Ispis

Molimo prijavite se ili registrirajte.
1 Sat 1 Dan 1 Tjedan 1 Mjesec Beskonačno
Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave

[kUm]

izvorno:

  Znači svake godine netko treba otići na Passo delo Stelvio zakeljiti naljepnicu jer izgleda da nam ju netko skida........

Ne bi bilo loše, ali moramo barem svake dvije godine...
Da nek budale nisu pretjerale s Reblochon Farmier naljepnicama, mozda bi još tamo stajao KLE Croatia.
Morat ćemo provjerit na godinu 

[Zg.Ante]

postovi su pročišćeni ... imaš slijed od 11 postova 


privremeni post

[kUm]

Četvrtak - 26.06.2014 - Dan 3
Nakon manje od 5 sati sna, budim se kao metak, za ne vjerovat. Dal je to planinski zrak ili adrenalin?!
Jutro u alpama nešto je nevjerojatno. Zrak totally refreshing.


Proveo sam jutro na balkonu sve dok nisu se se i ostali pridružili. Doručak 




Činjenica da smo se digli iza pola 7, a da nismo krenuli prije pola 10, jasno dočarava da se nismo mogli odvojiti od pogleda.
jutarnju tišinu je prekinuo zvuk zrakomlata, koji je prevozio debla na obližnje igralište, koliko sam uspio skužiti. Nema šta, brz transport.


I dok neki upijaju zrake jutarnjeg sunca, ja se nisam mogao oteti mišlju, kako bih ovdje mogao se vratiti na barem 7 dana... Tko zna možda jednom !



Napuštamo Sankt Caterinu i već na izlazu hvataju nas zavoji uspona Passso Gavia.
Kratko na vrhu skijališta stajemo da se slikamo s ovdašnjim  ljubimcima uz prekrasne vrhove.





Polako klizimo prema prijevoju, no hladan vjetar sve više nagovještava snijeg. I tako i bi.



Na samom Prijevoj zaustavljamo se da fotkamo dokaze da smo bili tu, bili smo tu i tu...

i da označimo stup 

[kUm]

Sam silazak sa Gavie , mnogo je strmiji cesta vrlo uska, ali zato priroda nadoknađuje sve ostalo.
Usput srećemo dosta biciklista i nekoliko motora, ali biciklista više...svaka im čast na 14-16%-oj uzbrdici 










Spuštamo se u Ponte di Legno, u kojem kratko zastajemo da malo predahnemo, zapravo 'Barbara' opet nije mogla naći satelite pa mi je u kacigu nonstop govorila poznate rečenice, "Izgubljen prijem satelita!" i "Preračunavam", što strašno iritira.
Nastavljamo i polazimo Edolo i na prvoj slijedećoj pumpi tankamo i provjeravamo djecu kod kuće.
U Brenu skrećamo ponovo prema brdima, ovaj puta Passo di Crocedomini -1892 mnv., s pogledom na Breno  i Castello di Breno:













Spuštamo se prema Lago D'Idro, izlazimo iz Lombadije i ulazimo u općinu Trentino.

[kUm]

Uz jedno stajanje na pi*anje u shoping centru i kupovina namirnica za ručak, silazimo u Saló i zaustavljamo se na gradskoj plaži ja jezeru na Lago di Garda. Već je 15 sati a mi još na sjeveru 
Netko sretan šta će namočiti prstiće...japanke na dohvat ruke








Dalje put prema lokalnim cestama, ka brdima Toscane, bijaše izuzetno dosadan i nezanimljiv. Hrpetine rotora koje stalno prekidaju kontinuitet vožnje, dodatno kvari i kraći pljusak. Čim smo se približili brdima, vrijeme se popravlja 
Put do konačnog odredišta, Carvarezzo na 1000 mnv, vodi preklo Castelnovo ne'Monti-a, poznatog po proizvodnji parmezana.
No glatku vožnji zavojitom cestom prekida blokada nasred puta 


"Hoćemo okolo ili...?" pitam.
"Možemo mi to!" smjelo odgovara BPD i kreće u zaobilazak barikade.
1, 2, 3, 4 i hooopaa! Brdo progutalo cestu.


