Ispis

Molimo prijavite se ili registrirajte.
1 Sat 1 Dan 1 Tjedan 1 Mjesec Beskonačno
Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave

[irud]

daKLE, krenimo ispočetka. Ovako je započela saga: u srijedu poslije posla bježim put Dalmacije - čim sam napustio i zadnje obrise našeg grada ostali smo samo cesta i ja - bilo je izvanredno: 4 puna sata s tankanjem u Korenici i još jednim stajanjem radi čišćenja vizira u Stankovcima.

 

 



Zatim još malo offa (jer je moja Nokia Navigator tako htjela) i evo me u Raslini. Sad je još samo trebalo naći jedinu kuću s plavim škurama. Ja sam pronašao jednu, no ispostavilo se da to nije ona DankaM. Pa je on na kraju došao po mene i eto me u dobrom društvu. DankoM, Željka i Ino su tu. Nahraniše me odmah a bogami i napojiše :P
D@do je s Iris već (to jutro) šmugnuo prema Budvi, a nama su se kasnije pridružili još Boris i Juli koji su se vratili iz Splita od Forgasa. Ja sam ostao brbljati s Borisom do kasno u noć; redale su se teme od rallya preko žena do motora i benzina (klasika), prošlih vremena i još mnogo toga, ali onda nas je stvarno satrao umor pa smo oko 1 legli. Čekao nas je dug dan, pa je san još bolje prijao

Dan D (po temperaturi paKLEni dan) započeo je ovako:



Prvi dan sastojao se od hrpe događanja i neprestanog punjenja memorije u glavi i fotoaparatima i one koju nikada neću moći dovoljno napuniti - moto-adrenalina. ovo je slikovni pregled:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Mislim da ove slike zamjenjuju i nekoliko desetaka tisuća riječi ali ukratko: Stari Tomos u Omišu nas je očarao, a i gazda mu je fakin, turbo vrućina, odlična vožnja, Neum, kupanje + gablec u Malom Stonu (Ombla) i predivan pogled sa Srđa. Na kraju trajekt do Tivta i konačno, nakon cca 450km kod naših domaćina, Saše i njegovog zmaja vatrenog.

[D@DO]

Hehehe.. nisam bil s vama, ali nekaj si pobrkal očito.    Mislim da se radi o Malom Zatonu gdje ste se kupali i njupali, a Ombla je poslije Mokošice i kraj nje niste niti prošli ako ste išli preko mosta.

[mg750ie]

glavno da je pucama i dečecima bilo lijepo, pa makar i ne vidli Omblu 

[irud]

E može, prihvaćeno i usvojeno - trebat će mi ovakve ispravke i nadopune. Sad kad je to u redu možemo krenuti dalje. prvo mali mash-up fotki s moba - prvog i drugog dana...

      

      

      

      

   

ova zadnja se zove: "The couples" - na putu u Petrovac --- vidjet ćete u nastavku kakvu smo zabavu tamo imali!

Dan drugi:

Buđenje - spavao sam odlično, a mislim da neću lagati ako ustvrdim isto i za druge. No, sunce je već počelo pržiti. Lagani povjetarac i pogled s balkona raspiruju bilo kakvu pomisao na vrućinu i dokaz su mi da je život opet lijep. No dan je ipak bio paKLEn. Zbog tog i još nekih drugih razloga odabran je odlazak u planine - Lovćen. Prvo do Kotora gdje smo napravili kraću pauzu (neki i doručak) i fotkanje, ali s obzirom da je vrućina bila neizdrživa zapalili smo brzo u visine. Podizanje D@dine rukavice koja mu je ispala iskoristio sam već za zakopčavanje jakne - polako smo se sa svakim MNV-e rješavali viška celzijusa i postotaka vlage u zraku. Sa svakim zavojem sve je ljepše. Pogledi koji nam se otvaraju pred očima sve su širi i sve ljepši. a pogotovo oni da desnim zavojima kada pogled plijen grad Kotor i zaljev daleko dolje. Koristim priliku za jurcanje po zavojima i fotkanje naših motora i nas putnika
Naposlijetku stižemo gore --- ulaz u NP Lovćen. Rampa spuštena, ispred nas, kako se mi komešamo i gledamo čemu rampa, nekako prolaze 3 Čeha na dva motora. Saznajemo da je upad u NP 3 evra po glavi. Hm... Baja iz kućice rješava Čehe za 9 eura i oni odlaze, a mi ćemo malo s Cetinjaninom porazgovarati; o tome gdje jesti, kojim putem proći i kako ući malo jeftinije. Ja sam mislio da će nam podugi razgovor osigurati besplatan ulaz, a kad je on rekao da će nas pustiti ako ga nešto počastimo - imao sam kalkulaciju od 5 ojra za sve nas. No on je već imao spremnu matematiku u glavi - vas je 8 - 10 EURa njemu u džep - bez ulaznica
i eto...
do vrha na 1560 mnv ima još dosta vožnje koja je u ovim uvjetima čista uživancija i na poslijetku stižemo do parkinga restorana Vidikovac, motori od čeha su već tu, a i Talijanka Michaela, stari Inin i Dankov drug, te 461 stepenica do Njegoševog mauzoleja u koji, pogađate, nismo išli.

