Ispis

Molimo prijavite se ili registrirajte.
1 Sat 1 Dan 1 Tjedan 1 Mjesec Beskonačno
Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave

[D@DO]

c/p

Menadžeri T-Coma i City Expressa, kako to obično s menadžerima bude, iza brojeva računa ne vide ljude – oni vide korisnika, a ne čovjeka koji telefonira, a u čovjeku koji dostavlja račune funkciju, još jednu varijablu u excel-tablici. A dobri stari poštar Mate, je**ga, nije funkcija.



Nema ništa ljepše nego vidjeti korporaciju koja u bjesomučnoj utrci za uštedama koje imaju izroditi povećanje profita sama sebi saplete noge. To se upravo događa T-Comu, koji je za dostavu računa na vrata svojih korisnika, umjesto dobre stare Hrvatske pošte, angažirao City Express.

"Ljudi, kako da van rečen, ovo je posta problem, računi kasne, a ovi misec nisu ni došli...", žali se slušatelj iz okolice Sinja Radio Splitu, žena iz Žežavice pita hoće li T-Com kazniti korisnike zbog kašnjenja, a potom se javlja glasnogovornica T-Coma i objašnjava da neće, da će T-Com nanovo obračunavati, kalkulirati, računati, kako nije kriv T-Com nego City Express...

Ukratko, kaos u kojem su, menadžerskim jezikom rečeno, korisnici nezadovoljni, a T-Com mora aktivirati ekstra resurse da ga riješi.

Kako dolazi do ovakvih situacija? Tako što vrli menadžeri po zagrebačkim ofisima, na brejnstorminzima i brifinzima, baveći se ozbiljnim analizama troškova i učinkovitosti, igrajući se svojim excel-tablicama, vide samo brojke, uštede, rasipanja resursa, pa s nula uvida u stanje na terenu donesu odluke i upucaju sami sebe u nogu.

Yes, we can!

Kad se na brejnstormingu menadžera City Expressa raspravljalo o ponudi koju će dati T-Comu za ove dostave, vjerojatno je netko postavio pitanje: "Možemo li mi to obaviti po ovoj cijeni i s ovim resursima?" Uslijedilo je, pretpostavljam, demonstriranje proaktivnih stavova: "Naravno da možemo!", "Yes, we can!", "Ovakva prilika se ne propušta, makar pišali krv, znoj i suze! Spustimo cijenu još ako treba!"

Brejnstorming u T-Comu vjerojatno je počeo istom rečenicom: "Ima li City Express resurse da sve to obavi po ovoj cijeni?", ali je taj koji je postavio rečenicu vrlo vjerojatno brzo ušutkan tiradom menadžerskih ispraznica o velikoj uštedi koja će dovesti do povećanja profita, o tome kako City Express, kao privatna firma, bolje i efikasnije upravlja resursima, pa samim tim može ponuditi manju cijenu od državne Hrvatske pošte i kenj, kenj, truć, truć.

Kume, snađi se

A onda je dostavljač City Expressa došao na selo. U ruci mu snop računa, na svakom adresa Vinjani Donji bb, a pred njim idilični pejzaž naše Zagore. Stisle se kuće jedna uz drugu bez plana i programa, nema ni avenija ni ulica, a boga mi ni poštanskih sandučića. Svi građani sela na istoj adresi. Pa se ti, kume, snađi.

Menadžeri T-Coma i City Expressa, kako to obično s menadžerima bude, iza brojeva računa ne vide ljude – oni vide korisnika, a ne čovjeka koji telefonira, a u čovjeku koji dostavlja račune funkciju, još jednu varijablu u excel-tablici.

A dobri stari poštar Mate, hebiga, nije funkcija. Poštar Mate je institucija, nekad i dobra duša mjesta po kojem dostavlja poštu. U ovim malim mjestima srca moga, poštar obično zna za svakog čovjeka ponaosob kad mu u mjesecu stiže kakva pošiljka. On kad dođe u Vinjane Donje, uopće ne gleda adresu nego ime i ide čovjeku na vrata, pokuca, pozdravi se s njim, pita za familiju, za dicu, a ako je donio penziju, popije i bićerin s domaćinom. A nerijetko će mu stariji ljudi povjeriti račune i lovu da ih sam plati u pošti jer je njima daleko, a godine su tu. Poštar Mate ima tu "dodatnu vrijednost", koja nikad neće stati u excel-tablicu, koja se ne da izraziti na jeziku menadžera po zagrebačkim ofisima, pa se ona jednostavno izignorira.

Tržišno natjecanje? Onda se natječi

To ignoriranje, kao što rekoh, dovodi do nezadovoljnih korisnika i dodatnog rasipanja T-Comovih resursa, a nadam se da će dovesti i do scene koja će poštaru Mati pružiti barem malu satisfakciju. Nadam se sceni u kojoj pogubljeni dostavljač Cityja zuji po Vinjanima Donjim i sreće pred dućanom poštara Matu koji s lokalnom ekipom pije pivo. Dostavljač ga onda pita može li mu pomoći pronaći korisnika Stipu na adresi Vinjani Donji BB.

