Hvatali smo pravac Stuttgart – Karslsruhe -Frankfurt.
Škot je hladnokrvno pio svoju pivu slušajući bubnjanje kiše po nadstrešnici na parkingu benzinske. Strela je motao cigaretu bez suvišnih poteza. Meni nije bilo do priče. Čekali smo već pola sata na prestanak ove dosadne kiše ali "onaj gore" je imao drugi plan. Paleći cigaretu sjetih se što mi je djed znao reći "Ako želiš nasmijati boga reci svoj plan za danas". Bilo je nečega u tome, prvo nas je zadržala prometna nesreća na cesti, a potom mini oluja. Na sreću već smo tankali benzu na ovoj super uređenoj i čistoj benzinskoj. Motore smo pustili na parkingu, a mi otrčali tih par koraka do kamenih stolova i klupa ispod nadstrešnice. Izgledalo je kao jedan od onih lakih brzih pljuskova tipičnih za ljeto ali ovdje na sjeveru to je izgleda funkcioniralo malo drugačije. Nakon mini oluje sa vjetrom i pljuskom uslijedila je dosadna jaka kiša jednoličnog zvuka. Strela je skoknuo do benzinske i vratio se sa vrećicom. Izvadio je i polako posložio na stol tri velike limenke piva, kruh u najlon pakiranju, neki sir u foliji i jedan od onih njemačkih wurst – eva, a koji bi mi okarakterizirali kao "parizer". Škot je samo konstatirao:
"Ovdje i kruh nosi najlonke".
Potom se bacio na rezanje hrane nožem koji je upravo kupio na benzinskoj. Bio je to tip noža koji smo zvali "žabica". Oštrica bi na pritisak tipke iskočila iz drške, a na drugi pritisak se uredno vratila na mjesto. Škot je par puta isprobao mehanizam prije nego se bacio na rezanje. Minutu kasnije svi smo žvakali bez namjere da puno pričamo, od one pizze sa Ibrahimom nismo ništa jeli. Sada kada su od hrane samo ostale mrvice od "kruha u najlonkama" na stolu, utonuli smo u svoje misli. Strela je zapalio cigaretu imitacijom Zippa koju je kupio na prethodnoj benzinskoj. Polako je ispustio dim.
"Nalazimo se negdje oko Heidelberg-a ako se ne varam?"
Klimnuh glavom bez puno volje za raspravu. Moja loša volja nije zbunila Strelu.
"Već ide noćka, možda potražimo negdje mjesto za šator, neki kamp mislim. Postavimo šator i odmorimo do jutra ionako nije važno kada idemo dalje."
Škot je klimnuo glavom, ja sam slegao ramenima uzimajući onu limenku sa ostatkom pive. Bilo kakvu diskusiju prekinuo je specifični zvuk motora. Kawasaki "Vulcan 400" se zaustavio na najbližoj mogućoj točki parkinga od našeg stola. Vozač je polako izbacio nožicu i parkirao, kao da ne pada kiša, potom je polako krenuo do zaklona i stola za kojim smo sjedeli. Skinuo je kacigu i ignorirajući vodu koja se cijedila sa kože u koju je bio obučen uz smiješak sjeo na kraj duge klupe. Mahnuli smo mu uz osmijeh. Klimnuo je glavom, odložio kacigu i počeo čistiti vodu sa kožne jakne. Bio je gremanski plavokos sa onom tipičnom Njemačkom uređenom bradom. Kada je završio sa uklanjanjem viška vode polako je izvadio paketić papirnih maramica i obrisao ruke, potom posegnuo u džep jakne i izvukao paketić nekih njemačkih cigareta. Zapalio je sa Zippom i ispustio dugi dim. Par minuta smo proveli u tišini čekajući tko će prvi početi. Polako je postajalo tamnije, a kiša ipak popuštala. Njemac je prvi popustio. Obratio se na engleskom pokazujući glavom ka našim motorima.
"Vaši motori?"
Klimnuh glavom.
"Naši i dobro pokisli."
Nasmijao se.
"Ovdje se često spusti kiša, a nas na dva kotača to uvijek dobro opere. Kamo putujete?"
"Hamburg ali večeras nema dalje, kasno je."
Klimnuo je glavom i polako povukao dim iz cigarete potom pokazao rukom prema našim motorima.
"Koliko kubika i koliko konja?"
"Sto i sedamdeset pet, dvjesto i pedeset i tristo pedeset kubika." Izbacio sam brzo i u jednom dahu čekajući komentar. Nasmiješio se.
"Svaka čast iz Jugslavia na tome do Hamburga. To treba odvoziti. Ove godine sam bio na Jadran kod Split, prekrasno."
Razgovor je nakon toga potekao prirodno i opušteno. Njemac se zvao Jirgen i bio je "bajker po uvjerenju". Proputovao je dosta Evrope na dva kotača, a i jedan dio "Juge". Kiša je stala. Jirgen je otišao do motora i vratio se sa pljoskom koju je izvukao iz bisaga. Potegao je gutljaj potom pružio pljosku Streli. Strela se nije dvojio potegao je dobar "gut" pa dodao Škotu. Kada je pljoska stigla do mene već je bila pri kraju. Ispraznih ostatak i vratih je njemcu. Jirgen se nasmiješio i spremio je u džep jakne, potom nam pažljivo objasnio da na umjetnom jezeru, par kilometara dalje postoji kavana "Chopper". Vlasnica ima oko pedeset godina ali bajkeri su dobrodošli. Iza kavane je privatni vrt i mala kućica. Pripadaju vlasnici i često dopušta bajkerima da postave šator na noć dvije u vrtu. Treba samo popiti pivu i malo popričati sa istom potom je zamoliti za pomoć oko prenoćišta. U vrtu postoji tekuća voda i vanjski WC tako da je isto kao i kamp, a sve besplatno. Uz sve navedeno i ekipa koja se okuplja u kavani je OK, a kobasice dobro pečene. Mahnuo je rukom i uzeo kacigu. Gledali smo ga dok je startao motor i polako krenuo sa parkinga obilazeći poveliku baru masne vode. Pogledali smo se i Škot mahnu glavom u pravcu nestajućeg Jirgena.