      

      

      

      

      

      

      

      

      

      

      

      

      

      

      

      

      

      

      

      

      

      

      

      

      

      

      

      

      

      

      

      

      

      



Kao što vidite, među posljednjim slikama se može uočiti Pantin restoran u Petrovcu, koji je vješto pokušao prikriti promjenom jednog a u o da ne bi navukao horde g(l)adnih KLE-ljudi na džaba klopu. :D:D

Možda vam se malo zavrti u glavi od količine fotografija, ali nekako nisam htio raditi selekciju

No u svakom slučaju, nastavak priče je da smo se s blaženih planina povratili u paKLEne nizine preko Cetinja i ručali u restoranu Konak koji nije bio preloš (pogotovo desert - Palačinke s kremićem :P), ali ipak sa suzom u jednom oku zbog propuštene prilike da jedemo u Pizzerii koju je DankoM uočio gore, još u planini i u hladu i kraj potočića - u Konaku smo se kuhali, ali nema veze - vratit ćemo se mi i otići u na tu pizzu i toćat ću noge u tom potoku
Vratili smo se do Saše, na 175 metara iznad mora i (malo je reć) savršen pogled koji puca ka Italiji (i Michaeli). Uz opuštanje, igru s Jackiem i cugu lagano je došlo vrijeme da se spremimo i krenemo u Petrovac. A tamo - iznenađenje! Bajagin koncert. Bilo je fenomenalno. Savršen završetak dana. (i najskuplji tiramisu na svijetu)
+ noćnih 20 km do apartmana - konačno više nije bilo vruće... SPAVANJE.

[Panta]

UFF dobro je već sam mislil da ste ostali tam 

[kroko]

    Lijepo lijepo, ima svega, prirode, klope mačaka, čehinja hehe...... 

daj samo molim te u fodi-frubaru odi u setingse i velicinu thumbnalisa povecaj recimo na broj 400 da slike budu vidljive bez klikanja....... 

[irud]

   Lijepo lijepo, ima svega, prirode, klope mačaka, čehinja hehe...... 

daj samo molim te u fodi-frubaru odi u setingse i velicinu thumbnalisa povecaj recimo na broj 400 da slike budu vidljive bez klikanja....... 

btw, radi se o Ruskinji podignute suknje

[Tiffykle]

Uuuuuuuuuuuuuuuuu,što je vama bilo lijepo!!!!

btw, radi se o Ruskinji podignute suknje

Naravno da se radi o ruskinji,budva je mala Moskva,a Crna gora rusija u malom!!!

[irud]

 
privlačim pozornost...
 

možemo dalje - dan za planine!!!
rano sam se probudio - ne zbog vrućine jer u subotu je jutro čak malo i vjetar pirkao. ali ja sam se probudio jer sam htio nadoknaditi propušteno noćno kupanje prethodne večeri. A isto tako nisam htio otići iz Budve a da se ne okupam. Tako sam, već oko pola 9, bio na motoru i spuštao se dolje na plažu. More je bilo božanstveno - čisto i svježe; i bilo je odlično za razbuđivanje. Nisam vidio ni jedne  ali valjda zato što je bilo 9 sati ujutro i svega 10ak ljudi na čitavoj plaži. Kad sam se vratio oproštaji s jednima i pripreme za polazak s drugima već su bili u tijeku. Krenuli smo gotovo točno kako je bilo prethodnog dana dogovoreno, oko 10ke i spičili opet na Cetinje pa prema Nikšiću. Put je tekao dosta brzo te smo se s Pokom i još jednim dečkom na BMW-u (pomozite mi s nickom ili imenom) našli u birtiji u mjestu gdje se skreće za manastir Ostrog - predivno zdanje izgrađeno u stijeni. tamo je dio nas otišao u obilazak dok su ostali (između kojih, naravno, svi prisutni Crnogorci  ) u hladu i uz Nikšićke 
Mi smo ošli i vratili se, pojelo je to sve dosta vremena, ali vrijedilo je. Karavana od sada već 9 motora krenula je dalje put Plužina i krajnjeg odredišta - Trse! Vrijeme vruće, cesta odlična - s nadmorskom visinom i temperatura je pala tako da je sve skupa preraslo u jednu divotu od vožnje. stali smo u Plužinama na benzinskoj gdje su nastale neke legendarne zajedničke fotke za sjećanje. pa eto kad smo već kod fotki:


















































































(Powered by frubar.net)

nadakle - preostala je zadnja etapa od velikog mosta preko Pivskog jezera uskom cestom kroz tunele usječene u stijeni, praćena (za one sa sunčanim naočalama) ponegdje i potpunim sljepilom i velikim kamionom zdrvima i najzad dolaskom u Trsu - trijumfalnim ulaskom moto-ratnika na vrata našeg odredišta - Milanove gostione (D@do - daj videe)
Tu su stvari krenule opuštajuće i veselo. u iščekivanju hrane pila se rakija i Nikšićko a kad je došlo jagnje svi su "jaganjci" utihnuli

[irud]

UMJESTO DESERTA...

kako nije bilo više ničeg slatkog (pa čak ni kremića na kruf) priuštili smo si (Danko i ja) OFF za desert - osvajanje obližnjeg repetitora > bilo je i par wrong turnova - ali tim bolje 
















(Powered by frubar.net)

na zadnjoj su slici dečki iz Vrbasa, svi redom (osim zadnjeg) bikeri. Jedan je KLEaš, jedan Afrikaš, a jedan Transalpaš - ipak, oni se nisu gore usudili. Čak su se i u nevjerici čudili svom rođaku (ovaj niži, posljednji na slici s malcem) kad im je govorio da ovuda prolazi ekipa na motorima prema repetitoru. Mi smo njegovoj priči dali alibi, a momci su rekli da će se uključiti na naš forum pa ih željno iščekujemo

e  - ona je isto OFF; clothes OFF