Ispis

Molimo prijavite se ili registrirajte.
1 Sat 1 Dan 1 Tjedan 1 Mjesec Beskonačno
Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave

[trisha]

ko to pije samo jednu pivu  
samo vi doletite, lako ćemo rješit sve ostalo 
a onda želim autogram haha 

[Đoni]

ko to pije samo jednu pivu  
samo vi doletite, lako ćemo rješit sve ostalo 
a onda želim autogram haha 

Pazi se kroz Šibenik sigure prolazimo na putu za Albaniju negdje oko 15.08. pa našli još koga za vožnju ili vozim sam ... (ne bi bilo prvi put) 

[markoe]

Moram priznat da sam 5 x skrolao i nikad karaja pa sam samo stisnuo odgovori neide meni to citanje ja volim opipljivo brate mili ...

[Đoni]

Slegao sam ramenima i navukao kacigu. Sve nedaće i Hilda su nestali iz moje glave. Tada još nisam znao da povratni pravac vozim sam.  MZ je startao besprijekorno. Polako smo krenuli. Gogin BMW naprijed, ja sam je polako slijedio, a Škot i Strela su vozili paralelno iza mene.

             *********** Kraj prvog dijela "Jahači u magli" ***************

********************************************************************************
********************         DEČKI IZ PREDGRAĐA              **************************
********************************************************************************


             **********  II. "Cestom privida i stvarnosti" ****************

Buđenje je bilo sa glavoboljom. Prethodnu večer smo žena i ja proveli kod zajedničkih prijatelja na roštilju. Ivan je bio moj kolega sa posla. Ivanova žena je radila sjajne delicije od povrća, a Ivan odličan roštilj. Samo sam malo više popio "domaćeg crnog". Polako sam se odvukao do kupaone i istuširao skoro hladnom vodom. Potom sam se obrijao i navukao kućni ogrtač. Dok sam stavljao kavu u "kogumicu" bilo mi je jasno. Ne mogu tek tako pustiti ovu šansu. Moram znati da li je ono u Opatiji bila Goga. Na kraju svih krajeva neki od tih događaja su odredili moj kasniji život na cesti. Šalicu kave sam popio skoro "na eks" potom sam natočio kavu u visoku šalicu dodao malo mlijeka i stavio je na pladanj. Dodao sam i čašu soka od naranče i dva prepečenca iz tostera. Mirisalo je dobro. Ubacih par žlica marmelade od marelica na tanjurić potom ga položih na pladanj. Zaputio sam se u spavaću sobu. Lidija je još bila u polu snu. Poljubih je nježno i položih pladanj do nje na ležaj.

"Kava za dobro jutro."

Nasmiješila se sanjivo me gledajući.

"Kojim povodom sinoć si bez razloga bio loše volje?"
"Da se iskupim."

Pridigla se malo i poljubila me.

"Donesi mi pepeljaru, molim te."

Minutu kasnije sam spustio pepeljaru na noćni ormarić. Pogladio sam je po kosi i nasmiješio se.

"Idem do Opatije na kavu."

Mrzovoljno me pogledala.

"Ponovo oni tvoji Janjevci."
"Nisu moji, ja sam "Lala" to si zaboravila ali su OK dečki i paše mi popiti kavu sa njima."

Mahnula je rukom u stilu "nestani". Dok sam kretao prema vratima spavaće sobe Cmoky, naš bijeli mačak i nepopravljivi "uvlakač", se pažljivo prebacio sa fotelje na krevet umiljato predući prema Lidiji. Pogledao sam ga, a on mi je vratio neki umilni pogled sa proračunatom mačjom lukavštinom u pozadini. Dok sam izlazio iz sobe dobacih preko ramena.

"Koliko je ovaj tvoj mačak "čmaronja" sigurno će osvojiti "zlatni čmar godine"."

Jedan prepečenac je doletio i razbio se o dovratak. Cmoky je već bio iznad ostataka radi provjere "za svaki slučaj možda je to nešto što ja volim".

Petnaest minuta kasnije startao sam svoj prastari Kawasaki EN 500. Bio je malo prenizak za mene ali za izlete i vožnje do plaže je služio dobro. Krećući ka obilaznici prema Opatiji mislio sam samo jedno:

"Mirjana najvjerojatnije zna tko je ona žena na terasi. Mirjana je "stari mačak" u ugostiteljskim vodama i svoje mušterije vrlo dobro poznaje, a onu ženu je pozdravila dosta prisno."





Hamburg

Preturao sam po čistim čarapama i odabrao par sivih sportskih. Osjetio sam da je nešto skriveno u dvostruko presavijenim čarapama. Sjetih se da je to vrećica duhana. Polako sam izvadio vrećicu sa duhanom i odnio je do zajedničke veće najlon vrećice u kutu sobe. U velikoj najlon vrećici su počivale kutije cigareta i vrećice duhana. Prije polaska na put smo se raspitali i doznali da je kutija cigareta u njemačkoj oko četiri marke pa smo nakupovali cigarete i švercani hercegovački duhan te to "strateški rasporedili" po onih par majica i  donjeg roblja koje smo nosili "kako bi zahebali carinu". Odmjerio sam sadržaj vrećice i zaključio da "će izdržati najveći dio boravka". Polako sam navukao čarape i vratio se u dnevni boravak Goginog stana. Na kožnom trosjedu je ležao Strela. Škot je upravo tražio neku radio postaju na "Sony" HiFi uređajima u staklenom ormariću. Strela je podigao pogled prema meni i nasmiješio se,  očigledno je obilan doručak podigao njegovo raspoloženje na "viši nivo".

"Kamo gibamo danas? Može onaj sastanak sa prijateljima mojih matoraca kako bih to odradio i bio miran."

Dan prije smo se svi javili telefonom doma u stilu "da smo živi i zdravi i čujemo se za par dana". Strelina mama je Streli objasnila da je "tata nazvao poslovnog poznanika iz njemačke, koji živi u Hamburgu, pa da navrati i javi se, ovaj će mu sve pomoći što treba, a naročito "da se jadno dijete u tuđini snađe". Nismo to komentirali ali bilo nam je jasno ako ne želimo "uzbunu uspaničene mamice" da se moramo javiti na taj broj telefona i popričati sa nekim nijemcem na nekom piću kavi ili što već.

Škot se polako podigao od onog HiFi i pogledao nas. Meni je uputio neki čudan pogled potom se nasmiješio u svom starom stilu i posegnuo rukom u džep.

"Danas idemo autom. Goga nam je pustila svoj BMW prije nego je otišla sa frendicom na posao. Voze naizmjenično svaki tjedan druga. Sada je red na frendici pa je auto nama na raspolaganju."

Pogledao sam u ponosno podignute ključeve i suzdržao se od komentara. Žalac ljubomore je proradio i pokušavao sam ga sakriti što dublje u sebi, zakopati negdje i zaboraviti. Škot je bio moj prijatelj i na kraju on je jutros ustao rano skuhao kavu i spremio doručak za sve, nije ni čudo što je Goga pustila njemu ključeve još prije nego smo mi "izvukli zadnjice iz krpa". Sa druge strane sličilo je na nastavak mog "lošeg početka". Dok smo vozili prema Hamburgu nisam pomišljao na Gogu kao seksualni objekt. Jednostavno bila mi je prijateljica koju će mi biti drago vidjeti. Nakon susreta na parkingu gledao sam je drugim očima. Prvi dojam je bio "obara sa nogu". Duge noge u čipkastim čarapama, platforma sandale na visoku potpeticu, kožna minica i prsluk uz tetovažu na goloj nadlaktici i čipkastu bluzu bez rukava, fantazija. Dok smo vozili ka Goginom stanu pojavila mi se jaka želja da osjeća "nešto više" prema meni od običnog prijateljstva. 

Stan je bio specifično uređen sa kožnom garniturom, hifi uređajima, tv-om i videorekorderom u dnevnom boravku. Na zidovima su se smjenjivali posteri i uljane slike, pejzaži i aktovi.  Smjestila nas je svu trojicu u jednu od dvije spavaće sobe, Škot i Strela su odabrali bračni ležaj a ja madrac na podu. Nakon tuširanja i presvlačenja dočekao nas je stol prepun raznih delicija te bokal filter kave i boca viskija, na stolu u blagavaoni. Ostatak dana smo proveli u razgovoru smijehu potezanju iz boce koja je ubrzo ostala prazna pa smo otvorili novu. Zajednički smo spremali paštu i tri različite vrste umaka uz istu. Sve je bilo razdragano i ispunjeno smijehom i zabavom. Goga je skinula sandale i kožni prsluk pa je ostala samo u kožnoj minici i crnim čipkastim čarapama i bluzi ispod koje se nazirao crni grudnjak. Bila je stvarno oličenje seksualnosti, a onaj potišteni izgled i praznina u očima su nestali. Izgledala je kao da udiše život "punim plućima i bez ikakvih opterećenja". Nije niti bilo razloga da bude drugačije. Goga je živjela u iznajmljenom "gradskom stanu" sa garažom. Najamnina gradskih stanova je bila niska, a plaća voditelja grupe u tvornici poliakrila visoka, pa je računica bila jasna. Bilo mi je drago što joj je život krenuo dobro. Mi smo već osjećali tugu pada standarda u Jugoslaviji i pitao sam se da li nisam pogriješio oko "odlaska u inozemstvo". Goga se sjajno zabavljala. Smijala se non stop na svaku i najgluplju foru. Smjestio sam se u fotelji naspram velikog tv- a, a Goga je ubacila video kazetu sa koncerta "Guns and roses" te zvuk prebacila na hifi. Bili smo u "svom elementu". Goga mi je u jednom trenutku sjela u krilo i uhvatila me sa obije ruke za kosu okrečući mi glavu lijevo i desno.

"Hei tako mi je drago da ste kod mene luđaci jedni."

Glas joj je zvučao iskreno. Polako sam joj spustio ruku sa vanjske strane na nad koljenice na tu prekrasnu čipku i pustio je da me poteže za uši i čupa za kosu. Bio sam u transu. Minutu kasnije je ustala i dala puse u obraz Škotu i Streli potom odskakutala do kuhinje da donese još leda i "vatrene vode". Kako je večer odmicala histerija se smirila. Razgovor je postao tiši i više usmjeren ka tome "kako je u jugi i jesu konačno ukinuli bonove za benzin" (ukinuti znatno prije ali očigledno nije znala) i "koji dio jadrana treba obvezno vidjeti". Bio sam ponosan iz priče je bilo jasno da je znala za naše dvo mjesečno putovanje od  Zemuna preko Bosne do Pule pa preko cijele Jadranske magistrale do Ulcinja te preko Crne Gore natrag za Zemun.

"Od kuda znaš za to?" Pitao sam stvarno iz radoznalosti.

Pogledala me nekim vragolastim pogledom.

"Bosa mi ispričala."

Klimnuo sam glavom bez komentara. Već sam zamijetio nešto što nisam htio sebi priznati. Goga je Strelu gledala pogledom "starije sestre" što ovome nije smetalo već je nastojao biti samo ljubazan i ugodan. Prema meni je iskazivala nešto čudno i nedefinirano između poštivanja i divljenja. Škota je više puta pogledala ispod oka onim pogledom "zainteresirane žene". Prije polaska na spavanje joj položih ruku na rame ali mi je samo uvalila brzu pusu u usta i nestala u svojoj spavaćoj sobi. Dok sam slagao one njemačke deke na madrac na podu pogledao sam Škota i Strelu na bračnom ležaju. Strela se već stručno umotao u deke i ležao zatvorenih očiju ali Škot mi je uzvratio pogled čudan i turoban. Do jutra sam sve zaboravio.

Nedjelju prije podne smo obilazili i razgledali Hamburg odnosno samo "par osnovnih točki" kako se Goga izrazila. Prije polaska smo sa Goginog telefona obavili minimalne razgovore sa "onima doma". Tako je Strela dobio "domaću zadaću". Strela je pitao Gogu "da li može obaviti još jedan razgovor" na što je ova začuđeno klimnula glavom i prokomentirala.

"Bez ograničenja zovite koga hoćete i koliko hoćete."

Potom je odnijela kavu i poslužavnik sa kolačima u dnevni boravak, gdje smo se nakon doručka smjestili. Bila je puna energije i dok smo pili kavu ispitivala je Škota o našem "dugom putu" po jadranu. Škot je nastojao biti maksimalno šarmantan ali ništa više. Pričao je dogodovštine dodajući humor i cinične komentare. Goga je gledala ispod oka u njegovom pravcu i smijala se povremeno samo ubacujući "ma daj". Prvi put sam ugušio žalac ljubomore pojašnjavajući samome sebi "da moj ego nije iznad realne situacije". Strela je upao u sobu i pogledao Škota.

"Pričao sam sa Mirom ona je super i želi nam ugodan provod ali kaže da bi se ti trebao javiti Ljilji navodno nisi od kada smo pošli."

Škot ga je oštro pogledao i produljio razgovor sa Gogom. Goga je na sebi imala kratke hlaće majicu bez rukava i natikače. Na listu lijeve noge je imala drugu tetovažu u kineskom stilu. Sjedila je na trosjedu do mene u nekoj joga pozi oslanjajući se podlakticama na koljena i fiksirala Škota. Strela je zbunjeno uzeo kolač sa tanjura i sjeo na drugu fotelju. Žvakao je više mehanički nego "sa svojim poznatim guštom". Pogledao je zbunjeno u mom pravcu, a ja sam mu namignuo. Nakon kave i kolača smo krenuli u obilazak Goginim autom.

Goga je vozila oštro ali sigurno dosta poštivajući prometne propise. Objasnila je da su "ovdje" kazne za prometne prekršaje dosta visoke i da se nitko ne igra puno sa tim. Sviđalo mi se kako "mota" teški BMW između auta i bez problema parkira na svakom dostupnom mjestu. Upitah je kada je položila. Nasmiješila se i objasnila da nema niti pune dvije godine.

Pokazala nam je centar grada, "San Paoli" sa  "crvenim svijetlima kupleraja" i par povijesnih spomenika. Nakon kave na nekom poznatom mjestu gdje su se prije drugog rata okupljali umjetnici svih kalibara Goga je predložila "da odemo na neko od umjetnih jezera van grada na kasniji ručak/večeru" što ona časti. Prihvatili smo bez razmišljanja, na kraju i došli smo da bi vidjeli "što se više može". Dok smo prilazili autu Škot je pitao "da li može malo u životu isprobati i BMW-a". Goga mu je dobacila ključeve uz smješak.

"Naravno voljela bih te vidjeti kako voziš".

