RI-DE
Naslov ovog današnjeg javljanja sa jednodnevne ture možete čitati onako kako bi to pročitali englezi (rajd), a meni se osobno više sviđa to pročitati kao naziv sve ozbiljnije KLE osovine Rijeka - Delnice ili Gorski kotar u cjelini!
Pa da krenemo!
Dogovor je bio da će ekipa iz Rijeke biti u Delnicama u 10,00 sati. Sve pohvale u odnosu na prošlu nedjelju jer su ovaj put kasnili samo 36 minuta!!!
Društvo koje sačinjavaju Redhead, Stanko, Opri i GoranRi dolazi na benzinsku uz tutnjavu koja izaziva zavist kod bikera koji tu toče svoje CBR-ke, Ninje i ko zna kakve još motoriće!!
Odlučujemo da bi bilo pametno skočiti do jednog od renomiranih hrvatskih trgovačkih lanaca (ne želim ih reklamirati jer mi neće platiti) i uzeti nešto za prigristi kad ogladnimo.
E, tu je vrijeme za naglasiti da smo ovaj put bili znatno ojačani ljepšim spolom u liku dvije bikerice!! (moja i redheadova bolja polovica)!
I njih nismo poveli zato jer je jedan momak to sugerirao prošli vikend tu na forumu, već su one tu jer smo se tako mi dogovorili prije tjedan dana (ali nismo nikom htjeli reći)!!! Baš ti ne dam za pravo D@do, hehe!!!
Krećemo već poznatom cestom od samo dva zavoja (koji se beskonačno ponavljaju) prema Brodu na Kupi i u mjestu Iševnica skrećemo desno na put koji vodi uz rječicu Curak put Skrada.
Cesta asfaltirana, ali vrlo uska, prolazi kroz stoljetne šume Gorskog kotara i pravi je užitak voziti neprekidnom uzbrdicom sve do skretanja za Zeleni vir.
E, sad se moramo spustiti onoliko koliko smo se penjali i nakon par kilometara ceste koja podsjeća na one iz Nepala (lijevo stijene, desno provalija), evo nas u poznatom zaštićenom prirodnom krajoliku "Zeleni vir"!
Tu ostavljamo KLE-ove (iako je bilo nekih nesuvislih prijedloga da bi sve mogli obići na kotačima) i pješke se upućujemo uskom stazicom do Vražjeg prolaza i Muževe hižice (špilja na kraju staze).
Vražji prolaz je kanjon (na nekim mjestima širok samo metar) koji je u stijeni izdubila voda potoka Curka. Mostićima koji vode kroz kanjon stižemo do kućice za odmor u blizini špilje i tu otkrivamo tragove rane KLE civilizacije u obliku male naljepnice (2012 edition)!! To nas naravno obraduje i da nam dodatnog poticaja za povratak do naših KLE ljubimaca!!
Uto zazvoni moj mob i Kroko mi javlja da je dio Zg ekipe u Skradu!!
Sjedamo na motore i uspinjemo se sve do benzinske u Skradu (neću reć čije jer mi ni oni neće platit za reklamu)!
Tu nas čeka Kroko, Antiša i još desetak forumaša. Cuga, malo razgovora i krećemo svaki svojim putem. Oni put mora, a mi put planina!
Naš je plan otići do Brod Moravica, a potom preko Malih i Velikih Draga do vidikovca Orlova stijena.
Vozimo se lijepo, vrijeme nam ide na ruku i sve je savršeno!
A onda, naletimo usred mjesta Male Drage, aj pogodite na koga!!??
Na vatrogasce!!!!
Razvukla ekipa stolove, razglas, svira glazba...
I sve bi to bilo ok da se sve ne odigrava nasred ceste!!!
Valjda misle da u ovom desetljeću više nitko tom cestom neće proći, pa će to njima bit zgodno za igranku!!
I još gospođa koja vodi tu proslavu, ugledavši nas, viče iz sveg glasa " Samo su nam još ovi trebali!!!!" Misleći na nas , naravno! I to valjda u pozitivnom kontekstu jer se prolama razdragani pljesak (više nego kad je išla Titina štafeta).
Namjeravaju oni nas zadržati tu na fešti kao "special guests"!
Neće to bit dobro, pomislim, ostat ćemo mi tu do sutra, a onda ništa od vožnje i uživanja u prirodnim ljepotama.
Nasreću, i Stanko i Goran misle isto, pa zaturiraju iz sve snage!!
To načas zbuni vatrogasce domorodce, pa uzmaknu sa ceste, a mi jurnemo i oslobodimo se već drugog pokušaja u tjedan dana da nas se proglasi počasnim članovima vesele vatrogasne zajednice!
Konačno, vozeći šumskom cestom, stižemo do vidikovca Orlova stijena.
Ime joj posve odgovara jer se nadvija nad kanjon Kupe baš kao Orao u letu!!
Što reći, prekrasan pogled, tišina, cvrkut ptica...
Odlučimo tu marendati. povede se polemika bil bilo bolje pojesti pol odojka ili mortadele i sira koji smo (sjećate se) kupili u Delnicama.
Odluka je jednostavna. mortadela je odlična, sir ukusan, a imamo i majoneze!!
Marenda u orlovom gnijezdu!!
To bi neki ljudi zlatom platili!!!
Odmaramo tu nekih pol sata,sat i potjerani prvim kapima kiše, jašemo šumskim makadamom prema Plemenitašu, mjestu u dolini Kupe.
Tu se dočepamo asfalta i ubrzo stižemo do Lukovdola. Slikamo se malo ispred kuće poznatog pjesnika I.G. Kovačića, a odlazimo i do obližnjeg amfiteatra, pozornice "Goranovog proljeća"
Pokušavamo se sjetiti bilo kakve pjesme koju bi izgovorili na tako važnom mjestu, ali dalje od "eci, peci, pec..." nije išlo! A to i nije pjesma, već neka dječja brojalica!
Zato napuštamo Lukovdol i vozeći pitoresknim krajolikom stižemo do Severina na Kupi.
Tu odlazimo do dvorišta dvorca "Frankopan" gdje nas odmah pokušava otjerati jedan (meni poznati) lik. Jer, kao nije dozvoljeno parkirati unutar dvorca!
Jednim dobro odmjerenim "ne seri" riješili smo tu situaciju i razgledali zanimljivo, ali nažalost posve zapušteno zdanje dvorca sa bogatom poviješću.
Goran se nekako uvukao i u samu unutrašnjost i po izlasku se kleo da je ugledao duha!!! Moš mislit!!
Potpuno trijezan čovjek i vidi duhove!! Kakav je tek kad popije?? Valjda tad vidi nogometnu momčad duhova!!
U povratku stajemo u restoranu "Vidikovac" iznad Vrbovskog, popijemo kavu i vozimo, dobro poznatom "Lujzijanom", ja do Donje Dobre, a ostatak ekipe za Rijeku.
Sve u svemu, lijep dan, lijepa vožnja, oko 150-160 km.
Rastajemo se sa čvrstim dogovorom da to treba ponoviti čim prije!!!
Fotke će valjda staviti naš ovlašteni fotograf ekspedicije Goran, a i ostali. Ja po običaju, ne!
