u vreće i odspavati do podne. Policija te nije dirala na plaži negdje od šest ujutro. Sve je ispalo usrano. Sat kasnije smo se izgubili u nekim šumama i na planinskom putu. Vozili smo skoro sat i nije bilo znaka neke civilizacije. Polako se već spuštala noć. Benzin nam je bio skoro na kraju. Škot je gledao kartu i pokušavao se sjetiti zadnjeg putokaza koji smo prošli. Markova karta Njemačke je bila vrlo detaljna. Nije bilo ni čudo, kada je "pukao na poslu" jedno vrijeme je putovao stopom po Evropi.  Tu je naučio posao "besplatnog smještaja" i najjeftinije prehrane. Strela je živčano udarao prstima po svojoj kacigi koju je držao u ruci. Par minuta prije je upravo objasnio što misli o ideji "da se skrene u razgledanje", a koju smo Škot i ja inicirali. Mišljene je iskazalo par ozbiljnih seksualnih zahvata nad "kretenima" i uz to primjenu sadističkih seksualnih igrački. Bio je siguran da nas obećani zahvati neće niti malo usrećiti. Meni nije bilo niti malo pravo potenciranje krivice pa sam se istresao na Strelu. Strela mi je vratio istom mjerom i pri tome uključio i Škota u popis osoba koje treba "nabiti na ku..$..c i bičevati dok ne svrše". Škot je smirio situaciju. Meni je objasnio "da sam šizofrenični kreten", a Streli da je "peder kad ima toliku želju da nas nabije" ali je zaključio "da mu je prijatelj pa će mu i popušiti samo da se smiri". Umor je bio jedini razlog zašto svađa nije produljila. Nakon kratke pauze smo pokušavali locirati gdje smo. Navigacija je u to doba bila samo znanstvena fantastika. Škot je na kraju slegao ramenima.
"Nemamo što izgubiti idemo ravno ovom cesto pa gdje stignemo."
Dnevna svijetlost je skoro nestala. Zajahali smo i krenuli. Prije nego je navukao kacigu Strela mi je uputio jedan smrknuti pogled. Petnaest minuta kasnije je svijetlo Škotovog motora osvijetlilo natpis "Motel Zeppelin 500 m". Ispod natpisa je bila slika čuvenog zračnog broda. Natpis je bio izblijedio i oštećen. Ipak je bio točan. Pet minuta i koji zavoj kasnije smo ugledali mali minimalno osvijetljeni parking i vrlo skromno skoro fluorescentno svijetlo neonske reklame "Motel Zepp" preostala slova nisu davala svijetlost. 

Na parkingu je bilo samo dva tamnija auta. Jedna VW buba 1200 kojoj po  mraku i slabom svijetlu nije bilo moguće točno odrediti boju, nešto između tamno ljubičaste i tamno crvene. Uz bubu je bio parkiran mat crni mercedes. Svijetlost koja je dopirala kroz staklena vrata je bila vrlo slaba. Parkirali smo skoro na samom ulazu. Pogledah na sat. Bilo je već deset sati navečer. Polako se zaputismo u motel.

Unutrašnjost je bila minimalno osvijetljena. Iza pulta je sjedio mladi lik plave kose i uskog lica. Plava kosa je bila očigledno namazana nekim uljem, čudno se presijavala u onoj oskudnoj svjetlosti.
Ten mu je vapio za nekim suncem, a usne su imale čudnu boju. Nije se uopće uzbuđivao radi našeg ulaska. Promatrao nas je nekim čudnim pogledom dok smo sva trojica prilazili pultu. Budući da sam jedini u grupi govorio Njemački nastup prema noćnom službeniku motela je bio moj. Pročistio sam grlo i upitao za slobodnu sobu i cijenu. Nije ništa pitao, pogledao nas je svu trojicu  i rekao mekanim ugodnim glasom.
"Apartman za tri osobe ... pedeset maraka."
Promatrao nas je i dalje. Nešto mi nije baš pasalo u tom pogledu. Okrenuh se prema dečkima.
"Cijena mi se čini više nego ok za Njemačku, toliko dobra da je čudno."
"Ne seri Đoni."
Strela je bio na rubu sloma. Nije jeo ništa još od nekih kobasica na cesti u Austriji, "negdje oko podne", bio je uz to jako umoran od duge vožnje. Škot je slegao ramenima u stilu "pa što". Zamjetih da je i njemu kazaljka "na minimumu" imao je teških pola sata dok je smirivao mene i Strelu, iz nekog razloga samo ja nisam bio na rubu sloma. Klimnuh glavom recepcionaru ili što već je bio i objasnih da moramo uzeti stvari sa motora. Nasmješio se zainteresirano nas promatrajući.
"Nema problema."
Dok smo skidali stvari sa motora prenio sam ostalima da mi je čudno kako je odmah ponudio apartman za tri osobe, a da nije niti pitao što želimo kao da mi je čitao misli o trokrevetnoj sobi. Škot je slegao ramenima, a Strela je bio bijesan i konkretan.

"Zato što je odmah vidio da smo šupci bez neke love pa nam je ponudio najjeftiniju opciju."

Ponovno smo vezali motore onim tankim lancem, počela se spuštati večernja izmaglica i sve je dobilo neki mistični izgled. Zaputili smo se ka recepciji.

Recepcionar mi je odmah pružio ključ i nasmiješio mi se.
"Kolega će vas odmah odvesti do sobe."
Pogledah ga zbunjeno uzimajući ključ.
"Trebate naše pasoše možda?"
Gledao me onim čudnim pogledom koji nisam mogao definirati.
"Planirate otići tijekom noći?"
Odmahnuh glavom.
"Ne zalutali smo malo, čekamo dan i vašu pomoć da krenemo dalje."
On uzvrati osmijehom.
"Onda nije potrebno, a prenoćište možete računati kao besplatno, ako nemate za platiti."
Lik koji je došao iz hodnika pored pulta recepcije je bio skoro pa kopija prvog samo je imao malo tamniju kosu i veći nos. Kosa mu je isto bila zalizana, a ten čudan kao i boja usana. Hodao je elastičnim laganim koracima i smiješio se zadovoljno dok nas je gledao. Pokazao je rukom uz stube i pošao ispred nas.

Popeli smo se na gornji kat. Novi red stuba je vodio u sobe u potkrovlju. Još dok smo uzimali stvari sa motora zamijetio sam da zgrada ima samo jedan kat ali i nekoliko prozora u potkrovlju. Uža i malo dulja gradnja. Bila je to jedna od onih tipičnih njemačkih građevina između dva rata. Lik ispred nas je skrenuo prema kraju hodnika. Na jednoj strani su bila vrata od soba. Onih par prozora na drugom zidu je gledalo na šumu. Svijetlost u hodniku je bila slaba. Lik je otvorio jedna vrata puštajući ključ u bravi, a potom se okrenuo ka vratima na kraju hodnika i mahnuo rukom.

"Kupaona i WC su zajednički iza onih vrata."

 Ljubazno se nasmiješio ali je u pogledu bilo nešto kao da nas odmjerava.

"Pitaj ga da li se može dobiti nešto za jelo?"

Strela je bio više nego gladan i nije odustajao od namjere da pojede dobru večeru. Preveo sam pitanje. Odmahnuo je glavom.

"Žao mi je ne služimo hranu."

Zaputio se ka stubama ne okrečući se. Kada smo upalili svjetlo i ušli u sobu dočekalo nas je iznenađenje. Soba je imala starinski bračni ležaj i jedan odvojeni. Ležaji su bili drveni od puunog drveta i očigledno ručno ponovno ofarbani. U kutu je bio umivaonik sa komadom sapuna na rubu. Stolica i stari ormar su također bili ručno obojeni. Jedino je sag na podu bio puniji i djelovao je kvalitetno. Soba je djelovala krajnje čisto.

"Tvoj odgovor za čudnu cijenu i na tvoj sumnjičavi pogled kada nam je lik rekao da može i besplatno."

Škot je rukom pokazao po sobi.

"Zajednička kupaona i WC plus ovo prastaro pokućstvo, to se može iznajmiti samo nekome u nuždi ili teškim romantičarima koji žele osjetiti dah prošlosti."

Škot je ubacio torbe u ormar ali je prije zatvaranja vrata iz torbe sa "zalihama za nuždu" izvukao dvije paštete i prepečenac. Jednu paštetu i paketić prepečenca je dobacio Streli, koji je smrknutog pogleda sjedio na onom izdvojenom krevetu promatrajući kut raja u kojem smo se našli. Čim smo ušli odabrao je onaj izdvojeni krevet sa dodatnom željom da naglasi kako je ljut na nas. Drugu paštetu je otvorio i položio pored sebe na rub bračnog ležaja. Otvorio je svoj preklopni nož i polako počeo mazati paštetu na prepečenac. Mahnuo mi je rukom.

"Dođi nas dva ćemo podijeliti ovu jednu."

Škot je po običaju mislio na sve. Strela je ljut i gladan, dobio je veći dio zalihe, ovo bi mu trbalo popraviti raspoloženje. Ali očigledno nije, ljutito je otvorio paštetu i prstom je namazao na prepečenac, potom ga progutao u dva zalogaja i posegnuo za drugim prepečencem iz paketa. Sjeo sam na rub kreveta i prihvatio prepečenac sa paštetom koji mi je Škot pružao. Nagon dva zalogaja pogledah Škota, on mi je uvijek bio uporište u "razumnom pristupu".

"Škot meni je ovdje ipak nešto čudno. Oni likovi ..."

Prekinuo me je mahanjem ruke.

"Daj Đoni, svima je poznato da pišeš znanstvenu fantastiku, obuzdaj malo tu maštu i pusti me da se odmaram. Ona vaša svađa me u totalu iscrpila uz ono sunce po kojem smo cijeli dan vozili."

Strela je već završio sa jelom. Skinuo je čizme i bacio ih ispod kreveta. Potom je skinuo i jaknu i gurnuo je ispod jastuka. Otišao je do lavandina i umio se. Iskoristio je jedini ručnik koji je visio tamo da se obriše. Pogledao je u mene.

"Đoni pun mi ku..$..c svega večeras, ne želim čuti više ništa od vas dvojice, a pogotovu ne tvoje fantazije."

Otišao je do kreveta legao okrećući se zidu i navukao pokrivač preko sebe. Pogledah Škota. Slegnuo je ramenima u stilu "rekao sam ti da šutiš". Polako i krajnje umorno je žvakao zadnji komadić prepečenca i paštete. Pogledao me upitno.

"Hoćeš se ti prvi umiti? Niti meni se ne da ići pod tuš jedva gledam."

Odmahnuh glavom.

Škot je ljubazno slegao ramenima i otišao do umivaonika skidajući košulju. Nakon brzog pranja je uporabio isti ručnik kao i Strela. Polako je legao i dobacio.

"Ne prelazi na moju stranu kreveta, ja jesam peder ali nisi moj tip. Noćka."

 Uzeo sam svoj ručnik iz torbe i skinuo košulju. Hladna voda me malo smirila. Nije mi se išlo do kupaone. Nije mi se puno niti gasilo svijetlo. Na sreću i Škot je već spavao.

Ponovno sam otvorio torbu i uzeo jeftinu plastičnu pljosku. Svatko je spremio po jednu sa "Gromovačom" u prtljagu. Otpio sam gutljaj i zapalio cigaretu. Gledao sam po sobi tražeći pepeljaru. Bila je na stolici. Uzeo sam pepeljaru i sjeo na stolicu. Otpio sam još jedan gutljaj. Nije mi bilo jasno kako su nas oni likovi gledali. Nešto je bilo u tom pogledu što mi je izgledalo poznato ali trenutačno nedokučivo.

Ugasio sam cigaretu i otpio još jedan mali gutljaj. Odlučih da pogledam niza stube u pravcu recepcije i još jedan put promotrim onog lika na recepciji, valjda me neće vidjeti. Polako sam otključao vrata gaseći svijetlo. U hodniku je bilo mračno, samo je slaba svijetlost dopirala kroz onih par prozora. Sjetih se da postoji prekidač pored ulaznih vrata u sobu. Odlučih ga ne koristiti. Nisam nikome želio najavljivati da ga idem pogledati. Polako sam krenuo niz hodnik. Parket je vraški cvilio očigledno je bio star. Polako sam prišao stubama i tiho se spustio prvih par. Stube su bile dvodijelne. Prvi red se spuštao do male platforme drugi je od platforme vodio ka recepciji. Cijela konstrukcija je bila u obliku slova L, platforma se nije mogla vidjeti sa recepcije priječio je to zid. Iza ruba zida dopirala je slaba svijetlost. Odlučih se spustiti do ruba zida i proviriti prema recepciji. Išlo je dobro betonske stube je prekrivao topli pod i ništa se nije čulo. Polako malo provirih iza zida.

Lik nije bio sam, točnije oba lika su bila na recepciji, a pored njih je stajala žena u crnoj kožnoj minici, sivoj svilenoj košulji dugih rukava i čizmama preko koljena na višu petu. Onaj lik što nas je vodio do sobe je tiho govorio nešto pokazujući rukom krivinu, drugi za recepcijom se smiješio. Žena je bila bezizražajna, samo ih je promatrala, a koliko je slaba svijetlost dopuštala vidio sam da joj je lice prekriveno vrlo jakim slojem šminke. Valjda sam malo više izvirio lik za recepcijom me je i  u onoj polutami snimio.

"Trebate nešto?"

Sada su svo troje gledali u mene. Za trenutak sam želio otrčati u sobu ali mi je mozak proradio da bi tek to bila glupost. Ubacih ruke u džepove traperica da se ne zamijeti da mi pomalo drhte i polako se uputih niz stube. Prsti desne ruke su mi lagano dodirivali nož "skakavac" koji sam kupio na nekoj benzinskoj čim smo prešli granicu Njemačke. Dok sam silazio ona žena me brzo odmjerila potom se okrenula prema ulazu promatrajući nešto nedokučivo vani. Ideja mi legla kada sam sišao sa zadnje stube i zastao.

"Oprostite imate li nešto alkoholno za piće, rado bih naručio nešto."

Recepcionar slegnu ramenima.

"Žao mi je ne služimo niti piće izuzev na zabavama koje organiziramo." Pogledao je upitno onog drugog, koji je klimnuo glavom, i dodao.
"Ali možemo vam dati jednu bocu dobrog crvenog vina, besplatno."

Lik koji nas je vodio u sobu je nestao niz hodnik, žena je krenula za njim. Dok je prolazila pored mene osjetih jak miris kvalitetnog parfema. Ipak hodala je malo čudno, kao da se trudi djelovati što prirodnije. Lik iza pulta me pogledao onim svojim pogledom.

"Kako vam se sviđa soba?"
"Ma u redu je za umorne putnike."
Trudio sam se da mi glas zvuči mirno. Gledao sam u sliku iznad recepcije. Prikazivala je ulaz u sličnu kuću ali je na drvenoj ploči iznad vrata bilo napisano "Zeppelin".  Lik se nasmiješi.