Ubacili smo se u auto. Prednje sjedalo do vozača je prešutno "po pravilu" bilo rezervirano za mene budući da sam imao "najduže krake". Ovaj put je Goga podigla naslon i smjestila me na zadnje sjedalo do Strele, sama se ubacujući na prednje suvozačko. Ljubazno me pogledala i pomakla sjedalo naprijed oslobađajući mi prostor za koljena. Nisam komentirao. Dok je Škot vozio Goga mu je davala upute i smijala se na sve njegove izjave. Strela je djelovao zbunjeno, a ja sam ostao hladan i nastojao ubaciti po koju veselu dosjetku. Nisam želio izgubiti niti jednoga od njih dvojice kao prijatelje "ni po koju cijenu". Večera na jezeru je protekla veselo i sa dvije boce Španjolskog vina. Škot je vozio nazad, a svi smo vikali "brže" i "zgazi ga" te slične gluposti dok je na dijelu auto ceste BMW dostizao na brzinomjeru brojku 170. Prije svih sam legao na svoj madrac. Dok je Strela ulazio u krevet namještajući deke samo je dobacio:
"Noćka Đoni."

Škot je polako sjeo na rub kreveta i namignuo mi potom samo legao ne pokrivajući se. Bio mi je čudan. Prije nego sam zaspao zapisah u pod memoriji da se sutra javim Bosi.

Suzana Zamazana

Strela se vratio sa telefona. Pogledao je Škota.

"Javio sam se i svojoj Miri pozdravila nas i pita zašto se ti uopće ne javljaš Ljilji, od one noći u motelu nije te čula."

Škot ga razdraženo pogleda.

"Strela to je moja stvar ako si popizdio za Mirom ne uplići mene u to."

Strela pogleda prema meni. Pogledah ga i namignuh. Skužio je. Prišao je Škotu i položio mu ruku na rame.

"Sorry samo prenosim što mi je Mira rekla. Nadalje onaj tatin prijatelj nijemac nas zove na večeru sve zajedno na nekom jezeru u okolici, zapisao sam, mislim da je to onaj isti restoran gdje smo bili sinoć. Odradimo to i miran sam od mojih "roditelja davitelja".

Škot ga pogleda ozbiljno ali meko.

"Može ali pokupimo Gogu pa da ide sa nama na večeru nakon posla."

Klimnuh glavom, a Strela se samo nasmiješio.

Pet minuta kasnije smo provjerili motore parkirane uza zid garaže i potrpali se u auto. Pravac smo dogovorili po planu grada i okolice, debljoj knjižici koju nam je Goga pripremila. Pri polasku iz garaže Škot je otvorio prozor auta i zatulio imitirajući "Otkačenog" (Oddball), tenkistu iz filma "Keely's Heroes". Film je posljednjih par godina bio vrlo popularan u ekipi. Vozili smo se polako ulicama razgledajući zgrade i zagledajući cure u prolazu, ako bi nam se mjesto svidjelo jednostavno bi potražili neki parking u blizini i stali "u detaljan pregled". Popili smo po pivo u nekoj kavani u starom njemačkom stilu. Nije nam se svidjela, unutra su uglavnom visili neki njemački "fosili". Škot je bio u elementu i dobre volje.

"Zaboravili smo da svi mladi ovdje rade, a sada je radno vrijeme. Idemo pogledati neku rasprodaju možda nađemo nešto što nam paše."

Nakon pola sata traženja pronašli smo veliki tržni centar sa parkingom na tri nivoa. Upali smo u "potrošački raj trulog kapitalizma" razgledavajući sve ono čega u "naprednom socijalizmu" nije bilo ili bilo u vrlo malim količinama. U odjelu informatike zagledali smo za nas tada novo čudo tehnike i po cijeni nedostižno PC računalo. Bacili smo se na nabavku malih disketa za comodore i spectrum računala, sa kojima smo Škot i ja raspolagali. Police sa video igricama smo obišli i detaljno proučili. Na jednom od katova je počivao odjel moto opreme. Sa tugom smo ga nakon sat razgledavanja i prebrojavanja napustili kako bi pogledali nove LP ploče i kazete. Pri pauzi smo u nekom fast food pojeli Hot dog i popili jednu pivu na tri čaše. Škot je bio izrazito dobre volje kako je dan odmicao ali Strela je postajao pomalo šutljiviji. Dok smo brisali prste o papirni stoljnjak u fast food-u Škot ga bocnu prstom.

"Strela koji ti je vrag ušutao si se ko Djoni kada smo dolazili što te muči?"

Strela je malo pošutao gledajući u stol potom nas pogledao redom u oči.

"Dečki sa vama mi je super i ovaj put je super i sve ide više nego dobro ali mislim na Miru. Proveli smo samo jednu noć zajedno i krenuli smo na ovaj put sada mi nedostaje. Jutros smo se čuli i to me muči malo je i živčana. Dva puta me pitala gdje smo i što radimo kada se ti Škot ne javljaš Ljilji uopće."

Škot je polako spljoštio plastičnu čašu za pivu prstima i duboko udahnuo.

"Strela tebi za ljubav nazvaću Ljilju i pokušati sve smiriti čim se vratimo u stan. Već neko vrijeme mi se čini da nije za mene. Krenuo sam na put i zaključio da mi uopće ne fali niti mislim na nju. Moraću joj to objasniti kada se vratimo ali ću je sada radi tebe nazvati i smiriti."

Osjetio sam olakšanje, one napetosti je nestalo i sve je između nas bilo po starom. Ludovali smo još neko vrijeme po ulicama Hamburga potom se zaputili u stan da dočekamo Gogu sa posla. Čim smo ušli Škot je otišao do telefona. Nas dvojica smo diskretno zatvorili vrata hodnika i nasuli si po čašu vodke koja je uvijek stajala u hladnjaku. Polako smo pijuckali i slušali neku country glazbu. Opušteno smo promatrali sunce kroz prozor. Strela je gledao nekamo kroz prozor potom mi se iznenada obratio.

"Znaš Đoni meni je stvarno stalo do Mire. Ne mislim to kao prije ono "plešem ratni ples oko nje dok mi ne da pičke". Mira mi paše kao kompletna osoba. Ne vjerujem da bih ovdje odolio da "uhvatim nešto sa strane" ali sve jedno mi je. Ne želim izgubiti Miru."

Otišao sam po bocu i bez riječi nam natočio još votke. Bocu sam pustio na stoliću. Kucnuli smo se.

"Strela svi mi tražimo "tu neku osobu" i bilo bi mi drago da si je ti našao."

Nasmiješio mi se i ispili smo. Pogledah ka vratima. Iz hodnika smo još čuli Škotov tihi glas. Nismo čuli što govori, nije nas ni zanimalo. On je znao sa ženama, znao ih je uvjeriti u što god hoće. Klimnuo sam glavom.

"Goga će ovaj mjesec imati malo veći račun za telefon i alkohol."

Nasmijali smo se. Strela je odmahnuo rukom.

"Kako sam skužio ima plaću preko tri tisuće maraka. Neće to nju puno uzdrmati vidio si kako je ovdje hrana jeftina kao kod nas, a njena plaća deset prosječnih  jugo radničkih plaća."

Škot je ušao u sobu. Zamjetio je bocu i potegao direktno iz iste. Kada je vratio na stolić pljesnuo je Strelu po ramenu.

"Sve ok, smirio sam Ljilju dok se ne vratimo. Javit ću joj se još koji put pa budi miran."

Zapalio je cigaretu. Meni se upalila žarulja. Planirao sam danas nazvati Bosu. Pogledao sam na sat. Bilo je oko 18 sati. Vreme je ok, vjerojatno se vratila sa posla. Izašao sam u hodnik prišao telefonu i okrenuo broj. Prvi put sam pogriješio. Trebalo je dodati nulu ispred prvog broja tako se dobivao puni pozivni broj za grad. Okrenuo sam ponovno. Prvi signal. Ok pogodio sam. Nakon petog signala kada sam već pomišljao spustiti slušalicu javio se njemački tvrdi veseli ženski glas.

"Daa, dobili ste stan slobodnih mislilaca i neradnika, kako ne želimo biti doma nakon zvučnog signala pustite poruku i ne obraćajte pažnju što se zvučni signal stalno ponavlja kao tuu, tuu, tut, nismo spustili slušalicu."

Slijedio je veseli smijeh. Pokušah na svom lošem njemačkom.

"Ispričavam se ali samo bih želio razgovarati sa Bosom ako sam dobio pravi broj telefona."

Kratka pauza potom zbunjeni glas.

"Oprostite mislila sam da je kolegica sa posla, počekajte malo pozvaću je."

Začuli su se koraci i netko je podigao slušalicu.

"Halo?"
"Halo Bosa Đoni je."
"Bambii, nemoj reći da si u Njemačkoj."
"Već treći dan kod Goge smo."
"Treći dan i nisi se do sada javio. Stvarno si prase. Znači onaj Škotlanđanin i Strelac su sa tobom. Super. Nadam se da nađeš vremena da se vidimo."
"Obavezno mislio sam i danas ali Strela ima neke obveze prema poslovnim partnerima njegovih staraca pa ako može sutra."
"Može. Doći će mo po tebe nakon posla. Ono ludo prase Petru si već upoznao tako da je neću morati posebno predstavljati."
"Onu što nešto glumi? Da."
"Ma pusti je, postavili su prve telefonske sekretarice na poslu pa sada kod svakog javljanja na telefon glumi telefonsku sekretaricu, otkačen stvor ali mislim da će te se kao dva luđaka ipak dobro uklopiti."
"Vjerujem da hoćemo. Imam tvoju adresu ali mislim da je to dosta dalje od Hamburga. Pa reci gdje da dođem?"
"Ahernsburg je Samo 50 km od centra Hamburga. Kako misliš doći?"
"Motorom."
"OK vrati se od Goge prema auto cesti, ubaci se na obilaznicu oko Hamburga i skreni na cestu 75 potom samo ravno. Treba ti oko 40 minuta od Goge do ulaska u Ahernsburg. Čekamo te na ulasku u 18 sati. Može?"
"Može."
"Sada moram do kuhinje da vidim što mi je Petra zabrljala sa ručkom dok sam pričala. Veselim ti se. Ciao."
"Ciao."
Veza se prekinula. Krenuo sam prema sobi i začuo ključ u bravi. Goga je veselo upala na vrata stana.

"Đonii."

Okačila je jaknu i dala mi pusu u usta. Brzo je ušla u dnevni boravak i dala pusu Streli u obraz, a Škotu u usta. Samo ova pusa kod Škota kao da je malo dulje potrajala. Slegao sam ramenima, već sam zakopao svaku nadu i ljubomoru. Škot je bio majstor za skontati žensku. Bacio sam se na fotelju i natočio si novu votku. Škot je objasnio Gogi da trebamo biti oko osam sati na ulazu u restoranu "Pirate" na jezeru. Veselo je klimnula glavom.

"To je restoran malo dalje od onoga gdje smo bili sinoć. Krenimo oko sedam."

Potom je dohvatila bocu sa votkom i otpila dobar gutljaj. Malo se zagrcnula i nasmiješila Škotu. Škot je dohvatio bocu i nazdravio joj. Strela je gledao kroz prozor. Ja sam otišao da HiFI i pojačao onu country glazbu. Dobro im ide pomislio sam.

Stigli smo petnaest minuta ranije pa smo "bacili mali đir" po obali. Goga nam je objasnila da se na ovom dijelu može raditi roštilj u za to predviđenim zidanim roštiljima i svirati gitara navečer ako nisi previše bučan. Znala je tu sa ekipom navratiti. Potom je pljesnula rukama.

"Upoznaćete ih ovaj vikend i napravit ćemo roštilj ovdje. Vidi tamo za roštiljom su neki naši sudeći harmonici." Zadnje je dodala tiho.

Pogledah u pravcu gdje je pokazivala. Pet metara od nas ekipa od dvije žene i četiri muškarca se muvala oko roštilja. Na travi je ležala harmonika sa malom Jugoslavenskom zastavom nalijepljenom na kutiju. Sa roštilja je dopirao miris mesa, a gajba pive je ležala pored deke očigledno namijenjene za sjedenje. Boca je kružila po ekipi. Razaznah riječi "domaća", "dobra" i "sretan rođendan". Polako smo se zaputili ka ulazu u restoran. Dok smo kretali začuo se zvuk harmonike i lagani pljesak. Na moje zadovoljstvo nije bila neka od novokomponiranih narodnih već "Ribara starog kći".

Herman i Sofija su nas čekali na ulazu u restoran. Herman je bio ugodni stari gospodin od oko sedamdeset godina. Sofija je bila desetak godina mlađa visoka plava dobro obučena i zgodna dama. Strela nas je sve predstavio na svom tarzan english. Ljubazno su nas pozdravili i objasnili da je stol rezerviran u dijelu bez glazbe, tako da možemo pričati, ako želimo prebacit će se u dio sa glazbom. Odbili smo, nije nam se slušala glazba sa zvučnika po tuđem izboru. Dok smo kretali Herman je odmjerio Gogu u laganoj majici, traper minici, mrežastim čarapama i cipelama visoke pete. Očigledno je skretala pažnju na sebe. Gospođa Sofija se samo nasmiješila odmahujući glavom.

Dio bez glazbe je bila terasa okrenuta prema onom dijelu plaže gdje su tridesetak metara dalje naši "zemljaci" slavili nešto. Dok smo sjedali za stol dopirali su do nas zvuci harmonike i lagana pjesma "Osam tamburaša". Lik je stvarno svirao dobro. Goga se ubacila između Škota i Hermana, Strelu je zapalo između Hermana i Sofije, ja sam sjedio do Sofije naspram Škota i Goge.

Herman je ponudio jelovnike i rekao da kao njegovi gosti biramo. Savijetovao je ribu ili "Argentinski Biftek". Krenulo je sa aperitivom. Na početku je bilo malo nategnuto no nakon dva aperitiva je sve postalo opuštenije. Kada je predjelo stiglo na stol već je pala prva boca vina, Goga je preuzela ulogu općeg prevoditelja, a ekipa vani je postala malo glasnija uz harmoniku. Goga je vješto podigla atmosferu. Kod druge boce vina gospođa Sofia je odbila uz obrazloženje da ona vozi doma "kako bi Hermi mogao popiti koju". Goga je pogledala Škota i nasmijala mu se.

"OK ti popij, ja vozim doma."