"Idemo na to jezero, kaže da je maksimalno pet do šest kilometara odavde?"
Klimnuh glavom.
"Vodi ti imaš najbolju orijentaciju i najbolje si vjerojatno zapamtio što je rekao."
Strela ga pljesnu rukom po ramenu. Polako smo navukli kacige i nevoljko prišli vlažnim sjedalima motora. Noć se već polako spuštala. Nastojao sam ne zaboraviti "da je najvažnije prvi odvojak od ceste lijevo". Motori su startali bez problema.
Kavana "Chopper" je izvana sličila na neki Saloon iz western filmova. Čak je imala i prečku za vezivanje konja cijelom duljinom ispred ulaza. Uz prečku nisu bili vezani konji nego parkirano par dobrih motora. Iznad staklenog ulaza je bio svijetleći natpis "Chopper". Pažljivo smo parkirali, već je bilo pomalo hladno nakon kiše. Polako smo ušao u polutamu. Sve je bilo jednostavno uređeno i bez ukrasa. Drveni stolovi i klupe, diskretna polutama i neka poluglasna rok glazba sa dobro raspoređenih zvučnika. Na drugom kraju je bio dugi šank sa barskim stolicama. Jedino su zidovi bili ukrašeni posterima iz filmova i posterima raznih tipova motora. Ugodna rupa sve u svemu. Dva stola su bila zauzeta. Za jednim su sjedila dva lika sa duljim bradama u kožnim jaknama i prslucima od trapera. Prsluke su krasile razne oznake, a lica likova brade. Noge u kaubojskim čizmama su nemarno opružili pored stola. Kratko su nas pogledali potom se vratili svome pivu u kriglama. Za drugim stolom je sjedio par. Cura je očigledno imala problema sa težinom i povelikom zadnjicom utegnutom u kožne hlače. Lik je bio mršav i oštrog pogleda sa štakorskim izrazom lica. Bio je najmanje za glavu viši od cure. Dok smo prilazili šanku rekao je nešto curi. Ova se okrenula i dobro nas odmjerila. Pripisah to radoznalosti. Iza šanka su pričali jedan debeli nijemac i zgodna žena. Sudeći po opisu bila je to vlasnica. Samo je djelovala najmanje desetak godina mlađa od pedeset. Plava kosa joj je bila vezana u konjski rep. Grudi su bile stvarno veće od normalno velikih, a struk uzan. Okrenula se i nasmiješila kada smo sjeli za šank. Zamjetih da je solidnu zadnjicu ubacila u uzane traperice koje su uz to isticale i par duljih nogu. Sve u svemu bila je seksipil. Lice je bilo pravilnih crta i okruglo, ten više nordijski crvenkast, oči plave i pogled oštriji. Progovorila je nekim dubokim ženskim glasom.
"Izvolite mladići." Odmjerila nas je polako.
Naručih tri piva od 0,3 na svome lošem njemačkom. Nasmješila se i klimnula glavom onom debelom plavokosom debilu koji nas je odmjeravao sa neskrivenim prezirom. Preko volje je otišao do pipe i počeo točiti pivo.
"Dolazite iz daleka?" Bila je radoznala.
"Iz Jugoslavije."
"Daleeko, bila sam tamo na moru lijepo je." One oči su stvarno imale nešto u plavetnilu dubine.
Debeli je donio tri pive i stavio ih pred nas. Ona ga pogleda prijekorno i rasporedi ih svakome po jednu, potom je izvadila cigaretu i zapalila je. Debeli se odmakao kao da ga smeta dim cigarete. Nasmiješila se i mahnula prema debelom.
"Njemu smetaju cigarete misli da ima astmu. Stalno kuka o tome da radi posao bez veze i sve mu smeta. Pitam se zašto ga držim još uvijek. Ovdje ste u okolici ili u prolazu?"
Trudio sam se biti odmjeren i šarmantan.
"U prolazu i tražimo neko mjesto ili kamp za prenoćiti."
Nije ništa rekla odmjerila me je ispod oka i udaljila se prema polici sa pićima. Promatrao sam je dok je polako ubacivala led u čašu, a potom isti obilato zalila iz neke boce. Polako se vratila, a ja sam razmišljao kako se kreće lako i elegantno sa tim prevelikim grudima. Polako je položila čašu na šank ispred sebe i otresla pepeo cigarete. Povukla je dobar gutljaj.
"Vjerojatno očekujete prenoćište u mom vrtu. Imate šator?"
Brzo klimnuh glavom.
"Imamo sve što nam treba, a vas su preporučili kao osobu koja ima razumijevanje za moto putnike."
Pokušao sam biti ljubazno šarmirajući uvlakač. Odmjerila je Škota sa zanimanjem potom se ponovno obratila meni.