"Tako je motel izgledao prije drugog rata, zgrada je srušena kada je jedan američki bombarder,  koji je zaostao iza grupe, slučajno istresao tovar bombi ovdje misleći da ih se riješi prije povratka doma. Mislili su vjerojatno da su sve istresli u šumu ali uništili su motel. Ovo sada nije baš originalan izgled bez obzira koliko se mi trudili vratiti mu stari sjaj.

Drugi lik se vratio sa manjom bocom nekog crvenog vina u ruci. Pružio mi uz osmjeh. Onaj prvi je dodao uz osmjeh.

"Možda se odlučite ostati ovdje, priroda je lijepa."

Zahvalih se i polako krenuh uza stube. Gledali su za mnom.

"Imate prekidač na vrhu stuba." Dobacio je recepcionar.

Popeo sam se uza stube i uključio svijetlo. Dok sam išao prema sobi i meni se upalila žaruljica. Gledali su me kao što Strela gleda toplu pizzu nakon cijelog dana vožnje.

Zaključao sam vrata i pustio ključ u bravi. Upalio sam svijetlo ali ona dvojica su spavala snom pravednika. Polako priđoh krevetu i prodrmah Škota. Bunovno je otvorio oči.

"Škot moramo pričati ovdje je užas."

Brzo se podigao na lakat.

"Što je bilo, ukrali nam motore?"
Odmahnuh glavom.
"Ne Škot ali sišao sam malo dolje i skužio sam za one tipove dolje i cijelu konstrukciju možda. Znaš li gdje smo?"
"Gdje?"
Govorio sam tiho pazeći da ne probudim Strelu koji bi počeo sa svađom i tako uzbunio pola hotela i ona čudna stvorenja.

"Nalazimo se u motelu koji je uništen tijekom drugog svijetskog rata, a dolje je još i jedna jako čudna žena, zamjetili su me i zvukao sam se pitajući za piće. Dali su mi bocu vina besplatno, zamisli ne služe niti hranu niti piće i daju ti bocu vina besplatnog. Nadalje imam dojam da me ona dvojica gledaju kao da bi me rado konzumirali."

Sve sam izbacio u jednom dahu. Pogledao me sanjivo ali žalosno i cinično.

"Ja sam u  krevetu, sa luđakom u sobi koji zabada nos gdje mu nije mjesto. Ok, likovi možda i budu malo čudni, možda ovdje dilaju prah ili rade slično. Dok ne misle da smo opasnost neće nam nitko ništa, a ti ćeš svojim zabadanjem nosa prouzročiti opasnost."
Više skoro nije niti šaputao, ustao je otišao do prozora i pogledao vani. Zjevnuo je i vratio se u krevet. Pogledao me je.

"Molim te ne lutaj po hotelu da ne vidiš nešto što ne bi trebao, iako je to tri postotka šanse. Idi do wc-a i vraćaj se u sobu to je jedina relacija koja ti je dopuštena. Ako ne možeš spavati drkaj ali ne tresi krevet. Sada ugasi svijetlo."

Okrenuo se i pokrio po glavi. Ostao sam ljut i našpanan. Ugasio sam svijetlo i legao na krevet. Prije toga sam uzeo pepeljaru i pljosku sa Gromovačom, bocu vina sam pustio na stolici. Legao sam i zapalio. Otpio sam gutljaj potom izvadio onaj skakavac i stavio ga nadohvat ruke. Očigledno me je čekala duga noć kada sam imao dva razmažena luđaka kao društvo. Učinilo mi se da na hodniku čujem neke tihe šumove i uzdah ili jecaj, možda je to dopiralo i iz neke od soba prigušeno zidovima. Trudio sam se da ne mislim na sve što sam pročitao o sličnim situacijama. Ipak izvadih onaj lančić što mi je Bosa davno poklonila kao amajliju. Protrljao sam prstima malo pentagram. Iz hotela se nije čulo ništa. Izvana sam začuo zvuk sove. Popio sam još jedan gutljaj. U misli su mi dolazile riječi pjesme Eaglesa "Hotel Kalifornija". Umor na cesti, hotel u sumraku, čudni likovi u hotelu........

"Diži se fantazijo osam sati je ujutro."

Škot me je protresao bez milosti. Zaspao sam tek sa prvim svitanjem i djelovalo mi je da nisam odspavao niti minute. Po dnevnom svijetlu soba je djelovala još jadnije. Umio sam se. Polako smo silazili stubama. Dnevna svijetlost je djelovala lijepo. Recepcija je još bila u polutami. Za pultom je bila ona čudna žena od sinoć. Djelovalo mi je da je onaj sloj šminke još jači, sada je bila u uzanoj majici dugih rukava koja je isticala njene grudi i dugoj suknji. Dalje nisam vidio. Gledala nas je pomalo sanjivo nekim praznim pogledom. Spustio sam stvari i izvadio novčanik. Mahnula je rukom spuštajući pogled na neku knjigu.
 
"Ne treba, sretan put."

Glas joj je bio malo čudan kao da se trudi da govori normalno. Pokupili smo stvari i izašli u svijetlo dana. Stavljali smo stvari na motore. Motel je izvana izgledao dosta zapušteno, ona unutrašnjost je bila premija prema vanjštini. Dok sam zatezao torbu zastao sam i pogledao Škota.

"Nije ti ništa čudno, ne naplate nam prenoćište, a ona cura je skroz u kurcu."

Škot je slegnuo ramenima.

"Možda si je pukla jednu dozu praha previše ili se jebavala cijelu noć pa sada jedva sjedi na pički, što ja znam, ima migrenu od dnevnog svijetla."

Zajahao sam motor i pogledao Strelu. Strela nije izdržao.

"Sada će doći ona dva lika sa strojnicama i pobiti nas poslije će prodati naše organe da dobro zarade od našeg prenoćišta. Samo nisu željeli prljati motel iznutra zato su čekali jutro. Na žalost za tvoj ku..$..c neće dobiti niti pare, tako mali se ne prodaju nego dijele kao privjesak za uspomenu. Ipak ta cura ima dobre sise i malo bih je prasnuo da se probudi."

Nabio je kacigu na glavu i startao motor. Iz nekog razloga čekali su da ja krenem prvi. Izašli smo na uzanu planinsku cestu, petnaest minuta kasnije ušli smo u malo uredno Njemačko selo. Na izlazu iz sela je bila benzinska dotankali smo do vrha . Nije postojao kafić pored benzinske ali su prodavali sendviče i kavu iz automata. Strela je uzeo sendviče za sve nas, a škot je pažljivo iznosio tri plastične čaše pojačane kave. Platio sam račun. Cura za blagajnom je bila tipična Njemica za Berlin Oktoberfest. Krupna sa velikim grudima i dugom plavom kosom. Dok sam uzimao sitniš komentirala je "da ne valja tako jake kave piti u tako velikim količinama ujutro, ono pojačana je za nakon ručka da se može dalje normalno raditi". Već nas je bila odmjeravala kada smo ušli pa iskoristih priliku.

"U motelu gore ne služe ništa, pa su nam ovo prve jutarnje kave, za mene je to ljepota, kao i vaša kosa."

Istina više sam gledao u njene grudi dok sam govorio o kosi. Možda mi da malo svoga mlijeka za kavu, a sudeći po obujmu bilo ga je dosta. Trgla se malo.

"Kojem motelu?"
"Zeppelin par kilometara prije sela."

Samo me je pogledala i pognula glavu prema blagajni koju je zatvarala. Bilo kakve zainteresiranosti je nestalo.
"Doviđenja."
Zbunjen izašao sam na mali parking pored benziske i sjeo na zidić pored motora. Sendvič i kava su me čekali na zidiću. Otpih prvo gutljaj kave, a potom sam otvorio sendvič i zagrizao. Nisam želio davati povoda Streli da počne ponovno pa sam šutao i žvakao. Iznenada se na parkingu zaustavio stari mercedes. Iz zvučnika mečke su treštali jugo narodnjaci. Mali debeli lik je otvorio vrata i zaputio se prema benzinskoj, a potom zastao. Nosio je traperice i traper košulju zavrnutih rukava. Crna kosa je bila počešljana "na sve strane", ocjenih da ima oko četrdeset godina. Pogledao je  ponovno naše registracije i nasmiješio se dok nam je prilazio.

"Hej zemljaci otkud vi u ovim planinčinama. Ja ti bolan od jutros mislim kako bi bilo lijepo da popijem kafu sa nekim svojim."

Prišao je široko se smiješeći.

"Ja sam Ibrahim iz Doboja, ovdje vodim neku građevinsku grupu sve neki grci, turci i pokoji talijan niđe nikoga našeg da se ljudski ispričamo. Jeste za jednu kafu tu dolje niz ulicu ima jedan kafić ja častim. Sjetih se kafića – pizzerije pored koje smo prošli. Možda lik naruči i pizze, neki naši ovdje vani su se trudili da se "pokažu" kako im dobro ide.

Pozdravili smo ga i predstavili se. Gledao nas je sa osmjehom i svakome srdačno stisnuo ruku.

"Ja krenuo samo kupiti neki strip  na benzinskoj, danas imam slobodan dan. Otkud vi tako rano u ovoj vukojebini sigurno ste na tim motorićima krenuli još u pet jutros?"

Bio je radoznao i želio je biti ljubazan. Pogledah ga uz smiješak. Škot i Strela su još žvakali.

"Krenuli smo prije pola sata, spavali smo gore u motelu."

Namrštio se.

"Kojem motelu Zeppelin?"

Klimnuh glavom.

"Ljubazni dečki tamo, nisu nam niti naplatili."

Namrštio se zbunjeno pogledao nas brzo i počeo se okrertati od nas.

"Žao mi raja žurim, sada sam se sjetio da nisam odnio šefu neki račun, aj pa zdravo."

Krenuo je prema benzinskoj. Meni su živci pukli. Spustio sam sendvič na zid i pošao za njim.

"Stani Ibrahime."

Polako se okrenuo gledajući me zbunjeno. Prišao sam mu.

"Meni su motel i likovi u motelu djelovali čudno ali su bili neprirodno ljubazni. Ti znaš nešto o tom motelu, sada mi reci što je sa tim motelom."

Škot i Strela su prišli radoznalo gledajući u Ibrahima. Ibrahim je vrtio privjesak sa ključem mercedesa oko prsta.

"Šta vi kao ne znate što je čudno, ovo je Njemačka ništa nije čudno."

Bio sam na rubu živaca.

"Ne znamo i sada nam reci zašto odjednom bježiš od nas kao da smo šugavi, a samo smo putnici u prolazu."

Pogledao me sumnjičavo.

"Dobro, kad već hoćeš da ti kažem, to ti je pederaških motel samo ti pederi koji se kriju  i oni trnasvestiti sa svojim plaćenim ženskim kurvama idu tamo. Niste obučeni u žene pa niste transvestiti e pa možete biti samo ... nemam ja ništa protiv ali ...."

Pogledali smo se između sebe. Škot se počešao po glavi. Strela je imao totalno zbunjen izraz lica, pogledao je u mene pa u Ibrahima.

"Đoni je rekao da nas ona dva čudno gledaju, ali nisu nam htjeli niti naplatiti iako nismo pederi."

Djelovao je krajnje zbunjeno i iskreno. Ibrahim se počeo opuštati i malo se nasmiješio.

"Nisam vas želio vrijeđati ali to bolan svi u krugu od tristo kilometara znaju. Oni pederi što se prave da to nisu pobjegnu sa ljubavnikom od žena na dan dva ovdije i malo se provedu. Oni transvestiti što se vole oblačiti ko pičoke, a vole i žene isto kriju to pred ženama uzmu neku kurvu i plate joj na dan dva da iđe sa njima pa dođu u Zeppelin. Motel ti vode dva pedera i jedan transvestit. Ništa ne ulažu posebno u uređenje samo jamče diskreciju i kod doručka ručka večere je svatko kako hoće obučen. Iđe im dobro. Čudo da niste vidjeli da ona dvojica nose onu diskretnu "mušku" pedersku šminku."

Pogledah u Strelu ogorčeno.

"Ti bi prasnuo "onu" na recepciji ha.."

Strela je pokunjeno slegao ramenima u stilu "što ja znam". Škot je mudro šutio. Ibrahim se očigledno zabavljao uz smiješak. Pogledao je Strelu.

"Ne bi ti ništa sa "njoom" taj ti voli samo žene i to po dvije ali što ja znam, tako, voli se oblačiti ko žena. Jedan put smo im uređivali vodu pa mi kuharica sve ispričala. Ona dvojica bi vas rado "potrošila" čim su vam dali besplatno prenoćište. Nadaju se ako ste i ovo i ono možda navratite ponovno pa vam onda "naplate".

Pljesnuo me po ramenu.

"Oprosti ako sam lajao bez mozga, ajde idemo svi na kavu, počekajte da uzmem stripove pa idemo." Zaputio se ka benzinskoj.

Petnaest minuta kasnije smo sjedili u kafiću sa Ibrahimom. Položio je dva stripa "Zagor" na stol, objasnio je da ih naruče sa centralnog kolodvora u Minhenu za njega. Kao što sam i očekivao naručio je i dvije velike pizze narezane u trokute iz "prostora do". Ispričao je kako je po pričama doznao da je motel Zeppelin bio čuveni "pedrski motel" nakon prvog svijetskog rata pa sve do uspona Hitlera. Bio je na osami i idealan za diskreciju. Hitler je u svom progonu homoseksualaca i motel zatvorio. Kasnije se tu smjestila neka sirotinja. Tijekom rata ga je pogodila jedna bomba i malo oštetila. Kasnije tijekom "Njemačkog gospodarskog čuda" neki su se dosijetili da je standard toliko porastao da će se naći dosta željnih "diskrecije". Tu ti dolaze pederi, transvestiti sa plaćenim ljubavnicama uglavnom svi oni koji to kriju od žena i na poslu. Tako neki uspješni menadžeri imaju ženu i dijete, a po Zeppelinu slave sa pravim ljubavnikom.

Sat i pol kasnije Ibrahim nas je otpratio do prečaca za Minhen. Vozio je svojim Mercedesom ispred nas do male ceste potom parkirao sa strane, stisnuo je ruku svakome i klimnuo glavom pružajući mi komadić papira i nasmješio se.

"Ako se vraćate ovuda ovo je broj kod gazdarice samo recite Ibro. Daj bolan javite se slobodno možete i kod mene u garsonjeri odspavati ne morate sa onim pederašima."

Chopper za četiri osobe

Dok smo kretali niz uzanu ali dobro uređenu cestu mahao nam je rukom. Cesta je bila tipični primjer njemačke pedanterije, dobro održavana i sa blagim dugim zavojima, pravi užitak za vožnju. Dan je bio lijep, a stara borova i hrastova stabla su se izmjenjivala uz cestu. Počelo mi je sve sličiti na legendu o Nibelunzima, pogotovu nakon prolaska kroz dva besprijekorno uređena sela. Ubrzo smo prošli Bad Tolz potom Penzberg i izbili na cestu za Minhen. Grad smo obišli nastojeći naknaditi vrijeme i preći čim više. Hvatali smo pravac Stuttgart – Karslsruhe -Frankfurt.