Škot joj je nazdravio čašom. Kada su se kucnuli zamijetih da mu je jedna ruka nestala sa stola. Poznajući taj pokret bilo mi je jasno da ta ruka počiva na Goginom koljenu u crnim čarapama. Herman je postao opušteniji pričajući svoje doživljaje iz trgovine sa SSSR-om. Ona ekipa je već bila na Makedonskim pjesmama i jasno smo čuli "Makedonsko devojče". Kada je stiglo glavno jelo i nova boca crnog vina oni na plaži su postali malo glasniji i svirali su "Ako umram il zaginam". Škotova ruka nje se pojavljivala ispod stola sve dok nije morao uzeti vilicu uz glavno jelo. Sofia je slušala glazbu i riječi koji su dopirali sa plaže. Pitala je da li je to jugo glazba, Goga joj je odgovorila da je. Gospođa se nije zbunila poslušala je ono "Ako umram il zaginem nemojte me žalate" i pitala Gogu o čemu pjeva pjesma. Goga je objasnila u par riječi, u među razdoblju Škotova ruka je ponovno nestala pod stolom. Ovaj put je i nešto tiho rekao Gogi. Ona mu se nasmiješila. Ekipa na plaži je malo utihnula vjerojatno radi one boce rakije koja je kružila uz pivo. Sudeći po Škotovom izrazu lica ruka mu nije počivala na Goginom koljenu već malo više. Zapalio sam cigaretu i potegao gutljaj vina iz čaše. Strela se pravio da ništa ne vidi i natucao neki engleski sa Hermanom. Goga je polako naslonila glavu na Škotovo rame. Oni na plaži ponovno su počeli samo glasnije lijepo se čula prva strofa koju su uz harmoniku zajedno pjevali.

"Oj Suzana zana zana zamazana zana zana, al je krasan pogled oka tvog!"

Sofia se nagnula slušajući i klimnula glavom.

"Lijepo zvuči isto vaša pjesma?"

Goga i Škot su se isključili od ostatka svijeta sjedeli su bez riječi ona naslonjena na njegovo rame, a on sa pogledom na plažu bez naznaka da je čuo bilo što. Pitao sam se do kuda je dospio sa rukom. Sofija je ostala bez odgovora pa se okrenula prema meni budući da je skužila da nešto govorim njemački. Klimnuh glavom.

"Da gospođo."

Sa plaže je sada harmonika postala glasnija, a dva ženska glasa su pjevala.

"Oj Suzana moraš mi reći
što ti je trbuh sve veći i veći?"

Dečki su preuzeli refren.

"Oj Suzana zana zana zamazana zana zana al je krasan pogled oka tvog."

Sofija je njihala glavom u ritmu glazbe. Cure na plaži su krenule dalje.

"Mila majko jedne je noći Ive
želio da ga umoči."

Cijela ekipa sa plaže je krenula sa slijedećom strofom.

"O teško meni, o teško meni,
Ivek mora sad da se ženi."

Sofia me pogledala.

"Gospon Đoni kakva je to pjesma?"

I dalje je njihala glavom u ritmu glazbe. Reagirao sam refleksno.

"Ljubavna gospođo."
"Ooo, tako lijepo zvuči."

Ekipa sa plaže je izbacila još jednom refren "Suzanu zamazanu" i jedan muški glas je preuzeo slijedeću strofu.

"Punica draga nek niš ne pita
za njenu ćerku boli me kita."

Nakon toga su svi zapjevali.

"Punice draga imaj na umu
da Ivek uvijek koristi gumu.

I to je curo o braku tvome
ja sa sobom nosim kondome."

Krenulo je još jednom "Suzana zamazana" praćeno salvom smijeha.

Sofija me začuđeno pogledala.

"O čemu pjevaju u toj pjesmi?"

Našao sam se na trenutak u zabuni nakon toga ispalih gledajući u Gogu i Škota.

"Oni bi trebali dobiti dijete  i realizirati brak ali to nije moguće iz tehničkih razloga, mislim okolice."

Goga se iznenada uključila u ovaj svijet. Slušala je moj loš njemački i začuđeno me pogledala. Sofija me gledala još čudnije.

"Gospon Džoni zašto se oni pjevači na kraju smiju kada je to sa ljubavi tužno?"

Pogledao sam je uz smiješak.

"Ipak se sve dobro završi samo mi je teško na lošem njemačkom to objasniti."

Polako je klimnula glavom dok je Goga gledala u mene sa iznenađenjem.

"Recite mi samo još jednom kako se zove ta pjesma?"

Gledajući u Gogu točio sam si vino u čašu, polako izgovorih.

"Suzana zamazana."

Goga me pogledala onim svojim pogledom i brzo dobacila smiješeći se.

"Ti si stvarno lud."

Škot me mrko odmjerio, a Sofija mi se nasmiješila.

"Zapamtit ću to je lijepa melodija."

Herman je popio koju više i udavio Strelu svojim pričama na engleskom skužio sam samo u jednom dijelu da hvali Strelinog tatu kao vrlo sposobnog. Ja sam popio koju više i ispričao se sa Sofijom koja je ispala ugodna gospođa sa burnim doživljajima iz mladosti. Bio sam hladan što se tiče Goge. Nije me više to pogađalo ali me je Škot par puta čudno pogledao.

Na kraju večeri je policija upozorila ekipu na plaži da budu tihi. Herman je zlatnom vizom platio račun i dugo su se pozdravljali sa nama. Sofija mu je pomogla do auta. Mahali smo im dok su kretali, a svatko je u ruci držao Hermanovu vizitku.

Zaputili smo se ka autu. Škot i Goga zagrljeni. Na pola puta do auta su stali i počeli se ljubiti kao da ne zamjećuju ništa oko sebe. Strela i ja smo se pravili da ništa ne vidimo. Kada smo krenuli Goga je vozila, a Škot je držao za koljeno kada je to bilo moguće. Prije nego je ubacila kazetu u radio okrenula se prema meni.

"Suzana Zamazana i još k tome to prodaješ kao ljubavnu pjesmu."
Škot se počeo smijati.
Goga je raspalila po plinu dok je iz radija glasno svirao Dire Straits - "Sultans Of Swing".

................................... ************ .........................

Popili smo još jednu za laku noć. Škot i Goga su nestali u Goginoj spavaćoj sobi. Strela me pogledao. Podigao sam čašu.

"Živjeli, ispijemo ovu pa idemo u krpe."

Strela je klimnuo glavom. Dok sam se pakirao u vreću za spavanje na svom madracu Strela je dobacio.

"Sada možeš i na ležaj ima dovoljno mjesta."
"Hvala stari ali znaš ono "ja jesam peder ali nisi moj tip"."

Nasmijao se. Pet minuta kasnije čuo sam kako duboko diše. Njega situacija sa Gogom i Škotom nije uzbuđivala. Meni je bilo žao radi onog "Suzana zamazana". Na svu sreću nije se ljutila. Oboje su mi prijatelji neka im je sa srećom.

..............

[Đoni]

Nasmijao se. Pet minuta kasnije čuo sam kako duboko diše. Njega situacija sa Gogom i Škotom nije uzbuđivala. Meni je bilo žao radi onog "Suzana zamazana". Na svu sreću nije se ljutila. Oboje su mi prijatelji neka im je sa srećom.

..............
Kako je kome suđeno

Ušli smo u stan i sjeli za stol. Boljelo me je cijelo tijelo i vapio sam za krevetom. Škot je otišao do hladnjaka i izvadio bocu votke. Goga je pazila da uvijek bude jedna boca u hladnjaku. Pogotovu zadnja tri dana. Škot je natočio svima i ispili smo. Polako je izvukao lovu i položio je na stol. Mala gomilica njemačkih maraka. Bile su sve stotice.

"Zaslužili smo." Bio je jedini komentar.

Polako je uzeo novac i počeo ga dijeliti na tri kupa. Radio je to u šali i sa zadovoljstvom. Slagao je po sustavu "jedna tebi jedna meni jedna njemu". Izbrojio sam svoj dio dok je dijelio. Šesto maraka. Malo bogatstvo. Za ovo se moglo kupiti nešto ili produljiti put za tjedan dva. Tko zna gdje bi smo mogli stići. Pogledah Škota.

"Bilo je dogovoreno tisuću i petsto na nas tri. Otkuda sada tristo maraka više."

Nasmiješio se i polako šibicom zapalio cigaretu.

"Horst je bio zadovoljan obavljenim poslom i častio je svakoga sa po sto maraka. Nema vremena da nas izvede u restoran pa je dao lovu. Očigledno je dobro zaradio na nama."

Strela je duboko uzdahnuo.

"Zaslužili smo. Bilo je to jebenih tri dana."

Dan nakon one večere smo sjedili i igrali poker. Škot je odbijao poći nekamo bez Goge pa smo je čekali da se vrati sa posla. Ja sam ionako imao namjeru otići na onaj sastanak sa Bosom. Goga je došla ranije. Upala je u stan i dugo Ljubila Škota. Potom je kritički odmjerila karte, gomilu čikova u pepeljari i prazne limenke piva. Okrenula se prema meni.

"Đoni pisao si mi, jedan put, da ste radili kod vulkanizera?"
"Radili smo više puta. Zašto?"

Držeći Škota za ruku objasnila je da je prijatelj njene poznanice u problemima. Imao je svađalačku narav i napustila su ga dva radnika upravo kada je dobio veliki posao za jednu od glavnih taksi firmi u Hamburgu. Nije se nadao tom poslu, a upravo ga je dobio. Sada mora zamijeniti gume na više auta u roku od tri dana. Traži bilo koga za pomoć, na crno još bolje. Njemački radnici ne vole prekovremene, a ovdje će se raditi "dan i noć". Počinje se večeras i do petka u podne sve mora biti gotovo. Spreman je platiti po petsto maraka svakome za tri dana. Pogledali smo se. To je za nas bila lova. Škot je poljubio Gogu.

"U igri smo."

Otkazao sam sastanak sa Bosom. Javila se Petra, Bosa je na poslu, a ona je došla malo ranije da spremi nešto za jelo. Djelovala je zbunjeno kada sam objasnio da "imam neki posao i ne mogu doći ali da se javim i sve objasnim". Ok nazvat će Bosu i objasniti da je otkazano.

Pola sata kasnije bili smo u vulkanizerskoj radionici. Vlasnik je bio niski debeli njemac po imenu Horst. Visoki mršavi mladić koji nije prekidao posao je bio njegov sin. Vani je bilo parkirano pet mercedesa 190, krem boje, sa natpisom TAXI na bočnim stranicama. Objasnio je da je neka inspekcija pregledala gume na vozilima i masno kaznila firmu radi par "sumnjivih" guma. Uprava je poludjela i odlučila na pola vozila staviti nove gume. Bilo je to jeftinije od nove kazne. Vozila će nam dovoziti na kraju smjene i u najkraćem roku moramo zamjeniti gume. Pokazao je glavom ka planinskom vijencu novih guma, uredno poslaganih svugdje po radionici. Posao može ali prvo da vidi kako radimo. Odmjerio nas je otišao do malog ureda sa staklenim zidovima i donio tri čista radna kombinezona. Meni je kombinezon bio malo kraći, a preširok.

Slijedeći dani su se pretvorili u auto gume. Radili smo do kasno. Nas trojica smo skidali kotače, skidali gume i montirali nove. Horst i sin bi pregledali svaki kotač sa novom gumom i izvršili balansiranje. Osobno su postavljali kotače na aute. Auti su stizali u grupama od tri do pet i činilo se da nikada neće prestati. Radilo se do kasno u noć. Ovo jutro mi se činilo da neću ustati, sve me boljelo. Oko podneva nije više bilo auta, a gomile novih guma su bile zamijenjene starim gumama. Horst je rekao da je posao gotov. Skinuli smo prljave poderane radne kombinezone i oprali se. Škot je otišao po lovu. Nama se nije dalo, sjedeli smo na motorima i čekali ga. Sada sam gledao u novčanice na stolu, oni bolovi su počeli popuštati, a i umor je bio nekako manji. Pokupih novac i ubacih ga u džep traperica.

"Sada možemo i malo produljiti put?"

Strela je slegnuo ramenima.

"Ja bih nazad kako je planirano ali ako ste vas dvojica ..."

Strela je obavio još jedan telefonski razgovor sa "ljubavnom središnjicom" i bio je smireniji. Izgleda da je "situacija bila pod kontrolom".

Škot me oštro pogleda.

"Đoni da to pustimo par dana, poslije odlučimo."

Klimnuo sam glavom i otišao pod tuš. Presvukao sam majicu i promatrao traperice na sebi. Bile su pomalo prljave stvarno je vrijeme da nabavim nove i ubacim ove u perilicu. Nazvao sam Bosu na posao. Pri prošlom telefonskom dala mi je broj na poslu.

"Halo, ovaj put dolazim samo reci kada?"
"Super šest sati isto mjesto kao i prošli put. Petri će biti drago radoznala je da te vidi."

Sve je štimalo. Bacili smo se na karte i coca colu. Goga je upala ranije puna energije i vesela. Bacila je veliku plastičnu vrećicu na Škota.

"Poklon iznenađenje!"

Dugo su se ljubili. Škot je nakon toga iz vrećice izvukao kožnu jaknu i isprobao je. Bila je nešto između motociklističke i sportske. Crna kratka jakna završavala je kožnim remenom. Stvarno je izgledala super. Dok je Kuhala paštu Goga je veselo objasnila da je zakazala večeras sa nekom ekipom izlazak u disko bar "Western Gold". Bit će dvije prijateljice i jedan poznanik. Namignula je ka Streli i meni. Tada je zazvonio telefon. Goga je postavila paštu na stol u blagavonici i otrčala do telefona. Veselo se javila ali je glas ubrzo postao tih pa ljutit. Uspio sam razaznati malo njemačkog. Zvučalo je u stilu "to je riješeno tako mora biti" i "ne prijeti mi". Iznenada je zalupila slušalicu i otrčala u spavaću sobu. Zalupila je vrata. Škot je otišao za njom. Pogledali smo se. Strela me upitno promatrao.

"Nisam ništa skužio, neka rasprava."

Sjedeli smo i čekali. U jednom trenutku je iz spavaće sobe dopirao Gogin malo histeričan povišeni glas. Potom je sve utihnulo. Pašta je stajala na stolu već hladna. Strela je otišao do hladnjaka po pivo, a ja sam pustio glazbu. Sjedeli smo i čekali povremeno potežući pivo. Konačno je Škot izašao iz sobe. Sjeo je za stol i odmjerio nas.

"Frka!"

Ovo je izbacio ljutito. Čekali smo da produlji. Otišao je do hladnjaka i donio bocu sa votkom. Otpio je iz boce i zapalio cigaretu.

"Goga je imala vezu sa nekim likom. Raskinula je ali sada je gnjavi i prijeti joj. Uplašena je."

Čekali smo bez riječi. Konačno Strela nije izdržao.

"Neki opasan lik kada se uplašila ili samo drkadžija koji sere?"

