"ON" je polako skidao kacigu ne silazeći sa motora. Policajac je refleksno malo odskočio potom se ljubazno naklonio. Nisam niti skidao kacigu, niti pripremao vozačku i prometnu. U ovakvim situacijama sam puštao da "ON" riješi sve probleme, Istra je bila njegov teritorij.
"Ovaj h..mm uhtg .. .. samo zaustavljamo motoriste znate ono mala mala obavijest. Mislim daa ovaj obavijestim vas da je naprijed cesta skliska, odnosno kosili trava okol..i.. pa ima po ... cesti .... mislim usporite malo radi vaše sigurnosti, ono je ovdje 40, ali ne mislim da je puno ako ste 120 to je samo malo iznad, ali ono samo radi vaše sigurnosti ..... Ugodna noć sretan put."
Kolega koji je u međuvremenu došao iz auta već se nakon prvog pogleda počeo polako udaljavati. Sada je već bio blizu vozačkih vrata sa rukom na bravi.
Dečko u odori se očigledno preznojavao i jedva čekao da "ON" krene. "ON" je ljubazno klimnuo glavom. Nije odgovorio, navukao je kacigu i startao svoj HD, pravi relikt Oldtimer-a, slijedio sam ga na svojoj Y – 650 "classic". Normalno da smo odmah raspalili po plinu. Zabilježih si u glavi da nikako pred njim ne izgovorim da je njegov red da plati cugu, izgubio je ono oko Plomina i okolice do zore a "ON" to nije volio. Meni nije bilo ni na kraj pameti da ga ljutim niti malo, pogotovu od večeras kada mi je rekao da sam luđi i od njega.
Više zavoja i pet minuta kasnije slijedio sam ga na parking kafića "Istrijanske lude noći". To mjesto mi nije bilo poznato ali "ON" je uvijek znao što radi. Bilo je još rano i sudeći po parkingu bili smo jedini gosti. "ON" je polako sjahao skinuo kacigu i spustio rubove svog dugog crnog kožnog kaputa. Zavidio sam mu, i na kaputu, i original kaubojskim čizmama, i crnom pamučnom
šalu sa mrtvačkim glavama oko vrata. Pokorno sam ga slijedio kroz vrata kafića uz put promatrajući moju "jeftinjavu od kineske imitacije kaubojskih čizmi". Prije nego je otvorio vrata samo je rekao.
"Ja častim sve, prošli put sam izgubio i ne uvlači mi se nudeći da platiš turu od te tvoje bijedne službeničke plaće."
Progutao sam slinu i klimnuo glavom.
Seksipil od cure iza šanka nas je sa zanimanjem promatrala dok smo prolazili kroz prazan kafić i sjedali u kut. Više je odmjeravala njega, mene je jedva i pogledala. Dok su se prema nama na visokim potpeticama njihali zanosni kukovi zamijetih da joj ta traper minica stvarno dobro pristaje uz plavu kosu. "ON" je samo malo odmjerio i izbacio onim svojim dubokim glasom.
"Boca Jack Danielsa i dvije velike pive, čaše za Jack ne trebaju." Dok se cura udaljavala zamijetio sam da ima zanosnu zadnjicu. "ON" je isto pratio pogledom.
Boca i krigle su stigli na stol. "ON" je uhvatio bocu za grlić, u samo dva poteza, palcem skinuo metalni poklopac i potegao dobar gutljaj. Dok je spuštao bocu na stol gledao je za konobaricom. Namignuo mi. Potegao je još jedan gutljaj i spustio polu praznu bocu. Zapalio sam cigaretu. Pogledao me i odmahnuo glavom.
"To ti nije zdravo znaš, previše pušiš sjediš u uredu i premalo si na sviježem zraku. Pređi na cigare."
Posegao je rukom u unutarnji džep kaputa i izvadio metalnu kutiju. Zapalio je tanku crnu cigaru, kvrcnuo prstom kutiju prema meni i pogledao ka konobarici.
"Mala je komad šteta što nemam vremena. Odi do nje i zamoli je da pusti na juke box onu moju stvar."
Iznenada se digao i krenuo prema toaletu sa onom cigarom u kutu usana. Otpio sam gutljaj pive, ugasio cigaretu i zapalio cigaru. Polako sam došao do šanka. Još se nije navikao da su "juke box" stvar šezdesetih prošlog vijeka pa je sve po kafićima nazivao isto.
"Oprostite mogu nešto zamoliti."
Gledala me sa zanimanjem i klimnula glavom uz smiješak.
"Kako vam je glazba malo mrtva, ako imate Azru ono "ti i ja lutamo kroz noć"?"
"Aaaa, ono "Fafala si mi ti", e taj Štulić je zakon."