Evidentirano
Nikada ne raspravljaj sa budalama. Promatrači neće uočiti razliku između vas. "Mark Twain"

Đoni

  • Kawas... ...
  • ***
  • Offline Offline
  • Postova: 151
Odg: Dečki iz predgrađa
« Odgovori #25 : 11. Srpanj, 2015. - 09:53 »

Hvatali smo pravac Stuttgart – Karslsruhe -Frankfurt.

Škot je hladnokrvno pio svoju pivu slušajući bubnjanje kiše po nadstrešnici na parkingu benzinske.  Strela je motao cigaretu bez suvišnih poteza. Meni nije bilo do priče. Čekali smo već pola sata na prestanak ove dosadne kiše ali "onaj gore" je imao drugi plan. Paleći cigaretu sjetih se što mi je djed znao reći "Ako želiš nasmijati boga reci svoj plan za danas". Bilo je nečega u tome, prvo nas je zadržala prometna nesreća na cesti, a potom mini oluja. Na sreću već smo tankali benzu na ovoj super uređenoj i čistoj benzinskoj. Motore smo pustili na parkingu, a mi otrčali tih par koraka do kamenih stolova i klupa ispod nadstrešnice. Izgledalo je kao jedan od onih lakih brzih pljuskova tipičnih za ljeto ali ovdje na sjeveru to je izgleda funkcioniralo malo drugačije. Nakon mini oluje sa vjetrom i pljuskom uslijedila je dosadna jaka kiša jednoličnog zvuka. Strela je skoknuo do benzinske i vratio se sa vrećicom. Izvadio je i polako posložio na stol tri velike limenke piva, kruh u najlon pakiranju, neki sir u foliji i jedan od onih njemačkih wurst – eva, a koji bi mi okarakterizirali kao "parizer". Škot je samo konstatirao:

"Ovdje i kruh nosi najlonke".

Potom se bacio na rezanje hrane nožem koji je upravo kupio na benzinskoj. Bio je to tip noža koji smo zvali "žabica". Oštrica bi na pritisak tipke iskočila iz drške, a na drugi pritisak se uredno vratila na mjesto. Škot je par puta isprobao mehanizam prije nego se bacio na rezanje. Minutu kasnije svi smo žvakali bez namjere da puno pričamo, od one pizze sa Ibrahimom nismo ništa jeli. Sada kada su od hrane samo ostale mrvice od "kruha u najlonkama" na stolu, utonuli smo u svoje misli. Strela je zapalio cigaretu imitacijom Zippa koju je kupio na prethodnoj benzinskoj. Polako je ispustio dim.

"Nalazimo se negdje oko Heidelberg-a ako se ne varam?"

Klimnuh glavom bez puno volje za raspravu. Moja loša volja nije zbunila Strelu.

"Već ide noćka, možda potražimo negdje mjesto za šator, neki kamp mislim. Postavimo šator i odmorimo do jutra ionako nije važno kada idemo dalje."

Škot je klimnuo glavom, ja sam slegao ramenima uzimajući onu limenku sa ostatkom pive. Bilo kakvu diskusiju prekinuo je specifični zvuk motora. Kawasaki "Vulcan 400" se zaustavio na najbližoj mogućoj točki parkinga od našeg stola. Vozač je polako izbacio nožicu i parkirao, kao da ne pada kiša, potom je polako krenuo do zaklona i stola za kojim smo sjedeli. Skinuo je kacigu i ignorirajući vodu koja se cijedila sa kože u koju je bio obučen uz smiješak sjeo na kraj duge klupe.  Mahnuli smo mu uz osmijeh. Klimnuo je glavom, odložio kacigu i počeo čistiti vodu sa kožne jakne. Bio je gremanski plavokos sa onom tipičnom Njemačkom uređenom bradom. Kada je završio sa uklanjanjem viška vode polako je izvadio paketić papirnih maramica i obrisao ruke, potom posegnuo u džep jakne i izvukao paketić nekih njemačkih cigareta. Zapalio je sa Zippom i ispustio dugi dim. Par minuta smo proveli u tišini čekajući tko će prvi početi. Polako je postajalo tamnije, a kiša ipak popuštala. Njemac je prvi popustio. Obratio se na engleskom pokazujući glavom ka našim motorima.

"Vaši motori?"
Klimnuh glavom.

"Naši i dobro pokisli."
Nasmijao se.
"Ovdje se često spusti kiša, a nas na dva kotača to uvijek dobro opere. Kamo putujete?"
"Hamburg ali večeras nema dalje, kasno je."

Klimnuo je glavom i polako povukao dim iz cigarete potom pokazao rukom prema našim motorima.

"Koliko kubika i koliko konja?"
"Sto i sedamdeset pet, dvjesto i pedeset i tristo pedeset kubika."  Izbacio sam brzo i u jednom dahu čekajući komentar. Nasmiješio se.

"Svaka čast iz Jugslavia na tome do Hamburga. To treba odvoziti. Ove godine sam bio na Jadran kod Split, prekrasno." 

Razgovor je nakon toga potekao prirodno i opušteno. Njemac se zvao Jirgen i bio je "bajker po uvjerenju". Proputovao je dosta Evrope na dva kotača, a i jedan dio "Juge". Kiša je stala. Jirgen je otišao do motora i vratio se sa pljoskom koju je izvukao iz bisaga. Potegao je gutljaj potom pružio pljosku Streli. Strela se nije dvojio potegao je dobar "gut" pa dodao Škotu. Kada je pljoska stigla do mene već je bila pri kraju. Ispraznih ostatak i vratih je njemcu. Jirgen se nasmiješio i spremio je u džep jakne, potom nam pažljivo objasnio da na umjetnom jezeru, par kilometara dalje postoji kavana "Chopper". Vlasnica ima oko pedeset godina ali bajkeri su dobrodošli. Iza kavane je privatni vrt i mala kućica. Pripadaju vlasnici i često dopušta bajkerima da postave šator na noć dvije u vrtu. Treba samo popiti pivu i malo popričati sa istom potom je zamoliti za pomoć oko prenoćišta. U vrtu postoji tekuća voda i vanjski WC tako da je isto kao i kamp, a sve besplatno. Uz sve navedeno i ekipa koja se okuplja u kavani je OK, a kobasice dobro pečene. Mahnuo je rukom i uzeo kacigu. Gledali smo ga dok je startao motor i polako krenuo sa parkinga obilazeći poveliku baru masne vode. Pogledali smo se i Škot mahnu glavom u pravcu nestajućeg Jirgena.

"Idemo na to jezero, kaže da je maksimalno pet do šest kilometara odavde?"

Klimnuh glavom.

"Vodi ti imaš najbolju orijentaciju i najbolje si vjerojatno zapamtio što je rekao."

Strela ga pljesnu rukom po ramenu. Polako smo navukli kacige i nevoljko prišli vlažnim sjedalima motora. Noć se već polako spuštala. Nastojao sam ne zaboraviti "da je najvažnije prvi odvojak od ceste lijevo". Motori su startali bez problema.

Kavana "Chopper" je izvana sličila na neki Saloon iz western filmova. Čak je imala i prečku za vezivanje konja cijelom duljinom ispred ulaza. Uz prečku nisu bili vezani konji nego parkirano par dobrih motora. Iznad staklenog ulaza je bio svijetleći natpis "Chopper". Pažljivo smo parkirali, već je bilo pomalo hladno nakon kiše. Polako smo ušao u polutamu. Sve je bilo jednostavno uređeno i bez ukrasa. Drveni stolovi i klupe, diskretna polutama i neka poluglasna rok glazba sa dobro raspoređenih zvučnika. Na drugom kraju je bio dugi šank sa barskim stolicama. Jedino su zidovi bili ukrašeni posterima iz filmova i posterima raznih tipova motora. Ugodna rupa sve u svemu. Dva stola su bila zauzeta. Za jednim su sjedila dva lika sa duljim bradama u kožnim jaknama i prslucima od trapera. Prsluke su krasile razne oznake, a lica likova brade. Noge u kaubojskim čizmama su nemarno opružili pored stola. Kratko su nas pogledali potom se vratili svome pivu u kriglama. Za drugim stolom je sjedio par. Cura je očigledno imala problema sa težinom i povelikom zadnjicom utegnutom u kožne hlače. Lik je bio mršav i oštrog pogleda sa štakorskim izrazom lica. Bio je najmanje za glavu viši od cure. Dok smo prilazili šanku rekao je nešto curi. Ova se okrenula i dobro nas odmjerila. Pripisah to radoznalosti. Iza šanka su pričali jedan debeli nijemac i zgodna žena. Sudeći po opisu bila je to vlasnica. Samo je djelovala najmanje desetak godina mlađa od pedeset. Plava kosa joj je bila vezana u konjski rep. Grudi su bile stvarno veće od normalno velikih, a struk uzan. Okrenula se i nasmiješila kada smo sjeli za šank. Zamjetih da je solidnu zadnjicu ubacila u uzane traperice koje su uz to isticale i par duljih nogu. Sve u svemu bila je seksipil. Lice je bilo pravilnih crta i okruglo, ten više nordijski crvenkast, oči plave i pogled oštriji. Progovorila je nekim dubokim ženskim glasom.

"Izvolite mladići." Odmjerila nas je polako.

Naručih tri piva od 0,3 na svome lošem njemačkom. Nasmješila se i klimnula glavom onom debelom plavokosom debilu koji nas je odmjeravao sa neskrivenim prezirom. Preko volje je otišao do pipe i počeo točiti pivo.

"Dolazite iz daleka?" Bila je radoznala.
"Iz Jugoslavije."
"Daleeko, bila sam tamo na moru lijepo je." One oči su stvarno imale nešto u plavetnilu dubine.
Debeli je donio tri pive i stavio ih pred nas. Ona ga pogleda prijekorno i rasporedi ih svakome po jednu, potom je izvadila cigaretu i zapalila je. Debeli se odmakao kao da ga smeta dim cigarete. Nasmiješila se i mahnula prema debelom.

"Njemu smetaju cigarete misli da ima astmu. Stalno kuka o tome da radi posao bez veze i sve mu smeta. Pitam se zašto ga držim još uvijek. Ovdje ste u okolici ili u prolazu?"

Trudio sam se biti odmjeren i šarmantan.

"U prolazu i tražimo neko mjesto ili kamp za prenoćiti."

Nije ništa rekla odmjerila me je ispod oka i udaljila se prema polici sa pićima. Promatrao sam je dok je polako ubacivala led u čašu, a potom isti obilato zalila iz neke boce. Polako se vratila, a ja sam razmišljao kako se kreće lako i elegantno sa tim prevelikim grudima. Polako je položila čašu na šank ispred sebe i otresla pepeo cigarete. Povukla je dobar gutljaj.

"Vjerojatno očekujete prenoćište u mom vrtu. Imate šator?"

Brzo klimnuh glavom.

"Imamo sve što nam treba, a vas su preporučili kao osobu koja ima razumijevanje za moto putnike."

Pokušao sam biti ljubazno šarmirajući uvlakač. Odmjerila je Škota sa zanimanjem potom se ponovno obratila meni.

"OK možete postaviti šator u vrtu na noć dvije. Carsten će vam pokazati gdje." Pokazala je glavom na debelog na drugom kraju šanka. "Budite pristojni ili zovem prijatelje da vas umire. Motore možete pustiti ispred ulaza, tu su sigurni."
Polako je prelazila prstom po rubu čaše, potom povukla još jedan dim iz cigarete.
"Ova pića su vam na račun kuće ostalo plaćate, od hrane služimo samo ono na jelovniku iznad šanka."
Uzela je čašu u ruku i namignula mi.
"Idem reći debelom da vas odvede do mjesta za šatore, kada postavite šator navratite malo ovdje."

Dvadesetak minuta kasnije smo završili sa postavljanjem šatora. Vrt je bio ograđen željeznom ogradom i živicom. Kućica je bila na drugom kraju i doslovce izgledala kao "kućica u cvijeću". Šator smo postavili na malom travnjaku na kome se nalazio i zidani prostor za alat sa WC-om u produžetku. Na vanjskoj strani zida bila je pipa sa vodom i umivaonik. Sve u svemu koliko smo vidjeli kroz svijetlo koje je dopiralo sa parkinga vrlo ugodno okruženje. Ubacili smo ono vojno šatorsko krilo na pod šatora kao dodatnu izolaciju i bacili vreće za spavanje preko toga. Mahnuo sam rukom i zaputio se prema ulazu u "Chopper", Škot i Strela su me pratili bez riječi.
..................................
Na parkingu je bilo par motora više. Uglavnom za nas nedostižni "Suzuki" i "Kawasaki". Istina bio je i jedan Harley, nedefiniran ali sa jasnim oznakama proizvođača. Malo smo guštali "svo to kapitalističko blago" i pogledali se. Škot je slegao ramenima u stilu "što možeš njima je to lako dostupno". Dva mjesta na parkingu su zauzeli prerađeni "Ford Capri" sa širokim gumama i "VW Buba" ručno obojena u crno sa kromiranim branicima. Sve u svemu sudeći po ergeli prijevoznih sredstava vani u "Chopper-u" je bila zanimljiva ekipa.

Unutrašnjost bara je bila malo više zadimljena nego prije. Očigledno se nije štedjelo na cigaretama. Glazba je bila u stilu "između rock i country", a više stolova zauzeto uglavnom parovima dečko cura.
Prije nego smo sjeli za stol Strela je otišao do šanka i pogledao "Taglich Menu". Vratio se zadovoljan.

"Znači "Suzuki za dvije osobe" je dva hamburgera, dupli pomfri i dvije pive, cijena četrnaest maraka. To je za tri osobe OK, samo naručimo još jednu pivu i sve štima?"

Škot ga pogledao malo začuđeno.

"Suzuki za dvije osobe?"

Strela je klimnuo glavom.

"Tako sam skužio ima tri menija "Suzuki za dvije osobe", "Wurst parti Kawasaki" i "Chopper menu".

Slegoh ramenima.

"A što ti je "Chopper menu"?"
"Meni ništa ni rod ni prijatelj ali tamo piše koliko se kužim da su to dvije kobasice, dva jaja, dupli pomfri dvije pive i salata valjda od luka nisam siguran sa tim Zwiebel. Ali to ti je 20 marona."

Škot i ja smo se pogledali, jeli smo nešto prije par sati još nije bilo problema sa hranom izuzev normal Streline "vječne gladi". Škot mi namignu.

"Jebi ga dečko je u razvoju i treba jesti što češće ali da za početak uzmemo samo tri male pive?"

Pogledao sam Strelu i klimnuo glavom.

"Možemo taj suzuki ili chopper naručiti kasnije kada malo probavimo ono sa benzinske, OK?"

Strela nije skrivao razočaranje ali je klimnuo glavom. Pitao sam se kako je ostao vitak.

Čekali smo i promatrali okolne stolove. Onaj debeli konobar nas je ignorirao, a gazdarica je imala posla na šanku, intezivno je razgovarala sa dva visoka bradata lika u koži i točila čaše pive. Zamjetih da je ekipa ojačana za još jednu konobaricu tipično germanskog izgleda, plava kosa, bijela put, bujno poprsje utegnuto u košulju od trapera i uz to u minici i kaubojskim čizmama. Mahnuh konobarici ali je samo klimnula glavom i produljila ka slijedećem stolu. Par minuta kasnije gazdarica se odvojila od šanka i prišla našem stolu. Ljubazno mi se nasmješila.