Škot je otpio još jedan gutljaj iz boce.

"Ne znam sve detalje ali nijemac je i ima gadnu ekipu. Nešto kao kod nas, faca sa ekipom koja misli da je iznad svega."

Pogledah ga upitno.

"Koliko je opasno?"
"Za sada ništa samo prijeti ali možda bude."

Klimnuh glavom.

"Idem do Bose. Nadam se da nije frka pa možete bez mene."

Strela je klimnuo glavom.

"Bez brige, ako bude trebalo vrištat ćemo "u pomoć" pa ti dođi."

Smiješio se. Nije ga uzbuđivala situacija. Škot me pljesnu po ramenu.

"Ma idemo na neko mjesto gdje oni ne zalaze tako da je ok."

"Sa mnom samo imate frke, žao mi je ali nešto mi je suđeno da samo stvaram probleme prijateljima."

Podigao sam glavu. Goga je stajala iza nas. Imala je neki čudan ili tužan pogled. Nasmiješih joj se.

"Bez brige imamo dosta iskustva sa luđacima."

Dok je prilazila stolu polako se nagnula i poljubila me u obraz.

"Đoni uvijek spreman pomoći."

Škot mi je namignuo, a Strela je počeo ubacivati hladnu paštu u tanjur.

"Možemo podgrijati preljev." Zaključio je ubacujući prvu vilicu pašte u usta.

.........................

Čekao sam na parkingu benzinske prije ulaza u  Ahernsburg. Ona zgodna njemica se ponovno nagnula da opere prednje staklo na nekom autu i zadovoljno sam promatrao njenu zadnjicu utegnutu u crvene radničke hlače. Malo mi je popravilo raspoloženje. Prije mog polaska telefon u Goginom stanu je još dva puta zvonio. Prvi put se javila Goga i nakon kratkog vremena zalupila slušalicu. Pet minuta kasnije je telefon ponovno zvonio. Goga je bila blijeda. Škot joj je dao glavom znak da se javi. Ustao je i stajao pored nje dok je podizala slušalicu. Kada ga je pogledala i klimnula glavom preuzeo je slušalicu i dreknuo na engleskom nešto u stilu "Idiote nazovi još jedan put i hebat ću te do smrti". Vratili su se za stol. Goga je bila blijeda, a za Škota mi se činilo da mu para izlazi na uši. Strela je samo smotao cigaretu i komentirao:

"Ako se ponovno javi nakon tvoje prijetnje sigurno je peder."

Dok sam izlazio iz stana Goga me otpratila do vrata. Izašla je sa mnom vani i tiho zatvorila vrata.

"Đoni si im išta ispričao o mojoj situaciji prije odlaska?"

Pogledah je upitno.

"Mislim ono za tatu i ..."

Odmahnuh glavom.

"Oni su mi prijatelji i nisu me ništa pitali. Uradili smo što smo uradili i to je to."

"Kvrcnuo" sam je kacigom po glavi.

"Čuvaj mi Škota. Pusa."

Dok sam startao motor osjećao sam se bolje.

Bijeli Ford Escort je skrenuo na parking  i polako se zaustavio na desetak metara od mog motora. Sa su vozačkih vrata je izašla visoka njemica malo grubljih crta lica u kožnim hlačama i traper jakni. Bila je visoka i na neki čudan način zgodna. Plava kosa je bila kratko podšišana, ali frizura je bila tipično ženska. Duguljasto lice grubljih crta je ipak izgledalo ženstveno. Iznenada mi je mahnula. Odmahnuh joj. Prošla je vječnost prije nego su se vozačka vrata otvorila. Bosa je polako izašla i krenula prema meni. Nosila je svijetlu traper haljinu i crne malo punije čarape. Sandale su bile na visoku potpeticu. Zamijetio sam da više ne vuče nogu odnosno ne šepa. Široko se smiješila. Prišla je i uhvatila me za podlaktice potom mi udijelila pusu u usta. Zagrlio sam je. Ona njemica se iznenada stvorila pored nas.

"Hei, a ja, mene ne želiš upoznati. Supeer ....."

Nisam bio siguran da sam dobro "skužio" njemački. Pustio sam Bosu i polako se okrenuo prema njemici. Pružih joj ruku.

"Đoni."

Pljusnula me po ruci u stilu "daj pet" i nasmijala se.

"Petra."

Gledala me u oči. Imala je prodoran pogled i neki nedokučivi šarm u tom pogledu. Osjetio sam se malim i nevažnim u njenom životu. Spontano sam se nasmiješio. Odgovorila je smiješkom i "pljusnula" me po glavi.

"Da znaš tko je šef."

Potom je otrčala ka autu i otvorila vrata.

"Heii vas dva idemoooo."

Bosa me pogledala.

"Sve u redu sviđaš joj se. Vozi iza nas." Polako se zaputila prema autu.

Dok sam prilazio motoru i navlačio kacigu osjećao sam vrtoglavicu. Ništa mi nije bilo jasno i sve je bilo OK ali ništa nije bilo "po standardu". Gdje je "zajeb"?

Escort je polako krenuo sa parkirališta. Slijedio sam ga. Dok smo skretali kroz ulice starog dijela grada prema periferiji Petra se malo "provukla" kroz su vozački prozor i mahnula mi pokazujući rukama nešto što sam rastumačio kao "još malo". Očigledno nije mogla "mirovati". Mahnuh joj rukom i poslah pusu. Kroz prozor je ispružila ruku sa savijenom šakom u stilu "poljubi mi ruku". Ne znam zašto ali počela mi se sviđati. Jedino me mučilo da se nakon prvih dojmova ne pokaže kao "mali demon ženske zločestoće". Obično su, u mom životu, cure sa sličnim stilom bile robinje svoga ega, u stilu "svijet se okreće oko mene". Možda je, možda nije, vidjet ćemo. Skrenuli smo u malu sporednu ulicu potom u dvorište jedne od onih kuća "na četiri dijela". Kuće tog tipa su bile česte u Njemačkoj. Kocka od kuće sa jednom stranom u jednoj ulici, a drugom stranom u drugoj ulici je bila podijeljena sa dva ravna pregradna zida, tako su se dobivala četiri dvoetažna stana sa svojim komadom dvorišta i garažom. Dva u jednoj, a dva u drugoj ulici. Bosa mi je pokazala da ubacim motor u garažu iza auta. Par minuta kasnije ušli smo u stan. Petra mi je uzela kacigu iz ruke malo je zagledala i stavila u policu ormara u predsoblju. Sve je uradila prirodno pa je to imalo nekog šarma. Dnevni boravak je sadržavao stolić kožni trosjed fotelju i gomilu kožnih jastučića razbacanih po podu. Na jednom zidu je bila polica sa HiFi uređajima i tv sa video recorder - om. U kutu drugoga je počivala gitara na stalku. Petra me gurnula u fotelju dok se Bosa smiješila.

"Skini jaknu i opusti se, sada će pokorne žene da donesu piće. Whisk-ey ili vodka?"
"Votka."

Opustio sam se dok su se njih dvije uputile u kuhinju. Par minuta kasnije smo sjedili uz bocu votke, narezak i grickalice na stoliću. Počela je ugodna večer. Pogledah u gitaru pa u Bosu.

"Počela si svirati gitaru?"
"Ni govora. Petra svira i to odlično."

Pogledah Petru.

"Odsviraš mi nešto?"

Namignula mi je.

"Tek nakon treće čaše vodke."

Nasmijali smo se. Led se počeo topiti. Nakon petnaest minuta neobveznog razgovora Petra je pokupila čašu i otišla u kuhinju sa obrazloženjem "treba isprazniti hladnjak od smeća i uvaliti to u večeru". Ništa što je rekla ili radila nije zvučalo zločesto. Jednostavno je izgledalo kao prirodno iskazano "to je to".   Bilo je jasno da nas je pustila "na samo".

................... **************** ....................

Bosa me pogledala i nasula nova pića potom malo pojačala glazbu sa hifi. Promatrao sam je sa leđa dok je hodala ka HiFi ormariću. Nogu više uopće nije vukla. Kada je sjela ispalih.

"Što kod tebe ima novo u zadnjih godinu dana. Čini mi se samo da bolje hodaš od kada smo se zadnji put vidjeli."
Prije to sa nogom nikada nisam izrekao. Sada jednostavno nisam izdržao. Pogledala me na neki čudan način i malo se nagnula prema meni.

"Prvi put uopće pitaš o tome. I lijepo je da pitaš tek kada je sve u redu, za razliku od drugih. Imala sam operaciju i tri mjeseca ležanja u bolnici. Produljenje kosti. Kost razrežu malo je odvoje učvrste šinama i čekaju da sam organizam popuni prazninu, sama sraste. Potom se isto ponavlja dok se ne dobije željeno produljenje. Sada je ok."

Podigoh čašu.

"U to ime. Je bilo bolno?"

Kucnuli smo se čašama.

"Ponekada je vraški boljelo, da zažališ što si se upuštao u to. Ali sada je sve sjajno, isplatila se bol. Jedino je ostao ožiljak ali to riješim malo punijim tamnim čarapama ili nosim hlače."

Sada se već smiješila. Zapalio sam cigaretu. Promotrila me pažljivo.

"Ti se mijenjaš. Izraz ti je oštriji, a pogled čvršći. Djeluješ umorno."

"Puno smo radili ova tri dana i jesam umoran."

Nestala je u kuhinji i vratila se sa zdjelicom zelenih maslina. Natočila mi je novu čašicu.

"Imamo grčko vino uz večeru, nešto što je Petra iskopala u nekom tržnom centru. Ona uvijek eksperimentira sa pićima."
"Polako sa alkoholom, moram voziti nazad tako da ..."
"Nadala sam se da ostaješ."

Pogledao sam je promatrala me mirno.

"Želiš to?"
"Želim."
"OK ostajem."

Nije se nasmiješila samo je klimnula glavom.

"Pripremit ću ti drugu spavaću sobu. Imaš sve što ti treba, ako ne imamo par novih četkica za zube."

Postajalo je napeto. Nisam očekivao ovakav razvoj događaja. Stan je imao samo dvije spavaće sobe na katu i veliki dnevni boravak i blagavaonu u prizemlju, jasno ko dan koji je raspored po spavaćim sobama. Polako spustih čašicu na stol.

"Ti nećeš sa mnom?"

Nije gledala u mene. Klimnula je glavom gledajući nekamo u led diode HiFi pojačala.

"Hoću ali ne odmah. Malo ćemo još razjasniti stvari. Treba malo vremena, samo malo."

Ovo je bilo jasno ali neodređeno. To, malo vremena, koliko? Sat, dva ili tri dana. Odlučih ne "silovati" vratit ćemo se na tu temu kasnije čak i pred Petrom ako treba. Odlučih se prebaciti na drugo područje.

"Nema problema. Goga mi nije ništa rekla za tvoju operaciju ili kako je sa tobom. Rekla je samo da si dobro i da ti život teče ok. Dalje nije odgovarala na moja pitanja. Točnije izbjegavala je odgovore i pitanja. Nešto ne štima između vas?"

Malo me gledala direktno u oči.

"Štima u normalnim odnosima, samo smo se davno razdvojile i slabo kontaktiramo. Živjela je sa nama deset mjeseci, kada je došla u Njemačku, nakon toga je otišla svojim putem i mislim da joj dobro ide samo ..."

Naglo je prekinula i posegnula za bocom. Dolila nam je votke u čaše. Čekao sam da nastavi ali nije.

"Ide joj dobro samo ... "
"Ništa, samo malo znam o njoj u zadnje vrijeme."

Ovo nije zvučalo baš iskreno ali bila je još jedna tema za kasnije. Iz kuhinje je dotutnjila Petra i pogledala nas.

"Pijete bez mene ali ja ću umrijeti od tuge pa će vam poslije biti krivo."

Dograbila je bocu i nasula si u čašu smještajući se na ležaj pored Bose. Pogledala me je uz osmijeh i podigla čašu, stvarno mi se sviđala, bilo je nešto posebno u njoj. Neki slični komentari od nekih cura prije su me živcirali, uvijek su sličili na prenemaganje. Kod Petre je to bilo izrečeno u nekom stilu "tek da nešto kažem", nije čak ni zvučalo kao loša šala. Sa zvučnika je dopirao Dylan - "Knocking on heavens door". Udahnuo sam i osjetio da sam pretjerao sa cigaretama posljednja tri dana. Počeo me i hvatati umor. Petra je uhvatila Bosu za ruku, držala je nježno. Gledala me je sa zanimanjem.

"Imamo lasagne voliš to? Bosa mi je pričala dosta o tebi, bila sam radoznala da te upoznam."

Nije čekala odgovor.

"Koliko ste vozili do Hamburga? Vjerojatno je to suuper pustolovina. Cesta, sloboda i glazba u glavi ili tako nekako. Uvijek to pomislim kada vidim motore na cesti, morati ću to jedan put isprobati, položiti nabaviti motor i malo ..."

Prekinula je da odpije iz čaše. Odlučih ne prekidati je odgovorima na pitanja. Očigledno je bila hiper aktivno stvorenje. Promatrao sam je kako drži Bosinu ruku, nježno kao ljubavnica. Otpila je dva puta po gutljaj. Gledao sam Bosu ona je skrenula pogled. Petra me pogledala.

"Heei, nećeš mi odgovoriti?"

Ovo nisam očekivao. Pogledah je uz osmijeh i namignuh joj.

"Kojim redom da odgovorim?"
"Voliš lasagne?"
"Da."
"Koliko ste vozili do hamburga?"
"Pet dana."
"Pet dana suuper. Gdje ste spavali, upoznali neke zanimljive ljude?"
"Spavali smo u studentskom smještaju ilegalno, u vrtu jedne vlasnice Biker-Bara, na benzinskoj i u pederskom motelu na cesti."

Petra se počela smijati. Prosula je malo votke koju je točila. Bosa se ukočila.

"Pederskom motelu? Jeste vi pederi?"

Odmahnuh glavom. Zaključio sam da bi ona i deklariranog homoseksualca pitala na isti način.

"Ne samo smo pogriješili cestu, zalutali i našli motel, bilo je kasno pa smo odlučili prenoćiti u istom."

Petra je već tulila od smijeha.

"I onda su vam dečki pokazali gdje ste dospjeli! Ujutro ste samo malo čudno hodali. Tako je to nakon analnog seksa prvi put."

Protiv volje se nasmijah, bila je zarazna u svom veselju. Pustila je Bosinu ruku i udarala se po nad koljenici glasno se smijući. Bosa me ukočeno i zbunjeno gledala. Pogledah Petru.