Obilazak gorskom cestom (kao preko Žumberka za Krašić), uzeo nam je dosta vremena, ali i snage, no ipak prije 21 stižemo u Carverazzo. Parmezana vidli nismo 

B&B Monte Ventasso - nakon cjenkanja BPD-a, zbog mrava u kupaoni i nikakvog doručka (tost, maslac i pahuljice), dobivamo dva stana za 55€. Bravo BPD!

https://goo.gl/maps/JKVCL

[kUm]

 Petak - 27.06.2014. -  Dan 4

Smještaj smo rezervirali u zadnji tren u gradiću Cervarezza na oko 1000 mnv, no pri dolasku na koordinate navedene na Booking-u, tamo ne zatječemo apartman, pa nas ljubazni stariji starosjedioc, pješice otpratio do centra tog gradića, kako bi pitali nekoga tko kuži engleski.
Kako ne nalazimo smještaj zovemo gospođu koja nas je jučer zvala da provjerimo da li dolazimo, taman kad smo zastali zbog odrona na cesti (post iznad), ona s mužem dolazi unutar 2 minute i odvodi nas na potpuno drugu lokaciju.
  Radilo se o dva manja 1,5 sobna stana u manjoj zgradi od cca 4 -5 stanova, no nakon što smo u jednom od stanova pronašli mrave, a doručak koji su nam prezentirali, bio je ispod svake kritike (mali tostići, malo maslaca i pekmeza i mlijeko u tetrapaku u frižideru, BPD preuzima riječ i čvrsto se prepire s vlasnicima te dogovara smještaj bez doručka za samo 55€ komplet (13,75€) u ne tako lošim  stanovima. Ja sam bio spreman platiti i 100€ samo da legnem.  Bravo BPD.

Petak posljednji dan puta prema IV International KLE metingu, na samoj granici regija Toscana, Umbrie i Lazia u Parku prirode Monte Rufeno, u planu nam je posjet gradića Lucca, kosi toranj u Pizi, San Gimignano, (mali srednjovjekovni gradić ograđen zidinama, nešto slično Motovunu) na brdu u pokrajini Siena, Toskani. Poznat kao grad lijepih tornjeva.
Cure nam pripremaju raskošan doručak u vlastitom aranžmanu, dok ja nastavljam reinstalaciju Garmina jer Barbaru sam prestao zvati Barbara, sad je Simona.
Nadam se napretku




Nakon obilatog doručka (hvala cure:)), spremamo se i oko pol 10 krećemo dalje.


Po uskim i zavojitim cestama Toskane, na putu nas čeka još jedan prijevoj, na kojega se penjemo šumskom cestom, ostavljajući za sobom prekrasne brežuljke i krajolike.




Spuštamo se prema Pizi, točimo na prvoj/jedinoj pumpi na koju smo naletjeli u gradiću San Michele  po cijeni 1,78€/l, do tada najskuplje gorivo. Rekoh ok , nemamo goriva, a i pumpa je na brdima u zabit , pa je i cijena takva, no kasnije sam uvidio da sam se *ahebo, ima i za 1,8€/lit.: Odmah pičimo dalje.




Slijedeću puš/piš pauzu i odmaranje guzica napravili smo 40-ak km niže, u Borgo a Mozzano, na rijeci Fiume Serchio,20-ak km od našeg slijedećeg odredišta Lucca. Tamo šaljem sms Jamesu , s kojim smo se trebali naći u Pizi, no on je jučer obišao Pizu I lucca i rano ujutro krenuo prema San Giomignian-u.
Jedan selfie i 1  pljuga i idemo dalje, već je skoro podne vrijeme ode kad se vozite po šumama i gorama. 



Ulazimo u Lucca, no temperatura pichi, mislim da je oko +32, gužva velika, semafor na svakom uglu. Skuhani u vlastitom soku, na jednom od mnogobrojnih semafora BPD i jha se brzo dogovaramo da pichimo daje prema Pizi, jer traženje parking i ulazak u zidinama ograđen gradić, uzet će nam puno vremena i tekućine.
Spuštamo se u predgrađe Pize i Toranj se već nazire u daljini.