"Što pijemo ili jedemo?"

"Može tri piva 0,3? Kasnije možda uzmemo jedan suzuki ili slično ojačan za jedno pivo."

Klimnula je glavom i pogledala me ispod oka, prije nego je otišla namignula mi. Škot je malo podigao obrve.

"Đoni matorki se digao klića na tebe izgleda? Ili mi se samo tako čini?"

Strela je samo blago klimnuo glavom. Slegoh ramenima.

"Ništa se još ne zna. Možda je samo ljubazna sa nama budući da joj djelujemo kao jadnici iz socijalističkog realizma."

Škot odmahnu glavom.

"Takve nemaju baš mnogo emocija niti osjećaja za politiku. Meni sliči na onu - uzmi sve što ti život pruža", klimnuo je i nasmješio se.

Pivo je donio debeli Carsten, bez riječi ga je posložio ispred nas i okrenuo se na peti. Očigledno nije baš pucao od želje niti za najmanjim kontaktom sa nama. Valjda nas je svrstao u "nižu životnu klasu". Škot ga je ispratio pogledom i podigao čašu.

"Živjeli luzeri i debeli nas ignorira kao i dobar komad konobarice i sve cure u lokalu."

Podigli smo čaše i otpili pivo. Strela je pokazao glavom u pravcu udaljenog stola za kojim su sjedile dvije cure. Pogledah pažljivije naznačeni pravac i sadržaj stola. Nisu bile loše, dapače bile su zgodne sa tipičnim germanskim facama i plavom kosom. Bolje je bilo što su bile u nekim majicama bez rukava, kratkim vrućim hlačicama i kaubojskim čizmama, uz to noge su im bile utegnute u neke crne najlonke. Sve u svemu bile su seksi obučene za ovo mjesto. Pitao sam se da li su došle nekim od ona dva auta ili motorom. Pričale su nešto između sebe i nisu mnogo obraćale pažnju na okolicu. Pogledah Strelu upitno. Klimnuo je glavom.

"Par puta su nas odmjerile. To nikada nije bez razloga." Škot je podigao obrve.

"Njih dvije za nas, a Đoniju gazdarica pa nam bude sve besplatno."
Obojica su se nasmijala. Ponovno bacih pogled ka šanku. Gazdarica je ispirala čaše i slagala ih u perilicu iza sebe. Radila je to vješto i profesionalno. Bio sam umoran ali pomisao na velike grudi gazdarice u mojim rukama i vjerojatno njeno veliko iskustvo u službi mog seksualnog zadovoljstva me je uzbudila.  Pitao sam se što bi sve bila voljna učiniti u seksu. Zaključio sam dosta toga. Iz kuhinje je počeo dopirati miris hrane. Prevagnuo je miris roštilja i pomfrija. Pitao sam se tko radi u kuhinji. Možda neka zgodna cura ili još jedan debeli Carsten? Ma nije važno dobro je bilo i ovo izvan kuhinje, a gazdarica je još jedan put pogledala u pravcu našeg stola. Za sada ide dobro.
................................................

Škot je namignuo pokazujući ka šanku i polako se digao od stola.

"Dečki idem do one dvije sa mojim "tarzan english" pa što bude bude."

Pogledao je Strelu mene potpuno ignorirajući.

"Ako sjednem za stol uskači na zadnje sjedalo."

Strela je klimnuo glavom i nasmiješio se. Počeh razmišljati zašto sam ja isključen iz igre. Po pravilu igra je uvijek bila za trojicu ovaj put Škot, vječni pokretač "idemo startati komade", me je isključio iz plana. Ipak prije polaska mi je namignuo i pokazao glavom ka šanku gdje je gazdarica lokala njihala svoje bujno poprsje pred onim likovima u koži. Polako je krenuo prema stolu one dvije predstavnice germanske rase, uz put je iznenada zastao za stolom neka dva lika sa oznakama na leđima i počeo neku priču. Ovaj trik mi je bio poznat uvijek blizu stola potencijalnih predmeta želja je bio stol koji je možda pogodan za kontakt. Kasnije se lako prebacivao na stol "predmeta želja" i sve je djelovalo izrazito prirodno i opušteno. Sjetih se ona tri mjeseca provedenih uz vožnju i opuštanje po Jadranskoj obali i Bosni, Škot je tamo bio "zakon" za cure. Pomislih da nema razloga da i ovdje ne bude isto. Strela je promatrao napredovanje Škota i namignuo mi.

"Koristi stari trik, brinem se za njega, uvijek izmisli nešto novo a sada je na starom. Možda je umoran."

Slegoh ramenima i posvetih se svojoj pivi. Par minuta kasnije Škot je zvršio razgovor sa ona dva lika i elegantno se prebacio za stol one dvije njemice. Pomislih da je stvarno majstor i zakon. Pogledao sam za šank. Ovaj put gazdarica je bila sama. Polako je glancala čaše iz sušilice i povremeno ispaljivala seriju prema debelom Carstenu i onoj konobarici. Namignuh Streli.

"Možda odem naručim jedan menu ako si za?"

Pažljivo je pratio situaciju sa Škotom i one dvije njemice čekajući znak da uskače ali je klimnuo glavom prema meni.

"Može želudac mi pomalo radi."

Uzeo sam čašu i polako se digao i krenuo prema šanku. Kada sam prilazio gazdarica me samo kratko pogledala. Ugodno se smjestih na visoku stolicu sa uzanim sjedalom. Sjedajući pomislih da onaj vic "Kada je prostitutka zrela za mirovinu?" - Odgovor: "Kada sjedne na barsku stolicu i propadne.", nije bio bez vraga. Samo je prostitutka bila iz neke znanstvene fantastike. Gazdarica me ponovno pogledala sa osmjehom.

"Mladiću što bih mogla učiniti za vas?"
Ton je bio između ciničnog i šaljivog ali to da me je zamijetila "na prvo sjedanje za šank" je bilo znakovito. Igra mi je dalje bila jasna ili je zainteresirana ili se igra mačke i miša i pali me kako bi kasnije imala temu za svoje seksualne maštarije. Već sam imao dovoljno iskustva da skužim sve spomenuto. Jedini pravac koji mi je iskustvo nalagalo bio je "direktan udarac u glavu" odnosno ili budi direktna u najkraćem roku ili odstupi odmah. Sve druge kombinacije davale su rezultat da ispadneš samo budala u "ženskim rukama", a dosta žena je rado igralo tu igru "napravi budalu od lika koji je zapaljen". Psihološki mi bilo lakše, i ovdje su važila ista muško ženska pravila, samo su možda žene bile direktne u iskazivanju svojih želja. Polako sam otpio pivu i pogledao je. Već je bila blizu mene gledajući me sa nedefiniranim osmjehom, odnosno dijelio nas je samo uski šank. Jebi ga ništa bolje mi nije padalo na pamet ali odvalih odgovor bez razmišljanja.

"Lijepe stvari ako bi isto vama bilo u glavi ali za sada ako možemo naručiti dva "suzuki menu" i jedan pomfrit više."

Računao sam na Strelinu vječnu glad i moj potencijalni promašaj kod gazdarice, tako da imam sa čime zaposliti zube i smiriti živce. Na moje čuđenje samo je sa osmjehom klimnula glavom i pogledala me ispod oka. Ovo je bilo više nego dovoljno za zaključak "o situaciji". Polako sam otpio pivo razmišljajući da li je bolji efekt da se vratim za stol ili da ostanem za šankom. Gazdarica se izgubila na minutu ali je ponovno bila nazad razmjenujući "uz put" par riječi sa likom na drugom kraju šanka. Kada je prišla položila je dvije uske visoke čašice ispred nas, potom je polako dodala po krišku limuna na svaku čašu i stavila slanik između. Nasmiješila se.

"Tekila, nazdravimo na eks."

Uzela je slanik lznula svoju nadlanicu i istresla malo soli na istu. Pogledala me prodorno pa sam ponovio njen postupak. Potom je podigla čašicu gledajući me u oči.

"Skol kako bi rekli vikinzi."
"Skol." Odgovorih ne baš svjestan što to znači.

Liznula je svu sol sa nadlanice i ispila tekilu "na eks". Učinih isto. Dok je sisala onu krišku limuna činila mi se izrazito seksi. Imala je neke pune usne. Ubacih svoj limun među zube i povukoh par "usisavanja". Legao mi je limun nakon tekile "na eks". Gazdarica je pokazala glavom iza mene.

"Ostao si sam za stolom ali mislim da ti se prijatelji brzo vrate. Sjedi nazad za stol donesem ti hranu i popričamo."

Ton i način kako je sve bilo izgovoreno nisu dopuštali bilo kakvu raspravu. Sve je bilo "uzmi ili ostavi". Polako sam se digao i krenuo ka "našem stolu". Uz put bacih pogled prema stolu onih njemica, Škot i Strela su nešto raspravljali sa istima. Sudeći po pokretima bilo je dosta "tarzana english – a" dopunjenog pantomimom. Polako se spustih na svoju stolicu stavljajući onaj ostatak pive u  čaši ispred sebe. Bacio sam pogled na "onaj stol" ali moji prijatelji nisu obraćali pažnju na mene. Bili su zauzeti sa nekim intezivnim objašnjenjem sa puno pokreta. Ako ne dođe gazdarica bit ću "na suhom" i sa svojim mislima. To nisam volio.

Atmosfera u lokalu je postajala "žešća" u zadnjih deset minuta. Prvo je puštena glazba "Born to be wild" pa "Road to heal", a sada je išlo "Yo, Ho, Ho, and a Bottle of Rum!" (fifteen man on the deadmans chest).
https://www.youtube.com/watch?v=89BlFxuyqYQ

Za susjednim stolovima su počeli udarati kriglama pive o stol u skladu sa ritmom glazbe. Dim cigareta i ponekog "jointa" je unatoč ventilaciji zamaglio pogled na okolicu. Sve je sličilo da ide ka nekoj kulminaciji samo sam se pitao čega. Kroz dimnu zavjesu zamjetih gazdaricu kako se sa poslužavnikom u ruci približava stolu. Njihala je kukovima vrlo prirodno. One grudi su sada bile u traper košulji sa raskopčanih par prvih gumbića odnosno vidio se manji dio majice ispod kušulje i veći dio grudi. Polako je spustila poslužavnik na stol i sjela. Zamjetih da su na poslužavniku kobasice luk i pomfrit u većoj količini. Uz sve su bile i dvije visoke čaše do dvije trećine ispunjene nekom bijelom tekućinom te dvije čaše pive. To nikako nije sličilo na "Suzuki menu" ali je obećavalo potencijalni dobar provod ove noći. Zaboravih na stol gdje su Škot i Strela dokazivali sposobnost komuniciranja na "tarzan english" i znanje pantomime. Ovo za mojim stolom je bilo realno i dobro oblikovano. Gazdarica se smjestila na stolicu preko puta mene i podigla jednu od onih čaša sa bijelom tekućinom.

"Rum Havana Club hladan najbolje ide. Skol."

Pogledah dekolte košulje majicu vidljivi dio grudi i osmjeh punih usana i više nesvjesno nego svjesno podigoh čašu.

"Skal madam."

Nasmijala se i ispila "na eks". Ponovih isto. Pjesma "Yo, Ho, Ho, and a Bottle of Rum!" se zvaršila, a sada je iz strateški raspoređenih zvučnika treštala "Drunken Sailer".
https://www.youtube.com/watch?v=qGyPuey-1Jw

Dim u zraku, atmosfera u lokalu, popijeni alkohol i cigareta u ruci su mi dodali hrabrost. Uhvatio sam je za ruku u kojoj je držala cigaretu i polako se naginjao prema njoj. Nije se odmakla ili izvukla ruku iz moje. Samo se blago nagnula naprijed i primila moj poljubac i jezik u usta. Lagano se odmaknula nasmiješila i povukla dim iz cigarete. Sjedila je naslonjena na stolicu promatrajući lokal. Polako je ugasila cigaretu i izvukla nešto što je sličilo na smotani Joint iz džepa košulje. Zapalila je sa Zippo  upaljačem koji je odložila na sredinu stola polako povukla dim i duboko ga udahnula. Iz zvučnika je treštao Nazareth "This flight tonight".
https://www.youtube.com/watch?v=ylW6sC6NNhY
 Polako se nagnula naprijed udišući dim iz jointa i pokazala prstom da se približim. Izdahnula je dim u moja usta dok su nam usne bile čvrsto spojene. Ovo je doista bila dobra trava sudeći po okusu ili je to bila opijenost "uspjeha u lovu". Odmaknula se i povukla dim uz osmijeh. Potom mi dodala joint. Povukao sam dim i vratio ga preko stola. Polako sam otpio ostatak iz čaše.

Pogledah prema onom stolu gdje su mi prijatelji izvodili pantomimu ali puno likova je ustalo od stola plešući  uz glazbu i ispijajući pivu. Ništa se nije vidjelo izuzev izmaglice duhanskog i dima indijske konoplje. Pogledah prema gazdarici. Smiješila se potom nagnula prema meni pružajući mi joint.

"Ja sam Hilda, a ti?"

Trudila se nadglasati glazbu. Uzeo sam joint i povukao dim. Stvarno je ovo bila dobra trava.

"Zoran ali zovu me Djoni."

Vratih ostatak joint-a preko stola. Povukla je dim duboko udahnula i mahnula konobarici koja je upravo prolazila. Nešto je odbrusila na njemačkom moja opijenost cijelom situacijom nije dopustila da skužim što. Minutu kasnije ispred nas su bile dvije nove čaše hladnog "Havana Club". Ispili smo na eks. Razmišljao sam da li će izvaditi još jedan joint ali na svu sreću nije, samo je otkopčala košulju do kraja sada su navalu grudi priječili samo tanka majica i činilo mi se još tanji grudnjak. Poljubili smo se preko stola. Uzeh njenu ruku u moju i pomiješamo prste u klupko. Na zvučnicima je počela glazba iz filma "The good the bad and the ugly".
https://www.youtube.com/watch?v=AFa1-kciCb4
Ljubili smo se dugo. Odvojila se od mene i duboko udahnula.

"Sladak si Džoni."

Ponovno je mahnula konobarici. Minutu kasnije ispred nas su bile dvije nove čaše. Klimnula je glavom i nasmiješila se.

"Skal Džoni!" (ponovno u stilu skool).

Podigoh čašu.

"Skal." Više me nije bilo briga za Škota i Strelu, put ili bilo što drugo jedino sam želio uvaliti se u tu mekoću i iskustvo zrele žene.