"OK možete postaviti šator u vrtu na noć dvije. Carsten će vam pokazati gdje." Pokazala je glavom na debelog na drugom kraju šanka. "Budite pristojni ili zovem prijatelje da vas umire. Motore možete pustiti ispred ulaza, tu su sigurni."
Polako je prelazila prstom po rubu čaše, potom povukla još jedan dim iz cigarete.
"Ova pića su vam na račun kuće ostalo plaćate, od hrane služimo samo ono na jelovniku iznad šanka."
Uzela je čašu u ruku i namignula mi.
"Idem reći debelom da vas odvede do mjesta za šatore, kada postavite šator navratite malo ovdje."
Dvadesetak minuta kasnije smo završili sa postavljanjem šatora. Vrt je bio ograđen željeznom ogradom i živicom. Kućica je bila na drugom kraju i doslovce izgledala kao "kućica u cvijeću". Šator smo postavili na malom travnjaku na kome se nalazio i zidani prostor za alat sa WC-om u produžetku. Na vanjskoj strani zida bila je pipa sa vodom i umivaonik. Sve u svemu koliko smo vidjeli kroz svijetlo koje je dopiralo sa parkinga vrlo ugodno okruženje. Ubacili smo ono vojno šatorsko krilo na pod šatora kao dodatnu izolaciju i bacili vreće za spavanje preko toga. Mahnuo sam rukom i zaputio se prema ulazu u "Chopper", Škot i Strela su me pratili bez riječi.
..................................
Na parkingu je bilo par motora više. Uglavnom za nas nedostižni "Suzuki" i "Kawasaki". Istina bio je i jedan Harley, nedefiniran ali sa jasnim oznakama proizvođača. Malo smo guštali "svo to kapitalističko blago" i pogledali se. Škot je slegao ramenima u stilu "što možeš njima je to lako dostupno". Dva mjesta na parkingu su zauzeli prerađeni "Ford Capri" sa širokim gumama i "VW Buba" ručno obojena u crno sa kromiranim branicima. Sve u svemu sudeći po ergeli prijevoznih sredstava vani u "Chopper-u" je bila zanimljiva ekipa.
Unutrašnjost bara je bila malo više zadimljena nego prije. Očigledno se nije štedjelo na cigaretama. Glazba je bila u stilu "između rock i country", a više stolova zauzeto uglavnom parovima dečko cura.
Prije nego smo sjeli za stol Strela je otišao do šanka i pogledao "Taglich Menu". Vratio se zadovoljan.
"Znači "Suzuki za dvije osobe" je dva hamburgera, dupli pomfri i dvije pive, cijena četrnaest maraka. To je za tri osobe OK, samo naručimo još jednu pivu i sve štima?"
Škot ga pogledao malo začuđeno.
"Suzuki za dvije osobe?"
Strela je klimnuo glavom.
"Tako sam skužio ima tri menija "Suzuki za dvije osobe", "Wurst parti Kawasaki" i "Chopper menu".
Slegoh ramenima.
"A što ti je "Chopper menu"?"
"Meni ništa ni rod ni prijatelj ali tamo piše koliko se kužim da su to dvije kobasice, dva jaja, dupli pomfri dvije pive i salata valjda od luka nisam siguran sa tim Zwiebel. Ali to ti je 20 marona."
Škot i ja smo se pogledali, jeli smo nešto prije par sati još nije bilo problema sa hranom izuzev normal Streline "vječne gladi". Škot mi namignu.
"Jebi ga dečko je u razvoju i treba jesti što češće ali da za početak uzmemo samo tri male pive?"
Pogledao sam Strelu i klimnuo glavom.
"Možemo taj suzuki ili chopper naručiti kasnije kada malo probavimo ono sa benzinske, OK?"
Strela nije skrivao razočaranje ali je klimnuo glavom. Pitao sam se kako je ostao vitak.
Čekali smo i promatrali okolne stolove. Onaj debeli konobar nas je ignorirao, a gazdarica je imala posla na šanku, intezivno je razgovarala sa dva visoka bradata lika u koži i točila čaše pive. Zamjetih da je ekipa ojačana za još jednu konobaricu tipično germanskog izgleda, plava kosa, bijela put, bujno poprsje utegnuto u košulju od trapera i uz to u minici i kaubojskim čizmama. Mahnuh konobarici ali je samo klimnula glavom i produljila ka slijedećem stolu. Par minuta kasnije gazdarica se odvojila od šanka i prišla našem stolu. Ljubazno mi se nasmješila.
"Što pijemo ili jedemo?"
"Može tri piva 0,3? Kasnije možda uzmemo jedan suzuki ili slično ojačan za jedno pivo."
Klimnula je glavom i pogledala me ispod oka, prije nego je otišla namignula mi. Škot je malo podigao obrve.
"Đoni matorki se digao klića na tebe izgleda? Ili mi se samo tako čini?"
Strela je samo blago klimnuo glavom. Slegoh ramenima.
"Ništa se još ne zna. Možda je samo ljubazna sa nama budući da joj djelujemo kao jadnici iz socijalističkog realizma."
Škot odmahnu glavom.
"Takve nemaju baš mnogo emocija niti osjećaja za politiku. Meni sliči na onu - uzmi sve što ti život pruža", klimnuo je i nasmješio se.
Pivo je donio debeli Carsten, bez riječi ga je posložio ispred nas i okrenuo se na peti. Očigledno nije baš pucao od želje niti za najmanjim kontaktom sa nama. Valjda nas je svrstao u "nižu životnu klasu". Škot ga je ispratio pogledom i podigao čašu.