"Pretpostavljam da to znaš iz vlastitog iskustva ali ja to ne bih mogao potvrditi, nisam probao. Da smo spavali u pederskom motelu doznali smo tek slijedeće jutro na benzinskoj kada su nas svi čudno gledali dok smo "ponosno" objašnjavali gdje smo prespavali."

Nastavila se smijati i presavila se u struku naginjući glavu ka podu.

"Mogu zamisliti situaciju. Ti pričaš, a dečki te gledaju i polako se odmiču od tebe nakon minute si sam, ostao je samo jedan koji te zaljubljeno gleda. Ne brini ovdje je to prihvaćeno."

Bosa je sjedela ukočeno na ležaju i gledala u mene. Namignuh joj i uputih smiješak. Prvi put u našim odnosima bila je u poziciji da čeka moju reakciju. Do sada je ona vodila sve, čvrsto i samouvjereno. Odlučih iskoristiti prednost i preuzeti kontrolu. Čekao sam da se Petra malo smiri potom je pogledao i podigao čašu.

"Jesi ti lezbijka?"

Nije se zbunila, otpila je iz čaše i klimnula glavom.

"Uglavnom da ali ponekada i ne."

Iznenada je skočila sa trosjeda.

"Lasagnee u pećnici su, a ja ovdje vrištim od smijeha."

Nestala je u kuhinji. Pogledao sam Bosu. Šutjela je i gledala mimo mene. Prvi put u odnosu sa njom sam osjetio da ja kontroliram situaciju. Ispio sam ostatak iz čaše i spustio je na stolić. Alkohol me polako hvatao ali bilo mi je svejedno. Šutio sam i čekao. Na kraju Bosa nije izdržala.

"Mislila sam da znaš, sve one priče o meni. Silvia je obećala da će ti kada uruči paket ponešto objasniti. Sada vidim da sam sama trebala ranije to riješiti. Oprosti."

Odmahnuh glavom i protiv svoje volje zapalih cigaretu. Sjetih se prvog Bosinog paketa i žene koja ga je donijela. Gledala me ispitivački ili kao da mi željela nešto reći. Ja sam se brzo pokupio tražeći pismo. Sada nije bitno.

"Nije bitno, Silvija nije imala šansu. Moja krivica. Onu jednu noć, kada smo se drugi put vidjeli,  potrošili smo na druge stvari."

Sjedili smo i šutali. Sa zvučnika je dopirala glazba Eagles - "Hotel California ". Zapitah se u kojoj kući vlastitih duhova sam ja sada zarobljen. Na riječi pjesme "to može biti nebo, to može biti pakao" lagano zatvorih oči. Petra je došla iz kuhinje. Pogledala nas je i prišla HiFi polici. U dva oštra pokreta prekinula je i izbacila kazetu. Ne okrećući se prema nama tvrdim glasom je dobacila.

"Koja pogrebna atmosfera je zavladala. Sigurno je glazba kriva za to."

Ubacila je drugu kazetu. Iz zvučnika je krenulo Patrick Hernandez - "Born to Be Alive ". Petra se polako okrenula i došla do moje fotelje. Čučnula je i uhvatila me sa obije ruke za glavu. Brzo i kratko mi dala pusu u usta.

"Pozajmim ti Bosu za noćas pa vi riješite sve kasnije u sobi. Može?"

Digla se i krenula prema kuhinji.

"Idem po vino dok se lasagne malo ohlade, ne bi bilo dobro da dalje pijemo votku, a vas dva se oraspoložite dok se vratim."

Nestala je u kuhinji. Ustao sam i polako prišao Bosi. Kleknuo sam na jedno koljeno i ljubio je polako i dugo. Zagrlila me. Kada je poljubac završio pogledao sam je u oči.

"Nije važno neka život ide dalje. Kako je kome suđeno."

Klimnula je glavom. Polako sam se vratio na fotelju. Pogledali smo se i nasmijali. Iz zvučnika je  tulio Boney M - "Ma Baker ". Osjetih da se vratila dobra atmosfera. Petra je dotutnjila iz kuhinje sa otvorenom bocom crnog vina u jednoj ruci i tri vinske visoke čaše sa stalkom između prstiju druge ruke. Poredala je čaše na stol i natočila ih do pola.

"Kratko piće i zajedno postavljamo stol, da se lasagne ne ohlade previše."

Ubacila se do Bose zagrlila je jednom rukom i podigla svoju čašu sa vinom.

"Pičkice rasplakane živjeli."

Smijala se na vlastitu zdravicu. Stvarno je bila zarazna. Nasmijao sam se iskreno i nazdravio. Bosa se nasmijala i podigla čašu. Petra mi se stvarno sviđala imala je ono nešto i u odnosima sa prijateljima, neku prirodnu ljudsku toplinu. Dok smo pili Petra je spustila ruku sa Bose i uperila prst u mene.

"Morati ćeš za večerom ispričati sve o tom pederskom motelu i što ste mislili kada ste došli tamo, hoću se dobro zabaviti."

Slegoh ramenima.

"Nismo mislili ništa, ja sam mislio da smo dospjeli u kuću duhova znaš ono kao "Hotel California "."

Petra se valjala od smijeha.

"Pederska kuća duhova, to bi bio pravi horror."

Stvarno je bila zarazna. Svi smo se smijali. Iz kuhinje je dopirao miris lasagn-a, osjećao sam se ugodno.


Probudio sam se prvi. Mučila me lagana glavobolja što nije bilo ni čudno nakon onog miksa vino -votka. Bio sam žedan. Ustao sam polako iz kreveta tražeći gaće. Bacio sam pogled na Bosu koja je još spavala i Petru koja je ležala sa rukom preko Bosinih ramena. Bila je polu budna. Samo mi je dala znak rukom u stilu "tiho" i zatvorila oči. Pitao sam se kakva je Petra u seksu. Možda doznam.

Na kraju sam odustao od gaća, tiho otišao do kuhinje, zatvorio vrata i natočio si veliku čašu hladne vode. Ispio sam je "na eks".

"Tko večera dosta vina, doručkuje vodu." Pomislio sam da ima dosta istine u tome. Polako sam tražio kavu i filtere skakućući po hladnim pločicama. Kada se ugodni miris filter kave razlio po kuhinji natočio sam si šalicu i dodao kondezirano mlijeko iz hladnjaka. Nije mi se sjedalo golom zadnjicom na stolicu ali još manje mi se stajalo na hladnim pločicama. Našao sam pepeljaru i cigarete. Nakon prvog gutljaja kave sam zapalio i osjetih se bolje. Vrata kuhinje su se polako otvorila. Petra je stajala na vratima u laganom crnom kućnom ogrtaču i ugodnim ružičastim papučama koje su imitirale patkice. Pogledala je moju golotinju kritički potom nestala. Začuo sam vrata druge spavaće sobe i minutu kasnije je bila u kuhinji. Bacila mi je u glavu kućni ogrtač i položila pred mene neke natikače.

"Kava miriše dobro upravo sam razmišljala kako bi bilo dobro da netko skuha kavu kada si ti otpuzao vani."

Nasula je šalicu i par žlica šećera. Ja sam pregledao onaj kućni ogrtač. Bio je plavi, ženski sintetički, sa imitacijom čipke po rubovima. Držeći ga sa dvije ruke pogledah Petru koja je sjela za stol preko puta mene. Odmjerila me kritički.

"Imaš svoj ogrtač?"

Odmahnuh glavom. Znala je da sam došao "sa onim na sebi". Namignula je.

"Pa što čekaš? Ugodnije ti je sjediti golom zadnjicom na stolici?"

Ustao sam i navukao ogrtač polako vezujući remen. Bio mi je samo "malo manji". Sjetih se da je Petra samo nepunih desetak centimetra niža od mene. Natikače su mi bile najmanje za tri broja male ali su nekako stale na moje noge. Sjeo sam i slegao ramenima.

"Istina bolje je."

Nasmijala se nagnula preko stola i kvrcnula me prstom po nosu. One plave oči su djelovale toplo. 

"Skuhao si dobru kavu."

Pili smo kavu i šutali. Prošla noć je bila čudna. Večerali smo zajedno uz puno smijeha. Ispričao sam sve detalje naše pripreme i putovanja, preskačući ono o Hildi. Vino je išlo brzo tako da smo otvorili drugu bocu. Uskoro smo počeli i plesati. Par bi plesao, a "treći" je sjedio u fotelji. Nakon svake pjesme bi treći preuzimao ples, a netko bi sjeo na fotelju. Sve je bilo spontano. Otišla je još jedna boca vina. Na kraju je Petra dugo ljubila Bosu i potom rekla da ide u svoju sobu. Nestala je u zajedničkoj spavaćoj sobi, a mi smo se smjestili u onoj namijenjenoj za mene. Skinuli smo se bez riječi i zavukli u krevet. Nije trajalo dugo ali je bilo strastveno. Zaspao sam na leđima sa jednom rukom ispod pokrivača na Bosinom koljenu.

Usred noći sam se naglo probudio tražeći razlog. Soba je bila osvijetljena samo žaruljom sa hodnika kroz otvorena vrata. U vratima je stajala Petra.

"Ne mogu spavati sama, budim se. Mogu do Bose ako ste se vi "ispričali"?"

Bio sam umoran i željan sna. Mahnuh rukom.

"Upadaj samo ne hrči." Nadao sam se da sam na njemačkom točno rekao "hrči".

Vrata je pustila otvorena i brzo se ubacila na krevet sa Bosine strane, tiho se smijući. Ispod pokrivača Bosa mi je nježno stisnula ruku. Prije nego se uvukla pod pokrivač i sklupčala pored Bose ,Petra se prebacila na mene preko pokrivača. Uhvatila me sa obije ruke za glavu i polako poljubila gurajući mi jezik u usta. Udijelila mi je još jednu pusu i nestala na drugoj strani kreveta, zavlačeći se pod pokrivač pored Bose. Shvatio sam poljubac kao njezin način da mi kaže "oprosti što smetam" i ništa više.

Sada sam je gledao preko stola kako pije kavu. Zaključih da ta žena stvarno ima neku duboku ljudsku crtu u sebi i ne srami se pokazati je. Podigla je obrve prema meni.

"Tko će odnijeti kavu  Bosi?"

Slegoh ramenima.

"Ti si ovdje domaća, bio bi red da se ja ne "ubacujem u sklad u kući"."

Ustala je i uzela čistu šalicu. Minutu kasnije je stajala na vratima kuhinje sa dvije šalice kave u ruci, smiješila se.

"Dođi i ti, samo me prije pusti da ispitam Bosu kako je bilo sinoć."
"Mogu ti i ja ispričati."

Pokazala mi je jezik i zatvorila vrata kuhinje. Minutu kasnije sam jedva čuo žensko hihotanje kroz vrata. Zaključih da vrata spavaće sobe nisu zatvorena. Ok, završit ću cigaretu pa sa novom šalicom kave idem nazad u krevet. Možda bude smijeha. Znao sam da od "jutarnjeg seksa" nema ništa. Čudno, to mi nije smetalo. Povukao sam dim iz cigarete, a u glavi mi se motala misao "kada ne kužiš točno što se događa, pusti neka sve ide svojim tijekom, neka bude kako je suđeno".


......................... ***************** .......................

[Đoni]

Povukao sam dim iz cigarete, a u glavi mi se motala misao "kada ne kužiš točno što se događa, pusti neka sve ide svojim tijekom, neka bude kako je suđeno".

......................... ***************** .......................
Kada Vrag sere, to radi na veliki kup

Živci su me pucali i povisio sam ton preko telefona iako nisam to imao namjeru.

"OK Strela, ako sam dobro razumio Aca Psina je pretukao Jovu pjesnika? Jedini razlog što je Jova na "krivom mjestu" ispričao da mi pomogao?"
"Tako mi rekla Mira. Jadnik je u bolnici na Bežanijskoj Kosi, sa par šavova na svakoj strani glave."

Kuhalo je u meni.

"Jebem ti život, trebali smo to govno srediti prije polaska. Razbiti ga i kao svako govno razmazati po cesti!"
"Ne jebi Đoni, tko je mislio na takvo što. Sredimo ga "do jaja" kada se vratimo. To neće pomoći Jovi ali će naučiti sve da ne diraju prijatelje Piksija."
"U redu daj mi Škota."
"Ne mogu nisam kod Goge u stanu, već kod Brune."
"U ku..$..c, tko je Bruna?"
"Gogina prijateljica."
"Od kuda ti kod nje?"
"Ispričam ti kada se vidimo i za to i za probleme sa Škotom. Zato sam i zvao."
"Kakvi problemi?"
"Kada se vidimo."
"Nađemo se kod Goge?"
"Ne bolje vani."
"Znaš naći onaj restoran gdje nas Herman vodio na večeru?"
"Znam."
"Za dva sata na ulazu tamo?"
"Može."

Veza se prekinula. Krenuo sam ka sobi skidajući Petrin kućni ogrtač. Sve izmiče kontroli čini se, a sve je krenulo tako dobro, pogotovu od prošle noći. Po običaju Petra je došla znatno kasnije u krevet, nakon što smo se Bosa i ja po njenoj definiciji "dovoljno ispričali". Međutim ovaj put mi nije dala samo kratki poljubac u stilu "oprosti na smetnji", kao prethodne dvije večeri. Provela je dosta vremena na meni i dopustila da je milujem. Prije nego se prebacila da Bosi da "poljubac za laku noć" nježno je nosom protrljala moj nos i rekla jedno kratko "sviđaš mi se". Dok je ljubila Bosu osjetih Bosinu ruku na svojoj. Stisnula mi je jako ruku. Nakon poljupca sa Petrom dala je i meni poljubac za laku noć. Zaspao sam sa nekim čudnim mirom i osjećajem da se ponekad isplati "pustiti stvari koje ne razumiješ da idu svojim tijekom".   

Nema me dva dana i nešto pukne. Neka ide k vragu, Škot nikada nije "pucao po šavovima" i bio je na neki način duh ekipe, što sada Strela priča. Nisam navikao da bilo što izuzev "poslovne strane" u ekipi ovisi o meni. Navukao sam traperice i čizme i pošao u kupaonu tražiti majicu koja se sušila. Još je bila malo vlažna od pranja ali navukoh je. Osušiti će se do kraja na meni. Ionako sam mislio otići po stvari do Goge i objasniti situaciju ali bez ikakvih detalja. Sada moram prvo vidjeti Strelu, glas mu nije zvučao dobro. Izgledalo je kao da i mene optužuje za nešto.  Vratio sam se u kuhinju i provjerio lonac sa grahom koji sam kuhao. Činilo se da je završen. Isključih ploču štednjaka. OK cure imaju ručak na stolu kada se vrate sa posla. Sa žaljenjem vratih poklopac na mjesto, mirisao je dobro ali sada nisam imao vremena da provjerim kakav je. Jebeni problemi. Nisam tražio ništa ni od koga, nisam očekivao ništa na pladnju, samo sam želio da me "gnjavatori" zaobiđu i da živim ono što mogu. Na kraju se ipak uvijek pojavi nešto, a to nešto obično dolazi u obliku sranja jakog smrada koje ti pljusnu u lice. Slegoh ramenima dok sam navlačio jaknu. "Live is Life" ide ona pjesma.