Polako me privukla i poljubila. Poljubac je bio jedan od onih koji "obaraju sa nogu". Druge dvije čaše su bile na našem stolu. Glazba je prešla u mirniji ritam ali dim je bio gušći. Iz zvučnika se  čulo "ONCE UPON A TIME IN THE WEST"
https://www.youtube.com/watch?v=6vn23e9GnhI

Prebacio sam se na drugu stranu stola i poljupci su bili dugi. Osjetih nokte na svojim leđima. Zavukla je ruke ispod jakne i noktići mačke su derali kroz majicu. Polako odvojih usne od njenih. Odmaknula se od mene. Pogledah prema onom stolu gdje se ubacili Škot i Strela. Škot je kroz pukotinu dima i ljudskih tijela gledao prema našem stolu. Pogledi su nam se susreli nasmiješio se u stilu "uživaj". Osjećao sam se moćno. Zagrlio sam Hildu i privukao je na rame. Nije se protivila, a nove dvije čaše su se našle ispred nas. Konobarica mi se nasmiješila. Sve je djelovalo dobro i previše dobro. Pogladih je drugom rukom blago po kosi.

"Do kada moraš raditi ovdje?"

Malo se odmakla od mene i pogledala me u oči, bio je to duboki čudni pogled.

"Do kada želim, debeli je tu on je ako ništa drugo pošten do kraja i sve će obaviti kako treba, ali ..."

Grlo mi se malo stisnulo ono "ali" nije obećavalo dobro. Pogledah je u oči prodornim pogledom.

"Ali što?"

Malo samo malo je iskrivila glavu. Potom je polako ali dovoljno glasno počela."

"Džoni ok si zgodan visok i to ali ja bih vas svu trojicu."

Malo se odmakoh od Hilde. Nisam bio siguran da sam dobro skužio što je rekla na kraju moj njemački je bio loš.
"Što misliš sa tim."

Pažljivo se okrenula i uhvatila me za obije ruke. Gledala me u oči.

"Ti tvoja dva prijatelja i ja to je kombinacija."

Osjećao sam se izgubljeno ili nisam dobro skužio ili je moj uspjeh sa Hildom "drek na žbici". "Časno odstupanje" nije bilo moguće jedino "agresivan pristup" je preostao.

"Kako misliš nas tri i ti. Što bi radili?"

Pogledala me sa osmijehom.

"Imam par video kazeta ako ti nije jasno što bi radili. Ali nije bitno ugodna noć. Ako se dogovorite dođi do šanka, poslije idemo kod mene."

Izvukla je ruke iz mojih i polako se počela provlačiti pored mene. Uhvatih je za ruku. U meni je ključalo želja, bijes, iznenađenje tuga.
 
"Možda bih ja volio dvije žene u krevetu, a moji prijatelji su se kako mi se čini udomili za noćas?"

Pogledala me nekim čudnim pogledom, potom je pogledala prema stolu sa Škotom i Strelom i one dvije njemice.

"Nisu one dvije su lezbijke ali vole očijukati sa dečkima tek toliko da si dokažu nešto, ne znam što. Što se tiče dvije cure u tvom krevetu i to je moguće ali sada sam u drugoj fazi."
Pogladila me rukom po obrazu i polako je spustila na moje grudi. U tom polu ustajućem položaju sa grudima ispod moga nosa i rukom na mojim grudima bila je taaako seksi.

"Džoni sladak si mladi komad, javi se kada se budeš vraćao doma možda budem u fazi koju ti voliš."

Polako se izvukla između stola i mene i otišla do šanka. Nastavila je točiti piće i glancati čaše. Djelovala je hladno i pričala sa svakim tko bi prišao šanku. Bacih pogled na gomilu hrane na pladnju, nije mi se jelo. Konobarica se stvorila pored mene i pustila mi na stol čašu sa hladnim "Havana Club". Iz zvučnika je deralo "Live is Life".
https://www.youtube.com/watch?v=EGikhmjTSZI

Pogledah za drugi stol. Škot se polako dizao uz osmjeh Strela je ustajao sa one stolice na koju se uvalio zbunjena izraza lica. Kroz izmaglicu dima nisam bio siguran da li su djelovali razočarano. Polako su prišli i sjeli za stol. Strela je zamijetio hranu i bacio se na kobasice i pomfrit. Škot me polako pogledao.

"One dvije su ...."
"Lezbijke." Dopunih ga.

Pogledao me umorno i klimnuo glavom. Polako je uzeo jedan pomfrit sa tanjura i ubacio ga u usta. Žvakao je temeljito da smiri hormone.

"Koliko dođe ovo zadovoljstvo hrane?" Djelovalo je da pita više reda radi, Strela je žvakao drugu kobasicu ne uzbuđujući se. Slegoh ramenima.

"Ništa Hilda časti odnosno gazdarica časti."

Pogledao me i ubacio drugi pomfrit u usta.

"Barem se tebi posrećilo. Spavaš kod nje noćas?"

Odmahnuh glavom.

"Prima ili svu trojicu ili ni jednog."

Strela je prestao žvakati kobasu i gledao u mene u stilu "sunčanica je kriva". Škot se nasmijao.

"Zna žena što hoće, život je jedan i što si joj rekao?"

Ponovno slegoh ramenima imitirajući Dudeka iz popularne serije "Gruntovčani".

"Kaj ti ja znam ne pačam se u politiku."

Škot se nasmijao, a Strela nastavio žvakati. Iz zvučnika je treštalo "Comandante Che Guevara ".
https://www.youtube.com/watch?v=SSRVtlTwFs8

Polako smo  napuštali stol, Hilda je još bila u svom filmu na šanku, glancanje čaša i povremeni razgovori sa likovima za šankom. Škot i Strela su krenuli prema vratima, ja nisam mogao to učiniti, još mi je u glavi sviralo "Comandante Che Guevara ". Tada je to značilo puno toga. Da nisi "peder nego lik" da si pomalo anarhist (za razliku od "tvrdog socijalizima") da si "faca". Polako sam prišao šanku i čekao da mi se obrati. Nakon par minuta se isplatilo nije izdržala.

"Džoni što mogu učiniti za tebe?"

Pogledah je jednim od svojih "sada i nikada više" pogleda razvijenih u par godina komuniciranja sa ženama.

"Ako ne puštaš glazbu po planu daj mi još jedan put "Live is Life"."

Dugo me gledala potom klimnula glavom bez daljnjih komentara.

"OK Džoni za tebe."

Okrenuo sam se i polako krenuo prema izlazu. Par koraka kasnije pratila me glazba "Live is Life". Nije to bilo što sam želio ali je ipak bilo nešto. Polako zatvorih vrata za sobom. Vani je bilo svježe i hladno. Polako sam krenuo prema šatoru koji smo postavili. U glavi mi još bila slika iz jednog pra starog filma "Sa Zapada", a remake istog je bio urađen par godina prije pod nazivom "Vatrene ulice". Ono "Live is Life" je bila scena kada lika koji je propalitet pitaju za pomoć da se riješe drugih siledžija. Isti im kaže "Želite bitangu koja će riješiti vaš problem? E pa nema kvalitetne bitange za malu lovu." Tada počinje glazba "Live is Life". Ubacih se u šator i umotah u vreću za spavanje. U mislima sam bio sa Hildom. Ona dvojica su već spavali "snom pravednika". Očigledno nisu ni poljubili niti jednu od one dvije "lezbe" pa ih nije imalo što mučiti. Mene je.

Sat vremena kasnije sam bio budan. Spavao sam možda petnaest minuta. Polako da ne probudim dva "pravednika" se izvukoh iz šatora. To je bio jedini šator koji smo posjedovali, ništa posebno makedonski "Lisca" za tri osobe. Polako sam navukao čizme i jaknu.  Izvukao sam cigaretu iz džepa traper košulje i zapalio. Duhan me malo smirio sjetih se reklame za "Marlboro"  - "Sa cigaretom nisi sam" i uz to slika kauboja na konju koji kuri upravo marlboro. Suzdržah smijeh. Polako sam krenuo svijesno ili ne svijesno prema "Chopper-u". Vani u kutu mi se činilo da vidim žar cigarete. Polako sam prišao. Carsten je sjedio na gajbi od pive i pušio. Čudna situacija za nekoga tko" ima  astmu i ne podnosi dim cigarete". Pogledao me ne baš iznenađen. Bilo je to tipično suho njemački "Čus" bez osjećaja. Stao sam pored njegove "fotelje" i povukao dim iz cigarete.

"Hilda zna da pušiš?"

Pogledao me mrzovoljno.

"Ne baš,  misli da mi smeta dim duhana."

Klimnuh mu glavom.

"I voli tri dečka u krevetu pa smo ti i ja jednaki."

Nije reagirao na izjavu. Povukli smo još par puta svatko iz svoje cigarete. Slegoh ramenima i izbacih svoj loši njemački.

"OK ne želim te gnjaviti idem natrag u vrt."

Bacio sam cigaretu i ugasio je petom čizme. Krenuo sam polako ka šatoru, iza sebe sam čuo tipično "Hei".
Okrenuh se na peti, Carsten mi je mahao slobodnom rukom. Polako sam mu prišao. Ustao je i bacio čik na beton potom ga pažljivo ugasio petom cipele. Stao je pred mene kao da me izaziva. Bio je skoro za glavu niži ali me gledao direktno u oči. Nisam se osjećao ugodno, bilo je nešto u tom debelom liku što je govorilo "ne zajebavaj ga bez razloga". Polako me odmjerio.

"Ja je volim i znam jedno, nikada nikome ne nudi ništa ako nije zainteresirana za njega. Zato vrati se nazad i zagrli je, ako ti je nešto ponudila znači da si ti prvi u igri, a ostalo pusti na stranu. Možeš ući na zadnji ulaz slijedećih petnaest minuta ti pustim otvoreno."

Polako se okrenuo i ušao na zadnji ulaz. Ostao sam sam sa sobom. Polako sam sjeo na gajbu na kojoj je minutu prije sjedio debeli Carsten. Lik mi je djelovao OK, sada nakon par razmijenjenih riječi. Zapalih novu cigaretu. Imao sam "cajta" popušiti cigaretu i ući na zadnji ulaz ako to odlučim. Na kraju krajeva mogao sam i na glavni ulaz bez frke. Bitno je ostati hladan. Nebo je bilo prekriveno zvijezdama. Par minuta kasnije ugasih pola cigarete petom i krenuh prema zadnjem ulazu. Bio je otključan. Polako otvorih vrata i provukoh se u svijetlo kuhinje. Carsten je upravo pričao sa debelom plavokosom njemicom, crvenom u licu od toplote električnog roštilja na kojem je okretala kobasice i hamburgere. Pogledali su me i produljili svoj razgovor kao da se ništa nije dogodilo. Polako prođoh prema slijedećim vratim i provukoh se kroz njih. Hilda je upravo izvlačila i slagala novu pivu u bocama u hladnjak. Zadnjica je bila znatno iznad hladnjaka i bila je jedna od rijetkih ženskih zadnjica na koju mi se dizao. Polako sam zatvorio vrata i čekao. Kada je završila slaganje okrenula se i iznenađeno ustuknula korak. Pogledala me i polako se nasmiješila.

"Ne spavaš Džoni?"

Već točno spominjanje mog nadimka je govorilo dosta. Odmahnuh glavom.

"Ne mogu, mislim na tebe i onih par poljubaca koji su bili tek tako."

Nadao sam se da je moj njemački dosta precizan nisam želio da sve dobije drugi tonalitet. Mahnula mi je rukom da priđem. Dok sam prilazio izvadila je bocu "Havana Club" iz hladnjaka i dvije čaše. Polako je nasula piće i pružila mi čašu. Nadao sam se da to nije ono "popij i nestani". Podigla je čašu.

"Skal." Ponovno je to zvučalo kao skool.
"Živjeli ." Odgovorih.

Pogledala me iznenađeno i nasmiješila se. Ispili smo na eks. Gledao sam je, bila je za glavu niža od mene. Gledala me bez izraza lica potom me polako uhvatila za rub jakne i povukla ka sebi. Poljubac je bio dug.

"Noćas uzimam samo tebe ali sutra nestani."

Sve je bilo izgovoreno uz smiješak i nije zvučalo grubo. Uhvatih je za ruku i ponovno poljubih. Poljubac je bio jedan od onih "praskavaca" – ravno u glavu. Stisnula mi je jače prste i pustila ruku potom otišla do konobarice nešto joj objašnjavajući tihim glasom. Pogledah po lokalu. Bilo je skoro pusto. Za stolovima je ostalo još par ljudi. Dva para koji su se nemilice ljubili i nekoliko polupijanih samaca. Prišla mi je i uhvatila me za ruku, potom nježno poljubila. Polako smo krenuli ka kuhinjskom izlazu. Dok smo prolazili kroz kuhinju pogledah Carsten-a, samo mi mahnuo rukom i produljio pričati sa onom debelom kuharicom. Kuharica je gledala za nama dok sam pažljivo puštao ulazna vrata, nadao sam se da će provesti noć sa Crastenom mislim da si pašu.

Polako smo prešli kamenu stazu od restorana do kuće. "Kućica u cvijeću" je i iznutra izgledala isto. Prizemlje sa velikim dnevnim boravkom prepunim cvijeća u posudama i kat sa spavaćim sobama. Nismo stigli do kata.
.............................. **************** ............

Pravac Hamburg
Evidentirano
Nikada ne raspravljaj sa budalama. Promatrači neće uočiti razliku između vas. "Mark Twain"

Đoni

  • Kawas... ...
  • ***
  • Offline Offline
  • Postova: 151
Odg: Dečki iz predgrađa
« Odgovori #26 : 11. Srpanj, 2015. - 09:58 »

Pravac Hamburg

"Popušio bih ti da dođeš sebi ali nemam povećalo da ti ga nađem!"

Strela je bio u svom elementu, gurajući vrhom kaubojske čizme komadić sendviča prema košari za smeće. Ja svoj sendvič nisam pojeo. Ležao je na klupi pored mene na komadu najlona. Ponovno je na meniju bilo sendviči od  "kruha sa najlonkama" i neke suhe salame, uz to po limenka kole svakome. Ovo je bila neka jeftina kola u bijelim limenkama. Nije bilo bitno imala je skoro isti okus kao originalna Coca Cola. Otpio sam gutljaj iz limenke i zapalio novu cigaretu. Škot me upitno pogledao.

"Koji ti ku..$..c Djoni, nisi progovorio niti riječ zadnjih par sati? Nije ni čudo da se Strela brine za tebe."

Odmahnuh glavom izbjegavajući pogledati ih u oči.

"Dečki "no sikiriki", samo sam umoran."

Strela je laganim udarcem noge smjestio ostatak sendviča pored košarice za smeće i okrenuo se.

"Pa daa ti si "radiijo" cijelu noć i sada bi te trebali žaliti. Mada moram priznati ona kava i kajgana ujutro su bili prava stvar. Jedina korist od tvog seksanja sa ekstremnim parom sisa."

Ipak je pokupio rukom komadić kruha i salame od sendviča i ubacio ih u košaru. Pripisah njegov ispad tome što mu je zadnji komadić sendviča ispao iz ruke dok je posezao za limenkom cole. Kada je hrana bila u pitanju lako je pucao po živcima. Škot ga je pogledao sa zanimanjem. Odmahnuo je rukom i slegao ramenima.