"Je li tržišno natjecanje?", pita naš Mate.

"Je", odgovara ovaj zbunjeno.

"Onda se, kume, natječi", zaključi Mate, pokaže mu na red kuća s istom adresom i sa smiješkom na licu i pivom u ruci nastavi raditi na "interakciji sa zajednicom", toj svojoj "dodatnoj vrijednosti" koja nema cijene.

[kroko]

   Mislim da ima rješenja i da polako dolazi vrijeme kad ćemo to morati napraviti, sve te menađere koji su došli u Zagreb iz VINJANA DONJIH i sličnih sela, zaseoka treba vratiti natrag da se upoznaju sa svim susedima a ostale menađere, šefove i velike glave natrag izvesti na pravi put tamo negdje oko Mostara pa prema Lištici preko Međugorja........obrisati zadnjih 20 godina hrvatske povijesti i nažalost krenuti od nule......i konačno da poštapalica "svoj na svome" zasja u pravom smislu riječi........jesam li spomenuo Bandića......skoro zaboravih......ima karcinoma koliko hoćeš......metastazirao je na sve strane..... 

[Boris]

 
netrbam niš dodati.....sve je rečeno.....

[Rille]

 Sve je isto samo su imena različita, valjda je to globalizacija

[Zg.Ante]

Eh, priča je prilično zanimljiva, ali nemojte zaboraviti da spomenuti dostavljač City Expressa sigurno nije u boljoj situaciji od "našega" Mate.
 dapače, siguran sam da Mate još uvijek ima bolje uvjete rada ,veću plaću i manje radi (osim,možda, na dodanoj vrijednosti  ) .. i eto, opet se vraćamona menadžere i razne excel tablice  ..

Također , nemojte zaboraviti da niti Matinim menadžerima uopće nije loše .. deru svojih 15-20 hiljki mjesečno i boli njih kita i za našega Matu , T-Com , City Express kao i novonastalu "Know-How"  ( ???? ) konkurenciju 

Ukratko .. svi smo mi Mate      .. u modi su ionako brainstorming, brain drain, Wellness, Function Grid,Team building,Team meetings, Core Work Processi i ostala "domaća" terminologija koju većina nas, poput "našega" Mate, ionako ne razumije .

Ali bez brige , ne razumiju to niti Matini menadžeri. Koga briga ?? Naučili su izgovoriti, tu i tamo primjeniti (Wellness i Outdoor Team Building im nekako najviše pašu  ) a nadasve uspješno znaju dovesti  do compay crash-a te se uspješno opravdati recesijama tj. market crash-om sve dok se ponovno ne uvale u neki nadzorni odbor. Nije bitno koji   

Sve je isto samo su imena različita, valjda je to globalizacija

bome, zahebana ta globalizacija   

[Enigm@]

c/p:


Netko je u jednom čikaškom listu objavio: ima na Balkanu jedna zemlja koja graniči sama sa sobom. Gdje žive najljepše žene, a natalitet opada. Gdje nezaposleni najviše rade, gdje na najplodnijoj zemlji žive ljudi koji gladuju. Gdje vlakovi kasne po redu vožnje. Gdje svi igraju nogomet, a pobjeđuju u vaterpolu, košarci, rukometu ili odbojci. Svi žure na posao, a nitko ne stiže na vrijeme. Gdje os...mosatno radno vrijeme traje dvanaest sati. Gdje je zdravstvo besplatno, a liječenje skupo. Gdje su novinari slobodni da napišu što god im se naredi. Gdje je svjetska kriza dobila državljanstvo. Gdje su javne nabavke tajne, a državne tajne javne. Gdje se ratovi nikad ne završavaju. Gdje se povijest ponavlja svaki dan. Gdje su najbogatiji oni koji nikad nisu radili. Gdje je strana valuta uzeta za domaću. Gdje ljudi slave slavu, a psuju Boga. Gdje pametne zbog nerazumijevanja proglašavaju luđacima, a luđake sposobnima. Gdje nepismeni pišu povijest. Gdje su zakoni nezakoniti, a anarhija normalno stanje. Gdje vlast prezire građane kao neželjene svjedoke. Gdje se živi od budućnosti, jer na sadašnjost nemamo pravo. Gdje se svatko svakome smješka, a nitko nikome ne želi dobro. Gdje sudski postupci traju duže od života. Gdje su samo poplave način navodnjavanja zemljišta. Gdje prizivaju diktatora, a demokraciju smatraju porezom na budale. Gdje smatraju da će zemlja duže napredovati ako što više nazaduje. Pa ti preživi, ako si normalan. Sreća je za državu da je takvih sve manje. Normalni svakako nikom nisu potrebni. A i sam život je najveći paradoks; živiš samo da bi umro, reći će nam oni koji misle da je vrijeme beskonačno, a oni na vlasti besmrtni. Na koju god zemlju ste pomislili, pogodili ste !!!