"Živjeli luzeri i debeli nas ignorira kao i dobar komad konobarice i sve cure u lokalu."
Podigli smo čaše i otpili pivo. Strela je pokazao glavom u pravcu udaljenog stola za kojim su sjedile dvije cure. Pogledah pažljivije naznačeni pravac i sadržaj stola. Nisu bile loše, dapače bile su zgodne sa tipičnim germanskim facama i plavom kosom. Bolje je bilo što su bile u nekim majicama bez rukava, kratkim vrućim hlačicama i kaubojskim čizmama, uz to noge su im bile utegnute u neke crne najlonke. Sve u svemu bile su seksi obučene za ovo mjesto. Pitao sam se da li su došle nekim od ona dva auta ili motorom. Pričale su nešto između sebe i nisu mnogo obraćale pažnju na okolicu. Pogledah Strelu upitno. Klimnuo je glavom.
"Par puta su nas odmjerile. To nikada nije bez razloga." Škot je podigao obrve.
"Njih dvije za nas, a Đoniju gazdarica pa nam bude sve besplatno."
Obojica su se nasmijala. Ponovno bacih pogled ka šanku. Gazdarica je ispirala čaše i slagala ih u perilicu iza sebe. Radila je to vješto i profesionalno. Bio sam umoran ali pomisao na velike grudi gazdarice u mojim rukama i vjerojatno njeno veliko iskustvo u službi mog seksualnog zadovoljstva me je uzbudila. Pitao sam se što bi sve bila voljna učiniti u seksu. Zaključio sam dosta toga. Iz kuhinje je počeo dopirati miris hrane. Prevagnuo je miris roštilja i pomfrija. Pitao sam se tko radi u kuhinji. Možda neka zgodna cura ili još jedan debeli Carsten? Ma nije važno dobro je bilo i ovo izvan kuhinje, a gazdarica je još jedan put pogledala u pravcu našeg stola. Za sada ide dobro.
................................................
Škot je namignuo pokazujući ka šanku i polako se digao od stola.
"Dečki idem do one dvije sa mojim "tarzan english" pa što bude bude."
Pogledao je Strelu mene potpuno ignorirajući.
"Ako sjednem za stol uskači na zadnje sjedalo."
Strela je klimnuo glavom i nasmiješio se. Počeh razmišljati zašto sam ja isključen iz igre. Po pravilu igra je uvijek bila za trojicu ovaj put Škot, vječni pokretač "idemo startati komade", me je isključio iz plana. Ipak prije polaska mi je namignuo i pokazao glavom ka šanku gdje je gazdarica lokala njihala svoje bujno poprsje pred onim likovima u koži. Polako je krenuo prema stolu one dvije predstavnice germanske rase, uz put je iznenada zastao za stolom neka dva lika sa oznakama na leđima i počeo neku priču. Ovaj trik mi je bio poznat uvijek blizu stola potencijalnih predmeta želja je bio stol koji je možda pogodan za kontakt. Kasnije se lako prebacivao na stol "predmeta želja" i sve je djelovalo izrazito prirodno i opušteno. Sjetih se ona tri mjeseca provedenih uz vožnju i opuštanje po Jadranskoj obali i Bosni, Škot je tamo bio "zakon" za cure. Pomislih da nema razloga da i ovdje ne bude isto. Strela je promatrao napredovanje Škota i namignuo mi.
"Koristi stari trik, brinem se za njega, uvijek izmisli nešto novo a sada je na starom. Možda je umoran."
Slegoh ramenima i posvetih se svojoj pivi. Par minuta kasnije Škot je zvršio razgovor sa ona dva lika i elegantno se prebacio za stol one dvije njemice. Pomislih da je stvarno majstor i zakon. Pogledao sam za šank. Ovaj put gazdarica je bila sama. Polako je glancala čaše iz sušilice i povremeno ispaljivala seriju prema debelom Carstenu i onoj konobarici. Namignuh Streli.
"Možda odem naručim jedan menu ako si za?"
Pažljivo je pratio situaciju sa Škotom i one dvije njemice čekajući znak da uskače ali je klimnuo glavom prema meni.
"Može želudac mi pomalo radi."
Uzeo sam čašu i polako se digao i krenuo prema šanku. Kada sam prilazio gazdarica me samo kratko pogledala. Ugodno se smjestih na visoku stolicu sa uzanim sjedalom. Sjedajući pomislih da onaj vic "Kada je prostitutka zrela za mirovinu?" - Odgovor: "Kada sjedne na barsku stolicu i propadne.", nije bio bez vraga. Samo je prostitutka bila iz neke znanstvene fantastike. Gazdarica me ponovno pogledala sa osmjehom.
"Mladiću što bih mogla učiniti za vas?"
Ton je bio između ciničnog i šaljivog ali to da me je zamijetila "na prvo sjedanje za šank" je bilo znakovito. Igra mi je dalje bila jasna ili je zainteresirana ili se igra mačke i miša i pali me kako bi kasnije imala temu za svoje seksualne maštarije. Već sam imao dovoljno iskustva da skužim sve spomenuto. Jedini pravac koji mi je iskustvo nalagalo bio je "direktan udarac u glavu" odnosno ili budi direktna u najkraćem roku ili odstupi odmah. Sve druge kombinacije davale su rezultat da ispadneš samo budala u "ženskim rukama", a dosta žena je rado igralo tu igru "napravi budalu od lika koji je zapaljen". Psihološki mi bilo lakše, i ovdje su važila ista muško ženska pravila, samo su možda žene bile direktne u iskazivanju svojih želja. Polako sam otpio pivu i pogledao je. Već je bila blizu mene gledajući me sa nedefiniranim osmjehom, odnosno dijelio nas je samo uski šank. Jebi ga ništa bolje mi nije padalo na pamet ali odvalih odgovor bez razmišljanja.