"Pusti Djonija na miru, ako je ok i možemo dalje, svaki dalji razgovor i podjebavanje bi bili bespredmetni."

Strela je morao "imati zadnju".

"Pustio bih ga ali mu se očigledno nije digao noćas pa je sve morao odraditi jezikom. E sad vidiš razhebo je istegao ili potrošio jezik pa od jutros šuti."

Hilda je to jutro napravila jaja na kajganu u četiri tanjura i punu posudu filter kave. Dodala je i bokal svježeg soka od naranče. Sve je smjestila na malu terasu prema vrtu. Nakon toga me probudila i obavijestila da pozovem prijatelje.

Doručkovali smo uz malo razgovora. Meni se  spavalo i nisam želio otići od te žene ali dogovor od sinoć i jutarnji doručak sa kavom jasno su govorili da "nema daljnje rasprave". Uz sve navedeno bila je ljubazna ali distancirana, kao da se ništa nije dogodilo već samo služi goste u svom lokalu. Škot je ubacio par ljubaznih riječi na engleskom, a Strela je samo par puta rekao "Thank you madam".

Šator smo spakirali za petnaest minuta. Bilo je oko 9 sati kada smo prišli motorima. Hilda me ipratila do motora. Pogledao sam je, a ona se nasmiješila i dala mi pusu u usta. To je bilo sve. Pogladio sam je po obrazu vrhovima prstiju potom se okrenuo prema motoru. Škot i Strela su već sjedili na svojima gledajući u drugom pravcu.  Dok sam se okretao osjetih da me uhvatila za lakat sa leđa. Zastao sam i kada me povukla okrenuo sam se ka njoj. Gledala me u oči uz osmijeh. Potom me polako privukla i poljubila nježno. Bio sam zbunjen. Ona je samo posegnula rukom u džep jakne od trapera koju je nosila u tom hladnom jutru i izvukla metalnu tabakeru i zippo koji je palcem držala priljubljenog za tabakeru. Polako mi je pružila tabakeru sa zipp-om.

"Uzmi da me se sjetiš ponekad. Imaš tri travke unutra pa pazi. Ako prolaziš ovuda u povratku javi se ali ne očekuj puno. Moglo bi postati ozbiljno, a ja bih ti bila majka .."

Uzeo sam poklon gledajući zbunjeno. Okrenula se i otišla bez riječi. Gurnuo sam tabakeru i Zippo u unutarnji džep jakne i zajahao motor. Nije mi se išlo ali bio sam svjestan da nema razloga ni logike ostati. Jednostavno to je bilo to.

Petljao sam sa tri drukera na mojoj istočno njemačkoj kacigi pokušavajući pričvrstiti plastični vizir za cijelo lice. Kada mi je to pošlo za rukom navukao sam kacigu i startao MZ-a te bez puno "zagrijavanja" krenuo. Škot i Strela su me pratili. Petnaest minuta kasnije izbili smo na auto cestu za Frankfurt. Dodao sam gas pazeći pri tome da ne prelazim 90 km/s što je bila Strelina maksimalna putna brzina. Nisam želio razmišljati niti analizirati, a najmanje pričati sa bilo kim. Zato sam držao tempo i usredotočio se na cestu.

Farnkfurt smo obišli auto cestom i produljili prema Dortmundu. Nakon toga je plan bio auto cestom preko Munstera i Bremena prema Hamburgu. Uglavnom pravac bez puno "oštrih" uspona koji su za naše konjske snage bili poražavajući. Vozili smo skoro dva sata kada je potreba za benzinom naložila skretanje na prvu crpku. Natankali smo benzu i prebacili se na parking. Strela je bez riječi otišao da automata za kavu na benzinskoj i donio tri papirne šalice sa tipičnom njemačkom filter kavom.

Cigaretu sam zapalio Hildinim Zippo-om. Nastojao sam ne misliti puno, još mi je prošla noć bila svježa u glavi i ma koliko se trudio nisam je mogao zaboraviti. Jedini zaključak je bio da je "to žena za mene". Škot je izvadio kartu i zbrajao kilometre koji su nam preostali. Nejasno sam čuo njegov razgovor sa Strelom "da se radi oko još 450 km, pa nije siguran da li je to moguće danas, već je podne". Zaključio je da ako produljimo ovim tempom možemo računati u najboljem slučaju negdje oko 22 sata da smo u Hamburgu, a budući da nas čeka par prijelaza po lokalnim cestama i pauze za odmor.

Pogledali su u mom pravcu. Slegao sam ramenima i polako otišao do košare za smeće i ubacio praznu šalicu od kave. Prišao sam motoru i bacio čik cigarete na zemlju te ga pažljivo zagasio vrhom čizme. Namignuo sam Škotu i skinuo plastični vizir sa kacige te ga ubacio u vojničku torbu na prtljažniku. Stavio sam naočale za sunce i navukao kacigu. Škot je slijedio moj primjer. Polako smo krenuli sa parkinga.

Ritual sa kavom i benzinom smo ponovili još dva puta. Sada oko sedam sati poslije podne, mrtvi umorni smo sjedili nadomak Bremena u parku nekog malog mjesta čiji naziv nismo mogli ni skužiti niti izgovoriti. Jednostavno od devet ujutro do sada smo napravili samo par pauza i umor i kilometraža su uzimali svoje. Od oko devet sati puta više od sedam smo proveli u vožnji. Zbroj je bio preko 400 km. Čekalo nas je još nešto oko 150 ali nakon pauze nije nam se vozilo dalje. Sve to je bio dodatni razlog da se podigne prag razdražljivosti i počne "bockanje".

Polako sam ustao sa klupe i podigao sendvič. Dva komada sterilnog kruha sa nešto nedefinirane  salame. Pružih sendvič Streli.

"Uzmi ja ne mogu jesti."

Pogledao me oštro, a potom opalio rukom po ramenu.

"Jedi Djoni čeka nas još koji kilometar. Treba ti snaga, a Hildu nabij na ku..$..c u mislima pa sve bude  ok."

Zvučalo je prijateljski i umirujuće. Nisam imao volje komentirati bilo što. Najlakše  je bilo zagrizi sendvič i šuti. Žvakao sam polako. Škot me odmjerio i počeo oprezno.

"Kupio sam karticu za telefon, a preko puta parka ti je govornica. Da nazoveš Gogu i javiš joj da stižemo kasno. Nije frka petak je pa vikend sigurno ne radi."

Klimnuo sam glavom gutajući bezvoljno onaj sterilni sendvič.
"Možeš je i ti nazvati. Imaš broj."

Prije polaska sam im dao Gogin broj telefona, kao kontakt za slučaj da se netko odvoji ili izgubi odnosno "za rezervu".

Minutu kasnije Škot se zaputio prema govornici. Ja sam ostatak sendviča pružio Streli i zapalio novu cigaretu. Strela me odmjerio prijateljskim pogledom potom odložio sendvič na klupu i pljesnuo rukama.

"Daj Djoni matorih pičića ima po izboru bilo gdje. Sredi se malo u glavi, idemo do Goge, a tamo su mlade cure po mjeri za nas. Ne misliš valjda da se druži sa fosilima. Samo ništa ne pričaj Miri kada se vratimo."

Blago me udario po ramenu. Klimnuh glavom i otpih ostatak cole. Imao je pravo, samo mi je trebalo vremena da posložim stvari. Bilo je ugodno imati prijatelje pored sebe u ovakvoj situaciji. Strela mi vratio ostatak sendviča nakon što je zagrizao komadić.

"Pojedi to trebat će ti, od jutros smo samo na kavi."

Škot se vratio zbunjena izraza lica.

"Nitko se ne javlja, valjda je izašla nekamo ili nije vrag da ima problema."

Ubacio sam ostatak sendviča u usta i posegao za Škotovom limenkom cole. Trebao mi je jedan gut da isperem onaj sterilni kruh. Pogledah Škota i odmahnuh glavom.

"Jebi ga koji bi nam bio daljnji plan u tom slučaju?"

Škot pogleda Strelu pa mene.

"Vozimo dalje, a zovemo sa prve benzinske ponovo. Na kraju krajeva ima kampova oko Hamburga."

Polako smo krenuli ka motorima. Strela je prije polaska pokupio naše limenke i bacio ih u košaricu sa smećem. Mali uredni park je djelovao umirujuće pri svijetlu zalazećeg sunca. Neka djeca su zagledala naše motore parkirane na ulazu u park. Nije mi se dalo ponovno stavljati plastični vizir, za cijelo lice, na ona tri drukera istočno njemačke kacige, očigledno predviđena da nešto pričvrste na tenk, pa samo nabacih naočale za sunce i polako navukoh kacigu. Kaciga mi je djelovala teško, nadao sam se da ću ovdje u centru "trulog kapitalizma" naći nešto lakše. Neku integralnu kacigu sa vizirom koji se podiže i spušta na nekoj rasprodaji. U jugi su takve kacige bile "pravo malo bogatstvo" kao roba iz uvoza. Ovdje je to trebalo biti jeftinije ako mi "uleti" prava rasprodaja.

Prije polaska mahnuh Škotu. Polako je ubacio u prvu i prišao mom motoru.

"Ako je frka sa Gogom zovemo Bosu i njen broj imate tako da je ona slijedeći kontakt. Prenesi Streli."

Klimnuo je glavom dok sam ja drugi put startao MZ-a koji je u zadnjih 100 km pokazivao sujetu i svoju volju. Sve je izgledalo malo "bez veze" odnosno "krenulo je loše".

..................... ***************** ...................

Sat kasnije Škot je nezadovoljno pustio slušalicu i izvukao karticu iz slota telefonske govornice. Nas dvoje smo promatrali iz daljine njegov pokušaj da dobije Gogu. Strela me pogleda i slegnu ramenima.

"Očigledno nije doma "pa da ga jebeš"."

Klimnuh glavom promatrajući malu benzinsku na kojoj smo stali. Parking pored je bio ograničen na par mjesta, a kafić uz benzinsku je bio minijatura sa šankom. Noć je već zamijenila zalazeće sunce. Škot je prišao odmahujući glavom.

"Ne javlja se. Da nazoveš Bosu?"

Odmahnuh glavom.

"Ona je nekih 70 – 100 km dalje od Hamburga nema pomoći, a i u zadnje godine smo razmijenili samo dva pisma, pustimo to za krajnju nuždu."

Škot klimnu glavom potom je pokazao ka kafiću.

"Idemo na pivu i pitati za kamp."

Krenuli smo kao jedan. Izgledalo je kao grupa iscrpenih rudara. Sličilo je tome, prljavi neobrijani sa licima zaprljanim prašinom sa ceste i mirisom benzina dvotaktnih motora koji se širio oko nas.

Konobarica za šankom je bila oličenje skladnog tijela i ljepote. Ništa na njoj nije bilo ni preveliko ni premalo. Odmjerila nas je jednim brzim pogledom bez interesa. Naručih tri male pive i u minuti su tri limenke 0,33 i tri čaše bile ispred nas. Bili smo jedini gosti. Natočili smo i nazdarvili jedan drugom tek toliko da razbijemo "loše vibracije". Otpih samo gutljaj. Pogledao sam konobaricu koja je glancala čašu i promatrala nas. Imala je lijepo lice, pravi pojam germanske ljepote svijetlog tena i plave kose. Sve su krasila dva krupna plava oka i prezrivi pogled.

"Na putu smo i trebamo kamp za prenoćiti u pravcu Hamburg. Možete nam nešto preporučiti?"

Pogledala me cinično.

"Iz Bugarske ste?"

Odmahnuh glavom.

"Jugoslavija."

Pogled se promijenio. Sada je djelovao više prijateljski.

"Bila sam u Jugoslavija tamo oko Dubrovnika. Prekrasan grad i puno povijesnih spomenika."

Odložila je čašu na šank i naslonila se rukama na isti.

"Prvi kamp vam je još 70 km niz auto cestu. Skupo je i nema ništa posebno od ponude. Ima druga mogućnost."

Namignula je.

"Zatvaramo za sat vremena, iza kafea je nadstrešnica preko pregradnog zida. Vanjski WC vam pustim otvoren, tako da ako imate vreće možete prenoćiti na paletama za "kištre" pive. To vam je besplatno."

Pogledah Škota i Strelu. Klimnuli su glavom.

"OK hvala."

Nasmijala se i okrenula prema fritezi za pomfrit. Ovdje je to bio neizostavni dio inventara skoro svakog kafića. Istresla je polupraznu vrećicu pomfrita u fritezu. Minutu kasnije se miris pečenog pomfrita raširio kafićem. Još smo pili pivu. Konobarica je izručila sadržaj friteze na veliki plitki tanjur dodala kechup i majonezu te stavila tanjur pred nas.

"Na račun kuće. Moj dečko isto vozi motor."

Sve je bilo začinjeno osmijehom. Pitao sam se što vozi njen dečko. Suzuki ili Kawasaki možda i Hondu. Za nas je to bilo nedostižno. Dok smo praznili tanjur konobarica se polako presvukla u prostoriji iza šanka. Sada je bila u uzanim trapericama majici i tenisicama. Zamjetih da je popravila make up i dodala ruža na usne. Stvarno je bila komad. Kada se začuo motor VW bube ispred kafića i dva kratka znaka sirenom, mahnula nam je rukom. Slijedili smo je i čekali dok je zaključala kafić i uključila alarm. Mahnula je prema mat crnom VW bubi, sa tamnim staklima i dosta kroma, koja je čekala na parkingu, potom nas pozvala rukom da je slijedimo. Bili smo iza kafića. Otključala je metalna vrata - rešetku koja su ograđivala prostor sa praznim bocama i vanjski WC. Pogledala nas je.

"WC je desno kada krenete zatvorite vrata. Ugodna noć."

Lagano je otrčala prema parkiranom autu. Pogledali smo se. Bilo je dovoljno. Iako nismo progovorili niti riječi svi smo mislili isto. "Još jedna ok osoba, nisu ljudi loši samo ih mi ponekada loše doživljavamo."

Motore smo preparkirali da nam budu "na dohvat ruke". Izvadio sam posude od aluminija sa špiritnim kuhalom. Strela je složio par drvenih paleta u dio prostora koji je zidom bio odijeljen prema vani, potom izrezao nožem dvije veće kartonske kutije od pića i posložio ih na palete. Sve u svemu bila je dobra podloga za vreće, a zid i nadstrešnica su nas štitili od svake moguće kiše. Torbe smo naslagali do paleta, potpuno zaštićene od kiše. U toaletu sam nasuo vodu u alumijski zdjelu i stavio je na špiritno kuhalo. Sjedio sam na jednoj od tri plastične kištre za pivu koje smo izvukli "za sjedalice". Polako sam miješao juhu iz vrećice dok je Škot posložio vreće na palete i karton. Ovu noć smo riješili na "ugodan način".