MZ je startao bez problema. Iz nekog razloga sam želio vidjeti Strelin ČZ. Dok sam se spuštao niz stube i išao prema garaži bilo mi je jasno da se Škot čudno ponašao od one večeri kada je počeo sa Gogom. Škot je bio sve prije nego "kujin sin", sve godine, gdje je problem?

................ ************************** ............................

Strela je motao cigaretu, čekao sam da počne ispijajući gutljaj piva iz limenke. Bilo je to neko čudno pivo ali pasalo je. Strela je očigledno, uz put, u trgovini kupio dvije limenke naj jeftinijeg piva. Sjedeli smo na nekoj klupi promatrajući jezero i ponekog kupača. Uglavnom starije gospođe u prolazu su zagledale naše motore. Jebi ga kod njih je to bilo "malo neobično komunističko vozilo". Konačno sam čuo "klik" imitacije ZIPP-a kojom je Strela zapalio cigaretu. Pogledah ga upitno. Slegao je ramenima u stilu "kako početi".

"Đoni ti si one večeri otišao i nisi se više javio niti subotu niti nedjelju. Molio sam Gogu da mi da broj telefona i nazvao te."

Osjetih se sramotno. Subotu sam proveo sa curama u kupovini i obilasku okolice. Mislio sam nazvati Gogu i pitati za situaciju ali zaboravih sve. Upao sam u neki čudni novi svijet. Djelovalo je da "nas troje" savršeno funkcioniramo. Sve je bilo opušteno, ugodno i veselo. Toliko dobro da sam i nedjelju zaboravio na telefon. Plan da se javim i pokupim stvari od Goge te se dogovorim sa Strelom i Škotom za daljnji kontakt odložio sam za ponedjeljak. Cure su otišle na posao, a ja sam mislio nazvati kasnije. Nisam stigao, javio se Strela.

"Jebi ga Strela. Svatko ponekada bude "kujin sin". Ovaj put sam to bio ja. Mislio sam da ste OK, a za petak večer ste imali dogovor sa Goginom ekipom računao sam da je i subota .... "

Zastao sam i slegao ramenima.

"Serem, oprosti dogodilo se ponešto i sjebao sam sve. Ispričam ti kasnije detalje. Zanima me što je sa  Škotom? Kakav problem?"

Pogledao me onim svojim smeđim očima i polako popio gutljaj piva. Povukao je dim iz cigarete.

"Đoni Škot puca. Moram krenuti redom."

Gledao je ili u mene ili na jezero dok je pričao. U kratkim crtama ispričao je da je petak večer prošao super. Goga je pozvala dvije prijateljice i kolegu sa posla. Nijemac, Karlo, je bio uglađeni ugodni četrdeseto godišnjak, a cure prosječna izgleda i vesele Goginih godina, zvale su se Bruna i Isold. Ostali su skoro do jutra. Strela je tijekom večeri počeo diskretno udvaranje Bruni. Sve je prošlo dobro. Nije imao neke namjere ali je to odradio "sporta radi". Na kraju su se ljubili. Škot je tijekom cijele večeri gledao u Gogu. Goga se prije izlaska presvukla u crnu varijantu. Čipkaste samostojeće čarape, cipele visoke pete, svilenu bluzu i suknju sa izrezom koji je pri svakom koraku pokazivao završetak čarapa na nozi i bijelu kožu natkoljenice. Škot je od početka djelovao opsjednut.

Problemi su krenuli slijedećeg jutra. Strela je već zakazao Bruni drugo viđenje za subotu popodne. Jutro se malo izležavao potom navukao traperice i majicu te krenuo u dnevni boravak i kuhinju, na kavu. Otvorio je vrata dnevnog boravka normalno kao i svako jutro. Goga je gola služila kavu Škotu. Na nogama je imala crne sandale visoke potpetice sa kožnim trakama, koje su dosezale do koljena. Škot je gol sjedio u fotelji. Pogledala ga je bez uzbuđenja i samo rekla "Dobro jutro."
Škot je reagirao živčano. Spustio je šalicu sa kavom i skoro se izderao.

"K vragu znaš li kucati prije ulaska?"

Strela se ispričao i krenuo natrag u spavaću sobu. Škot ga je pozvao da se vrati. Dok je ulazio Goga se polako njišući kukovima uputila pored njega u spavaću sobu. Mimo volje morao je pogledati, iako se trudio gledati u pod. Škot ga je samo mrko pogledao i ispričao se "za reakciju". Ostao je skroz gol sjedeti na fotelji. Znali smo i prije između sebe biti neformalni. Presvlačiti se, skidati kupaće kako bi navukli druge suhe ili slično. Međutim nikada nismo imali običaj skroz goli sjedeti skupa u sobi, čak ni nakon burnih noći i jutarnje glavobolje koja je pitala tuš hladnom vodom. Strela se našao u glupoj poziciji. Sve mu je postalo još gore kada se Goga vratila u nekom Čipkastom ogrtaču koji je u biti više pokazivao nego skrivao još uvijek je nosila one sandale. Gledala je u Škota ne obraćajući pažnju na Strelu. Škot je i dalje gledao u Gogu kao u "čudo erotike". Počeli su se ljubiti i Škotu se "digao". Strela je uzeo šalicu sa kavom i vratio se u spavaću sobu.

Popio je kavu i počekao još pola sata. Nakon toga je pokucao na vrata dnevnog boravka. Škot mu je rekao da uđe. Ušao je polako i oprezno. Škot i Goga su sjedili u fotelji goli, izuzev onih sandala na Gogi. Goga je sjedila Škotu u krilu. Strela nije gledao u njihovom pravcu, samo je rekao da bi išao vani i da se dogovore oko večerašnjeg izlaska. Škot ga je pogledao, dok mu Goga palila cigaretu, potom odbrusio.

"Stornirali smo sve izlaske danas i sutra, ostajemo u krevetu."

Potom je pogledao Gogu.

"Imaš još jedan ključ od stana?"

Klimnula je glavom.

"Imam ali je to treći i zadnji. Jedan sam dala Đoniju kada smo došli."

Škot je pljesnuo po zadnjici.

"Donesi mi."

Goga je ponovno otišla do spavaće sobe. Strela je gledao u zemlju. Goga se vratila i dala ključ Škotu. Škot je zazviždao kroz usne  i dobacio ključ Streli.

"Sada si opremljen. Prouči grad i ne upadaj bez kucanja kada se vratiš."

Strela je klimnuo glavom i pitao Gogu za Brunin broj telefona, nespretno je objasnio "da su se dogovorili". Goga je klimnula glavom ponovno gola odnjihala do torbe izvadila kemijsku i rokovnik. Prišla mu je i pružila papirić uz smiješak.

"Vjerojatno ćeš već večeras biti u njenom potkrovlju."

Namignula mu je i vratila se kod Škota u krilo.

"Kada sam sjeo na motor osjetio sam olakšanje. Skužio sam da sam izašao samo u majici ali mi se nije vraćalo. Osjećao sam da ne bi bilo poželjno da se vratim u stan, ako je to moguće. Nisam znao ni gdje si ni što radiš, niti što bih ja radio, jednostavno sam startao i krenuo nekamo, da popijem još jednu kavu i razmislim."

Strela me pogledao i ugasio cigaretu. Shvaćao sam ga savršeno. Ja sam nestao, a smještaj i preostali prijatelj su postali neugodni.

Izvadio sam kutiju Luckey Strike i ponudio ga. Zapalili smo i popili još malo piva. Na jezeru u plitkoj vodi neka starija žena je učila curicu da pliva. Držala je ispod trbuha stojeći u vodi do pasa dok je curica mahala nogama i rukama i smijala se.

"Produlji Strela, gdje si spavao i što je bilo dalje."

Dobar dio dana proveo je u dva tržna centra potom pojeo Hot Dog i nazvao Brunu. Može jedva čeka, rekla je, ali može tek na večer. Dogovorili su mjesto sastanka. Ulaz u isti disko bar od sinoć. Strela je imao vremena. Put do tog bara je znao. Bio je samo u majici, a sjetio se da su večeri ovdje svježe. Odlučio je otići do stana po jaknu. Polako je otključao i uvukao se u "našu" spavaću sobu. Pokupio je jaknu i krenuo vani. Naletio je na Škota. Škot je bio samo u trapericama bos. Udario ga rukom po ramenu i povukao ka dnevnom boravku.

"Izvini malo sam pretjerao, dođi da popijemo piće."

Strela je krenuo za Škotom i smjestio se na fotelju. Goga je došla iz kuhinje u nekoj plavoj kućnoj haljini od frotira. Još je nosila one sandale. Stavila je dva piva na stolić, kao da je već sve bilo dogovoreno. Pogledala ga je i pitala da li bi nešto jeo. Strela je odmahnuo glavom. Za trenutak sve je bilo po starom. Ono od jutros je smatrao "neugodnom situacijom". Polako su popili pivo i pričali, rekao je da se ide naći sa Brunom i pitao da li sam zvao. Škot je odmahnuo glavom potom prokomentirao.

"I ja sam se malo brinuo u jednom trenutku, ali da je u frci već bi nam se javio, budi bez brige."

Tada je zazvonio telefon. Goga se javila i zalupila slušalicu. Vratila se blijeda. Škot je pogledao.

"Onaj kreten?"

Klimnula je glavom stisnutih usana.

Škot je postao živčan. Prijetio je da će "razbiti pedera" i nasaditi ga na prvu ogradu. Skužio je da je Gogin bivši ponovno zvao. Škot se uskoro smirio. Strela je napustio stan i osjećao se bolje.

Bruna je na mjesto sastanka došla na nekom skuteru. Popili su piće i zajedno vozili po Hamburgu dok mu je ona pokazivala što bi trebao vidjeti. Večerali su u nekoj Pizzeri i završili u Bruninom malenom stanu u potkrovlju. Za kratko je pustio sve probleme, izgledalo je ok. Pogledao sam ga i ubacio praznu limenku pive u košaricu malo dalje od klupe. Strela je samo prokomentirao.

"Dobar pogodak."

Uzdahnuo sam.

"Drago mi je zbog tebe ali nastavi. Gdje je zapelo sa Škotom?"

Posegao je za kutijom Luckey Strike, koju sam pustio između nas, i zapalio novu cigaretu.

"Bruna mi predložila da mogu ostati par dana kod nje. Nazvao sam Gogu i rekao da bih ostao malo kod Brune ali ako ne smetam dolazim popodne po stvari. Komentirala je samo "Super"."

Udahnuo je duboko dim i popio pivo do kraja. Nije uspio pogoditi košaricu, limenka se otkotrljala par metara. Slegao je ramenima.

"Pokupiću je poslije. Znači došao sam u stan i otključao. Škot i Goga su sjedeli u foteljama u dnevnom boravku. Vrata su bila otvorena, nisam gledao i samo sam im mahnuo. Škot mi mahnuo da uđem. On je sjedio u nekom novom kućnom ogrtaču, a Goga samo u nečem, što ja znam, čarapa tijelo ili hulahopke za cijelo tijelo. Bile su prozirne i nisam gledao u njenom pravcu. Škot je bio blago pijan, boca votke i čaše su stajali na stoliću. Pokazao mi da sjednem na trosjed i gurnuo bocu prema meni. Rekao je da potegnem. Otpio sam iz boce pogledao ga, nazdravio mi je sa čašicom."

Strela je povukao duboko dim cigarete i pogledao me u oči.

"Znaš Đoni to više nije bio Škot. Bio je neobrijan i raščupan sa podočnjacima. Vjerojatno su dosta pili, prazna boca viskija je bila pored stolića. Pogledao me i rekao:
"Lud sam."
Zašto? Upitah ga, samo me pogledao.

"Onaj Gogin luđak ponovno zove raspravljali smo se telefonom, a i neke odluke me muče."

Koje? A za luđaka možete nazvati policiju, ili ga mi do polaska nazad možemo "urazumiti", ne bi nam bilo prvi put da imamo posla sa luđacima. Mislio sam da se malo smiri i opusti. Samo me čudno pogledao. Kada je počeo govorio je vrlo polako gledajući mimo mene, Đoni rekao je slijedeće:

"Nije tako jednostavno, Goga bi mogla imati problema na poslu ako zovemo policiju taj lik poznaje pola uprave u Goginoj firmi, a i ne znam da li se vraćam nazad. Najvjerojatnije ostajem sa Gogom."

Strela je završio i gledao me u oči. Polako sam posegao za novom cigaretom i zapalio je. Ustao sam i otišao do one limenke od piva koju je Strela bacio. Dugo sam je prstima gnječio, potom je ubacio u košaricu. Sredio sam se. Pogledao sam Strelu.

"OK to je bilo jučer. Navratimo danas zajedno do stana i popričamo sa Škotom. Imaš mi još nešto reći u svezi istog?"

Polako se digao sa klupe i petom ugasio čik. Slegao je ramenima.

"Ništa pitao sam za tebe i Goga je nevoljko ustala i otišla nazvati Bosu, čekala je pored telefona potom spustila slušalicu i nešto napisala na papiriću. Kada se vratila pružila mi papirić i rekla da se nitko ne javlja ali da mogu nazvati sam kasnije. Što sam mogao, pokupio sam stvari i otišao do Brune. Dok sam izlazio rekao sam da ću se javiti, Škot nije ništa odgovorio. Dok sam se vraćao do  Brune navratio sam do jedne telefonske i javio se Miri. Da je malo čujem i smirim, rekla mi je to za Jovu. Ostalo znaš."

Sjetih se da smo jučer bili na malom izletu u planine i nekom lokalnom bazenu, ovdje je skoro svako selo imalo neki svoj bazen. Bilo mi je neugodno. Pljesnuh ga po ramenu.

"Već je pet. Idemo do Goge. Razmislim uz put pa popričamo sa Škotom. Ti uvijek možeš sa mnom do Bose dok ne krenemo nazad."

Krenuli smo ka motorima. Škot želi obračun sa Goginim bivšim uz to ima namjeru ostati u Hamburgu, Aca je pretukao Jovu. Tri zajebana problema, ima li ih još? Sjetih se što je moj djed znao govoriti kada se pojavi više problema, običavao je reći "Kada vrag sere, to radi na veliki kup".