[kUm]

Ulazimo u gradić i parkiramo ispred samog Tornja, no, na na mrki pogled Carabinerra, samo da se poslikamo i da se maknemo.




 

Sklanjamo se u hladovinu u uliicu 100m dalje i parkiramo pred Bankom....nema veze bitno da je hlad...Još nismo svukli svoje jakne i čizme , 'terenski komercijalisti su nas nanjušili i eto ti jednoga.
Abdulah iz Somalije... "O.. wer ar ju com from? Croatia!...
Oh jes, kroejšan wumen are  veri bjutifl !!!
Odmah im uvaljuje neke kornjače i narukvice te traži neku lovu...Bmd i Duda u kompletu i odjeb u skokovima...no uvijek je tu na 3-5 metara od nas, miješajući se s ostalim kolegama iz uličnog Retaila. Da moji to vide, Abdulah bi odmah dobio posao na edukaciji JYSK djelatniku za up-selling. 







U parovima na na smjene odlazimo se slikati i kupiti neki od skupih suvenira. Čak se nismo ni sjeli kavu popiti, mislim da je bila oko 5 ili 6€.
Brzo slikanje, oblačenje i špura van iz ove vreve na neko mirnije mjesto:




Do San Gimignana, cesta pomalo dosadna, vruče za popizditi kad staneš, 25 km smo se fino vozili brzom cestom (100- 110, ograničenje 90kmh, ali nitko se tak ne vozi, pa nije greda), i onda silazak, pa dalje od sela do sela. Rotora kao u priči. Ponegdje i semafor, ali rijetko, no puno gušće nego neki otvoren dućan ili market uz cestu. Benzinske samo uslužne na 5 i 20€, pa pronaći neku koja ima djelatnika da prima kartice, ravno je jack-pot
Točimo na self service pumpi, ubacimo 20€ i onda svatko po 10€. Ne želeći ulaziti u gradove u potrazi za dučanom, napokon nailazimo uz jedan market uz cestu. Hladovina i po namirnice...pišanje i rahlađivanje u supermarketu

[kUm]

 80-ak km nakon Pize, stizemo u San Gimignano...zapravo skrećemo na neku lokalnu cesticu svega 3-4 kn od samog gradića... nalazimo debelu hladovinu, iako na samom zavoju, zaustavljamo se na ručak i odmor.

Pogled puca na San Gimignano i okolne brežuljke... Kakav, je to bio osjećaj? Ne mogu vam opisati, pogledajte slike pa zamislite:












U San Gimignanuima nekoliko predviđenih parkirališta i drugdje ne postoji mogućnost za parkiranje.
 Za odlazak u posjet gradu, zaustavljam se kod birtije koja ima 3 parkirna mjesta uz cestu, blizu glavnog ulaza.
Ja ostajem na kavi a  čuvam opremu , te da se razbudim jer nakon onakvog ručka, samo mi se spava, a i osjećam da je umor već dobrano preuzeo moje tijelo.
 Ekipa se ponovo skida u turističku toaletu, je samo bacam jedan selfie.


Od slike iz grada postavit ću samo maketu i glavni trg...nema smisla da gledate slike koje neće dočarati ljepotu grada koji vas vraća u 12-o stoljeće.




Dalje cesta lijepa i  meni dosadna, zapravo bio sam toliko umoran da sam stalno pogledavao na sat. Nisam primjećivao ništa sa strane. Neka sela i gradići zaista kataklizmično djeluju. Iako je to Toscana, ne bih baš tu živio










Piš pauza i istezanje guzova. Umor se sve više osjeća.

[kUm]

Ravno u 21:00 stižemo u kamp 
Duda i BMD, prije silaska su otvorile prijenosnu Kawasaki zastavu i paralelno, jedan pored drugoga uz trubljenje i  turiranje silazimo prema mjestu gdje je ekipa postavila šatore. KM sat pokazuje preko 1500km.




Nakon toga ostavljamo motore na mjestu gdje su svi šatori i pješice se penjemo na cestu i gore 30-ak m do mjesta okupljanja
Postavit ću neobrađene slike, a komentara upisat kasnijim EDTI-om.
















Jedan po meni od najdužih dana izgledao je ovako...
https://goo.gl/maps/VKKO5