Polako sam presuo juhu od rajčice u aluminijske šalice i ugasio špiritno kuhalo poklopcem. Pili smo juhu ne pričajući ništa. Par minuta kasnije je počela sitna kiša. Trajala je kratko potom se razvedrilo. Izvadio sam metalnu tabakeru, poklon od Hilde, i izvadio jedan od tri joint-a koji su počivali unutra. Zapalio sam ZIPPO-om i povukao dubok dim. Potom sam joint dodao Streli. Joint je kružio do kraja bez riječi. Kada sam ugasio petom ostatak Strela je pokazao palcem preko leđa i otišao do paleta. Bez riječi se umotao u vreću. Već minutu kasnije smo ga čuli kako diše duboko i ravnomjerno. Škot je izvadio cigaretu iz kutije i zapalio. Bila je to njegova omiljena Drina bez filtera. Polako je povukao dim i pogledao me.

"Znaš uvijek sam se pitao ti i Bosa, je tu bilo nešto. Mislim, slala ti je neke stvari iz njemačke a i poneko pismo koliko se sjećam, pa ne mislim da je to bilo samo radi Goge."

Slegao sam ramenima bez volje za detaljnim objašnjenjem.

"Bilo je ali samo jednu noć."

Škot je klimnuo glavom. Potom je ugasio nedovršenu cigaretu petom i digao se sa kištre.

"Idem u krpe, a ti si sretnik jure te i mlađe i znatno starije."

Dok je odlazio prema paletama i kartonu za spavanje imao sam želju da ga "nabijem nogom u guzicu". Škot je bio "zakon" za sve žene. Sa tim plavim očima crnom kosom i višim rastom, vitak  širokih ramena, uz to sve začinjeno ugodnim razgovorom dobro načitanog lika,  bio je neodoljiv. Strela je jednostavno slijedio Škota i uzimao "što ostane". Ja sam bio u "drugom filmu" ali ni približno uspješan kao Škot. Škot je uvijek imao "stalnu curu" i ponešto "za skratiti noć". Ja sam ili imao vezu ili neke neobvezne sex pustolovine ali nikada tako sređen i opskrbljen curama kao Škot.

Posegao sam u džep jakne i izvadio metalnu tabakeru. Izvukao sam još jedan Joint. Polako sam povukao dim promatrajući nebo preko ruba pregradnog zida. Rzvedrilo se i zvijezde su ponovno prekrile svod. Škotovo pitanje o Bosi je bilo okidač.

Goga i Bosa

Goga je bila u Njemačkoj. Primio sam dva pisma u kratkom razmaku. Prvo je bilo naslovljeno na moje ime ali uz to u zagradi "Vitezovi jedne dame". Već to u zagradi me smetalo. Nisam se osjećao vitezom, a još manje sam Gogu doživljavao kao damu. Doživljavao sam je kao običnu curu iz predgrađa isto kao što smo i mi bili samo likovi iz predgrađa. Sadržaj je bio pun zahvalnosti sa puno patetike i zahvale svakom ponaosob. Pisala je da je Bosa za početak smjestila kod sebe ali da joj je našla posao u kemijskoj tvornici, što je u Njemačkoj na cijeni, pa će uskoro imati "svoju gajbu" i čeka nas u posjet. Ono "vitezovi" je ponovila više puta. Pismo sam pročitao glasno pred Škotom i Strelom, dok smo sjedili u omladinskom "Kod Benija", bez komentara. Strela je samo slegao ramenima, a Škot odmahnuo rukom.

"Stvarno je bila puknuta i sjebana. Nije ni čudo. Mi "vitezovi" smiješno. Samo smo uradili ono što smo smatrali da je ispravno."

Strela je klimnuo glavom i započeo priču o Slađani i njezinim prijateljicama Irmi i Dadi. Normalno pismo i Goga su pali u zadnji plan. Ove cure su bile tu na dohvat, a mi napaljeni mulci uz to Strela je već provozao Slađanu na svom motoru i dogovorio druženje za tri para. Ostalo je još samo kupiti cugu i napraviti roštilj kada Škotovi "matorci" odu do vikendice pa naše zajedničke prostorije kod Škota u podrumu ostanu potpuno slobodne. Planiran je dobar provod sa roštiljem cugom glazbom i dosta seksa. Kasnije se sve realiziralo ali bez seksa.

Drugo pismo je bilo naslovljeno na mene sa podvučenim imenom. Mislio sam da mi piše Bosa ali bilo je od Goge. Isto je bilo bez patetike i "vitezova". Pisala je da je kod Bose u stanu u Hamburgu, da Bosa ima "prijateljicu" koja je i više od toga. Prijateljica je par godina mlađa od Bose ali zgodna i visoka. Njih dvije imaju u planu zajednički kupiti neki stan, a to je u Njemačkoj dosta skupo. Goga ima u planu iznajmiti svoj stan i "biti svoja".

Ostao sam zbunjen. Ono Bosa i prijateljica nije bilo pojašnjeno do kraja, a po mom iskustvu Bosa je bila sve prije nego lezbijka. Od Bose nisam dobio niti jedno pismo. Sve je ležalo u nekoj čudnoj izmaglici. Odlučih se na neodređeni odgovor bez pitanja ili objašnjenja. Jednostavno sam napisao Gogi da joj želim sreću u poslu i nalaženju stana te da pozdravi Bosu. Cijelu zimu i rano proljeće nije bilo nikakvog odgovora.

Gogina mama je dva mjeseca nakon Goginog "nestanka" napustila Goginog oca. Ne znam što je znala i kako ali jedne nedjelje nakon mise u crkvi prišla mi je i uhvatila me za ruke. Rekla je samo "neka vas bog čuva" potom se okrenula i otišla bez riječi. Kada je napustila muža otišla je kod svog bratića u Suboticu. Taj je po pričama bio neki gadan lik u godinama i sa puno trauma još "iz  partizana" gdje je sudjelovao kao dečko od 17 godina, a i bio je neki lik u CK Vojvodine.

Kasnije je kružila ne potvrđena verzija "kada je Gogin Stanko navodno došao sa pištoljem po svoju ženu, da je dobio cijev od prastare "M48" u usta i više se nije usudio vratiti". Mnogi su to osporavali ali je meni sličilo na istinu. Uskoro je Gogin tata Stanko postao redoviti inventar kavane "Čakal" gdje je sa cugerima i sam zaljevao svoju tugu raspada obitelji "prouzročenog ženskim lažima i ćerkom kurvom". Dobar dio susjedstva ga je žalio. Oni oprezniji su ipak pazili što pričaju sa njim dok piju. Par naivnih je završilo na "šest mjeseci hlađenja". Mi smo čekali. Po nepisanom zakonu predgrađa "sve se imalo završiti do kraja". Mi smo poštivali zakon.
.................................... **************** .............................

Na starom HSR 48 receiveru je treštala glazba Cockney Rebel "Sebastian ". Sklopljena knjiga Richard Bach "Iluzije" mi je počivala na grudima, a znalačkim pogledom sam proučavao prljave noge u japankama. Izležavao sam se na kauču svoje sobe. Početak ljeta je bio dosadan. Jedina dobra stvar je bila što sam zaradio za novi cassette deck  JVC. Razmišljao sam o boljem načinu izuzev "omladinske zadruge" za zarađivanje love. Ponovno nisam bio u vezi, odnosno zadnja veza mi je trajala par mjeseci i nekoliko desetina seksualnih kontakta. Jebalo me ono "slobodna veza". Stvar je palila ako ti nije stalo do cure ništa, odnosno "nula bodova". Ako ti je stalo nisi bio spreman na slobodnu vezu. Problem je bio što se meni i nije dizao na curu do koje mi nimalo nije stalo. Znači trebao sam curu koja ne želi slobodnu vezu i koja mi paše. To je išlo malo teže. Međutim mnoge cure u kraju su prešele 18 godina i smatrale se slobodnim i emancipiranim ženama. To je sve olakšavalo samo je trebalo imati volju za "stalnu akciju". Meni je i to počinjalo ići na živce. Škot i Strela nisu imali dvojbi. Strela je džentlmenski prihvaćao svaku vezu "koja je obećavala zabavu", a Škot je već postao majstor "uradi sam" odnosno imao je stalnu vezu i sve što uhvati sa strane. Ja sam bio u nekom drugom filmu i bio sam svjestan toga. Ostalo mi je solo vožnja i ribičija sa povremenim odlascima u popularna okupljališta. Ništa strašno. Pojačao sam malo basove na receiveru.  Cockney Rebel mi je legao za ovo raspoloženje. Na kazeti su nakon istog slijedili grace jones i bronski beats. Sve u svemu jebalo mi se za ljeto i "ljetnje sheme".

Mama je otvorila vrata sobe i dreknula iznervirano."

"Telefon za tebe gospođa Haz te treba i smanji tu glazbu nisam ti ja tajnica."

Vrata su se zalupila, a ja sam slijedeću sekundu bio na bravi. Nije mi bilo jasno tko je "gospođa Haz". Dok sam podizao slušalicu žarulja je proradila. Haz je bilo Bosino obiteljsko prezime. Gospođa Haz je ili Bosa ili ...

"Da molim?"
"Gospodin Zoran odnosno Bambi?"

Sada sam bio totalno zbunjen ženskim staračkim glasom sa druge strane.

"Da to sam osobno i po nadimku koji je van optjecaja."

"Eee  Ema ovdje, Bosina baka. Bosa je po prijateljici poslala nešto iz njemačke pa dođite danas ako možete da to uzmete. Bog vam pomogao doviđenja."

Veza se prekinula.

Žaruljice u glavi su počele plesati. Bosa je poslala nešto i to je u kući kod njene bake. Odlično možda je pismo u sadržaju tog nečega. Bilo bi krajnje vrijeme da se stvari počnu postavljati na svoje mjesto. Navratio sam u sobu po kacigu potom se bacio na motor. Dok sam startao čuo sam mamu kako vrišti.

"Barem isključi tu glazbu, ja ne znam kako se to radi."

Dodao sam gas i krenuo prema kući Bosine bake. Mama će po običaju izvući utičnicu od produžnog kabela iz zida i tako prekinuti sve hifi uređaje.

Na ulaznim vratima je bio parkiran crveni opel kadett coupe njemačkih registracija. Ubacio sam motor iza auta i pozvonio na vrata. Potrajalo je malo dok je starački glas iza upitao:"

"Tko jee?"

Odverglah brzo ime nadimak i skoro sve osobne podatke. Na sreću suzdržao sam se nakon nadimka. Bosina baka je otvorila vrata.

"Ooo pa to je Bambi. Uđi sine uđi."

Ušao sam bez oklijevanja i pridružio se gospođi Haz i njemici nedefiniranih srednjih godina u dnevnom boravku. Šalica sa kavom se našla ispred mene, a ona njemica me samo stručno odmjerila.
Nakon pola šalice kave i par rečenica je bilo jasno da njemica, po imenu Silvia, ide negdje u Bugarsku na ljetovanje, da dolazi iz Hamburga i da Jadransku obalu poznaje odlično. Mahnula je rukom da čekamo i nestala u sobi iza dnevnog boravka. Sobi u kojoj sam proveo noć tijekom zadnjeg posjeta ovoj kući.

Bosina baka me pogledala nekim toplim pogledom.

"Bambi Bosa kaže da si dobar dečko i da si spreman svima pomoći. Vjerojatno zato ti je poslala neku sitnicu. Ostali ovdje u predgrađu Zemuna su po nekim "svojim zakonima". Bože prije rata su u Franstalu bili uglavnom gospoda, a danas je tu svega."

Pomislih da je dobro što je napola gluha inače ne znam kako bi provarila moj zadnji boravak u ovoj kući. Možda je bolje što ne čuje dobro i živi u nekim prošlim vremenima. Silvia se vratila sa manjom kartonskom kutijom i uručila mi je. Kutija je bila teža. Zapalio sam još jednu cigaretu i razmjenio par riječi "tarzan deutche" sa gospođama potom se ispričao i napustio društvo. Dok me gospođa Haz pratila ona njemica je gledala za nama ispitivački.

Vani sam se jedva suzdržao da ne otvorim i raskopam kutiju tražeći neko pismo. Polako sam prišao MZ-u i stavio kutiju na prtljažnik potom izvadio gumene natezače iz torbice ispod prtljažnika i učvrstio je. Čekao sam da doma budem na samo.

Petnaest minuta kasnije sam otvorio kutiju. Sadržavala je kožnu jaknu "Serpico", kaubojske kožne čizme "Serpico" i naočale za sunce iste marke. U jugi je to vrijedilo čitavo malo bogatstvo. Bio sam razočaran. Niti kutija niti džepovi jakne nisu sadržavali nikakvo pismo. Ponovno sam uštekao produžni kabel u utičnicu i počekao da krene glazba "Cockney Rebel ". Otišao sam do ormara sa LP pločama i iza ploča izvadio bocu rakije i čašu. Natočio sam čašu do pola pa vratio bocu na mjesto. Zapalio sam cigaretu i pojačao glazbu. Znao sam da će moji popizditi na prejaku glazbu ali mi je to trebalo. Polako sam otpio gutljaj pa povukao dubok dim cigarete. Jaknu sam isprobao i bacio na kauč. Pristajala mi je odlično. Nakon desetak minuta i dvije pjesme kada su počeli Bronski Beats svojim "Tell mi why?" odlučih probati čizme. Po broju su djelovale ok. Navukoh lijevu i pasala je sto posto. Posegnuh za desnom počeh je navlačiti. Neki papir je bio u čizmi, vjerojatno od originalnog pakiranja. Polako prstima pretražih čizmu i izvukoh pismo. Bilo je na moje ime, podvučeno. Par minuta sam okretao pismo među prstima dok nisam dovršio čašu sa rakijom. Polako sam otvorio kuvertu i izvukao papir. Legao sam na krevet i počeo čitati.

........................ ******************** ...................................

Pismo je bilo kratko. Pročitao sam ga dva puta potom ustao i otišao po novu čašu rakije. Otpio sam gutljaj pokušavajući izvući neki zaključak iz tih par rečenica. Bosa je pisala da je ok i da me se uvijek rado sjeti kao i da će me se uvijek i sjećati. Nadalje je naznačila da mi šalje mali poklon samo zato što misli da će mi dobro pristajati. Kraj pisma je naznačio da je čula cijelu priču o Goginom odlasku od Goge i da je malo takvih ljudi koji su spremni pomoći kao što je naša ekipa to uradila. Kraj je završavala rečenica "Rado bih te uvijek vidjela kada je to moguće."

Otpio sam još gutljaj "žestice" i zapalio novu cigaretu. Pismo je bilo "ni za glavu ni za rep" kao da mi piše prijateljica iz školskih dana o zajedničkoj ekskurziji, a sve je sličilo na onu bocu pića koja se po nekome pošalje poznaniku iz kurtoazije.

Ostao sam doma i preskočio ručak. To što sam preskočio ručak moje nije začudilo ni malo, više ih je zabrinulo što te večeri nisam najavio da "idem vani". Mama me čudno odmjerila i pitala da li mi je dobro. Otpilio sam je bezvoljno nekim obrazloženjem "da želim pročitati do kraja knjigu". Pola sata kasnije me ponovno pozvala na telefon. Strela se javio dobre volje i pun energije. Pitao je da li može doći do mene. Odgovorih samo:

"Normalno dođi."