"Lijepe stvari ako bi isto vama bilo u glavi ali za sada ako možemo naručiti dva "suzuki menu" i jedan pomfrit više."
Računao sam na Strelinu vječnu glad i moj potencijalni promašaj kod gazdarice, tako da imam sa čime zaposliti zube i smiriti živce. Na moje čuđenje samo je sa osmjehom klimnula glavom i pogledala me ispod oka. Ovo je bilo više nego dovoljno za zaključak "o situaciji". Polako sam otpio pivo razmišljajući da li je bolji efekt da se vratim za stol ili da ostanem za šankom. Gazdarica se izgubila na minutu ali je ponovno bila nazad razmjenujući "uz put" par riječi sa likom na drugom kraju šanka. Kada je prišla položila je dvije uske visoke čašice ispred nas, potom je polako dodala po krišku limuna na svaku čašu i stavila slanik između. Nasmiješila se.
"Tekila, nazdravimo na eks."
Uzela je slanik lznula svoju nadlanicu i istresla malo soli na istu. Pogledala me prodorno pa sam ponovio njen postupak. Potom je podigla čašicu gledajući me u oči.
"Skol kako bi rekli vikinzi."
"Skol." Odgovorih ne baš svjestan što to znači.
Liznula je svu sol sa nadlanice i ispila tekilu "na eks". Učinih isto. Dok je sisala onu krišku limuna činila mi se izrazito seksi. Imala je neke pune usne. Ubacih svoj limun među zube i povukoh par "usisavanja". Legao mi je limun nakon tekile "na eks". Gazdarica je pokazala glavom iza mene.
"Ostao si sam za stolom ali mislim da ti se prijatelji brzo vrate. Sjedi nazad za stol donesem ti hranu i popričamo."
Ton i način kako je sve bilo izgovoreno nisu dopuštali bilo kakvu raspravu. Sve je bilo "uzmi ili ostavi". Polako sam se digao i krenuo ka "našem stolu". Uz put bacih pogled prema stolu onih njemica, Škot i Strela su nešto raspravljali sa istima. Sudeći po pokretima bilo je dosta "tarzana english – a" dopunjenog pantomimom. Polako se spustih na svoju stolicu stavljajući onaj ostatak pive u čaši ispred sebe. Bacio sam pogled na "onaj stol" ali moji prijatelji nisu obraćali pažnju na mene. Bili su zauzeti sa nekim intezivnim objašnjenjem sa puno pokreta. Ako ne dođe gazdarica bit ću "na suhom" i sa svojim mislima. To nisam volio.
Atmosfera u lokalu je postajala "žešća" u zadnjih deset minuta. Prvo je puštena glazba "Born to be wild" pa "Road to heal", a sada je išlo "Yo, Ho, Ho, and a Bottle of Rum!" (fifteen man on the deadmans chest).
https://www.youtube.com/watch?v=89BlFxuyqYQZa susjednim stolovima su počeli udarati kriglama pive o stol u skladu sa ritmom glazbe. Dim cigareta i ponekog "jointa" je unatoč ventilaciji zamaglio pogled na okolicu. Sve je sličilo da ide ka nekoj kulminaciji samo sam se pitao čega. Kroz dimnu zavjesu zamjetih gazdaricu kako se sa poslužavnikom u ruci približava stolu. Njihala je kukovima vrlo prirodno. One grudi su sada bile u traper košulji sa raskopčanih par prvih gumbića odnosno vidio se manji dio majice ispod kušulje i veći dio grudi. Polako je spustila poslužavnik na stol i sjela. Zamjetih da su na poslužavniku kobasice luk i pomfrit u većoj količini. Uz sve su bile i dvije visoke čaše do dvije trećine ispunjene nekom bijelom tekućinom te dvije čaše pive. To nikako nije sličilo na "Suzuki menu" ali je obećavalo potencijalni dobar provod ove noći. Zaboravih na stol gdje su Škot i Strela dokazivali sposobnost komuniciranja na "tarzan english" i znanje pantomime. Ovo za mojim stolom je bilo realno i dobro oblikovano. Gazdarica se smjestila na stolicu preko puta mene i podigla jednu od onih čaša sa bijelom tekućinom.
"Rum Havana Club hladan najbolje ide. Skol."
Pogledah dekolte košulje majicu vidljivi dio grudi i osmjeh punih usana i više nesvjesno nego svjesno podigoh čašu.
"Skal madam."