Dok smo sjedali na motore Strela je mahnuo rukom. Polako je nogama dogurao motor do moga, ja sam čekao sa kacigom na rezervoaru. Slegao je ramenima.

"Ne bih volio da misliš da se izvlačim od nečega ali mislim da je bolje da odeš sam. Tebe uvijek nekako sasluša, a pitanje ako budem i ja tamo koliko je spreman za razgovor, jednostavno čudan je."

Malo sam razmišljao gledajući u kacigu. Potom klimnuh glavom.

"Imaš pravo, možda bolje da to sa Škotom obavim sam, tebi je svoje rekao."

Gledao sam ga trenutak i osjetio grickanje savjesti što se nisam javio ta dva dana.

"Odluči ako želiš možeš poslije sa mnom do Bose. Bosa i Petra su super cure neće biti problema. Kada si zvao mislio sam da neka od njih zove sa posla. Bosa je rekla da se slobodno koristim telefonom i javljam na telefon. Vidjet ćeš da su OK."

Strela je odmahnuo glavom i nasmiješio se.

"Hvala Đoni, znam da me ti ne bi pustio samog ali rekao sam jučer u jutro, uz kavu, Bruni sve. I da se vraćam i da imam curu doma, a da ovo ne shvaća ozbiljno. Samo me pogledala i rekla da nije važno, dok traje traje ili tako nešto, znaš moj engleski. Rekla je i da mogu ostati po želji ako ostanem tako pažljiv. Nije lijepa niti posebno zgodna ali je vrlo ugodna osoba. Ako bude trebalo javim ti i dođem. Sada idem nazad do Brune"

Klimnuo sam glavom. Pljesnuli smo "daj mi pet" i Strela je navukao kacigu i startao. Mahnuh mu rukom da me ne čeka. Kada je otišao sjedio sam još malo na motoru. Polako sam navukao kacigu. Škot je bio neka vrsta duhovnog i djelom pravog vođe ekipe. Bit će to težak razgovor.

............... *********** ........................

[Đoni]

Polako sam navukao kacigu. Škot je bio neka vrsta duhovnog i djelom pravog vođe ekipe. Bit će to težak razgovor.

............... *********** ........................

   Polako sam odložio čašicu sa votkom na stolić i pogledao Škota.

"Žao mi je što se nisam javio ali ukratko sam ti objasnio zašto je bilo tako. Možeš mi sada malo pojasniti neke stvari?"

Goga me nervozno odmjerila i digla se sa fotelje. Odnjihala je kukovima u pravcu kuhinje. Pogledao sam umorno za njom. Nosila je samo kratke kožne hlače čipkaste hulahopke sandale visoke potpetice i kožni grudnjak. Škot je podigao čašu sa viskijem i slegao ramenima.

"Pitaj?"
Pogledao sam ga u oči. Bio je blijed sa tamnim alkoholnim podočnjacima.

"Kada možemo planirati povratak? Ili možda idemo još nekamo prije toga?"

Odmahnuo je glavom.

"Mislio sam vam to objasniti ali ne vraćam se."

Gledao me nekim tvrdim pogledom.

"Ostajem ovdje Đoni. Ne želim natrag u ono naše sivilo soc realizma, poluprazne trgovine i društvene firme u kojima je jedino bitno od kada imaš partijsku knjižicu, a ne što znaš i koliko dobro radiš."

Odmahnuo je glavom.

"Ne interesiraju me više ni one naše krave od cura kojima je jedini cilj da se zaposle i čim prije udaju kako bi ostvarile cilj života. Ostajem sa Gogom."

Ispio je čašu jednim potezom do kraja i odmahnuo glavom.

Polako sam izvadio cigaretu iz kutije i zapalio je.

"OK tvoja odluka ali ipak se vratimo doma pa sve objasniš svojima i završiš nezavršene poslove?"

Pogledao me pomalo divlje i oštro.

"Ne vraćam se Đoni. Bilo bi previše frke, moji bi me pokušali zadržati, a ne bi mogli. Obasnit ću im ovih dana preko telefona kao i Ljilji."

Povukoh dim iz cigarete. Trebalo mi je malo da se sredim. Pogledah ga u oči.

"Ne misliš li da bi trebao sve to obaviti oči u oči pa bez obzira na gnjavažu i cijenu koju moraš platiti?"

Odmahnuo je glavom.

"Ne seri Đoni. Ti i tvoje poimanje časti. Koga briga kako mu priopćiš da više nije dio tvog života? Ako ti je tako žao Ljilje možeš je i tješiti što se mene tiče. Može i Strela uz Miru malo utješiti istu samo ne znam kako bi oženio obje po našim zakonima."

Odmahnuo je glavom i kiselo se nasmiješio.

"Znaš Đoni Ljilji je jedino bitno da dođe do pristojnog muškarca za brak i za to će učiniti sve. Dalje od toga i djece je ne zanima, nema mašte ništa ne poduzima sama, moram joj sve reći i objasniti zašto je to erotika."

Zastao je i dopunio čašu sa viskijem potom otpio gutljaj.

"Goga je drugo. Ujedno ovdje u svojoj struci mogu i pristojno zaraditi voziti pristojan auto i pristojan motor uz to i pristojno živjeti. Sve to mojima ne bih mogao normalno objasniti i njih samo zanima kada ću se zaposliti i kada ću se oženiti. Ljilji ne bih imao što reći izuzev da je krava. Mislim da je bolje sve to ne raditi."

Goga je donjihala kukovima iz kuhinje i stavila tanjur sa šunkom i sirom pred nas. Potom je polako sjela na fotelju preko puta mene i prekrižila noge. Gledala me ljubazno ali sam osjetio jezu na potiljku. U tom pogledu je bilo nešto zmijsko. Polako je nasula čašicu votke i otpila. Kada je progovorila bilo je to tihim ugodnim glasom.

"Đoni ostaješ spavati ovdje ili se vraćaš u ono lezbijsko gnijezdo kod Bose?"

Pogledao sam je u oči. Vidio sam samo prazninu i ništa više. Takav pogled sam susretao kod osoba koje su imale jasan cilj u glavi i nisu prezale ni pred čim da ga ostvare. Pitanje je bilo previše otrovno, nije mi bilo jasno zašto i kako joj se Bosa zamjerila. Duboko sam udahnuo.

"Mislim da ostajem kod Bose, a cure su OK i ne bih volio komentirati njihov način života. To je njihova stvar meni to ne smeta."

Onaj zmijski pogled ponovno je bljesnuo prema meni.

"Možda su OK samo zato što im treba dobra zamjena za vibrator pa ..."

Škot je živčano mahnuo rukom prema Gogi.

"Dosta pusti Đonija na miru. Neke smo stvari ti i ja raspravili i drži se dogovora." Okrenuo je glavu prema meni. "Đoni ti i Škot uvijek ste nam dobrodošli samo ne zamjeri Goga i ja smo malo napeti radi njenog bivšeg pa stvari nekada djeluju čudno. Uostalom idemo jesti dovoljno smo popili."

Posegnuo je za jednom od tri vilice pored tanjura i istom dohvatio komad tvrdog sira. Dok je ubacivao sir u usta odmahnuo je glavom. Posegnuo sam za drugom vilicom iz jednostavnog razloga da dobijem na vremenu i smirim se. Polako sam žvakao komad švarcvald šunke i šutao. Čekao sam da stvari same krenu dalje. Nakon par minuta šutnje i žvakanja Goga je odmahnula glavom.

"Đoni žao mi je nisam te željela povrijediti. Mislim da bi nam malo hladne cole svima pasalo."

Odnjihala je kukovima prema kuhinji. Pogledah Škota. Nevoljko je žvakao.

"Škot uzet ću par svojih stvari i čujemo se za dan dva. Budemo svi pametniji tada."

Pogledao me i klimnuo glavom.

"Može Đoni u pravu si, budemo malo pametniji."

Goga se vratila iz kuhinje sa bocom coca cole i tri čaše. Pažljivo je natočila. Otpio sam gutljaj dva cole i digao se sa trosjeda.

"Idem do sobe uzeti par svojih stvari i čujemo se sutra ili najkasnije prekosutra. Može?"

Škot je klimnuo glavom, a Goga mi se nasmiješila. Polako sam krenuo do "naše muške" sobe.
   Kada sam pokupio stvari i vratio ključ Škot me otpratio do motora. Goga mi je uputila samo hladno "Ciao" i brzi pogled, kao da joj je na neki način laknulo što odlazim. Škot mi je stavio ruku na rame kada smo izašli iz zgrade i polako hodao pored mene do motora.
"Đoni ne zamjeri mi ništa molim te. Ako sam i bio neugodan ponekada ovih dana nije mi bilo lako donijeti odluku. Znaš Goga je ipak nešto posebno i sve mi se posložilo ovih dana."
Kada sam se nasmiješio i klimnuo glavom spustio je ruku.
"Sve u redu Škot nazvat ću te za dan dva pa se svi okupimo na kavi negdje i dogovorimo detalje."
Odmahnuo je glavom.
"Vrata su vam uvijek otvorena, raširio je ruke, dođite kad god želite, samo se malo najavite da ne budemo u nezgodnoj situaciji." Završio je sa osmjehom.
Polako sam završio sa pričvršćivanjem torbe na prtljažnik i uspravio se. Pogledao sam ga u oči.
"Škot sretno ma što želio učiniti. Vidimo se."
Kada sam počeo skidati kacigu sa upravljača pljesnuo me po ramenu okrenu se i otišao. Gledao sam za njim dok nije nestao iza ulaznih vrata zgrade. Hodao je nekako usiljeno opušteno. Navukao sam kacigu zajahao i startao motor. Slijedila je vožnja do Bose i Petre, a dan je već bio pri kraju. Pogledao sam nebo. Prvi znaci večeri su se već pojavljivali. Nisam volio provlačenje kroz ovu gradsku gužvu u njemačkoj, a pogotovu u uvjetima mog slabog poznavanja grada i ceste. Udahnuo sam i ubacio u prvu.

Više od sat i pol kasnije uspio sam pronaći pravo skretanje ka Bosinom stanu. Polako sam parkirao ispred ulaza. Auto je bio parkiran kao znak da su se cure vratile. Oslobodio sam torbu sa prtljažnika potom našao ključ u džepu. Bacio sam torbu na rame i prišao vratima. Nije se ništa čulo. Otključao sam i ušao. Prvo što sam uočio bile su dvije velike prazne kartonske kutije u hodniku. Zaputih se ka otvorenim vratima dnevnog boravka. Bosa je sjedila u fotelji, između dvije gomile vrećica razbacanih po podu, pijuckajući nešto iz čašice, a Petra je sjedila na stolici u kutu. Na glavi je imala integralnu moto kacigu srebrne boje vidljivo par brojeva veću. Na računalnom stoliću ispred nje je stajao PC kompjuter i tipkovnica. Na ekranu monitora prepoznah popularnu računalnu igru pucačine "space dragons". Upucavala je nadolazeće vanzemaljce i imitirala glas iz radio uređaja.
"Misija zove zemlju, za sada ih držimo na odstojanju ali oni nadiru molim upute kako da ih popiiiiiškimo."
Pogledah Bosu i nasmiješih se pokazujući glavom na Petru. Odgovorila mi je širokim osmijehom i slijeganjem ramenima odmahujući glavom u stilu "ludo stvorenje što ćeš".
Spustih torbu i pazeći na razbacane vrećice različitih trgovina po podu priđoh Bosi. Nagnuo sam se i udijelio pusu. Malo me zagrlila i pljesnula po glavi.
"Kuda si se smucao danas?"
Slegoh ramenima.
"Pričat ću ti imao sam razgovor sa Strelom pa sa Škotom i trenutno mi treba samo pi….."
"BLAM BLAAAM!"
Glas iza mojih leđa je bio Petrin, polako se okrenuh. Stajala je sa kacigom na glavi i imitirala rukom ispruženom prema meni pištolj, po svoj prilici svemirski sudeći po zvuku koji je proizvodila. Polako je imitirala vraćanje pištolja za pojas.
"Halo misija zove bazu upravo smo zrakom niske energije ošamutili čudnu nesređenu izluđenu nezemaljsku formu života, sada je idem detaljnije proučiti."
Skinula je kacigu i preskočila dvije vrećice prema meni. Gledala me sa smiješkom.
"Kupile smo PC na rasprodaji za mene, a ovo za tebe."
Pružila mi je kacigu. Čim sam je prihvatio osjetih da je dosta lakša od moje istočno njemačke koju sam pustio u hodniku. Vizir se podizao elegantnim pokretom umjesto ona tri drukera na koje se zakopčavao vizir na mojoj. Nasmiješih se prema Petri.
"Hvala upravo takvo nešto sam imao namjeru nabaviti."
Nasmiješila se malo podigla glavu i napućila usne pokazujući prstom prema istim. Nagnuh se i udijelih joj pusu. Nasmijali smo se. Polako sam sjeo na trosjed. Petra je nestala u pravcu kuhinje. Odložio sam kacigu pored sebe i pogledao Bosu. Odmahnula je glavom.
"Ma što ti se dogodilo nije ugodno, izgledaš jako iscrpljeno."
Nastojao sam odgovoriti smiješkom.
"Škot je prolupao od kada se spetljao sa Gogom. Odlučio je ostati u Njemačkoj sa njom. Nije to problem već se ne želi ni vratiti i raščistiti sa svojima i sada već bivšom curom. Kao da Goga ima neku magiju nad njim."
Bosa me pažljivo fiksirala u oči.
"Nije to tako strašno, više nego dovoljno je odrastao, a njegovi odnosi sa okolicom roditeljima i curom su samo njegova stvar. Što se tiče Goge vjeruj mi ima neku moć i to ne samo nad njim."
Ispila je ostatak visoke čašice do kraja. Petra se pojavila i spustila na stol pladanj sa bocom Tequile slanikom, zdjelicom sa kriškama limuna i dvije čašice. Sklonila je kacigu i sjela do mene.
"Moramo nazdraviti za moj prvi PC, Bosa je već počela čim smo se vratile ali ja još nisam. Eeeee onaj grah ti odlično miriše pa sam uključila da se podgrije. Sada idemo na zdravicu. Znaš piti tequilu?"
Dok je pričala nasula je do vrha sve tri čašice i stavila po krišku limuna na svaku. Klimnuh glavom liznuh malo nadlanicu i pružih prema njoj. Podigla je slanik i istresla malo soli na moju potom Bosinu nadlanicu, sebi je istresla direktno u usta. Liznuli smo sol i podigli čašice u znak zdravice potom ih istresosmo "na eks". Polako sam sisao krišku limuna i stavio praznu čašicu pred Petru. Bosa je učinila isto. Nakon druge čašice izvadih cigaretu gledajući u Bosu.