Petnaest minuta kasnije začuo sam zvuk motora u dvorištu. Otvorio sam ulazna vrata i propustio Strelu u hodnik. Mahnuo sam glavom ka mojoj sobi što je bio znak da se ne mora javljati mojima u dnevnoj sobi. Ušli smo u sobu i zatvorih vrata. Strela je bacio jaknu na jedan kraj kauča i položio kacigu na nju. Otvorio je ruksak i izvukao dvije boce piva i knjigu. Pivo je položio na moj radni stol a knjigu bacio na kauč.

"Ovo moraš pročitati."

Polako sam prišao i pogledao korice sa nacrtanom cestom potom pročitah autora i naslov. Jack Kerouac, "Na cesti". Podigao sam knjigu i polako je odložio na ormarić pored ležaja potom pokupio svoja dva jastuka i bacio ih jedan do drugoga prema zidu. Strela je već otvorio pivo i prišao mi pružajući bocu. Legli smo poprijeko na ležaj i naslonili se na jastuke. Iz zvučnika je dopirala glazba  Azra "Fafala si mi ti". Kucnuli smo se bocama i otpili. Strela je bio nabrifan.

"Knjiga je zakon, moraš to pročitati. E a znaš onu malu Svetlanu iz Galenike sinoć sam ..."

Podigao se u sjedeći položaj i pogledao ispod radnog stola gdje sam odložio one čizme iz paketa. Polako je ustao i slobodnom rukom podigao jednu. Pažljivo je zagledao i otpio gutljaj pive.

"Koga si to upucao na cesti i pokupio mu serpikose?"

"Proveo sam noć u ćeliji zajedno sa jednim koga su trebali ujutro objesiti pa mi pustio svoje čizme i ključeve od motora. Samo su ga objesili prije nego sam ga stigao pitati koji je motor i koja registracija tako da sada pokušavam sve motore redom startati sa ovim ključem koji sam dobio."

Izvadio sam iz džepa starinski željezni ključ od dvorišnih metalnih vrata i podigao ga u zrak.
Nasmijao se odmahujući glavom.

"Ako ne želiš reći nema frke što se mene tiče mogao si ih skinuti i sa mrtvih stopala."

Bacio je čizmu nazad pod stol.

"Bosa mi poslala po prijateljici iz njemačke."
"Kojim povodom? Čula od drugih lažne priče da imaš 25 cm ali jezika pa da ti se uvuče prije slijedećeg posjeta rodnom kraju?"

Bacio se nazad na ležaj i naslonio na jastuk. Nije mi se dalo ništa posebno objašnjavati, a nisam ga želio povrijediti. Ispalih prvu laž koja mi je zvučala logično.

"Kada je Goga bježala za njemačku dao sam joj sto maraka da joj se nađe za po putu, sama je bila suha. Sada izgleda to Bosa vraća dug pa mi poslala čizme, jaknu i naočale serpikose."

"Uvijek sam tvrdio da ti u ekipi imaš najveći smisao za posao i lovu. Vadi jaknu i stakla da vidim, a poslije ti kažem nešto poslovno što sam čuo."

Dok je isprobavao jaknu ispričao mi je da po firmi gdje je radio preko omladinske neki lik dila salame i sireve te ukrase iz Rumunjske i Mađarske. Tete iz firme kupuju to ko lude, jeftinije nego kod nas, a kvaliteta dobra. Skinuo je jaknu i vrati je u ormar.

"Posudiš mi je ponekad da zblesavim komade koje kontam?"
"Narafski."

Bio sam zadovoljan što me nije dalje ništa pitao. Petnaest minuta kasnije sam ušao u dnevni boravak i obavijestio moje da "idem malo van pa kad dođem". Mama me pogledala sa olakšanjem u stilu "ipak nije bolestan".

Po običaju večer smo završili u obilasku dva lokalna kafića. Ja sam nosio nove čizme, a Strela moju jaknu samo je malo zavrnuo rukave. Život je krenuo dalje.

Par dana kasnije sam pakirao opremu za ribolov u ruksak. Planirao sam krenuti slijedećeg jutra sa svitanjem do Starog Slankamena u ribolov i malo kupanja, a potom na povratku obići jedan kafić u kome se znala iskupiti zanimljiva ekipa. Škot se sa novom curom odvezao u neki motel prema jugu, a Strela se patio sa prijateljicom Škotove cure koja "malo bi, malo ne bi". Tako sam ostao na kratko sam. Zazvonio je telefon u hodniku i nevoljko sam podigao slušalicu nadajući se da nije neka mamina rođakinja sa detaljnim ispitivanjem kako sam i imam li curu.

"Da molim."
"Halo Bambi."
Stresao sam se na Bosin mekani malo dublji glas.
"Hei Bosa, kako si?"
"Dobro, baka mi javila da ti je Silvija uručila paket. Nisam željela u pismu pisati ništa posebno kako ga možda neki radoznali carinik ne bi otvarao i čitao. Zato te sada zovem."
Udahnuo sam dublje.
"Već sam mislio da si me u totalu otpilila i da je poklon "za ugodno sjećanje"."
"Ne budali Bambi. Ti si za mene nešto posebno, samo moraš ostati svoj i naći svoj život i svoj put. Ja svoj imam, a plašim se, ako te puno zivkam vezujem te za sebe i napustit ćeš svoju cestu kako bi pokušao voziti mojom. To nije ni moguće niti bi bilo dobro za tebe. Razvijaj se dalje kako si počeo slijedeći samo svoje ideje i misli."
"Bosa imaš nekog lika u Njemačkoj? I "by the way" ne zovu me više Bambi nego Djoni."
"Bambi ili Đoni ne budali. Uvijek si dobro došao kod mene u njemačkoj, a tada možemo detaljnije razgovarati. Uskoro mijenjam stan i imat ću novi broj telefona, pošaljem ti ga pa se čujemo pnekad ovako je nezgodno radi tvojih da te često zovem. Sada idi vani i nađi neku curu svojih godina i pokaži joj da si ono što si prema meni pokazao."

Veza se prekinula. Stajao sam još minutu sa slušalicom u ruci. Polako sam spustio slušalicu i odlučio da je više nikada ne pitam ništa ako se ponovo javi.
............................ *************** ...................

Hamburg

Promatrao sam vlažne traperice do pola uprljane masnim blatom. Počivale su na vlažnoj klupi neke benzinske na domaku Hamburga. Sve je krenulo loše od jutra. Bilo je oblačno pa smo torbe na prtljagi zaštitili zelenkastim plastičnim vrećama od umjetnog gnojiva. One tanke kišne hlače za vrt nismo navlačili. Nadali smo se da se sklonimo prije početka kiše. Uskoro smo stali radi mog motora koji je radio čudno, preskačući ritam. Kada sam skinuo svjećicu bila je zaprljana uljem. Škot me samo pogledao.

"Mogao bi malo paziti kako dodaješ dvotaktol u benzin. Očigledno ga sipaš kao da sebi točiš alkohol u čašu."

Nisam odgovorio ništa, a Strela je namignuo iza njegovih leđa povlačeći prstom preko vrata sa upitnim pogledom. Odmahnuo sam glavom dok sam čistio svjećicu.

"Pusti ga neka još malo živi, tako će nasrati veću gomilu."

Nakon slijedećih petnaest minuta počeo je pljusak. Bili samo na auto cesti i nismo stajali. Pljusak je bio kratak i nije probio jakne od umjetne kože ali su nam traperice bile vlažne i čizme pune vode. Pri skretanju na prvu slijedeću benzinsku meni je pošlo za rukom pronaći vjerojatno jedinu lokvu masne vode i blata na 200 kilometara okolnih uređenih njemačkih parkinga.
U WC-u smo se presvukli u rezervne traperice i suhe čarape, a Škot i Strela su svoje vlažne traperice umotali u najlon vrećice i spremili u prtljagu. Ja sam još razmišljao što uraditi sa svojima. Na kraju sam slegao ramenima i polako ih sa dva prsta ubacio u kantu za smeće. Kupiću nove na nekoj rasprodaji ove su ionako bile stare.

Škot mi je pružio telefonsku karticu koja je za nas u to vrijeme bila "čudo tehnike", i u njemačkoj je još više od pola govornica bilo na kovanice. Namignuo mi je pokazujući ka zidu benzinske sa dvije telefonske govornice.

"Zovi ti, možda budeš imao više sreće. Po zadnjem putokazu imamo malo više od dvadeset kilometara."

Polako sam prišao telefonskoj govornici i opsovao. Ova je bila na kovanice. Preturao sam po džepu i izvukao dvije kovanice po jednu marku. Otipkao sam broj i čekao. Na prva tri signala se nije javio nitko potom sam čuo Gogin glas.

"Halo."
"Halo goga Đoni je."
"Baaambiiiiiiiiii je ste stigli?" Djelovala je uzbuđeno.
"Na dvadeset kilometara do Hamburga dolazimo auto cestom od Bremena."
"Suupeeer. Slušaj na samom početku grada na auto cesti imate veliku benzinsku sa "Faaaast Fooood" i tamo sam za pola sata na kraju parkinga bijeli BMW 315."

Veza se prekinula. Sve je bilo u najboljem redu. Vratio sam se do Škota i Strele sa podignutim palcem.

"Za pola sata ili tako nešto je na benzinskoj na ulazu u grad. Tražimo bijeli BMW 315 na kraju parkinga."

Škot se nasmiješio i klimnuo glavom, Strela je pokazao glavom ka kafiću na benzinskoj.

"Imamo vremena za jednu kavu tamo smo za petnaest minuta."

Klimnuo sam glavom i krenuo ka kafiću. Konobar je bio ljubazan i napravio je dobre kave. Kupio sam kutiju cigareta iz automata. Ovdje su cigarete bile pakleno skupe i računali smo na zalihu duhana i Jugo cigareta u prtljagi. Ipak sam odahnuo i poželio to proslaviti kutijom francuskih "Gitanes". Ponudio sam cigarete. Strela je samo povukao dim i zakolutao očima. Škot se nakašljao i komentirao.

"Od ovoga bi i krava pobacila."

Dok smo kretali ka motorima zamijetio sam nešto čudno. Nismo ništa jeli od sinoć ali Strela nije tražio "jutarnju dozu" hrane. Očigledno je i njega pucalo što smo ipak na kraju puta.

Pola sata kasnije smo pronašli benzinsku. Dok smo ulazili na parking zamijetio sam na kraju parkinga bijeli BMW 315. Parking je bio poluprazan, a BMW okrenut zadnjim dijelom prema nama. Pomislih da pri prvom susretu prilazimo "s guza". Dok sam vozio ka autu zamijetio sam otvorena vozačka vrata i nogu u čipkastoj čarapi i crnoj sandali visoke potpetice. Prišli smo na par metara do auta i zaustavili motore. Polako sam skidao kacigu sjedeći na motoru. Iz auta se pojavila druga noga pored prve i dojam čipke i sandala visoke potpetice je bio veličanstven. Potom se pojavila cura u kožnoj minici uzanoj čipkastoj bluzi i kožnom prsluku. Pomislih da smo pogriješili ova je bila sa dobrim make up-om dobrim ružem neobično plave kose i luđački zgodna dok se njihala na onim potpeticama prema nama. Nisam vjerovao da je to Goga. Ciknula je i potrčala prema meni.

"Baambiiii!"

Zagrlila me sa obije ruke dok sam još držao kacigu u rukama povukla prema sebi i počela ljubiti u obraz. Osjetio sam miris parfema ali neki posebni seksi miris. Pustila me i odmaknula se jedan korak skupila noge i malo savila koljena. Pljesnula je rukama.

"Ne mogu vjerovati da ste stigli. Bambi vi ste ovdje!"

Zamijetih da na lijevoj ruci na nadlaktici ima tetovažu. Kineski zmaj ili tako nešto. Dobro joj je pristajala. U to doba u Jugi se, u većini okruženja, cura sa tetovažom smatrala propalitetom odnosno skoro pa prostitutkom. Ovdje je to bilo drukčije. Još pri dolasku sam zamijetio više tetovaža na zgodnim ili manje zgodnim curama. Polako sam spustio nožicu i sišao sa motora. Od kada sam dodao dorađenu bočnu parkirnu nožicu na MZ-a vježbao sam taj silazak. Da djeluje nešto hladno u stilu "faca sam i na način kako silazim". Ovaj put sam djelovao sam sebi nespretan. Kacigu sam objesio na upravljač i polako se okrenuo prema Gogi. Ponovno mi se bacila u zagrljaj i udjelila mi par "pusa" svugdje po licu. Potom je otrčala do Strele i Škota i dala im po pusu u usta. Vratila se prema meni i uhvatila me za ruke potežući ih prema sebi.

"Idemo ili prvo popijete kavu u Mc?"

Odmahnuh glavom. Na sebi sam osjećao miris znoja, ceste i benzina.

"Kavu smo popili na prošloj benzinskoj. Idemo i ako je moguće tuširamo se u tvom stanu."

Poskočila je na mjestu. Potom okrećući se mahnula rukom.

"Možemo i rasturiti moj stan ako vam paše. Vozim polako slijedite me."

Zajahao sam i uzeo kacigu u ruke, pogledah prema Škotu i Streli. Strela mi je samo uputio topli pogled u stilu "to majstore" i navukao kacigu. Škot je uputio neki čudni osmijeh.

"Casanova obriši ruž sa sebe. Imaš ga po cijelom licu."

Slegao sam ramenima i navukao kacigu. Sve nedaće i Hilda su nestali iz moje glave. Tada još nisam znao da povratni pravac vozim sam.  MZ je startao besprijekorno. Polako smo krenuli. Gogin BMW naprijed, ja sam je polako slijedio, a Škot i Strela su vozili paralelno iza mene.

             *********** Kraj prvog dijela "Jahači u magli" ***************
Evidentirano
Nikada ne raspravljaj sa budalama. Promatrači neće uočiti razliku između vas. "Mark Twain"

Đoni

  • Kawas... ...
  • ***
  • Offline Offline
  • Postova: 151
Odg: Dečki iz predgrađa
« Odgovori #27 : 11. Srpanj, 2015. - 15:46 »

OK OV JE KRAJ PRVOG DIJELA OD UKUPNO 3 SVI KOMENTARI ČITATELJA SU DOBRO DOŠLI
Evidentirano
Nikada ne raspravljaj sa budalama. Promatrači neće uočiti razliku između vas. "Mark Twain"

DamirRi

  • Kawasaki KLE
  • *****
  • Offline Offline
  • Postova: 1016
  • KLE duh neka nas čuva
    • moje slike
Odg: Dečki iz predgrađa
« Odgovori #28 : 11. Srpanj, 2015. - 18:32 »

 :thumbleft:
Evidentirano

Boris

  • Kawas... ...
  • ***
  • Offline Offline
  • Postova: 301
Odg: Dečki iz predgrađa
« Odgovori #29 : 11. Srpanj, 2015. - 20:42 »

 :aplauz: :aplauz: :aplauz: :aplauz: :aplauz:
Evidentirano
 Str: 1 2 [3] 4 5 ... 7   Gore
 

Stranica je generirana za 0.34 sekundi uz 26 upita.

SimplePortal 2.3.5 © 2008-2012, SimplePortal