Nasmijala se i ispila "na eks". Ponovih isto. Pjesma "Yo, Ho, Ho, and a Bottle of Rum!" se zvaršila, a sada je iz strateški raspoređenih zvučnika treštala "Drunken Sailer".
https://www.youtube.com/watch?v=qGyPuey-1JwDim u zraku, atmosfera u lokalu, popijeni alkohol i cigareta u ruci su mi dodali hrabrost. Uhvatio sam je za ruku u kojoj je držala cigaretu i polako se naginjao prema njoj. Nije se odmakla ili izvukla ruku iz moje. Samo se blago nagnula naprijed i primila moj poljubac i jezik u usta. Lagano se odmaknula nasmiješila i povukla dim iz cigarete. Sjedila je naslonjena na stolicu promatrajući lokal. Polako je ugasila cigaretu i izvukla nešto što je sličilo na smotani Joint iz džepa košulje. Zapalila je sa Zippo upaljačem koji je odložila na sredinu stola polako povukla dim i duboko ga udahnula. Iz zvučnika je treštao Nazareth "This flight tonight".
https://www.youtube.com/watch?v=ylW6sC6NNhY Polako se nagnula naprijed udišući dim iz jointa i pokazala prstom da se približim. Izdahnula je dim u moja usta dok su nam usne bile čvrsto spojene. Ovo je doista bila dobra trava sudeći po okusu ili je to bila opijenost "uspjeha u lovu". Odmaknula se i povukla dim uz osmijeh. Potom mi dodala joint. Povukao sam dim i vratio ga preko stola. Polako sam otpio ostatak iz čaše.
Pogledah prema onom stolu gdje su mi prijatelji izvodili pantomimu ali puno likova je ustalo od stola plešući uz glazbu i ispijajući pivu. Ništa se nije vidjelo izuzev izmaglice duhanskog i dima indijske konoplje. Pogledah prema gazdarici. Smiješila se potom nagnula prema meni pružajući mi joint.
"Ja sam Hilda, a ti?"
Trudila se nadglasati glazbu. Uzeo sam joint i povukao dim. Stvarno je ovo bila dobra trava.
"Zoran ali zovu me Djoni."
Vratih ostatak joint-a preko stola. Povukla je dim duboko udahnula i mahnula konobarici koja je upravo prolazila. Nešto je odbrusila na njemačkom moja opijenost cijelom situacijom nije dopustila da skužim što. Minutu kasnije ispred nas su bile dvije nove čaše hladnog "Havana Club". Ispili smo na eks. Razmišljao sam da li će izvaditi još jedan joint ali na svu sreću nije, samo je otkopčala košulju do kraja sada su navalu grudi priječili samo tanka majica i činilo mi se još tanji grudnjak. Poljubili smo se preko stola. Uzeh njenu ruku u moju i pomiješamo prste u klupko. Na zvučnicima je počela glazba iz filma "The good the bad and the ugly".
https://www.youtube.com/watch?v=AFa1-kciCb4Ljubili smo se dugo. Odvojila se od mene i duboko udahnula.
"Sladak si Džoni."
Ponovno je mahnula konobarici. Minutu kasnije ispred nas su bile dvije nove čaše. Klimnula je glavom i nasmiješila se.
"Skal Džoni!" (ponovno u stilu skool).
Podigoh čašu.
"Skal." Više me nije bilo briga za Škota i Strelu, put ili bilo što drugo jedino sam želio uvaliti se u tu mekoću i iskustvo zrele žene.
Polako me privukla i poljubila. Poljubac je bio jedan od onih koji "obaraju sa nogu". Druge dvije čaše su bile na našem stolu. Glazba je prešla u mirniji ritam ali dim je bio gušći. Iz zvučnika se čulo "ONCE UPON A TIME IN THE WEST"
https://www.youtube.com/watch?v=6vn23e9GnhIPrebacio sam se na drugu stranu stola i poljupci su bili dugi. Osjetih nokte na svojim leđima. Zavukla je ruke ispod jakne i noktići mačke su derali kroz majicu. Polako odvojih usne od njenih. Odmaknula se od mene. Pogledah prema onom stolu gdje se ubacili Škot i Strela. Škot je kroz pukotinu dima i ljudskih tijela gledao prema našem stolu. Pogledi su nam se susreli nasmiješio se u stilu "uživaj". Osjećao sam se moćno. Zagrlio sam Hildu i privukao je na rame. Nije se protivila, a nove dvije čaše su se našle ispred nas. Konobarica mi se nasmiješila. Sve je djelovalo dobro i previše dobro. Pogladih je drugom rukom blago po kosi.
"Do kada moraš raditi ovdje?"
Malo se odmakla od mene i pogledala me u oči, bio je to duboki čudni pogled.
"Do kada želim, debeli je tu on je ako ništa drugo pošten do kraja i sve će obaviti kako treba, ali ..."
Grlo mi se malo stisnulo ono "ali" nije obećavalo dobro. Pogledah je u oči prodornim pogledom.
"Ali što?"
Malo samo malo je iskrivila glavu. Potom je polako ali dovoljno glasno počela."
"Džoni ok si zgodan visok i to ali ja bih vas svu trojicu."
Malo se odmakoh od Hilde. Nisam bio siguran da sam dobro skužio što je rekla na kraju moj njemački je bio loš.
"Što misliš sa tim."
Pažljivo se okrenula i uhvatila me za obije ruke. Gledala me u oči.
"Ti tvoja dva prijatelja i ja to je kombinacija."
Osjećao sam se izgubljeno ili nisam dobro skužio ili je moj uspjeh sa Hildom "drek na žbici". "Časno odstupanje" nije bilo moguće jedino "agresivan pristup" je preostao.
"Kako misliš nas tri i ti. Što bi radili?"
Pogledala me sa osmijehom.
"Imam par video kazeta ako ti nije jasno što bi radili. Ali nije bitno ugodna noć. Ako se dogovorite dođi do šanka, poslije idemo kod mene."
Izvukla je ruke iz mojih i polako se počela provlačiti pored mene. Uhvatih je za ruku. U meni je ključalo želja, bijes, iznenađenje tuga.