Minutu kasnije je iz zvučnika krenulo "Ti i ja lutamo kroz noć". Konobarica me odmjerila.
"Onaj vaš prijatelj je stvarno faca. Šteta što je malo stariji."
Klimnuh glavom.
"Malo je "više od suviše" stariji na vaših dvadeset i nešto godina."
"Ma po govoru je domaći čovjek pa me zanima odakle je?"
"Tko Jura? Ne znam gdje sada ima prebivalište ali je vaš, iz Kringe."
Pogledala me široko otvorenih očiju.
"Iz Kringe i Jura, je to možda "onaj" Jura?"
Povukao sam dim iz cigare uživajući u okusu.
"Jure Grando, tako se predstavlja."
Zadivljeno je pogledala ka vratima toaleta.
"Čula sam legende od bake, kada popije koju više, sve priče o njemu, ali malo čudno ta odjeća i ostalo traži lovu. On je vampir od kuda mu lova."
Slegoh ramenima.
"Dosta njih zna legendu pa je to iskoristio da radi kao vanjski suradnik neke banke koja daje kredite po Hrvatskoj, normalno za dobru lovu."
Klimnula je glavom. Nisam mogao izdržati.
"Ne plašiš se Jure?"
"Malo ali više me privlače one legende o njemu koje nisu u knjigama ali ih bake prenose na unuke."
"Koje legende? Mislio sam da znam sve o njemu."
"Pa u Istri je dugo bila kletva među muškarcima "da bog da ti Jura ženu napao"."
Pogledah je.
"Što je bio tako krvoločan?"
Odmahnula je glavom.
"Ma ne, samo malo bi gricnuo tek da se posluži ali nekako je seksi to radio. Nego nakon samo jednog napada sve žene su postajale malo čudne i obično bi nakon tjedan ili dva naložile mužu da "poradi malo na tehnici" i nađe neku vračaru ili štrigu "radi magije povećanja alata". Ako ne ispune, vraća se kući mami."
Zadivljeno je gledala u vrata toaleta. Klimnuo sam glavom. Pogledala me uz smiješak.
"Znate priča se i da je Kazanova učio od njega. Poslije su zavidni muški izmislili svoju verziju priče. Nego kako ste vas dva postali prijatelji?"
"Dok nisam postao poreznik, a Jura vanjski suradnik banke, radili smo zajedno na utjerivanju dugova za jednog zelenaša."
Klimnula je glavom.
"Priča se i da je on "to radio" 18 puta na noć, sa više žena ali svakoj se "poklonio" najmanje tri puta, saaamo noć je kratka."
Jura je polako zatvorio vrata toaleta i krenuo ka stolu. Namignu sam konobarici i vratio se u stolicu preko puta Jure. Otpio je još jedan gutljaj koji je skoro ispraznio bocu. Bacio je 500 eur na stol i pogledao me.
"Morao sam do toaleta, mala ima taaako dobro dupe."
"Mislim da imaš upad kod nje bez problema, samo malo udvaranja."
Nemam vremena, popij pa idemo na neko drugo mjesto na samo još jednu "putnu"."
Posegao sam za onom bocom Jacka i ispio ostatak.
"Kamo žuriš noć je tek počela?"
Jura me pogledao sa osmjehom, i izvadio najnoviji Iphone iz džepa. Pogledao je na Iphon.
"Vidim da na onom forumu "KLE" neka cura poručila nekom liku da je dobro da ga ne uhvati noć na cestama u Albaniji, navodno to je doživljaj koji se doživotno pamti. To je uvreda, mora naučiti da je i noć u Hrvatskoj ono o čemu mora razmisliti. Jedino je malo opravdava što lik ima neki blesavi nick "Đoni", stvarno glupo."
Poslušno klimnuh glavom.
"Lik je stvarno neki glupan sa takvim nick-om." Izrekao sam ovo "uvlakački" pa me samo odmjerio.
Sat kasnije sam promatrao zadnje svijetlo njegovog HD-a kako nestaje u noći. Krenuo je pravac Zagreb. Poznajući ga znao sam da će posao obaviti do kraja i tako će nastati još jedna od legendi. Sigurno legenda koja će se samo po "ženskoj liniji prenositi sa koljena na koljeno".
Duboko sam udahnuo i odmjerio svoje jadne prašnjave čizme. Mene je sutra čekao samo još jedan jadni dan državnog službenika .....
.................................... ............................................
Priča (kratka) je nastala kao zahe..ncija na vampirske teme i potencijalni uvod u "Istarske vampirske kronike" (mislim da imamo dovoljno svojih Hrvatskih legendi i povijesti da bi bili ludi za američkim) koje su u planu kada bude vremena i dovoljno pive za ludo raspoloženje zato ne sudite previše oštro