Ja nisam imao nikakav stroj za slikanje (a i nisam tako talentiran ko Damir), pa ću tekstualno popratiti naš današnji đir.
Ujutro mi Damir javlja da ekipica iz Ri kreće u 10 sati. Računam da bi kod mene trebali biti oko 11 ili malo iza.
Ali, opijeni ljepotama Gorskog kotara oni putuju skoro dva sata. A ja čekam...
Napokon,par minuta do 12 (a valjda im je to ostalo iz akcije bikeri na cesti), znači 5 do 12, uz strašnu tutnjavu u moje dvorište ulaze 4 ljuta KLE stroja i jedan Suzuki. Zgodna jurilica. Kroz glavu mi prolazi tisuću misli. Što ću sad? Pa ne može on sa nama tamo gdje sam zamislio i planirao da ćemo otići... Moram mijenjat planove, jako brzo! Ne mogu čovjeku reći da baš nema prikladan motor...
Upoznajemo se, rashladimo uz cugu u mojem multifunkcionalnom prostoru (kafić, konoba, teretana, garaža za KLE, radiona...) i krećemo na obilazak okolice.
Prvo, idemo na brdo Parag sa crkvicom sv. Andrije iznad Brod Moravica odakle se pruža predivan pogled do Kleka i Risnjaka i Snježnika.
Goranu sam na početku uspona nekako sramežnjivo predložio da ostavi motor i popne se do vrha pješke...
A on mrtav hladan, ma nema problema, mogu ja to!
A dobro, odgovorim, a mislim si, ako se sa tim popne tu, ostalo će biti "pis of kejk"!
Bome me je čovjek razuvjerio u trenu!
Ide Suzuki uz brdo ko koza! O KLE-ima ne treba trošiti riječi... To piči ko ludo!
Nakon silaska za Parga, odlazimo do obližnjeg izletišta Lazica. Tu je lovačka kuća, jog za boćanje, natkriveni roštilj sa klupama, wc, prostor za kamping... odlično mjesto za KLE druženje!!
Potom se vozimo lokalnim cestama (što asfalt, što makadam) do zaseoka Šimatovo i vidikovca "Kavranova stijena" u Završju, odakle puca pogled na dolinu Kupe i susjednu nam rep. Sloveniju.
Tu nailazimo na poveću skupinu veselih planinara koji su na pohodu dolinom rijeke Kupe.
Gledaju nas pomalo u čudu, a ni mi njima ne ostajemo dužni.
Ipak, taj se sraz dviju kultura završio bez ikakvih incidenata i u dobrom KLE duhu.
Kada smo se nagledali pejzaža i nadisali svježeg planinskog zraka, odlučili smo spustiti se do one iste Kupe koju smo malo prije gledali iz ptičje perspektive.
Zavojitom cestom sa 17% pada spustili smo se do doline Kupe i u Brodu na Kupi zastali na ušću Kupe i Kupice.
Obje čiste, zelene, ledene...
Tu smo se malo osvježili i pored dvorca Zrinskih u centru Broda na kupi sklenuli lijevo prema Delnicama.
Ipak, pažnju nam je privukao omanji kafić sa desne strane i KLE-ovi su sami sklenuli baš tu.
E, tu srećemo vesele vatrogasce koji slave godišnjicu lokalnog DVD. I oni su, kao i planinari, prilično veseli.
Saznajemo da najdeblji od njih može ispuniti normu u trčanju koja iznosi 14 minuta na 1200 m.
Usporedbe radi, maratonci trče 1 km oko 3 min.
A valjda je to za seoski DVD norma skroz ok.
I još su nas nakon te edukacije htjeli počastiti cugom, ali mi smo zahvalili i požurili zajahati naše strojeve!
Da smo ostali još malo, postali bi počasni članovi tog DVD. A za to nismo imali vremena! Sory, vatrogasci!
Vozimo živopisnim usponom prema Delnicama. Redhead kaže da je dobro da ima samo dva zavoja. Lijevi i desni.
I tako neprekidno!
Srećom, u Delncama smo za manje od 10 minuta.
Vrijeme je i za neki prigriz.
Pizzeria "Scorpion" Pizza, tako-tako. Ali, glad je velika, pa pizze smažemo u rekordnom vremenu. Bolji smo od vatrogasaca!
Tu se pokrene stručna rasprava o nekim androidima, druidima, iponima... Naravno, to raspravljaju klinci!
A Damir i ja blejimo ko tele u šarena vrata i ne kužimo kur..a. o čemu to oni... Koda pričaju klingonski!
ja im objašnjavam da sam imao nevjerovatnu sreću da su taman godinu prije no što sam krenuo u prvi osnovne izbacili pločicu za pisanje i kredu. I mi smo dobili teke!!!
A sad očekuju da razumijem te androide i ostale satelite! Ma dajte!!
I tako, nahranjeni, pomalo umorni, ali zadovoljni, krećemo svak svojim putem.
Ja u Donju Dobru, a ostatak zbilja fantastične ekipe sa kojom sam proveo dan, put Rijeke.
uz dogovor o što skorijem ponavljanju druženja!