"Možda bih ja volio dvije žene u krevetu, a moji prijatelji su se kako mi se čini udomili za noćas?"
Pogledala me nekim čudnim pogledom, potom je pogledala prema stolu sa Škotom i Strelom i one dvije njemice.
"Nisu one dvije su lezbijke ali vole očijukati sa dečkima tek toliko da si dokažu nešto, ne znam što. Što se tiče dvije cure u tvom krevetu i to je moguće ali sada sam u drugoj fazi."
Pogladila me rukom po obrazu i polako je spustila na moje grudi. U tom polu ustajućem položaju sa grudima ispod moga nosa i rukom na mojim grudima bila je taaako seksi.
"Džoni sladak si mladi komad, javi se kada se budeš vraćao doma možda budem u fazi koju ti voliš."
Polako se izvukla između stola i mene i otišla do šanka. Nastavila je točiti piće i glancati čaše. Djelovala je hladno i pričala sa svakim tko bi prišao šanku. Bacih pogled na gomilu hrane na pladnju, nije mi se jelo. Konobarica se stvorila pored mene i pustila mi na stol čašu sa hladnim "Havana Club". Iz zvučnika je deralo "Live is Life".
https://www.youtube.com/watch?v=EGikhmjTSZIPogledah za drugi stol. Škot se polako dizao uz osmjeh Strela je ustajao sa one stolice na koju se uvalio zbunjena izraza lica. Kroz izmaglicu dima nisam bio siguran da li su djelovali razočarano. Polako su prišli i sjeli za stol. Strela je zamijetio hranu i bacio se na kobasice i pomfrit. Škot me polako pogledao.
"One dvije su ...."
"Lezbijke." Dopunih ga.
Pogledao me umorno i klimnuo glavom. Polako je uzeo jedan pomfrit sa tanjura i ubacio ga u usta. Žvakao je temeljito da smiri hormone.
"Koliko dođe ovo zadovoljstvo hrane?" Djelovalo je da pita više reda radi, Strela je žvakao drugu kobasicu ne uzbuđujući se. Slegoh ramenima.
"Ništa Hilda časti odnosno gazdarica časti."
Pogledao me i ubacio drugi pomfrit u usta.
"Barem se tebi posrećilo. Spavaš kod nje noćas?"
Odmahnuh glavom.
"Prima ili svu trojicu ili ni jednog."
Strela je prestao žvakati kobasu i gledao u mene u stilu "sunčanica je kriva". Škot se nasmijao.
"Zna žena što hoće, život je jedan i što si joj rekao?"
Ponovno slegoh ramenima imitirajući Dudeka iz popularne serije "Gruntovčani".
"Kaj ti ja znam ne pačam se u politiku."
Škot se nasmijao, a Strela nastavio žvakati. Iz zvučnika je treštalo "Comandante Che Guevara ".
https://www.youtube.com/watch?v=SSRVtlTwFs8Polako smo napuštali stol, Hilda je još bila u svom filmu na šanku, glancanje čaša i povremeni razgovori sa likovima za šankom. Škot i Strela su krenuli prema vratima, ja nisam mogao to učiniti, još mi je u glavi sviralo "Comandante Che Guevara ". Tada je to značilo puno toga. Da nisi "peder nego lik" da si pomalo anarhist (za razliku od "tvrdog socijalizima") da si "faca". Polako sam prišao šanku i čekao da mi se obrati. Nakon par minuta se isplatilo nije izdržala.
"Džoni što mogu učiniti za tebe?"
Pogledah je jednim od svojih "sada i nikada više" pogleda razvijenih u par godina komuniciranja sa ženama.
"Ako ne puštaš glazbu po planu daj mi još jedan put "Live is Life"."
Dugo me gledala potom klimnula glavom bez daljnjih komentara.
"OK Džoni za tebe."
Okrenuo sam se i polako krenuo prema izlazu. Par koraka kasnije pratila me glazba "Live is Life". Nije to bilo što sam želio ali je ipak bilo nešto. Polako zatvorih vrata za sobom. Vani je bilo svježe i hladno. Polako sam krenuo prema šatoru koji smo postavili. U glavi mi još bila slika iz jednog pra starog filma "Sa Zapada", a remake istog je bio urađen par godina prije pod nazivom "Vatrene ulice". Ono "Live is Life" je bila scena kada lika koji je propalitet pitaju za pomoć da se riješe drugih siledžija. Isti im kaže "Želite bitangu koja će riješiti vaš problem? E pa nema kvalitetne bitange za malu lovu." Tada počinje glazba "Live is Life". Ubacih se u šator i umotah u vreću za spavanje. U mislima sam bio sa Hildom. Ona dvojica su već spavali "snom pravednika". Očigledno nisu ni poljubili niti jednu od one dvije "lezbe" pa ih nije imalo što mučiti. Mene je.
Sat vremena kasnije sam bio budan. Spavao sam možda petnaest minuta. Polako da ne probudim dva "pravednika" se izvukoh iz šatora. To je bio jedini šator koji smo posjedovali, ništa posebno makedonski "Lisca" za tri osobe. Polako sam navukao čizme i jaknu. Izvukao sam cigaretu iz džepa traper košulje i zapalio. Duhan me malo smirio sjetih se reklame za "Marlboro" - "Sa cigaretom nisi sam" i uz to slika kauboja na konju koji kuri upravo marlboro. Suzdržah smijeh. Polako sam krenuo svijesno ili ne svijesno prema "Chopper-u". Vani u kutu mi se činilo da vidim žar cigarete. Polako sam prišao. Carsten je sjedio na gajbi od pive i pušio. Čudna situacija za nekoga tko" ima astmu i ne podnosi dim cigarete". Pogledao me ne baš iznenađen. Bilo je to tipično suho njemački "Čus" bez osjećaja. Stao sam pored njegove "fotelje" i povukao dim iz cigarete.