"Goga je živjela sa vama kada je došla u njemačku?"

Pogledala me začuđeno.

"Nikada to nisi pitao do sada. Da živjela je sa nama skoro godinu i pol dok se nije sredila i materijalno i psihološki."

"U kakvoj ste vezi bili?"

Sada me već pogledala oštrije.

"Ni u kakvoj."

Posegnula je za mojom kutijom cigareta i izvukla jednu.

"Bambi to je duga priča Goga nije ono za što vam se predstavlja ali nećemo sada nema potrebe."

Odmahnula je glavom.

"Pusti sve to i opusti se malo ne ideš sutra ima dana rzjasnit ćemo sve polako."

Djelovala je uznemireno pa sam ušutao.

"Govorite njemački inače se osjećam izolirano. I pominjete Goga Goga pa što sa njom?"

Petrin glas me vratio u ravnotežu. Bosa je pogleda i nasmiješi se.

"Upravo otkriva neke detalje o Gogi ali pustit ćemo to večeras nakon kupnje sam previše dobre volje da se bavim glupostima."

Bosa je prebacila na Njemački. Petra se samo nasmiješila potom me bocnula kažiprstom u rame uopće ne gledajući u mene.

"Kupile smo ti još nešto samo da znaš."

Nastojao sam napraviti radoznao izraz lica.

"Što reci mi, reci mi moolim te?"

Polako je ustala i trijumfalno me pogledala.

"Gaćice i grudnjak sve u čipki stajat će ti suuuper."

Počela je tražiti po vrećicama i vratila se sa pružajući mi jednu crnu manju. Pitao sam se da li su stvarno unutra gaćice i grudnjak Petra je djelovala dovoljno "otkačeno" da mi i kupi tako nešto. Pažljivo je otvorih. Polako sam izvadio crnu majicu sa slikom lubanje i chopper motora potom široki kožni kaubojski remen koji je imao metalnu kopču u obliku lubanje bika. Crna koža i sjajna kopča su izgledale odlično. Polako podigoh ruku i poslah jednu zračnu pusu Petri potom Bosi. Bosa se smijala.

"Kaciga je bila moja ideja bile su na rasprodaji, a remen i majicu je našla Petra."

Petra je krenula prema kuhinji.

"Idemo jesti poslije filozofirajte o toj kuji Gogi."

Odlučio sam ništa ne pitati polako sam se podigao prekoračio torbu koju sam pustio i krenuo ka kuhinji i blagavaoni. Bosa se polako provlačila između vrećica potom me potapšala po leđima.

"Ne idemo nikuda pa skini te traperice jako su prljave bacit ću ih u perilicu. Imaš druge?"

Odmahnuh glavom.

"Rezervne sam potrošio na putu do ovdje, a nikako da kupim jedne. Budem narednih dana."
"Nema veze nakon večere skidaj trapke i pod tuš poslije možeš i bez njih idu u perilicu. Ujutro će biti već skoro suhe."

Petra je postavljala tanjure na stol.

"Možeš i sada skinuti traperice pa navučeš samo čizme i večeraš, nama bude zanimljivo."
Počela se smijati. Pogledah Bosu, pokazujući glavom ka Petri, potom uzvratih pazeći da ne zaboravim govoriti njemački.

"Ona bi i u prometnoj nesreći, koja joj se dogodi, našla vedru stranu."

Petra se smijala vadeći pivo iz hladnjaka.

Polako sam se zavukao pod pokrivač u spavaćoj sobi. Čekao sam uobičajeni ritual da cure obave neki razgovor dok peru zube potom da Bosa dođe prva u krevet. Osjećao sam se umorno i nije mi se dalo preći na drugu stranu kreveta i isključiti noćnu lampu. Pasalo mi je samo ležati. Vrata su se polako otvorila, nisam otvarao oči čekao sam Bosu da legne pored mene i da se počnemo ljubiti. Legla je na mene. Otvorio sam oči i ugledao Petrine oči i nosić. Poljubila me.

"Večeras igramo drugačije." Smiješila se.
"Želim te nešto pitati. Zašto te Bosa zove Bambi?"

Polako je zagrlih sa obije ruke.

"To mi je bio nadimak dobar dio mladosti. Kada smo bili u školi vodili su nas da gledamo crtić  Bambi. Kada je bila scena u kojoj lovci ubiju Bambijevu mamu ja sam počeo plakati, tako su me prozvali Bambi."

Poljubila me dugo i nježno.

"Izgledaš grubo ponašaš se grubo ali imaš dušu i osjećaje. Ne skrivaj ih."
********** ..........................................

[drdamjan]

Đoni, samo hrabro. Zabavi nas u ove hladnije dane.
Nisam nikad vjerovao da postoji bajker-pisac, ali evo.
 

[Đoni]

Đoni, samo hrabro. Zabavi nas u ove hladnije dane.
Nisam nikad vjerovao da postoji bajker-pisac, ali evo.
 

Hvala Dr. ovaj put neće biti duljih pauza nadam se

[Đoni]

"Izgledaš grubo ponašaš se grubo ali imaš dušu i osjećaje. Ne skrivaj ih."
********** ..........................................

Polako sam skrenuo na parking benzinske crpke. Prebaci sam u prvu i malo dodao gas držeći motor više na kvačilu. Uočio sam Strelu na kraju parkinga. Stajao je pored svog motora. Cura do njega je djelovala simpatično. Niža punašna plavuša. Preko ramena je jednom rukom držala ruksak. Pretpostavlajo sam da je to Bruna. Dok sam im polako prilazio uočio sam crveni skuter do Strelinog ČZ-a. Na upravljaču skutera je visjela šarena kaciga. Ubacih se do skutera i ugasih motor. Dok sam silazio Strela je nešto govorio curi. Polako sam skinuo kacigu i prišao im. Strela se nasmiješio.
"Imaš novu kacigu i to dobru kako vidim?"
Okrenuo se prema curi i nasmiješio. Započeo je na svom tarzan engleskom.
"Ovo je Đoni, Đoni ovo je Bruna."
Nasmješih se i rukovah sa curom. Ispod plave kose su me promatrala dva plava oka vražićka. Nasmijala se i klimnula glavom.
"Drago mi je."
Klimnuh glavom prema skuteru.
"Tvoj?"
Klimnula je.
"Moj i samo moj najdraži skuter."
Iako je to izgovorila uz osmjeh i mirno imala je nešto od one Petrine otkačenosti u sebi.
"Koja je marka? Koliko ima kubika?" Pazio sam da govorim engleski radi Strele čiji njemački je bio na minimalnom nivou.
"Kupila sam ga rabljenog, kada sam ga kupovala imao je 80 ccm, nasmiješila se, sada možda ima jedan do dva ccm više. Inače Yamaha city cv 80, a zovu ga još i Beluga."
Slegla je ramenima i pljesnula me po podlaktici.
"Ako si završio sa inspekcijom najvažnije stvari u vašim životima idemo na kavu i kolače, na ovoj benzinskoj su najbolji kolači, a nisu skupi."
Pogledah Strelu i nasmiješih se, namignuo mi je u stilu "sve ok stari sviđaš joj se". Polako smo krenuli ka kafiću. Odabrali smo stol u kutu.

Bruna je odmah naručila tri velike kave sa mlijekom i tri komada torte sa sirom i orasima. Način na koji je komunicirala sa konobaricom je ukazivao da se znaju od prije. Polako sam smotao cigaretu od Samson kupovnog duhana. Zamjetih da je i Strela motao isti duhan. Dok sam mu palio cigaretu upitah.
"Nestalo ti rezervi duhana?"
Klimnuo je glavom.
"Mislim da sam pustio dvije trećine u onoj vrećici u sobi uzeo sam samo jedan dio zalihe koliko sam mislio da mi pripada. Ti nisi uzimao ništa?"
Pljucnuo sam listić duhana i odmahnuo glavom.
"Bilo je previše neugodno sa Gogom tako da sam samo pokupio svoje stvari u torbu i zgibao van. Ostala je i kamp oprema i sve rezerve."
Konobarica je donijela kolače i kavu te tri čaše vode. Dok je odlazila namignula je Bruni. Posegoh za čašom i otpih gutljaj. Bruna se odmah bacila na kolač. Polazeći od načina na koji je jela vidjelo se da uživa u slatkišima. To je vjerojatno i objašnjavalo onih par kilograma viška. Strela je otpio gutljaj kave i povukao dim iz cigarete.
"Kako je prošao razgovor sa Škotom?"
Odmahnuh glavom i posegoh za šalicom kave.
"Nikako, definitivno kako je rekao ostaje i to od sada pa nadalje, ne želi se čak ni vratiti i popričati sa svojima i Ljiljom. Sranje, objašnjenja će pasti na nas kada se vratimo. Ponaša se kao da je na nekoj drogi."
Škot je već jeo onaj kolač sa sirom preko zalogaja je dobacio.
"Na drogi zvanoj Goga. Što misliš da je pametno za nas od sada dalje?"
Čekao sam dok nije progutao zalogaj i otpio malo kave. Dok je posezao za upaljenom cigaretom u pepeljari slegoh ramenima.
"Mislim da je naj pametnije da ostanemo još sedam do deset dana maksimalno. U tom razdoblju pustimo Škota na samo sa Gogom. Nećemo ga niti zivkati niti posjećivati. Pozvat ćemo ga na razgovor dan dva prije polaska nazad. Možda se ohladi i u međurazdoblju promjeni mišljenje. Mislim možda mu dođe iz dupeta u glavu da bi trebao ipak otići doma i sam rasčistiti sve sa kim treba."
Strela je povukao dim iz cigarete i klimnu glavom dok je ispuštao polako dim između usana klimnuo je još jedan put.
"Pametno i mislim da je to jedino što možemo učiniti. Ne vjerujem da će promijeniti odluku ali možda će u tom razdoblju kako tako rasčistiti telefonom pa nama ostane manje pitanja kada se vratimo. Zvao sam Miru i znam da Ljilja ništa ne zna."
Odmahnuo je glavom i povukao novi dim iz cigarete potom ugasio čik u pepeljari. Polako sam ugasio svoj ostatak cigarete i posegao za vilicom. Bruna je iz ruksaka izvukla neki časopis i počela čitati.
"Strela ako imaš problema sa smještajem slobodno javi i dođi kod Bose. Pitao sam i cure su suglasne da dobiješ sobu ako treba."
Nasmiješio se.
"Nema frke ali hvala. Bruna zna sve kako sam ti objasnio i čak je uzela godišnji da bi više bili zajedno dok sam tu. Isto važi i za tebe ona se složila ako bude potrebe da spavaš u dnevnom boravku. Stančić je mali ali simpa uređen budeš vidio."
Polako sam sažvakao komad kolača pustio vilicu i posegao za kavom.
"Što imaš u planu za danas. Preko telefona si nabacio da si nam isplanirao dan sa Brunom?" Prebacio sam se na engleski i Bruna je podigla pogled sa onog časopisa prema meni. Škot je malo udahnuo potom ispalio.
"Picnic hm piknik in mountaines." Pogledao je u Brunu. Ona je shvatila i brzo preuzela.
"Idemo obići jednu staru tvrđavu u brdima po legendi podigli su je teutonski vitezovi. Biće ti zanimljivo. Poslije možemo u jedno selo na kupanje imaju veliki bazen na izvorima termalne vode. Imam sendviče colu iiiii …, namignula je, dva joint-a. Ja vozim prva."
Polako sam dovršio kolač i kavu dok sam motao cigaretu Strela je platio račun. Dok smo prilazili motorima Strela je pokazao glavom prema Bruni."
"Onaj njen skuter je živahan gad, a ona dobro mota tako da ćeš se malo iznenaditi vožnjom."
Nasmješih se.
"Isprobat ćemo je kada dođu zavoji na usponu."

Sjedio sam za stolom u restoranu i čekao da me Mirjana zapazi. Uvijek mi se javljala kada bih navratio u restoran, u neku ruku bili smo prijatelji. Polako sam pijuckao kavu i guštao e-cigaretu. Nije trebalo puno da Mirjana dođe do mog stola.
"Bog kako si?" Izbacila je sjedajući na stolicu preko puta mene.
"Bok Mirjana, guštam kavu, kako tebi ide?"
Izvukla je kutiju sa cigaretama iz džepa pregače i nasmiješila se paleći jednu.
"Kao uvijek u ovo doba godine, turista ima, ima i posla vidio si prošli put kada si došao na večeru. Ne žalim se."
Gledala me je upitno. Nasmiješih se.
"Treba mi obavijest ako to znaš, a moguće je da znaš. Kada sam prošli put bio na večeri došla je jedna riđokosa žena, visoke potpetice čipka čarape i ...."
"Veliki izrez na haljini da se sve to bolje vidi." Prekinula me je.
"Znam je dolazila je prošle godine ovdje par puta na večeru malo smo popričali i svidjelo joj se i jelo i mjesto. Čekala sam da me možda pitaš za nju."
Podigoh obrve upitno uz osmijeh. Otpuhnula je dim iz cigarete.
"Prošli put me pitala za tebe, kako se zoveš i znam li od kuda si."
Polako sam posegao za njenom kutijom i izvadio cigaretu, zapalila mi je bez riječi.
"Da se ne zove možda Gordana?"
Klimnula je glavom.
"Je sama ovdje?"
Slegla je ramenima.
"Mislim da ovaj put je, prošli put je bila sa nekim mulcem od 25 godina ili slično kojeg je očigledno financirala za izlaske i zabavu ali ne pitaj me više. Koliko kužim iz tvojih je krajeva i nije se puno iznenadila kada sam joj rekla tvoje ime i da si koliko znam iz Zemuna."
Povukao sam dim i udahnuo duboko.
"Znaš li u kojem hotelu je?"
"Znam Kristal, soba je 214 i to je sve što bih ti rekla."
Otresao sam pepeo sa cigarete i namigno joj.
"Može jedna dupla loza."
Nije ništa pitala polako se podigla i krenula ka šanku. Minutu kasnije konobarica mi je donijela čašicu na stol.
"Kuća časti, tako je gazdarica rekla."
Nasmiješih joj se.
"Imaš cigaretu viška."
"Ne ne pušim ali pitaću Mirjanu."
Klimnuo sam glavom. Gledao sam prazno okolo dok se udaljavala. Par minuta kasnije donijela je kutiju cigareta i upaljač te ih pustila na stolu ništa ne pitajući. Posegnuo sam i zapalio jednu. Trebalo je odlučiti.

*************** .................... ******************