"Hilda zna da pušiš?"
Pogledao me mrzovoljno.
"Ne baš, misli da mi smeta dim duhana."
Klimnuh mu glavom.
"I voli tri dečka u krevetu pa smo ti i ja jednaki."
Nije reagirao na izjavu. Povukli smo još par puta svatko iz svoje cigarete. Slegoh ramenima i izbacih svoj loši njemački.
"OK ne želim te gnjaviti idem natrag u vrt."
Bacio sam cigaretu i ugasio je petom čizme. Krenuo sam polako ka šatoru, iza sebe sam čuo tipično "Hei".
Okrenuh se na peti, Carsten mi je mahao slobodnom rukom. Polako sam mu prišao. Ustao je i bacio čik na beton potom ga pažljivo ugasio petom cipele. Stao je pred mene kao da me izaziva. Bio je skoro za glavu niži ali me gledao direktno u oči. Nisam se osjećao ugodno, bilo je nešto u tom debelom liku što je govorilo "ne zajebavaj ga bez razloga". Polako me odmjerio.
"Ja je volim i znam jedno, nikada nikome ne nudi ništa ako nije zainteresirana za njega. Zato vrati se nazad i zagrli je, ako ti je nešto ponudila znači da si ti prvi u igri, a ostalo pusti na stranu. Možeš ući na zadnji ulaz slijedećih petnaest minuta ti pustim otvoreno."
Polako se okrenuo i ušao na zadnji ulaz. Ostao sam sam sa sobom. Polako sam sjeo na gajbu na kojoj je minutu prije sjedio debeli Carsten. Lik mi je djelovao OK, sada nakon par razmijenjenih riječi. Zapalih novu cigaretu. Imao sam "cajta" popušiti cigaretu i ući na zadnji ulaz ako to odlučim. Na kraju krajeva mogao sam i na glavni ulaz bez frke. Bitno je ostati hladan. Nebo je bilo prekriveno zvijezdama. Par minuta kasnije ugasih pola cigarete petom i krenuh prema zadnjem ulazu. Bio je otključan. Polako otvorih vrata i provukoh se u svijetlo kuhinje. Carsten je upravo pričao sa debelom plavokosom njemicom, crvenom u licu od toplote električnog roštilja na kojem je okretala kobasice i hamburgere. Pogledali su me i produljili svoj razgovor kao da se ništa nije dogodilo. Polako prođoh prema slijedećim vratim i provukoh se kroz njih. Hilda je upravo izvlačila i slagala novu pivu u bocama u hladnjak. Zadnjica je bila znatno iznad hladnjaka i bila je jedna od rijetkih ženskih zadnjica na koju mi se dizao. Polako sam zatvorio vrata i čekao. Kada je završila slaganje okrenula se i iznenađeno ustuknula korak. Pogledala me i polako se nasmiješila.
"Ne spavaš Džoni?"
Već točno spominjanje mog nadimka je govorilo dosta. Odmahnuh glavom.
"Ne mogu, mislim na tebe i onih par poljubaca koji su bili tek tako."
Nadao sam se da je moj njemački dosta precizan nisam želio da sve dobije drugi tonalitet. Mahnula mi je rukom da priđem. Dok sam prilazio izvadila je bocu "Havana Club" iz hladnjaka i dvije čaše. Polako je nasula piće i pružila mi čašu. Nadao sam se da to nije ono "popij i nestani". Podigla je čašu.
"Skal." Ponovno je to zvučalo kao skool.
"Živjeli ." Odgovorih.
Pogledala me iznenađeno i nasmiješila se. Ispili smo na eks. Gledao sam je, bila je za glavu niža od mene. Gledala me bez izraza lica potom me polako uhvatila za rub jakne i povukla ka sebi. Poljubac je bio dug.
"Noćas uzimam samo tebe ali sutra nestani."
Sve je bilo izgovoreno uz smiješak i nije zvučalo grubo. Uhvatih je za ruku i ponovno poljubih. Poljubac je bio jedan od onih "praskavaca" – ravno u glavu. Stisnula mi je jače prste i pustila ruku potom otišla do konobarice nešto joj objašnjavajući tihim glasom. Pogledah po lokalu. Bilo je skoro pusto. Za stolovima je ostalo još par ljudi. Dva para koji su se nemilice ljubili i nekoliko polupijanih samaca. Prišla mi je i uhvatila me za ruku, potom nježno poljubila. Polako smo krenuli ka kuhinjskom izlazu. Dok smo prolazili kroz kuhinju pogledah Carsten-a, samo mi mahnuo rukom i produljio pričati sa onom debelom kuharicom. Kuharica je gledala za nama dok sam pažljivo puštao ulazna vrata, nadao sam se da će provesti noć sa Crastenom mislim da si pašu.
Polako smo prešli kamenu stazu od restorana do kuće. "Kućica u cvijeću" je i iznutra izgledala isto. Prizemlje sa velikim dnevnim boravkom prepunim cvijeća u posudama i kat sa spavaćim sobama. Nismo stigli do kata.
.............................. **************** ............
Pravac Hamburg